„Svakako treba reći da svaka manipulacija i prijevara s europskim fondovima ima svoje ime i prezime. HDZ-ova vlada, upravo smo mi u ovom mandatu inzistirali da imamo europskog tužitelja. Nismo trebali. Jedna smo od 22 zemlje koje su se odlučile to imati“, kazao je u emisiji Otvoreno saborski zastupnik HDZ-a i bivši ministar Marko Pavić, osvrćući se na uhićenje Tomislava Tolušića, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, a ranije i regionalnog razvoja i eu fondova.
Podsjetimo za početak kako se ime Marka Pavića povezuje s kupovinom parfema, vina i dezodoransa za što je tražio refundaciju iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU kojem je tada bio na čelu, a zbog čega ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo s 5 000 kuna. Povjerenstvo je ocijenilo da je došlo do zlouporabe posebnih prava dužnosnika jer je vlastitom karticom kupio darove vrijedne 7 071 kunu i potom tražio refundaciju. Pavić se branio da je bila riječ o poklonima za europske kolege u sklopu predsjedanja Hrvatske Vijećem EU 2020., ali je novac ipak vratio.
Taj prijestup bivšeg Plenkovićevog ministra Pavića ne može se ipak po visini sredstava uspoređivati s ovim kojeg Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) stavlja na teret bivšem Plenkovićevom ministru Tolušiću.
„Prvoosumnjičenik je, kao vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, početkom svibnja 2020. godine, Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: Agencija) podnio prijavu za ulaganje u sektor vina za projekt ‘Izgradnja i opremanje vinarije’, ukupne vrijednosti 4.659.766,79 kuna (oko 620.000,00 EUR-a), pri čemu je razina sufinanciranja sredstvima EU bila 70%. Osumnjičenik je u toj prijavi, kako bi prikazao da ispunjava obvezne uvjete natječaja za dobivanje bespovratnih sredstava, na više mjesta lažno naveo da će financiranje projekta osigurati kreditom financijske institucije, te je u tu svrhu priložio pismo namjere jedne banke. Međutim, prvoosumnjičenik kredit nije tražio niti ga je imao namjeru tražiti, već je navedeni projekt financirao novcem čije zakonito porijeklo dijelom ne može dokazati. Štoviše, on nije obavijestio Agenciju o promjeni načina financiranja, te mu je od strane Agencije odobrena i isplaćena potpora u iznosu od 2.927.328,51 kuna (396.500,00 EUR-a)“, priopćio je EPPO.
Uz Tolušića, istraga se vodi i oko postupanja Željka Ferenca iz Ministarstva poljoprivrede koji je Tolušiću izdao potvrdu koja mu je trebala za zadovoljavanje drugog natječaja u kojem sredstva naposljetku ipak nije dobio, a u kojem je Tolušić postojeći vinograd prikazivao kao nezasađeni (i naknadno čupao čokote).
Bivši ministar Pavić točno, međutim, navodi kako je u mandatu HDZ-a Vlada inzistirala na uspostavi Ureda europskog javnog tužitelja. Ne čudi to s obzirom na to da je europski dogovor o uspostavi Ureda postignut 2017., za vrijeme Plenkovićeva mandata. U to je vrijeme u Vladi, podsjetimo, ministrica regionalnog razvoja i fondova EU bila Gabrijela Žalac, a ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.
Hrvatska Vlada, međutim, mogla se i usprotiviti, odnosno ne prihvatiti europski dogovor i tako se pridružiti onim članicama koje nisu pristale na prihvaćanje nadležnosti europskog tužitelja.
Hrvatska među prvim potpisnicama
Prvi razgovori o potrebi uspostavljanja bolje kontrole nad europskim sredstvima počeli su još u devedesetim godinama prošlog stoljeća, a legalni preduvjet donio je Lisabonski ugovor 2007. godine. Članak 86. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđao je kako Vijeće može jednoglasnom odlukom i nakon dopuštenja Europskog parlamenta uspostaviti Ured europskog javnog tužitelja. Osim na taj način, dopušteno je i njegovo formiranje inicijativom najmanje devet zemalja članica koje bi ured uspostavile na načelu „pojačane suradnje“.
Kako konsenzus svih država na Vijeću nije postignut, Ured je naposljetku uspostavljen na načelu „pojačane suradnje“, a Hrvatska se u proljeće 2017. našla među prvih 16 članica koje su se složile o potrebi njegova formiranja. Krug je nedugo potom proširen na 20 zemalja, a Vijeće je u listopadu 2017. donijelo regulaciju koja definira mandat Ureda europskog tužitelja. Naknadno su se suradnji pridružile još dvije zemlje pa ih je sad ukupno 22.
U 2019. za europsku je tužiteljicu imenovana Rumunjka Laura Kövesi, tijekom 2020. godine imenovano je 22 europskih tužitelja iz zemalja članica, a s 1. lipnjem 2021. Ured sa sjedištem u Luksemburgu započeo je s radom.
Od sadašnjih zemalja članica EU, dogovoru se nisu pridružile Danska i Irska koje su od ranije ostvarile opt out status u nekim poglavljima (1, 2); Švedska (koja je najavila da bi se mogla pridružiti tijekom 2022. i dobro surađuje s EPPO-om bez obzira na to što nije članica); Mađarska (čije je tužiteljstvo u travnju 2021. ipak potpisalo ugovor o radnoj suradnji s EPPO-om) te Poljska u kojoj za sada nema ozbiljnije inicijative za pridruživanjem.
Mandat
EPPO je zamišljen kao neovisan i decentraliziran ured s nadležnošću za istrage, kazneni progon i pokretanje sudskih postupaka u vezi kaznenih djela na štetu proračuna EU-a, kao što su prijevare i korupcija u iznosu većem od 10 000 eura, a kada je riječ o prekograničnim prijevarama povezanima s PDV-om djeluje kod vrijednosti veće od 10 milijuna eura. Ured kombinira europsko i nacionalno izvršavanje zakonodavstva.
Koja je razlika u odnosu na postojeća tijela, odnosno OLAF?
„Kao prvo, postojeća tijela EU-a – OLAF (Europski ured za borbu protiv prijevara), Eurojust (Agencija Europske unije za suradnju u području kaznenog pravosuđa) i Europol (Europski policijski ured) – nisu nadležna za provedbu kaznenih istraga i za kazneni progon kaznenih dijela prijevare. OLAF može samo proslijediti rezultate svojih administrativnih istraga nadležnim nacionalnim tijelima koja onda neovisno odlučuju hoće li pokrenuti kazneni postupak na temelju OLAF-ovih nalaza.
Kao drugo, izvršavanje zakonodavstva neujednačeno je u državama članicama, koje ne poduzimaju uvijek potrebne mjere za kažnjavanje kaznenih djela na štetu proračuna EU-a. Danas samo 50 % pravosudnih preporuka koje OLAF proslijedi nacionalnim pravosudnim tijelima bude okončano osuđujućom presudom. Stope osuđujućih presuda znatno se razlikuju među državama članicama.
Treće, mali broj kaznenih postupaka popraćen je niskom stopom povrata iznosa izgubljenih zbog prijevara. Prevaranti čije je djelovanje usmjereno na proračun EU-a ili su počinili složene slučajeve prijevare s PDV-om svake godine oštećuju nacionalne proračune za najmanje 50 milijardi eura te znaju da imaju velike šanse zadržati prihod od kaznenih djela jer se pravni propisi u EU-u ne provode dosljedno“, navodi se na stranicama Europske komisije.
I nakon uspostave Ureda europskog javnog tužitelja OLAF nastavlja s radom. U zemljama koje nisu pristupile Uredu europskog javnog tužitelja OLAF nastavlja administrativne istrage, a u državama članicama koje sudjeluju, EPPO i OLAF moraju održavati blisku suradnju s ciljem osiguranja komplementarnosti mandata i izbjegavanja dupliciranja.
EPPO obuhvaća dvije razine: središnju i nacionalnu. Središnja razina uključuje glavnu europsku tužiteljicu i 22 europskih tužitelja iz zemalja članica, a decentralizirana razina obuhvaća europske tužitelje koji će se nalaziti u državama sudionicama. Središnja će razina nadzirati istragu i progon na nacionalnoj razini.
Tužiteljica u godišnjem izvještaju o radu za 2021., odnosno u prvih sedam mjeseci rada navodi kako su procesiurane 2 832 prijave te je otvoreno 576 istraga. Od tih 576 istraga, 298 su bili novi slučajevi, dok ih je 278 bilo „starih“, preusmjerenih od nacionalnih organa. Do kraja godine ostalo je 515 aktivnih istraga o procijenjenih 5,4 milijardi eura štete. Prošla je godina rezultirala s pet optužnica i prvom presudom u studenom u kojoj je jedan bivši gradonačelnik u istočnoj Slovačkoj osuđen na tri godine zatvora uvjetno zbog lažiranja dokumentacije, čime je želio osigurati financiranje iz Europskog socijalnog fonda.
Prije Tolušića, u Hrvatskoj bilo osam istraga
U Hrvatskoj se prošle godine, prije Tolušićevog slučaja, a kako navodi godišnje izvješće tužiteljice, vodilo osam istraga za ukupno 30,6 milijuna eura.
Najzvučniji je bio slučaj iz studenog – tzv. afera Softver u kojoj su bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, šef agencije SAFU Tomislav Petric i poduzetnici Mladen Šimunac i Marko Jukić privedeni zbog sumnje da su malverzacijama novcem iz fondova EU-a oštetili EU i RH za 1,8 milijuna eura, a vezano uz postupke javne nabave informatičkog sustava. U ovom se slučaju pokazala važnost rada europskog tužitelja jer je DORH raspolagao svim podacima dvije godine ranije, ali po njima nije postupao.
Prva optužnica u Hrvatskoj podignuta je u svibnju, a dva mjeseca kasnije, ovog ponedjeljka, za isti je slučaj izrečena i presuda. Međimurski poljoprivrednik Danijel Vinković zbog subvencijske prijevare osuđen je na deset mjeseci zatvora koji je zamijenjen radom za opće dobro.
Okrivljenik je proglašen krivim da je Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), krajem 2020. godine, podnio zahtjev za izdavanjem bespovratnih sredstava u iznosu od 7.439.500,00 kuna (989.214 eura). Od toga se 85% (6.323.575 kn ili 840.832 eura) odnosilo na sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) proračuna Unije, dok se 15% (1.115. 925 kuna) odnosilo na Državni proračun Hrvatske.
Kako bi lažno prikazao da ispunjava uvjete za dobivanje potpore, okrivljenik je uz zahtjev APPRRR-u priložio krivotvorenu potvrdu Porezne uprave o upisu u Registar poreznih obveznika, čime je lažno prikazao da ispunjava obvezni uvjet za prijavu. Međutim, do tražene isplate nije došlo jer je APPRRR odbio zahtjev za potporom uočivši da okrivljenik ne ispunjava uvjete prihvatljivosti.
Ostaje da se vidi na koga se sve odnose preostali milijunski pokušaji prijevare.
Prednjače Italija, Rumunjska i Bugarska
Po broju istraga i financijskom značenju izvedenih ili pokušanih prijevara Hrvatska nije na vrhu ljestvice europskih zemalja. Iskače, međutim, po razini osumnjičenih, a s obzirom na to da je već dvoje hrvatskih bivših ministara zaduženih za europske fondove, odnosno poljoprivredu, završilo u pritvoru.
Po istragama i količini novca koji je u pitanju prednjači Italija u kojoj su na kraju prošle godine bile aktivne 102 istrage u visini štete od 1,7 milijarde eura, a najvećim se dijelom radilo o organiziranim švercerskim kanalima i izbjegavanju plaćanja poreza. U Rumunjskoj su na kraju godine bile otvorene 44 istrage u visini štete od 1,3 milijarde eura koje su se najvećim dijelom odnosile na lažiranje dokumentacije vezane uz europske projekte. U Bugarskoj je na kraju prošle godine bilo otvoreno 105 istraga vezanih uz pronevjeru 427 milijuna eura, a upravo je ovih dana i tamo izrečena prva presuda, također vezana za vino i lažiranu dokumentaciju u aplikaciji kojom je upravitelj poduzeća s područja Plovdiva želio ostvariti sredstva za promociju izvoza van EU. Osuđen je na godinu dana zatvora i novčanu kaznu..
