Snažni njemački sindikat metalaca IG Metall, koji obično „utire“ pravac za radničke zahtjeve u toj zemlji, od sredine rujna kreće u pregovore s poslodavcima. Tijela tog sindikata koji predstavlja oko 3,8 milijuna zaposlenih u automobilskoj, metalskoj i elektroindustriji postigla su dogovor kojim traže osampostotni rast plaća, kako bi se barem malo ublažio inflatorni udar na radničke džepove. Poslodavci već sada negoduju na sindikalni zahtjev smatrajući kako su sindikalci „slijepi“ za sve teškoće s kojima se taj sektor suočava posljednjih godina, no sindikalna strana je čvrsta u zahtjevu da plaće prate kretanje na tržištu (1, 2, 3).
Njemački metalci zadnji su rast plaća osjetili prije četiri godine, a sindikat koji ih okuplja spreman se izboriti za bolje plaće i industrijskim akcijama. Ne postigne li se dogovor za stolom, industrijske akcije koje uključuju i štrajk, mogle bi uslijediti od listopada.
Poslodavci ignoriraju ili odbijaju inicijative za pregovore
Industrijske akcije ove jeseni mogao bi pokrenuti i dio sindikata udruženih u Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). No, ne zbog toga da bi izborili promjene na bolje u kolektivnim ugovorima, već da bi se izborili za osnovu – pregovore o kolektivnim ugovorima na sektorskoj razini.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH), naime, ovogodišnji je Praznik rada iskoristio kako bi upozorio da je plaća, odnosno rast plaća jedini način na koji se može zaštititi standard radnika. Rast plaća i broja kolektivnih ugovora, posebice granskih u privatnom sektoru, te učinkovitiji nadzor nad njihovom provedbom bili su tada središnji zahtjevi i poruke sindikata.
Nepuna tri mjeseca nakon prvomajskog prosvjeda, SSSH i dio njegovih udruženih sindikata ponovo upozoravaju na potrebu kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora. Sindikat metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat (SMH-IS), Samostalni sindikat Hrvatske (SSH) i Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV) tako su upozorili na uporno odugovlačenje pokretanja pregovora za granske kolektivne ugovore u četiri sektora – metalna industrija, drvna i papirna industrija, prehrambena industrija i poljoprivreda.
Kako su naveli, na sve četiri inicijative udruge poslodavaca su se oglušile, ili poslale negativne odgovore. S krajem sezone godišnjih odmora sindikati će ponovo zatražiti otvaranje pregovora. No, u slučaju izostanka pozitivnog odgovora spremaju se na pokretanje industrijskih akcija. Odnosno, najprije će pokrenuti postupak mirenja te nakon toga „razmotriti mogućnost industrijskih akcija uključujući štrajk“.
No, sve te djelatnosti teško da će se izboriti za pregovore na granskoj razini. Odnosno, barem na razini udruge poslodavaca koja okuplja većinu u djelatnosti uz mogućnost da se odlukom ministra dogovor sindikata i poslodavaca proširi na cijelu djelatnost. Iz odgovora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) na naš upit, jasno je kako interesa za pregovaranje sa sindikatima na razini djelatnosti nema te da bi poslodavcima to možda bilo interesantnije kada bi i radno zakonodavstvo bilo fleksibilnije.
Prevladavajući kućni ugovori, sektorski se rijetko pregovara
Sektorsko pregovaranje u Hrvatskoj, kada je riječ o privatnom sektoru, nikada nije bila praksa, već se uglavnom dogovaraju i potpisuju kućni kolektivni ugovori.
No, kolektivni ugovor sklopljen s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, ministar zadužen za rad može proširiti na sve poslodavce, odnosno i na poslodavce koji nisu u članstvu udruge potpisnice kolektivnog ugovora.
Hrvatska je prije desetak godina imala pet granskih, odnosno pet proširenih kolektivnih ugovora i to za graditeljstvo, ugostiteljstvo, trgovinu, drvnu i papirnu industriju te putničke agencije. Danas se na sve poslodavce primjenjuju samo dva kolektivna ugovora – za graditeljstvo i ugostiteljstvo (1, 2, 3).
U ostalim djelatnosti sindikati nisu uspjeli s udrugom poslodavaca sklopiti ugovor koji bi pokrivao dovoljno radnika i dovoljno poslodavaca da se proširi na cijelu djelatnost. Primjerice, trgovina od 2013. godine kada su poslodavci otkazali kolektivni ugovor, bezuspješno s njima pokušava sklopiti dogovor o osnovnim standardima koji bi se primjenjivali kod svih poslodavaca. U međuvremenu su trgovci ugovarali kućne kolektivne ugovore, ali i ponovo otvorili pregovore za granski.
Prema odredbama Zakona o radu, prijedlog za proširenje kolektivnog ugovora na cijelu djelatnost trebaju dati sve stranke potpisnice tog dokumenta. Odluku o proširenju kolektivnog ugovora, „ ministar će donijeti ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje“.
Drvna i papirna industrija je kao i trgovina prije desetak godina imala granski kolektivni ugovor. Danas su među sindikatima koji poslodavce pokušavaju prizvati za stol najavljujući i jesenske sindikalne akcije.
„Prije tri godine u drvnoj industriji je bilo oko 40 posto radnika koji su radili za minimalac i u tim trenucima su ih spašavali neoporezivi dijelovi koje bi im poslodavac eventualno dao. Poznati su slučajevi i kada poslodavac nije isplaćivao neoporezive dijelove plaće ako je radnik bio i jedan dan na bolovanju. Danas poslodavci tvrde da nikad nije bila bolja situacija za drvnu i papirnu industriju“, kazao je nedavno Berislav Bossak, predsjednik SSH. Pritom je dodao i kako se „veliki igrači ne žele obvezati prema svojim radnicima, oni se bogate, a radnici ne dobivaju ništa“.
HUP: Kućni ugovori su optimalan oblik pregovaranja
Sindikati udruženi u SSSH, teško će dobiti HUP i njegove granske udruge na pregovore o kolektivnim ugovorima na razini djelatnosti. Sudeći iz odgovora HUP-a na naš upit, pregovaranje na razini poduzeća i dalje će biti prevladavajuće.
Zanimalo nas je je li točno da HUP, odnosno HUP-ove udruge koje okupljaju poslodavce u djelatnosti metala, drva, papira, prehrane te poljoprivrede, odbijaju kolektivno pregovaranje na razini grana, kao i zbog čega u tim djelatnostima nema interesa za pregovore sa sindikatima o sklapanju granskog kolektivnog ugovora. Zanimalo nas je i izražava li taj stav dijela udruga i generalni stav HUP-a prema kolektivnom pregovaranju.
„Kolektivno pregovaranje institut je radnog prava, koji je zakonodavac ostavio na raspolaganju poslodavcima i sindikatima, kako bi, ukoliko za to nalaze interesa i ako se slobodnom voljom za pregovore odluče, međusobna prava i obveze uredili dodatno ili drugačije od onoga kako to predviđa Zakon o radu“, navode iz HUP-a, objašnjavajući kako poslodavci i radnici o svojim pravima i obvezama svakodnevno pregovaraju i uređuju ih sukladno svojim vlastitim potrebama i mogućnostima.
„Dokaz tome je veliki broj sklopljenih kućnih kolektivnih ugovora, ugovora na razini kompanija, kojima je prema zadnjim podacima pokriveno oko 280 000 radnika zaposlenih u privatnom sektoru“, navode iz HUP-a. Tim su radnicima, povoljnije te u određenim slučajevima i značajno iznad prosjeka sektora ili ukupnog gospodarstva, uređena kako materijalna tako i nematerijalna prava radnika.
„Kućni kolektivni ugovori, dakle, obzirom da su naslonjeni upravo na potrebe i mogućnosti konkretnog poduzeća, predstavljaju optimalni oblik kolektivnog pregovaranja poslodavaca i radnika“, objašnjavaju iz HUP-a i naglašavaju kako njihov stav „nikako nije odbijanje kolektivnog pregovaranja“ te su oni za svaku vrstu socijalnog dijaloga, „no ne samo kroz gransko kolektivno pregovaranje, već u svim oblicima dijaloga“.
Kada je riječ o granskim udrugama i činjenici da dio njih pregovara sa sindikatima i sklapa kolektivne ugovore koji se proširuju na cijelu djelatnosti, iz HUP-a navode da je „svaka granska udruga udružena u HUP kao krovnu organizaciju, samostalna, ima svoje najviše tijelo upravljanja – Skupštinu, kao i Izvršni odbor, i u njima se potpuno samostalno na granskoj razini donose odluke koje odražavaju interese tvrtki članica dotične granske udruge, među ostalim i o interesu i spremnosti za kolektivno pregovaranje kao dijelu socijalnog dijaloga“.
Pritom iz HUP-a napominju kako dosadašnja praksa kolektivnog pregovaranja na granskoj razini ukazuje da „u granskom kolektivnom pregovaranju interes vide upravo oni sektori kojima su instituti radnog prava o kojima se fleksibilno može pregovarati (u glavnini radno vrijeme) od važnijih interesnih pitanja“.
Prema razmišljanju HUP-a, veći interes i drugih gospodarskih grana za kolektivnim pregovaranjem zasigurno bi potaknula veća fleksibilnost Zakona o radu, odnosno mogućnost da se i o drugim institutima na isti način, fleksibilno, može pregovarati. No, pitanje je zbog čega je prije desetak godina i uz „rigidnije“ radno zakonodavstvo više granskih udruga poslodavaca imalo interesa za tu vrstu pregovaranja. U međuvremenu je radno zakonodavstvo značajno liberalizirano, ne samo u pogledu radnog vremena, ali je interes poslodavaca posustao.
“Rigidan” ZOR kao odgovor na sve probleme
„Uz ovako rigidan Zakon o radu, značajan dio poslodavaca u granskim kolektivnim pregovorima doista ne nalazi interes“, navode iz HUP-a.
Naravno, nije krivac samo Zakon o radu, već i okolnosti u kojima se zadnjih nekoliko godina posluje.
„Ono što u ovome trenutku poslodavce najviše zabrinjava, pa i u pogledu kolektivnih pregovora, su okolnosti u kojima čitavo gospodarstvo posluje zadnjih 2-3 godine, dodatno pojačano krizom izazvanom ratom u Ukrajini, a u kojim okolnostima gotovo nikakvo planiranje na dulji rok nije moguće. U uvjetima strelovitog rasta troškova poslovanja, osobito rasta cijena energenata, sirovina i materijala te visoke inflacije, kakvi do sad nisu postojali i čiji daljnji smjer nije moguće predvidjeti te u kojima se dio poduzeća bore za opstanak i očuvanje radnih mjesta, poslodavci ne smatraju da je idealan trenutak za ugovaranje novih prava i obveza za čije ispunjenje nisu u mogućnosti garantirati“, ističu u HUP-u.
Tri sindikata koja će nakon odmora pritiskati HUP-ove udruge da sjednu za stol i razgovaraju o minimalnom okviru na razini djelatnosti, tako se ne trebaju nadati ničemu.
„Po svemu sudeći morat ćemo se malo na ulici družiti“, veli nam Siniša Kosić, predsjednik SMH-IS. On ističe kako bi poslodavcima trebalo biti u interesu pregovarati sa sindikatima i dogovoriti barem osnovna prava i obaveze.
„Nama je 85 posto, pa i više, članstva pokriveno kućnim kolektivnim ugovorima“, navodi Kosić. Iz tog podatka bi nekako logično bilo da poslodavci ne bježe od ugovaranja granskog kolektivnog ugovora. A to bi, kako ističe Kosić, i poslodavcima trebalo biti u interesu. Jer, dogovorena pravila igre na razini djelatnosti iz te igre izbacuju nelojalnu konkurenciju.
I dok je dio sindikata “na čekanju” kod HUP-a, trgovcima bi se unatoč stavu da su kućni ugovori “optimalni” te da uz “rigidno” zakonodavstvo nema interesa za granske kolektivne ugovore, moglo posrećiti.
HUP-Udruga trgovine, naime, 2013. godine raskinula je jednostrano kolektivni ugovor za trgovce koji se, odlukom ministra zaduženog za rad, primjenjivao na sve poslodavce u trgovini bez obzira jesu li potpisnici ugovora. Od tada Sindikat trgovine pokušava ponovo s HUP-ovom udrugom sjesti za zajednički stol. Iz samog HUP-a na naš upit o statusu pregovora sa Sindikatom trgovine nisu odgovorili. No, Sindikat trgovine i HUP-Udruga trgovine pregovore o granskom kolektivnom ugovoru započeli su još 2019. godine, a razgovori su zastali tijekom pandemijske 2020. godine te su ponovo nastavljeni.
“Upravo zbog toga jer pregovaramo nismo se priključili ostalim kolegama koji traže otvaranje pregovora”, veli nam Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine navodeći kako imaju dogovor s poslodavcima da pregovore nastave na jesen, nakon godišnjih odmora.
Dobar dio dokumenta dvije su strane “složile”, a kako to obično bude, zapelo je na materijalnim pitanjima. U sindikatu se nadaju da će uspjeti naći zajednički jezik s poslodavcima. Bude li doista sreće, kompletna trgovina bi nakon punog desetljeća ponovo mogla biti pokrivena kolektivnim ugovorom.
Samo trajanje pregovora u trgovini, bez obzira na pandemiju, jasno pokazuje koliko uopće ima volje za sklapanjem kolektivnih ugovora u Hrvatskoj.
“Nevjerojatno je da tvrtke koje dolaze iz zemalja u kojima je nezamislivo da nema kolektivnog ugovora ovdje ne žele razgovarati”, veli Štulić, pribojavajući se kako takav stav proizlazi iz samog HUP-a “koji ne razumije važnost kolektivnih ugovora i na njih gledaju kao da je to benefit za radnike, a ne fer odnos i viši nivo odnosa poslodavca i radnika”.
