Dnevni red Sabora postao je pravo odlagalište raznoraznih izvještaja od kojih mnogi na raspravu čekaju godinama. Zbog protoka vremena gube na aktualnosti pa – kada konačno dođu na red – više ništa neće značiti ni kreatorima javnih politika, ni građanima.
Na dnevnom redu aktualne saborske sjednice ukupno je 146 točaka koje čekaju da ih saborski zastupnici rasprave. Od tog broja gotovo su trećina – njih 50-ak – izvještaji različitih državnih tijela i drugih institucija čiji rad nadzire parlament. Samo manji dio je za prošlu godinu, a čak 29 izvještaja odnosi se na raniji period. Neki čak i za tri-četiri godine unatrag. Najveći broj izvještaja koji se mjesecima, pa i godinama, prebacuju sa sjednice na sjednicu tiču se pravosuđa, medija, ljudskih prava, mirovinskog sustava te – najšire gledano – resora koji se mogu staviti pod zajednički nazivnik „posebni državni interes“.
Prema Poslovniku Hrvatskog sabora, o dnevnom redu odlučuje Predsjedništvo Sabora na čelu s predsjednikom Gordanom Jandrokovićem, odnosno saborska većina.
U nekim slučajevima odgovornost za kašnjenje snosi i Vlada, jer kasni sa svojim izvještajima ili s očitovanjima na rad drugih institucija.
Novaković: Očito je da nas Sabor ignorira
Izvještaji o radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa su rekorderi po dužini čekanja na saborsku raspravu. Iako ih je Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva, redovito svake godine podnosila Saboru, od početka njezinog mandata 2018. godine ni jedan godišnji izvještaj o radu Povjerenstva nije raspravljen u parlamentu. Trenutno ih je četiri na čekanju – izvještaji za 2018, 2019, 2020. i 2021. godinu.
Prvi izvještaj, onaj iz 2018., Novaković je poslala u Sabor još u svibnju 2019. godine, tijekom prijašnjeg saziva parlamenta. Od tada, on nije ni taknut, samo je prebačen u ‘naslijeđe’ novim saborskim zastupnicima. O njemu nije raspravljao ni jedan saborski odbor, a kamoli plenarna sjednica. Ista je sudbina zadesila i iduća tri izvještaja Povjerenstva.
Iako je rad Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u priličnoj mjeri poznat javnosti, posebno u djelu imovinskih kartica dužnosnika, u izvještajima o radu stoji daleko više informacija, poput broja i vrsti predmeta koje je na godišnjoj razini Povjerenstvo pokrenulo protiv nekog političara ili drugog dužnosnika zbog eventualnog sukoba interesa, o broju i ishodu upravnih sporova, zakonskim rješenjima te proračunu i načinu utroška sredstava za rad Povjerenstva.
„Vrlo je zanimljivo da smo mi jedino tijelo koje čak četiri svoja godišnja izvještaja nije branilo pred Saborom. Očito je da nas Sabor ignorira, što samo govori da im naš rad nije relevantan“, komentirala je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković za Faktograf.
Odluke Povjerenstva nailazile su na veliki odjek u javnosti i, gotovo u pravilu, žestoke kritike onih koji su bili predmetom rada Povjerenstva. Povjerenstvo je, među ostalim, odlučivalo o premijeru Andreju Plenkoviću, predsjedniku Zoranu Milanoviću, bivšoj potpredsjednici Vlade Martini Dalić, ministrima Zdravku Mariću, Olegu Butkoviću, Tomislavu Ćoriću i Josipu Aladroviću, o mnogim saborskim zastupnicima, gradonačelnicima, županima, načelnicima općina, članovima uprava javnih poduzeća… Dio odluka poništavali su Upravni i Visoki upravni sud, što je uvelike otežalo rad Povjerenstva i primoralo ga da pojedine slučajeve privremeno obustavi.
U takvoj atmosferi, saborsko višegodišnje ignoriranje ocjene rada Povjerenstva dobiva na dodatnoj težini. U međuvremenu, uporno preskakanje njegovih godišnjih izvještaja nije spriječilo Sabor da 2019. izmjeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa, odnosno da lani donese potpuno novi zakon, kao i novu Strategiju sprječavanja korupcije 2021-2030.
Povjerenstvo se uspjelo preseliti i u veći ured 2020. godine, a da Sabor nije raspravio njegov rad. Parlament im je u protekle četiri godine odobravao i povećanje proračuna, a da se zastupnici nisu očitovali ni o dosadašnjem trošenju novca. Postavlja se pitanje gdje se i na temelju kojih argumenata donose odluke – od proračuna Povjerenstva do zakonskih rješenja.
Ako Sabor nastavi ignorirati raspravu o radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, lako se može dogoditi da se prije raspiše natječaj za novo Povjerenstvo nego što o ovome bude izgovorena i riječ u Saboru. Naime, kako Povjerenstvu na čelu s Natašom Novaković petogodišnji mandat ističe u veljači iduće godine, javni poziv za nove kandidate bi trebao ići već u kolovozu. Još gora varijanta bila bi da mu završi mandat, a da Sabor uopće ne raspravi ni jedan od predanih izvještaja ovog saziva Povjerenstva.
Nacionalne manjine tradicionalno na čekanju
Već uobičajeno, Sabor oteže i s raspravama o vladinim izvještajima o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava. Tek ovaj tjedan predviđena je rasprava o izvještajima za 2019. i 2020. godinu.
U slučaju tih izvještaja, odgovornost snose i Sabor i Vlada. Niti ih je Vlada na vrijeme sačinila, niti ih Sabor potom u primjerenom roku raspravlja. Tako je izvještaj za 2019. Vlada podnijela Saboru tek u svibnju 2021. godine, a potom je Saboru bilo potrebno godinu dana da krene s raspravom.
U međuvremenu su bili i novi parlamentarni i novi lokalni izbori, izglasano je više državnih i lokalnih proračuna, a dijelom se i izmijenio sastav Savjeta za nacionalne manjine kojem je svake godine odobravano povećanje sredstava za kulturnu autonomiju manjina.
Izvještaji o provođenju Ustavnog zakona su važni za artikuliranje zakona i prakse vezane za upotrebu jezika, pisma i simbola nacionalnih manjina, za obrazovanje po manjinskim programima, sudjelovanje pripadnika manjina u vlasti, u upravnim i pravosudnim tijelima kao i za kulturnu autonomiju nacionalnih manjina. I pri određivanju proračuna za svako od tih područja, nužno je imati konkretne pokazatelje – što je do sada učinjeno i gdje su urgentne točke koje bi trebalo popraviti.
To kašnjenje ni Vladu, ni Sabor posebno ne zabrinjava. Uredno iz godine u godinu, bez uvida u stvarno stanje, Vlada predlaže, a Sabor donosi državni proračun. Tek naknadno jedni izvještavaju, a drugi raspravljaju o tome kako je novac za unapređenje položaja pripadnika nacionalnih manjina stvarno i utrošen.
Ranije se slično dogodilo i s izvještajima za 2015. i 2016. godinu, koje je Sabor raspravio u paketu tek u ožujku 2018.
Iz oblasti ljudskih prava, Saboru se ne žuri raspraviti ni Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama koje je podnio povjerenik za informiranje kao ni Godišnje izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka, oba za 2020. godinu. U saborskim ladicama čekaju duže od 13 mjeseci.
Stanje sudbene vlasti nikoga ne zanima
Zanimljivo je i što se događa – točnije što se ne događa – s izvještajem predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti u Hrvatskoj. I dok javnost muče spori sudovi, a percepcija korupcije u pravosuđu je izuzetno visoka, Vladu i Sabor kao da ne zanima godišnji pregled rada sudova, dinamika rješavanja starih sporova ni stanje infrastrukture u pravosudnim tijelima. Izvještaj za 2020. još je lani u travnju Saboru podnio tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, ali Vlada je svoje mišljenje dostavila tek u siječnju ove godine. Još se ne zna kada će zastupnici o njemu raspravljati i glasati.
U međuvremenu smo imali čak dva kruga izbora za novog čelnog čovjeka Vrhovnog suda, novi predsjednik Radovan Dobronić stupio je na dužnost i već je predao novi izvještaj za prošlu godinu.
Istovremeno, vladajući su – preskačući raspravu o stanju sudbene vlasti – krenuli s paketom pravosudnih zakona, Sabor je usvojio sporne izmjene Zakona o sudovima koje predviđaju sigurnosne provjere za sve suce, a na što je Venecijanska komisija već stigla dati i negativno mišljenje. Sve se to odigralo, a Sabor je i dalje bez rasprave o stanju sudbene vlasti i to za – 2020. godinu.
Svoj red već mjesecima čekaju i izvještaji o radu policije, o obrani, o upravljanju državnom imovinom i robnim zalihama, besplatnoj pravnoj pomoći, o radu mirovinskih fondova (1, 2), Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje… Nemaju sreće ni izvještaji vezani za medije – o HRT-u (1, 2, 3), Hini (1, 2) i Agenciji za elektroničke medije.
Kako planirati prošlu godinu
O tome koje se točke stavljaju na dnevni red i kojom će se dinamikom raspravljati, u pravilu odlučuje Predsjedništvo Sabora. U ovom sazivu to su predsjednik Sabora Gordan Jandroković (HDZ) te potpredsjednici Željko Reiner (HDZ), Ante Sanader (HDZ), Furio Radin (nezavisni zastupnik talijanske nacionalne manjine), Sabina Glasovac (SDP) i Davorko Vidović (Klub zastupnika Socijaldemokrata). Poticaje da se nešto uvrsti na dnevni red mogu dati i svi klubovi zastupnika, ali odlučujuću riječ imaju predsjednik Sabora i parlamentarna većina.
Zastupnici, više-manje bez puno buke, prihvaćaju dnevne redove sa zastarjelim izvještajima koji se prebacuju sa sjednice na sjednicu. Ipak, nedavno je Urša Raukar, zastupnica Zeleno-lijevog bloka, upozorila na bizarnost rasprava o dokumentima čiji je rok za donošenje istekao prije godinu dana ili više.
„Ovom Saboru već je postala normalna praksa da izvještaji kasne godinu, dvije, čak i tri. Dovoljno je pogledati dnevni red Sabora, pa da se jasno vidi cijeli niz izvještaja koji kasne na raspravu i izglasavanje“, upozorila je Raukar u ožujku tijekom slobodnih govora klubova zastupnika.
Posebno apsurdnim nazvala je netom završenu raspravu i najavljeno glasanje o vladinom Godišnjem planu statističkih aktivnosti za 2021, jer je on morao biti donesen do 15. prosinca 2020. godine, dakle prije 15 mjeseci.
„Mi smo u situaciji raspravljati o tome što će se raditi prošle godine. Možete li zamisliti da, recimo, jedna obitelj radi planove i financijske konstrukcije kamo će na ljetovanje prošle godine? U uvodnom izlaganju državni tajnik nije smatrao čak ni potrebnim objasniti sumanutu situaciju da se raspravlja o planu aktivnosti za prošlu godinu. Na moje pitanje kakvog smisla ima ta rasprava, državni tajnik je iskreno odgovorio da zapravo – nema smisla. I nema. To govori elementarni zdravi razum, ali, eto, zadovoljila se forma, rasprava je završena i glasat će se o tom besmislenom planu za prošlu godinu“, rekla Raukar.
Upozorila je da se takvim kašnjenjem krši zakon, u čemu sudjeluje i Sabor, najviše zakonodavno tijelo.
„Tijelo koje donosi zakone kojih se moraju pridržavati svi građani i građanke Hrvatske, samo se ne drži tog istog zakona. Što se događa građanima koji se ne drže zakona? Dobivaju kazne. A što se događa Saboru, zastupnicima, predsjedniku Sabora? Baš ništa. Dapače, nisam primijetila da predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kao najodgovorniji, u tome vidi ikakav problem. Nisam nikada čula ni naznaku isprike, nelagode, što se godinama kasni s izvještajima, pa je za pretpostaviti da će i ovaj petak mirno staviti na glasanje potpunu apsurdnu glupost i nezakonitost. Kakvu poruku šalje Sabor građanima, kad se sam ne drži zakona? Kakvu poruku šalje kada dozvoljava da Sabor raspravlja o planu rada za prethodnu godinu? To ne samo da je neozbiljno, apsurdno i nelegalno, to ne samo da može stajati u antologiji Monty Pythona, nego potpuno degradira ulogu najvišeg zakonodavnog tijela. Sabor ispada bezvezno tijelo, neki slobodni debatni klub i šalje poruku da se može što se hoće sve dok kompaktna krležijanska većina kompaktno diže ruke. Osobnog srama zbog idiotske situacije nema, glavna je poslušnost. Živjelo planiranje za prošlu godinu, inventivno hrvatsko strateško planiranje za – prošlost!“, zaključila je Urša Raukar.
ISPRAVAK: U izvornoj verziji ovog teksta ministar financija Zdravko Marić netočno je bio tituliran kao Zdravko Mamić.
