„On to nije rekao, to je derivirano iz nekog pitanja pa je tako stavljeno u naslov“, ustvrdio je Andrej Plenković, predsjednik Vlade upitan kako komentira izjavu Marija Banožića, ministra obrane o tome da je Zoran Milanović, predsjednik države, spreman za opoziv (1, 2).
Međutim, ministar obrane je doista, odgovarajući na novinarski upit je li vrijeme za Milanovićev opoziv, rekao (1, 2).: „Naravno da je, odavno je bilo. Kada pogledate njegovo ponašanje, biste li vi zaključili nešto drugo?“
Novinarsko pitanje o opozivu predsjednika uslijedilo je nakon što je ministar obrane za Milanovića ustvrdio da je „psihijatrijski slučaj“.
„Znate li koliko su puta hrvatski generali dobili zabranu da polažu vijenac s ministrom obrane? Pa što je to nego jedna jadna politika jednog iskompleksiranog čovjeka? On je psihijatrijski slučaj“, kazao je Banožić.
Premijerovo odbijanje da Banožićeve riječi shvati kao poziv jednog člana njegove vlade da se krene u opoziv predsjednika države slijedili su dan kasnije i drugi pripadnici njegove stranke, da bi naposljetku i sam Banožić u programu N1 ustvrdio kako nije pozvao na pokretanje opoziva predsjednika.
Međutim, i u intervjuu na N1 Banožić se upustio u procjene psihičkog zdravlja predsjednika. „Ja govorim ono što narod osjeća, a narod osjeća da se predsjednik Republike ne ponaša zdravo“, kazao je Banožić, da bi kasnije dodao i kako „sve ove salve uvreda izlaze iz borbe demona u njegovoj glavi“.
Premijerova prva reakcija, kao i Banožićevo naknadno reteriranje, potvrđuju kako se u ovom trenutku neće pokretati nikakav opoziv predsjednika države, a kako će se razriješiti sukob na relaciji predsjednika države i ministra obrane možda bude jasnije nakon za 9. studeni zakazane sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Premijer Plenković, naime, kada bi to i htio, teško može ishoditi opoziv predsjednika države.
Teško do dvotrećinske većine
Postupak opoziva predsjednika reguliran je Ustavom RH.
Članak 105. Ustava navodi:
„Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava“.
Članak 106. dodatni je osigurač predsjedniku:“Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.
Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.
Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda“.
Predsjednik nije prekršio Ustav
Temeljno je pitanje, dakle, je li predsjednik Milanović u sklopu obnašanja svojih dužnosti prekršio Ustav i tako stvorio pretpostavke da se ide u njegov opoziv.
Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci za Index je rekla da takve pretpostavke za opoziv do sada nema.
“Opoziv predsjednika u RH dolazi u obzir samo ako predsjednik krši Ustav, što treba zatražiti dvotrećinska većina zastupnika u Saboru i o čemu odlučuje Ustavni sud. Dakle, 9 ustavnih sudaca i 101 saborski zastupnik trebaju odlučiti.To ne dolazi sad u obzir jer bi se moralo raditi o takvom propustu ili postupanju predsjednika koji bi odgovarao opisu povrede Ustava, a ovo dosad je uglavnom povreda pristojnog i dobrog međuinstitucionalnog ponašanja, funkcioniranja i komuniciranja”, istaknula je profesorica Barić.
Kao najspornija odluka u javnosti je primljena zabrana ministru Banožiću da govori u krugu vojarne u Požegi nakon svečanosti prisege nove generacije dobrovoljnih ročnika prošlog petka. Nakon demonstrativnog odlaska Banožića, Milanović je novinarima izjavio kako je on zapovjedio načelniku Glavnog stožera OS RH Robertu Hranju da ne dopusti ministru Banožiću obraćanje na svečanosti.
Reagirajući na taj događaj, premijer Plenković istog je dana Milanovića optužio da provodi „puzajući državni udar“.
Milanović je u Požegi ustvrdio kako „ministar s vertikalom vojske nema ništa“ te dodao:„Načelnik stožera provodi moju zapovijed“.
Ustavni stručnjaci s kojima smo razgovarali potvrdili su nam kako su riječi predsjednika Milanovića točne. On je na vrhu zapovjednog lanca vojske i njegova je ustavna ovlast u krugu vojarne ili drugog prostora vojnog karaktera izdavati izravne zapovjedi vojsci, u ovom slučaju načelniku Glavnog stožera Hranju.
Hranj je morao poslušati vrhovnog zapovjednika
Takva predsjednikova ovlast proizlazi iz članka 94. Ustava koji navodi: „Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske“, dok se u članku 100. stavak 1 navodi: „Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske“.
Tek u stavku 2 tog članka uvodi se pojam zakona: „Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom“.
Ovdje je riječ o Zakonu o obrani, za čije kršenje Banožić redovito proziva predsjednika Milanovića.
Zakon o obrani je, na sličan način kao što smo slušali donedavno o Zakonu o sudovima, do neke mjere umanjio ovlasti predsjednika kakve su bile propisane Ustavom, a koje proizlaze iz legitimiteta neposredne volje građana izražene na izborima.
Ipak, za razliku od Zakona o sudovima koji propisuje postupak koji bi trebalo slijediti prilikom do nedavno spornog izbora predsjednika Vrhovnog suda, Zakon o obrani uglavnom u važnim pitanjima podrazumijeva međusobnu suglasnost predsjednika i ministra, odnosno Vlade, ali ne razrađuje postupanje ako takve suglasnosti nema. Odnosno, svima daje široke, ali nedorečene ovlasti. Međutim, kako nam je naglašeno, unutar vojarne ministar obrane ne može se i ne smije miješati u zapovjedni lanac.
Iako Banožić proziva Hranja za nepoštivanje Zakona o obrani, on nije imao mogućnost ne poslušati zapovijed vrhovnog zapovjednika, uloge koja je predsjedniku izrijekom dodijeljena Ustavom.
Osim što Milanović do sada nije prekršio Ustav, Plenković za eventualnu smjenu, sudeći po reakcijama oporbe na Banožićev istup, ne bi uspio skupiti dvotrećinsku većinu, a ako bi je nekim čudom i skupio, vjerojatno ne bi skupio dvotrećinsku većinu Ustavnih sudaca.
Dovoljna odluka Vlade i obične većine Ustavnih sudaca
Međutim, stalno ponavljanje ministra Banožića kako je Milanović psihički bolesnik otvara i drugu mogućnost smjene na koju je prvi u programu N1 pažnju skrenuo odvjetnik Anto Nobilo. Riječ je članku 97. Ustava koji govori o privremenoj spriječenost predsjednika da obnaša svoju dužnost.
„U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike.
U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.
U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.
Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik Republike donosi akt o proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga članka“.
Kada bi Banožićeve riječi imale osnova, a predsjednik bio stvarno zbog zdravstvenog stanja onemogućen u obavljanju dužnosti, na tu bi se situaciju odnosio drugi stavak. Odnosno, dovoljno bi bilo da Vlada od Ustavnog suda zatraži da donese odluku o predsjednikovoj spriječenosti. Za to bi bila dovoljna obična većina Ustavnih sudaca, a s obzirom na recentnu praksu Ustavnog suda nije nemoguće da bi Vlada takvu suglasnost dobila. U tom bi se slučaju ovlast predsjednika države prebacila na predsjednika Sabora, a posebna opasnost leži u tome što trajanje takve spriječenosti nije Ustavom vremenski limitirano.
Nobilo je izrazio nadu da to nije prava pozadina Banožićevih riječi, a niti dosadašnji istupi premijera Plenkovića ne daju naslutiti da postoji plan takvog svrgavanja Milanovića, bez obzira na dijagnoze kojima se olako rasipa ministar obrane.
