“Osip po koži je identičan u obje bolesti. Obje bolesti se prenose seksualnim kontaktom. Najugroženiji su homo i bi-sexualni muškarci. Obje bolesti potiču od majmuna. U obje bolesti je drastično smanjen prirodni imunitet”.
Tvrdnje su to koje privatni korisnik Facebooka navodi kao dokaze da su majmunske boginje u stvari – AIDS (arhivirano ovdje).
Povod objavi su slučajevi zaraze majmunskim boginjama koji su se u svibnju pojavili u više država svijeta, na nekoliko različitih kontinenata. Baš kao što je bilo i s pojavom korona virusa, širenje bolesti utjecalo je i na širenje dezinformacija o istoj.
“Pošto je potvrđeno da je imunitet vakcinisanih osoba 40% u odnosu na 93% kod nevakcinisanih, zatim da je AIDS jedna od nus pojava Covid vakcine, kao i da je majmunski adeno-virus jedan od sastojaka Covid cjepiva, jasno mi je da je svijet namjerno zaražen Sidom. A Fauci se svakako smatra kreatorom HIV virusa”, navodi u Facebook objavi koju je podijelilo preko 70 ljudi.
Kako to najčešće biva, dezinformacije koje se pojavljuju na hrvatskom govornom području prvotno su internetom počele kružiti na engleskom jeziku.
Tako je američki voditelj i teoretičar zavjera Alex Jones nedavno, baš kao i korisnik Facebooka čijim se tvrdnjama bavimo, također tvrdio da su cjepiva protiv Covida-19 kriva za izbijanje zaraze majmunskim boginjama. Konkretno, Jones tvrdi da vektorska cjepiva Astra Zenece i Johnson&Johnson sadrže genom majmuna koji se nakon injektiranja razmnožava u ljudskom tijelu. Prije nego objasnimo zašto majmunske boginje nisu AIDS, valja se osvrnuti i na ovu netočnu tvrdnju.
Cjepivo Astra Zenece sadrži adenovirus izoliran iz čimpanzi, ali on je onesposobljen za umnažanje te ne može izazvati bolest kod ljudi. Njegova je funkcija ta što sadrži genetsku uputu u obliku DNA za proizvodnju S proteina koji je sastavni dio novog koronavirusa (HALMED).
Što su majmunske boginje, a što AIDS?
Majmunske boginje su bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja. On spada u rod Orthopoxvirus te obitelj Poxviridae, u kojoj se nalaze i uzročnici velikih boginja te kravljih boginja.
Postoje dva različita soja virusa, onaj koji dolazi iz središnje Afrike (točnije, s područja Konga) te onaj zapadnoafrički, koji je manje zarazan i izaziva lakšu bolest.
Prirodni rezervoar virusa su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u zemljama centralne i zapadne Afrike. Stoga je netočno, kako se tvrdi u objavi, da bolest potječe od majmuna. Te životinje nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama (1, 2).
Majmunske boginje ne mogu biti AIDS (što je bolest koju uzrokuje virus HIV) zašto što je riječ o dva različita virusa koji spadaju u različite rodove.
HIV tj. virus humane imunodeficijencije spada u rod Lentivirusa i za razliku od virusa majmunskih boginja ima puno duži inkubacijski period, a bolest koja dolazi kao posljedica zaraze razvija se kroz duže vremena te je puno smrtonosnija.
Majmunske boginje prelaze na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka, a virus se može prenijeti i ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje. Za razliku od velikih boginja, bolest se ne širi tako efikasno među ljudima te je u slučaju oboljenja manja vjerojatnost smrtnog ishoda, što je ujedno i razlog zašto se ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv boginja.
Kako navodi HZJZ, s čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem, bliskim kontaktom i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, iscrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji liči na osip koji se javlja kod vodenih kozica. Liječenje je simptomatsko te u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.
Zaraza HIV-om, koji ulaskom u ljudske stanice napada T-limfocite, izgleda znatno drugačije. Postoje različite teorije o porijeklu virusa, nijedna nije znanstveno potvrđena, iako dio znanstvenika smatra da je zaraza prešla s čimpanze na čovjeka (Britannica).
Virus se, naime, može prenijeti na tri načina: nezaštićenim spolnim odnosim, izravnim unosom zaražene krvi u tijelo nezaražene osobe te prijenosom sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja.
AIDS, sindrom stečene imunodeficijencije, neizlječiva je i često smrtonosna bolest koju izaziva HIV, iako ne mora značiti da će osoba zaražena HIV-om razviti AIDS. Veliki broj ljudi zaraženih HIV-om zapravo godinama nemaju nikakve simptome, iako postoje određeni znakovi koji mogu sugerirati da su zaraženi.
To su nagli gubitak težine, suhi kašalj, groznica, jako noćno znojenje, neobjašnjivi umor, otečene limfne žlijezde na vratu, ispod pazuha ili u preponama, proljev koji traje više od tjedan dana, bijele točke ili neobične ranice u ustima ili grlu, upala pluća, crvenkaste ili smeđe mrlje na koži ili sluznici usta, gubitak pamćenja, depresije. Međutim, svi ovi simptomi mogu se pojavljivati i u mnogim drugim bolestima (ZZJZDNZ).
Tvrdnja da obje bolesti drastično smanjuju prirodni imunitet jest točna. Međutim, samo djelomično.
Kako smo već naveli, bolest majmunskih boginja liječi se simptomatski i u većini slučajeva prolazi kroz dva do četiri tjedna. S druge strane, mala je mogućnost izlječenja od zaraze HIV-om. Do sada su, zahvaljujući metodi presađivanja matičnih hematopoetskih stranica, poznata dva takva slučaja (1, 2, 3, 4).
Ipak, HAART terapijom moguće je smanjiti količinu virusa u organizmu, što utječe na produžetak životnog vijeka osoba koje pate od AIDS-a.
Neutemeljene usporedbe
Slučajevi zaraze majmunskim boginjama potvrđeni su u Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, SAD-u, Australiji, Kanadi, Austriji i Sloveniji.
Ono što jest zabrinulo stručnjake jest to što se virus – koji se dosad javljao u sredinama ruralne i centralne Afrike, a kada bi se pojavio izvan tog kontinenta, najčešće bi to bilo od putnika koji su se zarazili u Africi – u Europi pojavljuje kod osoba koje nisu imale nikakvih veza s tim područjem (1, 2, 3).
Točno je da velik dio zaraženih čine muškarci koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima. To može poslužiti kao objašnjenje zašto se u dezinformacijama vuku paralele s bolesti AIDS.
Naime, još od početka 80-ih zaraza HIV-om prvo se uočila kod gay muškaraca. I danas je u SAD-u ta skupina u većem riziku od zaraze – 70 posto svih novih infekcija HIV-om u 2019. godini uočena je upravo kod gay muškaraca. Međutim, to ne znači da se heteroseksualne žene i muškarci ne mogu zaraziti.
Ono što jest neobično kod aktualne epidemije jest to što se prijenos virusa povezuje sa seksualnim preferencijama i intimnim kontaktima, iako to u prijašnjim slučajevima zaraze majmunskim boginjama nije bio slučaj. Mnoge oboljele osobe kao simptome imale su mrlje nalik prištićima na području genitalija, što nije najuobičajenije mjesto osipa u slučaju te bolesti (Vox).
Zbog toga dio stručnjaka ne vjeruje da se u najnovijim slučajevima majmunske boginje prenose putem spolnog odnosa. Smatraju da do zaraze dolazi zbog prolongiranog kontakta s kožom zaražene osobe, a ne zbog samog spolnog čina. Osim toga, zaraza boginjama nije uočena samo i isključivo kod muškaraca koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima (Politico).
Andy Seale, savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tim povodom nedavno je izjavio:
“Iako primjećujemo slučajeve među muškarcima koji su imali spolne odnose s drugim muškarcem, ovo nije gay bolest, što je etiketa koju joj neki ljudi na društvenim mrežama žele pripisati. Svatko se, kroz bliski kontakt, može zaraziti majmunskim boginjama”, rekao je Seale.
AIDS i dezinformacije
Bolest AIDS-a već neko vrijeme, počevši od početka imunizacije protiv bolesti Covid-19, dovodi se u korelaciju s cjepivom, iako za to ne postoji nikakvo znanstveno objašnjenje.
Netočno je da je AIDS jedna od nuspojava cjepiva protiv Covida-19. Takve tvrdnje nalaze utemeljenje u stavovima kontroverznog francuskog znanstvenika Luca Montagniera, dobitnika Nobelove nagrade za otkriće HIV-a, koji je tijekom pandemije Covida-19 iznosio neutemeljene tvrdnje o cjepivima. Među ostalim, tvrdio je da genom virusa SARS-CoV-2 sadrži dijelove genoma HIV-a te da cijepljenje protiv Covida-19 potiče razvoj AIDS-a.
Već smo pisali kako ne postoje baš nikakvi podaci temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je porast broja HIV pozitivnih osoba u Srbiji na bilo koji način povezan s cijepljenjem protiv Covida-19. Slične dezinformacije pojavile su se i u Velikoj Britaniji.
Osim toga, bavili smo se i tvrdnjama da su u cjepiva protiv Covida-19 ugrađeni proteini HIV-a, što je dakako netočno.
Povijest bolesti
Majmunske boginje su prvi put otkrivene 1958. godine, kada su se dogodila dva izbijanja bolesti nalik boginjama kod majmuna koji su čuvani za znanstvena istraživanja. Prvi je ljudski slučaj majmunskih boginja zabilježen 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo (CDC).
Ljudski slučajevi zaraze uglavnom se odnose na države u centralnoj i zapadnoj Africi. Tek je 2003. godine u SAD-u bila zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, a koji su se pak bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane.
Kako se navodi u studiji objavljenoj 2005. u znanstvenom časopisu Clinical Infectious Diseases, iskorjenjivanje majmunskih boginja nije moguće zbog životinjskog rezervoara, ali cijepljenje protiv velikih boginja može pozitivno utjecati na ishod zaraze.
Istraživači su 1960-ih dokazali da se majmuni mogu uspješno imunizirati protiv majmunskih boginja cijepljenjem protiv velikih boginja. Osim toga, ne samo da je u Africi uočen smanjen broj slučajeva majmunskih boginja među osobama koje su cijepljene, već su mnogi slučajevi bili izrazito blagi.
Zbog toga su iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) najavili kako se kreće u nabavku cjepiva protiv velikih boginja koje bi se dalo osobama koje su bile u kontaktu za zaraženima.
Svjetska zdravstvena organizacija, iz koje je nedavno priopćeno kako se ne vjeruje da je virus majmunskih boginja mutirao, očekuje još više slučajeva na globalnom nivou.
