“Država za 20 milijuna kuna mjesečno od biotehnoloških tvrtki kupuje testove za koronu za škole u kojima nema vode, papira, sapuna, školskog pribora, dok dvorane s otrcanim koševima i uništenim strunjačama prokišnjavaju, a sa stropova i zidova učionica otpada žbuka, o okolišu škola da ne govorim …a za tih 20 milijuna kuna mjesečno – koje država baca za obično, beskorisno plastično, smeće kojim planira medicinsko zlostavljanje naših najmilijih – škole bi blistale, a s njima i naši mališani….”, tvrdi se u postu na Facebooku (arhiviran ovdje) koji je podijeljen više od tisuću puta.
Koliko će testovi koštati?
Na Faktografu smo već pisali o temi najavljenog testiranja djece. Testiranje školske djece u Hrvatskoj nije obavezno, već je ta mjera uvedena da bi djeca što manje bila na online nastavi. Što se tiče samog troška testiranja, obratili smo se Ministarstvu znanosti i obrazovanja s upitom koliko je procijenjeno da će testiranje školske djece koštati te kako se radi procjena potrebnog broja testova.
“Izračun potrebnih testova napravljen je na način da je za redovito testiranje jednom tjedno 450.000 učenika potrebno 1,800.000 testova za mjesec dana. Uz to je potrebno osigurati i određenu količinu testova za testiranje svih učenika onog razrednog odjeljenja u kojem se pojavi slučaj pozitivnog učenika. Prema procjeni epidemiologa zbog pojačane cirkulacije virusa među populacijom za tu svrhu potrebno je osigurati još minimalno 2 testa po učeniku što je dodatnih 900 000 testova za razdoblje od mjesec dana. Procjena je da je za provedbu mjere potrebno nešto manje od 3 milijuna testova mjesečno, za što je potrebno izdvojiti iznos od oko 20 milijuna kuna”, odgovorili su nam iz Ministarstva.
Jesu li testovi beskorisni?
Točno je, dakle, da se procjenjuje kako će testiranje djece koštati 20 milijuna kuna mjesečno. Međutim, nije točno da se taj novac baca na “beskorisno plastično smeće kojim se planira medicinsko zlostavljanje naših najmilijih”.
Kućni odnosno brzi antigenski testovi koji će se koristiti u ovu svrhu manje su invazivni, ali i manje pouzdani od PCR testa, no i dalje ih se smatra važnim alatom suzbijanja širenja epidemije. Američka vlada nedavno je počela poštom slati besplatne kućne testove svim građanima koji ih zatraže.
Rano testiranje je bitno za suzbijanje širenja epidemije jer što prije shvatite da ste zaraženi, to se prije možete samoizolirati i spriječiti daljnju transmisiju virusa. Primjer Sveučilišta Cambridge pokazuje da masovno testiranje, u kombinaciji s drugim mjerama, može pomoći u sprječavanju širenja Covida-19.
Ministarstvo kaže da je primarni cilj ove mjere ukidanje samoizolacije, budući da ozbiljno raste broj zaraženih učenika. Testiranje nije obavezno; roditelji ako ne žele, ne moraju testirati svoju djecu.
“Primarni cilj i sama mjera je ukidanje samoizolacije za sve učenike osnovnih i srednjih škola i to na način da sva djeca koja su zdrava idu u školu bez obzira na moguće kontakte s pozitivnim osobama. Sve ostalo, uključujući i redovito testiranje je samo epidemiološki uvjet da bi se mjera mogla provesti. Na taj način učenici osnovnih i srednjih škola postali bi jedina kategorija građana Hrvatske koji bi, bez obzira na cijepni status ili preboljenje, bili izuzeti od samoizolacije. Kada će mjera ukidanja samoizolacije stupiti na snagu, ovisi o tome u kojem će roku Ravnateljstvo za robne zalihe (koje provodi nabavu) nabaviti dovoljnu količinu testova”, kazali su nam iz Ministarstva.
Upravljanje epidemijom
Naravno, sve to ne znači da upravljanje epidemijom i popratnom krizom od strane Vlade i Stožera civilne zaštite treba biti izuzeto od opravdane kritike, tj. da se ne trebaju postavljati pitanja o tome je li novac poreznih obveznika mogao biti kvalitetnije uložen i jesu li se odluke mogle donositi bolje i transparentnije.
Dobar argument za takvu kritiku predstavlja i ova mjera, tj. način na koji je ista komunicirana prema javnosti. Informacija o masovnom testiranju učenika najprije je objavljena u medijima (Jutarnji list), ali bez adekvatnog obrazloženja zašto se uvodi i kako bi se trebala provoditi.
Tek nakon što se povela javna rasprava u kojoj su istaknuto mjesto zauzeli glasovi onih koji su masovno testiranje opisivali kao nepotrebno zlostavljanje djece, dužnosnici ministarstva krenuli su građanima pomnije objašnjavati koja je svrha ove mjere i kako će se testiranje provoditi. U nedostatku kvalitetne i pravovremene informacije u javnosti se stvorio otpor koji je rezultirao još jednim prosvjedom, uz podršku dijela oporbenih saborskih zastupnika populističke desnice.
Radi se o slučaju koji dobro ilustrira kako se u Hrvatskoj stvarao otpor prema epidemiološkim mjerama. Povjerenje koje su građani iskazali prema institucijama na samom početku pandemije vrlo brzo je protraćeno. Politička instrumentalizacija odluka koje bi trebale služiti suzbijanju širenja zaraze i nedosljednost u pridržavanju vlastitih odluka narušili su povjerenje u Vladu i Stožer civilne zaštite. Takvo upravljanje epidemijom, u kombinaciji s neadekvatnom komunikacijom zbog koje građanima često nije bilo jasno temeljem kakvih kriterija i s kojom svrhom se mjere uopće donose, u Hrvatskoj je rezultiralo niskom procijepljenošću i visokom smrtnošću od Covida i doprinijelo popularnosti internetskih dezinformacija.
