Propao je pokušaj Hrvatske da sruši presudu Europskog suda za ljudska prava kojom je država proglašena krivom za kršenje ljudskih prava afganistanske obitelji Husseini i njihove djevojčice Madine koja je poginula pod naletom vlaka nakon prisilnog protjerivanja s hrvatsko-srpske granice.
Vijeće od pet sudaca odbacilo je zahtjev Hrvatske kojom je tražila obnovu postupka pred Velikim vijećem suda u Strasbourgu. Time je presuda protiv Hrvatske iz studenog prošle godine postala konačna.
Prema članku 43. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Hrvatska je imala pravo žalbe u roku tri mjeseca. Da je u svom zahtjevu hrvatska strana podnijela dovoljno dokaza za obnovom postupka, onda bi o žalbi raspravljalo Veliko vijeće od 17 sudaca.
Očito da peteročlano vijeće u zahtjevu Hrvatske nije našlo novih elemenata koji „otvaraju ozbiljna pitanja koja utječu na tumačenje ili primjenu Konvencije ili njezinih protokola“ te je odbacilo hrvatski zahtjev. Jučerašnjom odlukom potvrđena je krivnja hrvatske države da je prekršila niz odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima u slučaju dugotrajnog zadržavanja i protjerivanja migrantske obitelji Husseini.
Vijeće od pet sudaca odlučivalo je ukupno o 11 zahtjeva za preispitivanje pojedinih presuda pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava, među kojima je čak tri koje je podnijela Hrvatska nezadovoljna presudama u kojima je izgubila u redovitom postupku na Sudu u Strasbourgu.
Uz slučaj obitelji Husseini, Hrvatska se žalila i na presude Baljak i drugi protiv Hrvatske i Grbac protiv Hrvatske. I u tim slučajevima je odbijena. Hrvatska i do sada nije imala previše uspjeha u žalbenom postupku.
Presuda protiv Hrvatske postala pravomoćna
Peteročlano vijeće sudaca nije objavilo razloge zašto je odbilo hrvatski zahtjev za preispitivanjem presude u slučaju afganistanske obitelji, jer to ni u drugim sličnim slučajevima ne radi. Navedeno je samo da su odbili zahtjev i da lanjska presuda sada postaje pravomoćna.
Presuda iz studenog prošle godine u slučaju obitelji Husseini je prva presuda protiv Hrvatske zbog postupanja nadležnih tijela prema iregularnim migrantima.
Hrvatska je tada proglašena krivom da je obitelji Husseini prekršila pravo iz članka 2. Konvencije, jer nije provela učinkovitu istragu smrti njihove šestogodišnje djevojčice Madine u studenom 2017. godine. Utvrđeno je i da je država prekršila članak 3. Konvencije koji zabranjuje mučenje i ponižavajuće postupanje jer je obitelj Husseini s većim brojem malodobne djece, pri njihovom ponovnom pokušaju ilegalnog ulaska u Hrvatsku u ožujku 2018. godine, gotovo tri mjeseca držala u Centru u Tovarniku koji je zatvorenog tipa nalik detenciji. Europski sud za ljudska prava je utvrdio i da je došlo do povrede članka 5. Konvencije zbog dugotrajnosti postupka pred upravnim sudovima u postupcima dobijanja azila i preispitivanja zakonitosti njihovog dugotrajnog smještaja u objekte zatvorenog tipa, odnosno da nadležna tijela nisu učinila sve potrebno da što je više moguće ograniče dentenciju obitelji Husseini. Hrvatska je proglašena krivom i da je prekršila članak 4. Protokola br. 4 uz Konvenciju koji zabranjuje kolektivno protjerivanje stranaca.
Presudom iz studenog prošle godine, a koja je sada postala pravomoćna, Hrvatska je proglašena krivom i da je prekršila članak 34. Konvencije jer članovima obitelji Husseini nije dopustila nesmetani kontakt s njihovom odvjetnicom. Zbog svega, država mora platiti članovima obitelji ukupno 40.000 eura za nematerijalnu štetu i 16.700 eura na ime sudskih troškova.
Slučaj kršenja ljudskih prava afganistanske obitelji i smrti njihove djevojčice Madine izazvao je veliki interes javnosti, nevladinih organizacija ali i hrvatskih institucija. Tadašnja pučka pravobraniteljice Lora Vidović dostavila je DORH-u sve podatke koji je njezin ured prikupio o smrti afganistanske djevojčice na granici između Hrvatske i Srbije, ali i o ranijim slučajevima nasilnog postupanja hrvatske policije prema migrantima. Za obranu ljudskih prava obitelji Husseini zauzeli su se i Centar za mirovne studije i udruga Are You Syrious,
Problem policijskog nasilja i protjerivanja izbjeglica i migranata iz Hrvatske dio je i izvještaja Amnesty Internationala i Liječnika bez granica o čemu je pisao i Faktograf. O nasilnim protjerivanjima i zlostavljanju migranata i izbjeglica izvještavali su brojni domaći i inozemni mediji (RTL, The Guardian, Jutarnji list, Telegram, Novosti).
Istražna tijela i sudovi u Hrvatskoj su, međutim, odbacili prijave obitelji Husseini tvrdeći da je sve učinjeno po zakonu, da policija nije prekoračila ovlasti i da je provedena učinkovitu istraga. Na tom je ustrajao i Ustavni sud, osim u jednoj presudi kada je usvojio tužbu obitelji male Madine utvrdivši da MUP i upravni sudovi nisu s dostatnom izvjesnošću utvrdili da je Srbija tzv. sigurna treća zemlja i da tražiteljima azila ne bi prijetilo vraćanje u zemlju podrijetla.
U međuvremenu je aktivist udruge Are You Syrious Dragan Umičević kažnjen zbog „pomaganja migrantima u ilegalnom prelasku granice“ i to baš obitelji Husseini. Lani u prosincu je Visoki prekršajni sud potvrdio presudu nižeg suda i naložio Umičeviću da plati kaznu od 60.000 kuna, plus sudske presude, što je na kraju uspio skupiti u samo 24 sata zahvaljujući solidarnosti građana.
U zaštitu policije bezrezervno je stao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je odbio dati ostavku nakon presude Europskog suda za ljudska prava. Udruge za ljudska prava zatražile su tada ostavke po zapovjednoj odgovornosti i glavnog ravnatelja policije Nikole Miline te načelnika Uprave za granicu i pomoćnika glavnog ravnatelja Zorana Ničena. Zbog uključenosti u pritiske na branitelje ljudskih prava i blokiranja međunarodnih neovisnih istraga tražili su da premijer Andrej Plenković smjeni i državnu tajnicu Tereziju Gras.
Umjesto ostavke i odgovornosti svih uključenih u smrt male Madine te u protjerivanje i dugotrajno zadržavanje obitelji Husseini, Vlada je uložila žalbu na presudu Strasbourga nadajući se da će je uspjeti osporiti pred Velikim vijećem. To joj ipak nije uspjelo. Odlukom peteročlanog vijeća u ponedjeljak presuda Suda u Strasbourgu postala je pravomoćna.
Propale još dvije žalbe Vlade
Hrvatska u ponedjeljak nije uspjela ni sa žalbama u slučajevima Baljak i Grbac u kojima je također u redovitom postupku pred Europskim sudom za ljudska prava proglašena krivom.
U svojevrsnom trijažnom postupku, peteročlano sudačko vijeće je zaključilo da ni u tim slučajevima nema razloga da presude idu na preispitivanje i ponovno suđenje pred Veliko vijeće od 17 članova pa su i te presude postale pravomoćne.
U slučaju Baljak i drugi protiv Hrvatske, država je lani u studenom proglašena krivom jer je članovima obitelji Baljak prekršila pravo na pošteno suđenje (članak 6. st. 1. Konvencije) kada su domaći sudovi proizvoljno donijeli zaključak da država nije odgovorna za smrt njihovog bliskog člana obitelji.
S. B. je nestao 5. kolovoza 1995. nakon što ga je zarobila Hrvatska vojska, a njegovo tijelo je nađeno nakon sedam godina. Istraga o okolnostima nestanka nikada nije pokrenuta. Obitelj je tužila državu radi naknade štete, pozivajući se na Zakon o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od strane pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme Domovinskog rata. Domaći sudovi su ih odbili smatrajući da obitelj nije dokazala da su hrvatski vojnici ubili njihovog rođaka. Većinom glasova, odbio ih je i Ustavni sud. Suprotno hrvatskim sudovima, Europski sud je presudio da je teret dokazivanja bio na državi, jer je stradala osoba bila pod kontrolom hrvatskih snaga. Stav je Strasbourga da je država u tom slučaju dužna pružiti zadovoljavajuće i uvjerljivo objašnjenje za taj nestanak i ono što se dogodilo s tom osobom. Presuđeno je da Hrvatska članovima obitelji Baljak mora platiti 3.000 eura za nematerijalnu štetu i 1.300 eura za sudske troškove.
U drugom slučaj, Grbac protiv Hrvatske, država je u prosincu prošle godine proglašena krivom da je Milutinu Grbcu povrijedila pravo na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju) jer mu nije priznato vlasništvo nad dijelom nekretnine koja je bila nacionalizirana u bivšoj državi. Riječ je sporu s Gradom Rijekom, u kojem su domaći sudovi presudili na štetu Milutina Grbca zbog čega je on tužio Hrvatsku sudu u Strasbourgu. Iako je Hrvatsku proglasio krivom, Sud za ljudska prava nije dosudio novčanu odštetu Grbcu jer je zaključio da je u ovom slučaju najbolji način restitucije ponavljanje postupka pred domaćim sudovima.
Država sve češće traži novo suđenje pred Velikim vijećem
Prošle godine u redovitom postupku pred Sudom za ljudska prava, Hrvatska je u 35 slučajeva proglašena krivom, od čega je na šest presuda podnijela zahtjev za preispitivanjem pred Velikim vijećem.
Riječ je o neuobičajeno velikom broju žalbi, ako ih usporedimo s prethodne dvije godine kada se država nije žalila ni na jednu presudu Strasbourga.
U proteklih deset godina, Hrvatska se žalila na 29 presuda, a prema dostupnoj evidenciji samo njih četiri ispunilo je uvjete da o njima i raspravlja Veliko vijeće. Preostale 24 žalbe Hrvatske su odbačene prije nego što su došle pred 17 sudaca, a jedna još čeka odluku ispunjava li uvjete za raspravu pred Velikim vijećem.
No to što žalba ide pred Veliko vijeće ne znači da će Veliko vijeće sigurno preinačiti prvobitnu presudu protiv neke države i osloboditi je krivnje. Tako je i u slučaju Hrvatske. Od četiri prihvaćene žalbe hrvatske vlade u proteklom desetljeću, Veliko vijeće je preinačilo tri presude – Zubac protiv Hrvatske te presude Jakeljić i Radomilja i drugi protiv Hrvatske – te je u tim slučajevima utvrđeno da Hrvatska građanima ipak nije prekršila ljudska prava. U jednom slučaju kršenje Konvencije je potvrđeno – slučaj S.M. protiv Hrvatske.
Na presude Suda u Strasbourgu žale se i građani, ali također s malim uspjehom. U proteklih deset godina, građani su podnijeli 26 žalbi protiv presuda u kojima je u redovitom postupku utvrđeno da im Hrvatska nije prekršila neko od prava zajamčenih Konvencijom. Samo četiri žalbe su na kraju ispunile uvjete za raspravu pred Velikim vijećem, od čega su preinačene samo dvije presude – Dvorski protiv Hrvatske i Muršić protiv Hrvatske u kojima je Veliko vijeće utvrdilo da je Hrvatska ipak prekršila prava podnositelja zahtjeva.
