Faktograf je od čitatelja zaprimio upit vezan za jednu od brojnih titula koje nosi najcitiraniji [1, 2] znanstvenik iz Hrvatske, višestruki doktor znanosti fokusiran na javno zdravstvo, Igor Rudan.
U svojoj objavi gospodin Nenad Bakić iznio je tvrdnju da gospodin Igor Rudan nije član Kraljevskog društva Britanske akademije znanosti, ali na poveznici koju je priložio u objavi može se pročitati drugačija informacija. Unatoč tome što je članak starijeg datuma, primijetio sam da se tijekom pandemije koronavirusa mnogo novinara i drugih ljudi referiralo na informaciju iznesenu u njemu.
Poduzetnik Nenad Bakić tijekom trajanja pandemije Covida-19 u više je navrata na Facebooku tvrdio da se Rudan lažno predstavlja i da on zapravo nije britanski akademik (primjeri arhivirani ovdje i ovdje). Slične tvrdnje objavljene su i na drugim mjestima, poput portala Infodemija, anonimne web stranice posvećene pokušajima diskreditiranja znanstvenika koji javno istupaju na temu epidemije Covida-19 u Hrvatskoj.
U objavi na koju se poziva naš čitatelj, Nenad Bakić (kojega se u medijima između ostalog oslovljava i kao uvaženog člana Rotary zajednice) navodi i sljedeće:
On je u stvari član obrazovne udruge RSE (Royal Society of Edinburgh), jednog od 50-ak ‘Royal Society of…’ koji RSE okuplja čak 1500 članova iz javnog života Škotske (Hazu ima 160 redovnih članova*), i manje je, dakle, ekskluzivan od hrvatskog Rotarya (koji ima oko 1000 članova, Hrvata ima oko 4, Škota oko 5 milijuna).
… Ako se netko lažno predstavio / predstavlja ga se (recimo uživo, kad samo klimne glavom i time potvrdi) ne radi se samo o tome da netko nema kredibilitet koji se kaže da ima, nego bi se trebalo raditi o diskvalifikaciji (njega i njegovih kojima je vođa).
Točno je da pojedini mediji u Hrvatskoj doista ne razlikuju Royal Society sa sjedištem u Londonu i tradicijom od 1660. godine od Royal Societyja u Edinburghu (RSE), ustanovljenog 1783. godine. Međutim, to ne znači da Rudan nije član britanske akademije znanosti. Osim toga, uspoređivanje hrvatskog Rotaryja sa RSE nije samo nategnuto, nego duboko obmanjujuće.
RSE nije isto što i Royal Society u Londonu, ali je Nacionalna akademija Škotske
Kraljevsko društvo u Londonu i RSE doista jesu različite organizacije s različitim organizacijskim prioritetima i izbornim procesima, što se jednostavno može utvrditi na njihovim web stranicama [1, 2]. No, nema nikakve dvojbe da RSE doista jest Nacionalna akademija Škotske, a ne nekakva “obrazovna udruga”.
U odgovoru na naš upit, Kraljevsko društvo iz Edinburgha ističe da je društvo 1783. “rođeno iz škotskog prosvjetiteljstva” za “napredak učenja i korisnog znanja”.
RSE, nastavljaju, ostaje vjerno dvama temeljnim principima tog vremena, koji karakteriziraju škotski pristup učenju:
- Široko razumijevanje i uvažavanje različitih oblika znanja uz udruživanje koje obuhvaća širok akademski krug zajedno s poduzetništvom, strukom i javnim službama;
- Primjena tog znanja za boljitak društva ili ‘znanje koje je učinjeno korisnim’.
“U tom kontekstu, i u skladu s ulogom RSE-a kao Nacionalne akademije Škotske, primarna kvalifikacija za izbor u društvo je izvrsnost koju kandidat pokazuje: izvanredna postignuća u svom polju; profesionalni položaj i; doprinos društvu / javnom dobru. Ovaj doprinos može biti kroz, na primjer, širenje granica znanja, poboljšanje prakse i razumijevanja, poboljšanje života i blagostanja ljudi, razvoj kulturnog života nacije i jačanje ugleda Škotske na globalnoj razini”, navodi RSE općenito o svojoj ulozi i odlikama članova.
Zabuna oko termina “charity”
Nadalje, činjenica da je Kraljevsko društvo u Edinburghu formalno registrirano kao “Educational Charity” (obrazovna zaklada) ima veze prvenstveno s otvorenošću donacijama koje značajno potpomažu njezin rad, a ne s njezinim ugledom i statusom nacionalne akademije znanosti i književnosti.
Iz istog razloga, uostalom, i The Royal Society u Londonu ima svoj registracijski “charity” broj.
Rudan jest akademik
Što se pak, tiče, konkretnog profesora Rudana, iz RSE su nam potvrdili da on jest akademik.
“RSE je Nacionalna akademija Škotske (za znanost i književnost). Status profesora Rudana kao redovitog člana Kraljevskog društva u Edinburghu odgovara statusu ‘akademika’ u drugim zemljama koje imaju nacionalnu akademiju znanosti. Naša sestrinska tijela uključuju Kraljevsko društvo, Učeno društvo Walesa i Kraljevsku irsku akademiju”, navodi Sharon Simpson, dužnosnica za komunikacije RSE.
Za redovnog člana Rudan je izabran 2016. godine, kada je imao samo 44 godine i to iz prvog pokušaja, zbog zasluga u globalnom zdravlju. Redovni članovi nacionalnih akademija znanosti, za razliku od izvanrednih, dopisnih, međunarodnih i počasnih članova, imaju titulu “akademik” po samoj definiciji te titule.
Napomenimo i da su nam iz Kraljevskog društva sa sjedištem u Londonu poručili da su “mnogi članovi Kraljevskog društva također ponosni članovi Kraljevskog društva u Edinburghu”.
Kako se Rudan doista predstavlja(o)?
Poduzetnik Bakić u svojoj objavi ne navodi u kojoj se točno prigodi Rudan navodno sam titulirao kao član Royal Societyja u Londonu. Nejasno je i koja bi točno trebala biti Rudanova odgovornost zbog toga što ga se pogrešno titulira u nekim medijima, iako u njegovim javno dostupnim, autoriziranim biografijama jasno stoji da je član Royal Societyja u Edinburghu [1, 2], a ne Royal Societyja u Londonu.
Štoviše, Rudan je u svojim javnim istupima naglašavao da se radi upravo o škotskoj instituciji. Primjer je njegovo gostovanje kod (još jednog rotarijanca) Romana Bolkovića 18. rujna 2017. godine, u HRT-ovoj emisiji “1 na 1”, koju je moguće pogledati na servisu HRTi. Rudan na samom početku emisije upravo ispravlja zabunu koja se često navodi u medijima te naglašava kako nema utjecaja na opreme članaka u medijima:
Ja sam dovoljno postigao, i ne treba se to pokušavati činiti još i većim, u namjeri da se ljude zaintrigira. Evo, dakle, ja sam akademik, član Kraljevskog društva. Kraljevska društva su u današnjem Ujedinjenom Kraljevstvu bila utemeljena u Londonu i u Edinburghu, dakle u dva povijesna susjedna kraljevstva, Engleskoj i Škotskoj, prije no što je uopće naziv ‘akademija’; ušao u široku upotrebu. Ruđer Bošković je bio primljen u Londonu prije 255 godina, a ja sam primljen u Edinburghu puno godina kasnije, s obzirom da sam cjelokupnim svojim radom vezan uz Sveučilište u Edinburghu u Škotskoj, i to je precizna informacija. Osim što smo nas dvojica postali redovni članovi tih britanskih akademija znanosti, imali smo i neke pridružene članove, tzv. ‘strane članove’;. To su bila naša dva nobelovca, Ružička i Prelog, i nedavno – prošle godine – Paško Rakić, koji je na neki način također praktično nobelovac. Naime, on je dobitnik nagrade Kavli, a nagrada Kavli je zapravo jedna “dodatna” Nobelova nagrada, utemeljena relativno nedavno za područja koja su se razvila.
Nekoliko stotina godina tradicije naspram nekoliko desetaka
Ni Royal Society iz Londona, niti Royal Society iz Edinburgha nisu se osvrnuli na dio našeg upita koji se ticao usporedbe RSE s Rotaryjem Hrvatska. Međutim, iz svega priloženog je sasvim jasno kako je tvrdnja da je Royal Society u Edinburghu manje ekskluzivan od hrvatskog Rotaryja (i to na temelju broja članova i veličine populacije) sasvim netočna.
Također je netočno isticati da je RSE tek jedno od 50-ak kraljevskih društava, a izostaviti da se radi o jednoj od samo šest znanstvenih akademija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Uz Kraljevsko društvo u Londonu i RSE s višestoljetnim djelovanjem, status znanstvene akademije imaju još i British Academy, društvo osnovano 1902. za humanističke i socijalne znanosti, Royal Academy of Engineering, koje postoji od 1976. i društvo je za inženjerske znanosti, Academy of Medical Sciences, osnovano 1998. za biomedicinska i zdravstvena istraživanja te Learned Society of Wales, koje postoji od 2010. za široka područja znanosti.
Nadalje, brojka od 1600 članova odraz je širokog fokusa Nacionalne akademije Škotske, koja od kraja 18. stoljeća okuplja ne samo znanstvenike, već i umjetnike te druge stručnjake iz različitih područja. Ona je odraz i velikog broja aktivnih škotskih sveučilišta, na kojima radi velik broj stručnjaka koji ostvaruju značajne međunarodne rezultate u brojnim područjima znanosti, umjetnosti i struke. U usporedbi s Royal Societyjem u Londonu, RSE dakle pokriva šire područje.
S druge strane, Rotary u Hrvatskoj postoji samo nekoliko desetaka godina. Naime, Rotary je u Zagrebu osnovan 1929. godine i tada doista privlači, primjerice, kipara Ivana Meštrovića, izumitelja Franju Hanamana i druge uglednike iz društvenih znanosti i umjetnosti. No, taj Rotary će na teritoriju današnje RH postojati samo 12 godina. U NDH je zabranjen, a neće ga biti ni 45 godina u Jugoslaviji.
“Zbog izmenjenih društvenih uslova, kao i usled pojave novih oblika unutrašnjeg povezivanja, organizacija rotari klubova je posle Drugog svetskog rata izgubila raniji značaj”, piše o tome, primjerice Arhiv Jugoslavije.
Rotary je u Hrvatskoj reaktiviran 1990. godine, a od tada uz već spomenute, za njega se vezuju imena niza političara – od Milana Bandića, do Krešimira Bubala i Daniela Srba, ali i drugih javnih ličnosti poput npr. HRT-ove novinarke Tončice Čeljuske. Svi bi oni, uz sav svoj javni angažman, ipak morali demonstrirati kudikamo značajniji doprinos društvu da bi se kvalificirali za titulu akademika u Škotskoj ili Hrvatskoj.
Izbor članova
Osim toga, biranje u Rotary ne podliježe rigoroznoj provjeri kandidata kakva je propisana za RSE.
“Klubovi primaju nove članove na poziv. Kako bismo vam pomogli pronaći pravi klub za vas, postavit ćemo vam nekoliko pitanja o vama samima i vašim interesima. Zatim ćemo vaše odgovore podijeliti s Rotary čelnicima u vašoj zajednici koji će vas spojiti s klubom”, stoji u opisu primanja u članstvo na stranicama Rotary.org. Ondje se može pronaći i informacija da su u Rotary dobrodošli članovi obitelji rotarijanaca, kao i maloljetnici, koji spadaju u klub “Interact”.
Budući da u Hrvatskoj trenutno djeluje 67 klubova, od kojih su čak 23 u Zagrebu, a ima ih i po manjim mjestima – od Kaštela i Solina do Dugog Sela, proces primanja novih članova ne čini se tako rigoroznim kao procedura prijema koju za Faktograf opisuje RSE:
- Kandidate za članstvo mora predložiti postojeći član, a podržati ih još dva.
- Uspješni kandidati prolaze kroz pet faza izbornog procesa, uključujući ocjenjivanje od strane panela stručnjaka i glasanje putem izbornog listića u čemu sudjeluje cjelokupno članstvo.
Povijesni kontekst
Povijesno, Engleska i Škotska bile su dva odvojena kraljevstva, a to su ostala i do danas, čak i kada u oba kraljevstva vlada isti monarh. Zbog toga npr. Princ Charles u Engleskoj ima titulu Princa od Walesa, a u Škotskoj Vojvode od Rothesayja.
U Engleskoj je kralj Charles II 28. studenog 1660. osnovao Kraljevsko društvo u Londonu, pod punim službenim nazivom “The Royal Society of London for Improving Natural Knowledge”. Ono je preuzelo ulogu nacionalne akademije znanosti, i to prije no što se za takve ustanove uvriježio naziv “akademija”, pa se i danas naziva “kraljevsko društvo”.
Tijekom 18. stoljeća mnogi su europski monarsi slijedili taj primjer. Među ostalim, u tom su stoljeću osnovani Ruska akademija znanosti, Kraljevska švedska akademija znanosti, Bavarska akademija znanosti i humanizma pa onda i Kraljevsko društvo u Edinburghu.
S obzirom da su u Škotskoj tijekom 18. i 19. stoljeća živjeli mnogi znanstvenici i izumitelji koji su doprinijeli industrijskoj revoluciji, Kraljevsko društvo u Edinburghu bilo je podjednako ugledno kao i ostale vodeće europske akademije znanosti.
Članovi RSE bili su npr. izumitelj parnog stroja James Watt, fizičari James Clerk Maxwell i Lord Kelvin, pisac Sir Walter Scott, izumitelj penicilina Sir Alexander Fleming… Danas su neki od poznatih članova prirodoslovac Sir David Attenborough, pisci Joanne K. Rowling i Ian Rankin te molekularni biolog Sir Paul Nurse.
Odakle Rudanu kredibilitet?
Zanimljivo je da Nenad Bakić svojom objavom nastoji Rudana predstaviti kao osobu koja pored (navodno nepostojećeg) članstva u Royal Societyju zapravo nema stručnu težinu.
“Ključno u pandemiji je kredibilitet autora, znanstvenika i drugih…
Svoj je kredibilitet velikim dijelom crpio iz svojeg znanstveničkog statusa u UK.”
Međutim, osim što je Rudanov znanstveni opus prilično bogat, netočno je tvrditi i da je njegov rad primijećen samo u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Već smo spomenuli da je najcitiraniji hrvatski znanstvenik. Najkvalitetnija i najrigoroznija svjetska baza znanstvenih radova, Web of Science Core Collection, navodi da je Rudan autor ili koautor na 545 znanstvenih radova, koji su citirani 65,073 puta, uz H-indeks od 114.
U bazi Google Scholar, koja je znatno šira, autor je ili koautor na 762 znanstvena rada, citirana ukupno 178.794 puta, uz H-indeks 143.
Prema analizama koje provodi kompanija Clarivate Analytics u suradnji s Web of Science, već sedam godina zaredom svrstan je među 0.1% najcitiranijih znanstvenika svijeta, tzv. “Highly Cited Scientists“.
Nadalje, prema tzv. AD Scientific Indeks rangu za znanstvenike, tijekom 2021. bio je rangiran kao 34. najcitiraniji znanstvenik u svijetu, među ukupno 706,520 znanstvenika u bazi, temeljem citiranosti u prethodnih 5 godina. Istovremeno, prema istoj bazi, bio je 11. u Ujedinjenom Kraljevstvu te prvi u Edinburghu, na čijem sveučilištu radi više od 20 godina.
Spomenimo i da je Sveučilište u Edinburghu rangirano 16. u svijetu prema QS agenciji za 2022., a među vodećih je deset u Europi i 50 u svijetu u rangiranju drugih agencija. U Edinburghu radi kao suosnivač i direktor Centra za globalno zdravlje, kao i suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije.
Nagrade
Dobitnik je brojnih nagrada za znanstveni i stručni rad pa ćemo nabrojati samo neke. Chancellor’s Award mu je u kraljevskoj palači Hollyrood 2012. dodijelila britanska Princeza Anne, a Principal’s Medal mu je 2019. dodijelio Rektor Sveučilišta u Edinburghu.
Rudan je prepoznat i u Hrvatskoj. Nagrađen je Državnom nagradom za znanost za mlade znanstvenike, kao i Državnom nagradom za znanost Hrvatskog sabora. Razvio je, naime, genetsko-epidemiološki znanstveno-istraživački projekt “10,001 Dalmatinac” na hrvatskim otocima.
