Do hrvatskog govornog područja došla je vijest da mRNA cjepiva sadržavaju hidre, malena bića koja žive u slatkim vodama. Zahvaljujući portalu Logično.com medijski je prostor “obogaćen” i ovakvom dezinformacijom:
[U] cjepivu je pronađen polip nazvan Hydra vulgaris. Ti su organizmi mali slatkovodni beskralješnjaci koji izgledaju poput mesnatih palmi s mesnatim listovima ticala. Sadrže matične stanice koje postoje u kontinuiranom stanju obnavljanja i mogu unutar svog genomskog koda držati ključ biološke besmrtnosti, jer se ti organizmi obnavljaju svakih 20 dana.
Prema Celini Juliano s Odsjeka za molekularnu i staničnu biologiju Sveučilišta California u Davisu, ti organizmi niti stare niti umiru. “Možete izrezati male komadiće iz životinje i ona će ponovno izrasti, a možda je najnevjerojatnija stvar to što možete rastaviti životinju u pojedinačne stanice, sve ih pomiješati, vratiti ih u loptu i nova hidra će jednostavno izrasti od toga.”
U cjepivima su ti organizmi bili genetski modificirani. U cjepivu su prisutna i neaktivna jajašca, gdje postaju aktivna, rastu i razmnožavaju se kada su izložena grafitnoj vrpci ili grafenu. S toplinom, grafen oksid djeluje kao Miracle-Gro. “Ali ono što ti proizvođači cjepiva pokušavaju napraviti je napraviti vlastitu novu vrstu i promijeniti i urediti naš DNK”, tvrdi Hope.
Hidre ne žive vječno
Hidre, za početak, ne preživjele da ih netko ubrizga u ljudsku krv. Doista imaju fascinantnu moć obnavljanja svojih stanica, zbog čega na tkivima ne ostaju znakovi starenja. Kada su praćene, u laboratorijskim uvjetima s idealnim salinitetom i neprestanim pritokom hrane te u odsustvu predatora, zbilja su mogle poživjeti dugo bez znakova starenja.
Eksperiment koji je trajao četiri godine pokazao je da niti jedna promatrana hidra nije preminula. Izmijenile su sve svoje stanice barem 60 puta u te četiri godine, ali bez ikakvih znakova biološkog propadanja. Pojedini znanstvenici procjenjuju da bi u idealnom okruženju, nalik onome laboratorijskom, oko 5 posto hidri moglo poživjeti i 1400 godina.
No, u prirodi zato obično požive nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, tvrdi Owen Jones, izvanredni profesor na Sveučilištu Južne Danske koji je proučavao životni vijek hidre.
“Hidre ne bi mogle preživjeti u cjepivu, niti unutar ljudskog tijela”, rekao je Jones. “To je luda ideja.”
I točno je da hidre mogu nadomjestiti dijelove svoga tijela, poput morskih zvijezda. Međutim, to ne znači da su neuništive.
Doktor Amesh Adalja, ekspert u zaraznim bolestima s Johns Hopkinsovog Centra za zdravstvenu sigurnost kaže da su ovakve tvrdnje obična prevara. Ne samo da ne postoje dokazi da hidre postoje u Covid cjepivima, nego je vrlo nevjerojatno da bilo kakav živi organizam može preživjeti proces sterilizacije cjepiva. Osim toga, te životinjice ne predstavljaju ama baš nikakvu opasnost za ljude, nisu patogeni.
Grafen(oksid)
Logično piše i sljedeće.
Ricardo Delgado iz La Quita Columne ranije je spomenuo da u Pfizerovim cjepivima postoji grafen oksid, koji je neophodan za pretvaranje frekvencija u formiranje mikročipova, koji se sami sastavljaju. Ti mikročipovi mogu obavljati različite funkcije, kao što su kontrola i praćenje ljudi.
Sljedeće se događa da cijepljeni ljudi emitiraju Bluetooth kodove. Događa se fenomen koji se zove “Bluetooth izazov” videa. Obično Bluetooth uređaji imaju imena na sebi, ali ono što se sada događa je da kada netko uđe u prepunu prostoriju punu cijepljenih ljudi, pojavljuju se anonimne Bluetooth adrese. To su anonimne adrese cijepljenih osoba koje emitiraju signal.
O teoriji da se u cjepivima nalazi grafen oksid i da od ljudi može napraviti Bluetooth uređaj, također smo pisali, kao i brojni drugi fact-checkeri. Maldita.es se, primjerice, bavila konkretnim Ricardom Delgadom, čija je “Peta kolona” bez odobrenja koristila oznake Sveučilišta u Almeriji kako bi svom radu priskrbila kredibilitet. Sveučilište je reagiralo ne samo osudom korištenja njihovog imena i žiga u svrhu promocije ovoga rada (AP), već i zaprijetilo tužbama.
Osim što nije bilo jasno odakle dolazi promatrani uzorak, znanstvenici s kojima su kontaktirali novinari portala Maldita.es zaključili su rad “Pete kolone” apsolutno ne dokazuje da su pronađene čestice uopće grafen oksid.
“Hidre” i grafen svako malo pronalaze u cjepivima
Ideja hidri je razmatrana nakon što je osteopatkinja Carrie Madej – bez iskustva u mikroskopiji, virologiji ili parazitologiji – promatrala cjepivo Moderne pod mikroskopom. Primijetila je hidre, “koje ne umiru nikada”, “kreature nalik škorpionima” i kristale te ono što joj nalikuje na grafen (14. minuta).
Grafen također nije ograničen na “Petu kolonu”. Mikroskopska analiza pet različitih cjepiva, Pfizerovog, AstraZenecinog, Sputnika, Sinopharmovog i CanSino, provedena u Argentini pronašla je sumnjive kristaliće u svim tim vakcinama. Niz sugovornika Cheqeuada je opovrgnulo ove tvrdnje.
Najnoviji povod za napise o grafenu i hidrama, koji je iskoristio portal Logično, sličan je pronalazak kristalića u Pfizerovom cjepivu, ovaj puta na Novom Zelandu. Predstavljen je riječima: “5G i nanotehnologija u Covid cjepivima“.
Novozelanđani, pak, tvrde da se “oblici i predmeti pronađeni na Pfizerovim snimkama, nakon izlaganja toplini i elektromagnetnom zračenju sami slažu u pločice s mikročipom”. Slične fantazije o čipovima koji se sami slože od više manjih komponenti već su kružile internetom, kao i o 5G tehnologiji te tajnoj ugradnji mikročipova.
