Pod povećalom

Kako će izgledati budućnost rada?

Nekad se smatralo da će ljudi u budućnosti raditi samo nekoliko sati dnevno. Budućnost rada više ne izgleda tako optimistično.
Ilustracija: Possessed Photography on Unsplash

Strepite li da će vaše radno mjesto uskoro jednostavno nestati? Jednoga ćete jutra dobiti otkaz, otpremninu, nogu u stražnjicu, raskid ugovora, a potom više nećete moći naći posao u struci.

Trudili ste se na radnom mjestu, čak su vas i poštivali kao prodavačicu u lokalnoj trgovini ili veleprodaji, vozača viličara ili kamiona s prikolicom, uglađenu menadžericu srednjeg ranga u prestižnoj međunarodnoj kompaniji, fact-checking novinara ili kao primarijusa liječnika radiologa, čak i psihijatra. No jednog dana prići će vam šef, direktor, vlasnik tvrtke ili ravnatelj bolnice, meškoljeći se malkice od nelagode te iznebuha priopćiti kako, eto, više niste potrebni.

Vaše će radno mjesto preuzeti tehnologija, robot, umjetna inteligencija, a vaše mukotrpno školovanje, radno iskustvo, višegodišnji trud i znoj više nikome neće biti bitni. Prodavačice u supermarketu zamjenjuju samouslužne blagajne, viličare u skladištu samohodni roboti, kamioni će juriti autonomno bez vozača, srednji menadžment nadomjestit će algoritamske aplikacije kao uostalom i fact-checkere, a liječnici će se snuždeno osipati jer umjetna inteligencija u sekundama postavlja pouzdanije dijagnoze te preporučuje efikasnu terapiju.

Sve to mogu biti i dobre vijesti jer ćemo, ako nema napornog posla, imati više vremena za sebe, obitelj i prijatelje. Ima i onih koji u Americi predlažu obavezne radne akcije kako bi se građani, osobito mlađi, međusobno družili, nešto raduckali i tako sačuvali tekovine demokracije.

Na takvim organiziranim aktivnostima možda se opet, barem iz zafrkancije, zapjevaju stihovi poput onih iz jugosocijalizma – “Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad.”

Iako zvuči kao tlaka da nas netko još prisiljava na neki tamo rad za opće dobro, možda ćemo jednog dana, kad nas roboti sve zamjene, sami pohrliti i veselo se uhvatiti lopate. Bez rada naime ljudi postaju, tvrde psiholozi, depresivni i boležljivi osjećajući se beskorisnima i odbačenima. S obzirom da ni previše rada nije zdravo, preostaje nam dogovoriti se koji bi bio dnevni optimum.

Biste li pristali na recimo tri sata laganog rada dnevno?  Toliko su naime radili neki naši davni preci, a snivalo se da ćemo i mi toliko za koju godinu.

Roboti stižu

U kameno doba u južnoj se Africi, tvrdio je antropolog Marshall Sahlins, trošilo tri do pet sati dnevno na lov i skupljanje bobica, voća i povrća, da bi se ostatak vremena provodilo u razonodi.

Te naše pradaleke rođake nije zanimalo proizvoditi neki višak jer su očekivali da će u prirodi uvijek naći dovoljno svega što im je potrebno. Navodno nije bilo robova, nejednakosti i privatnog vlasništva.

Potom su se razvijali poljoprivreda, veća naselja, hijerarhija, robovlasništvo, privatni posjedi, a većina je ljudi sve više radila. Sav napredak ostvaren u tisućama proteklih godina produživao je radni dan i doveo do toga da u ovim vremenima kontroliramo cijeli planet i uz tehnološka pomagala zapravo radimo gotovo uvijek kad god smo budni.

Ekonomist John Keynes je prije stotinjak godina optimistično tvrdio da će od 2030. nastupiti zlatno doba razbibrige i uživanje u visokom standardu uz samo 15-satni radni tjedan jer će to omogućiti organizirana proizvodnja, vrhunska tehnologija i uznapredovali skladni odnosi u društvu. Šanse da ostvarimo Keynesovu utopiju čine se u ovom trenutku slabašne, jer oni koji imaju stručan posao uglavnom se žale na preopterećenost, stres i strahove da će ih pregaziti računala, niti ne sanjareći da će im se radna satnica ikad smanjivati, a plaća istovremeno rasti.

Konobarenje u kafiću, sada često zanimanje  hrvatskih kršnih momaka i vedrih djevojaka, moglo bi biti nadomješteno američkim robotom koji stoji samo dvjestotinjak tisuća kuna, a kuha i poslužuje 120 kava na sat.

Više volite sjesti na terasi i pričekati da vam konobar posluži kavu? Nema problema, roboti već klize s pladnjevima između stolova u Japanu. Gladni ste i baš bi vam prijao topli obrok od svježih namirnica, recimo zdjela zdrave salate s puno povrća i riže? U Londonu već testiraju robota koji će, najavljuju, od preko pedeset sirovih namirnica spravljati stotinjak obroka na sat.

Nabrojani strojevi bit će u stanju razumjeti više jezika nego bilo koji ljudski konobar na Jadranu te o njima već vjerojatno sanjare vlasnici kafića, sendvič barova i restorana na našoj privlačnoj obali ne bi li što prije izbjegli traženje radne snage za buduću sezonu.

Beskontaktni rad

Ako sada pomišljate da se sve o čemu ovdje pričamo nikad neće dogoditi jer vi ćete prvi odbiti da vas poslužuje tamo neki hladni stroj, napomenimo kako je među nama mnogo onih koji već primjenjuju beskontaktnost kad god su u prilici.

Najdalje su u tome zasad odmaknuli u Južnoj Koreji gdje se ciljano razvija beskontaktno društvo, untact society, u kojemu se međuljudske transakcije svode na najmanju moguću mjeru i potiče korištenje računala i robota gdje god je to moguće. Južnokorejska vlada izdašno financira takvo odstranjivanje ljudskih interakcija licem u lice jer na taj način, pokazalo se dosad, ekonomija funkcionira efikasnije i brže, smanjuje se birokracija i nestaju obaveze srdačnog ponašanja prema kupcima.

Mlađi Južnokorejci uglavnom podržavaju beskontaktne trendove u svakoj situaciji, a cijeli se proces dodatno ubrzao od početka korona pandemije jer je distanciranje postalo još prihvatljivije.

Za one koji se u takvom novom društvu osjete usamljeni i emocionalno zapostavljeni, razvijaju se uvijek dostupni i na zaslonu izgledom privlačni partneri koji tekstualnim porukama pružaju dojam kao da ste zaista u emotivnoj vezi.

Najpoznatiji antropomorfni chatbot, Xiaoice, tako postaje dečko ili djevojka, uvijek je dostupan i odgovara na poruke, prepoznaje kada je potrebno ispričati vic ili iskazati koju riječ utjehe. Virtualni empatični sugovornik na taj način zadovoljava emocionalne potrebe ljudskog korisnika i toliko je dobar u tome da mnogi misle kako im poruke šalje stvarna osoba ne vjerujući da umjetna inteligencija može tako efikasno prepoznavati osjećaje i na njih reagirati.

Statistike pokazuju da mladi najviše poruka opisanim virtualnim ljubavnim partnerima šalju oko ponoći jer su tada osjećaji osamljenosti više izraženi.

AI medicina

U slučaju da zbog beskontaktnog načina života, bez razgovora oči u oči i ljudskog dodira dođe do velike krize mentalnog zdravlja, svi koji potraže psihološku pomoć naletjet će u budućnosti na još jedno računalno pomagalo – virtualnog terapeuta kojemu će zadatak biti ublažavati posljedice anksioznosti i depresije.

Takvi chatbot strojevi već su u uznapredovalom razvoju i zamjenjivat će psihologe i psihijatre tako što će na razne načine, među ostalim i po izrazima lica, prepoznavati uzburkane emocije i uspostavljati s pacijentima odnos razumijevanja.

Ostaje nam vidjeti mogu li računala zaista razlučiti stvarne ljudske emocije i zamijeniti ono što obično zovemo topli ljudski kontakt, no s obzirom na kroničan nedostatak terapeuta, nije isključeno da će nam za neko vrijeme upravo sintetički glas umjetne inteligencije, nakon što nas strpljivo sasluša, preporučiti da progutamo pokoji Normabel.

Područja medicine doživljavaju revolucionarne promjene jer su inteligentna računala u mnogim slučajevima prešišala liječnike u postavljanju dijagnoze te će prema najavama malo-pomalo preuzeti na sebe četiri petine onoga što smo navikli da rade ljudski liječnici.

Umjetna inteligencija je, tvrde istraživanja, za trećinu bolja od ljudi u dijagnozi karcinoma i preporuci terapija, a tijekom trijaže, kada je potrebno odlučiti o hitnosti medicinske intervencije nad pacijentom, liječnička je točnost bila 77%, dočim je ona računalna dostigla 90%.

U području radiologije pak, kada se dogode pogreške u dijagnozi, najčešće u noćnim dežurstvima i u čitanju rendgenskih slika višestrukih prijeloma, umjetna inteligencija dobro dođe jer uspoređuje ogromnu količinu podataka koje ljudski radiolog, ma koliko iskusan, ne bi ni stigao promotriti u čitavom radnom stažu. Dobrih radiologa inače kronično nedostaje u mnogim državama, a već je zamijećeno da neki studenti medicine odlučuju izbjegavati specijalizacije iz radiologije jer smatraju da se neće moći mjeriti s umjetnom inteligencijom u preciznosti čitanja rendgenskih i drugih skeniranja.

Ni vrsnim kirurzima nije lako kada čuju novosti o testiranjima robota koji će u budućnosti bez ljudske pomoći vjerojatno obavljati složene operacije uz veću preciznost i manje pogrešaka. U nedavnom nadmetanju kirurga i autonomnog robota u izvršavanju radnji uobičajenih za laparoskopske operacije pobjedu je odnio robot, no za utjehu treba reći da zasad ipak nije odmakao daleko od iskusnog kirurškog stručnjaka.

Radnička klasa pod algoritamskim nadzorom

Mogli bismo ovdje nabrajati mnoga zanimanja koja su ugrožena zbog eksplozivne tehnološke revolucije i koja bi u idućih desetljeće ili dva mogla iščezavati. I u traženju novog posla bit će skoro nemoguće izbjeći umjetnu inteligenciju jer čak tri četvrtine životopisa i molbi za posao u Americi već sada prvo čitaju računalni algoritmi, a ne ljudi.

Pritom računala odbijaju mnoge kvalificirane kandidate zbog sitnih grešaka u molbama za posao, a ponekad su i pristrana kao što se pokazalo u slučaju Amazona gdje je automatizirano procesuiranje kandidata za uposlenje preferiralo muškarce umjesto žena. U tom i takvom Amazonu računala umjesto ljudskih šefova nadgledaju radnike koji pakiraju pošiljke te precizno mjere svaku minutu koja nije provedena u izvršenju posla. Odlazak na WC, razmjena pokoje rečenice s kolegicom, odlazak na krivi kat u zgradi i slične aktivnosti automatski su zabilježene kao grješni nerad, a ako se takvih nakupi 120 minuta u jednom danu ili triput po 30 minuta u godini, odmah slijedi otkaz.

I za one koji ne moraju na posao u tvornički pogon ili skladište, roboti imaju rješenje. Ako ste zaposlenica dobre tvrtke i sretnica koja može raditi od kuće na poslovnom laptopu, postoji mogućnost da ste pod nadzorom o kojemu možda ne znate dovoljno. Brojni softverski programi koje tvrtke koriste kako bi monitorirale zabušavaju li njihovi radnici, poznati i kao bossware, u stanju su bilježiti sve što se tipka, detaljne pokrete miša, pa čak i bez znanja radnika uključivati kameru i mikrofon.

Umjetna inteligencija pažljivo sortira sve tako prikupljene podatke o ponašanju radnika i usuđuje se pomoću algoritama odrediti kakav im je psihološki profil, postoji li mogućnost da će odati poslovnu tajnu te planiraju li dati otkaz. Aplikacije za špijuniranje radnika brzo se usavršavaju i nadomjestit će puno šefova iz srednjeg menadžmenta, onih koji su do sada primjerice bili voditelji odjela prodaje, projektnih ureda i sličnih radnih grupa.

Radne akcije

Već ste iz ovog dosad shvatili da ćemo svi dobiti otkaz. Dobro, možda ne baš svi jer prognoze su da će roboti preuzeti 40% današnjih poslova.

Ako na budućnost želimo ipak gledati malo vedrije, valja napomenuti da će robotizacija trebati puno radnika s nekim novim znanjima, što znači da će se neki od nas uspjeti prekvalificirati, možda i više puta tijekom radnog vijeka te upravo robotima zahvaljivati što su uznapredovali uz sve izdašniju plaću.

Između onih koji se dobro prilagode novim vremenima i drugih manje uspješnih stvorit će se, smatraju analitičari, novi ekonomski duboki jaz koji može izazvati društvene nemire i nagli rast populizma. Kako bi se takve polarizacije svele na manju mjeru trebalo bi, predlaže američki diplomat David Carden, uvesti obavezne radne akcije. Mladim Amerikancima, veli Carden, dobro bi došao nacionalni program koji će ih privoljeti da zajedno grade stanove za siromašnije, održavaju javne površine i zajednička dobra.

Rame uz rame našli bi se tako bogati i siromašni, lijevi i desni te bi u nekoj sredini daleko od kuće posvjedočili kako žive drugi ljudi u nekom nepoznatom gradu ili selu.

I francuski predsjednik Emmanuel Macron već godinama pripominje mogućnost uvođenja obaveznog višetjednog nacionalnog služenja u radu za opće dobro koji bi bio povezan i s vojnom obukom. Iako ideje o takvim radnim akcijama vjerojatno mogu primamljivo zazvučati roditeljima čija se netom odrasla djeca lijeno vuku po kući u pidžami, zajedljiviji čitatelj odmah će primijetiti da za takve javne radove ljudi zapravo nisu potrebni jer ih i tako mogu obaviti roboti.

Slaganje cigle na ciglu, postavljanje knauf ploča, farbanje zidova, utovar, istovar, ravnanje površine teškom mehanizacijom i slične radnje u nadolazećim će desetljećima također biti automatizirane i postojat će mogućnost da roboti kao od šale sami izgrade kuću ili višekatnicu.

Kako regulirati rad u budućnosti?

Treba li ogromna većina ljudi na Zemlji, milijarde najamnih radnika koji rade za plaću, poduzimati bilo što tijekom ubrzane robotizacije ili tek mirno prepustiti tehnološkoj revoluciji da putuje svojim tokom?

U istraživačkom institutu pri kalifornijskom sveučilištu Berkeley predlažu hitno donošenje  zakona koji bi zaštitili dignitet radnika, regulirali odgovornost korporacija i dugoročno brinuli za opće dobro. Tehnologija će mijenjati radna mjesta i potrebno je, kažu, uspostaviti nove standarde.

U ovome trenutku možda se čini suvišno razgovarati o tamo nekim pravima radnika ili maštarijama o kraćem radnom vremenu kada su mediji puni napisa o potrebi uvoza dodatne radne snage jer nema tko pobrati trešnje na farmi, postaviti nove crjepove na kuću, poslužiti turiste usred visoke sezone ili pregledati pacijente koji su mjesecima na listi čekanja.

No većina radnika, tvrdi autor i futurist Martin Ford, u idućim će godinama i desetljećima neumitno biti pogođena tranzicijom koju donosi umjetna inteligencija, uključujući i one koji su bolje obrazovani. Radnici će, nastavlja Ford, inače autor knjige “Vladavina robota: Kako će umjetna inteligencija sve transformirati”, jednostavno biti drastično podijeljeni na pobjednike i gubitnike.

Suočimo se s istinom, a ta je da će svi poslovi koje stroj može obaviti umjesto čovjeka prije ili kasnije rezultirati otkazom čovjeku. Stoga radnici, sindikati, vlade i međunarodne institucije već sada trebaju početi smišljati kako će se s tim izazovom uhvatiti u koštac.

Live blog
Dezinformacije o koronavirusu
Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.