Pojedini vjerski portali, ali i Dnevno.hr [1, 2, 3], već godinama ponavljaju prilično nedorečenu priču o navodnom čudu iz Međugorja, odnosno mrtvačnice u bolnici u Mostaru. Portal Vjera.hr objavio je priču i 2022. pod uobičajenim naslovom: “PODIZANJE MRTVIH U MEĐUGORJU: Deseci tisuća mladih molitvom digli dječaka iz mrtvačnice!”.
A priča kaže:
Dječak Danijel je s roditeljima i prijateljima više puta prisustvovao festivalu mladih u Međugorju. Tijekom jednog od tih hodočašća Danijel, njegov prijatelj i roditelji otišli su na obližnji vodopad Kravice. Danijel se utopio, preciznije rečeno, bio je pod vodom punih sedam minuta dok je prijatelj primijetio da ga nema.
Oživljavanje je bilo bezuspješno, odvezli su njegovo ukrućeno tijelo u bolnicu u Mostar. Ispumpali su mu vodu iz pluća, no samo su mogli konstatirali smrt. Kad se to dogodilo jedan franjevac je u Međugorju istupio pred mnoštvo mladih i zamolio ih na zajedničku molitvu za Danijela.
Svi su se zajedno molili, ne znajući o kome je riječ i što se dogodilo. Sljedećeg jutra nakon proglašenja od strane bolnice da je kod mladog dječaka Danijela nastupila smrt, on je počeo micati prstima i na čuđenje bolničkog osoblja i obitelji Danijel je bio živ. Prve riječi koje je rekao, ne prepoznavši majku bile su: “Ja te baš ne prepoznajem, ali hoćeš li se sa mnom moliti Isusu?”
Usprkos spektakularnim detaljima – o tom događaju nema nikakvoga dodatnog traga. Iz priče ne saznajemo ni kada se to dogodilo, ni kako se preziva Daniel, koliko godina ima, a kamoli da dobijemo izjavu začuđenog zaposlenika mrtvačnice s imenom i prezimenom. Samo znamo da se navodno čudo dogodilo za vrijeme festivala mladih, odnosno Mladifesta koji se ondje od 1989. godine održava u kolovozu.
Priču u sličnoj varijanti moguće je pronaći još u člancima iz 2010. godine. Portal BanjaLukaIn.com, poziva na MeđugorjeMiracles.com i piše o tome da je mladić proglašen mrtvim, premda ne spominje mrtvačnicu.
MedjugorjeMiracles objavilo priču pa je uz puno manje pompe ublažilo
Na stranicama MedjugorjeMiracles.com, pak, postoje tragovi o priči o dječaku Danielu, koja je prenesena na BanjaLukaIn, ali i tragovi o njenom prepravljanju.
Prvi link iz 2010. kaže: “Dječak koji je posjetio Međugorje umro pa oživio” i ispod njega pronalazimo brojne komentare koji zazivaju svjetske medije da poprate priču o dječaku Danielu.
No, ispod naslova je poruka da postoje “nove vijesti o ovoj priči, koje razjašnjavaju mnoge detalje o dječakovoj osobnoj odiseji” i vode na drugi tekst, objavljen također 2021. godine, a inspiriran člancima na internetu koji su o ovom događaju izvijestili uz “brojne pogreške”. Naslovljen je “Istinita priča o dječaku koji se utopio prilikom posjeta Međugorju“. Govori o 16-godišnjem Dominiku Jurosu iz Slovačke, koji je 3. kolovoza 2010. pao u vodu kod slapova Kravice i oživljavan je nakon utapanja. Lani ju je, primjerice, prenio Večernji list.
Dominik je skliznuo u ledenu vodu i potonuo 9 ili 10 metara duboko. Uspio je nekoliko puta izroniti, ali nitko nije primijetio da se utapa. Umjesto toga, ljudi oko njega mislili su da igra igru. Deset minuta kasnije Janko se počeo brinuti jer ga više nije vidio! Tako je doplivao do mjesta gdje ga je posljednji put vidio.
Uz pomoć nekolicine ljudi, Janko je uspio izvući Dominika iz vode. Ali srce mu je stalo. Bilo je potrebno 15 do 20 minuta reanimacije da ponovno zakuca, no na putu do mostarske bolnice srce mu je ponovno prestalo. Njegova pluća više nisu radila. Dominik je u bolnici stavljen u induciranu komu, a njegove vitalne tjelesne funkcije preuzele su medicinske naprave…
Dana 5. kolovoza, okružen obitelji i uz puno molitvi, Dominik je pokazao neočekivane znakove svijesti. Iako u nesvijesti, stisnuo bi majčinu ruku ili lio suze. Probudio se 7. kolovoza, a njegovi organi su oživjeli. Njegova prva reakcija bila je da zaplače, moleći roditelje da mu oproste. Zgrabio je ruku svoje majke i zamolio je da moli s njim, i da puno moli.
SKB Mostar prvo nije mogao “ni potvrditi, niti demantirati” da im se netko digao iz mrtvačnice
Obratili smo se Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru s upitom o Danijelu, a zatim i o Dominiku. Njihov prvi odgovor bio je prilično začuđujuć, baš zbog toga što se ticao dječakovog napuštanja mrtvačnice. Naime, odgovorili su nam sljedeće:
“Zbog nedostatnih podataka (vrijeme spomenutog događaja, ime i prezime dječaka) zaista nismo u mogućnosti potvrditi ali niti demantirati navedenu vijest.”
Kada smo upit dopunili podacima o dječaku Dominiku, Odjel za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje utvrdio je da su doista 2010. godine zbrinuli mladića iz Slovačke. Međutim, nisu nam mogli napisati puno više o samim okolnostima utapanja i oživljavanja.
Demantirali su potom da je dječak preminuo
“Možemo potvrditi da je muška osoba D.J. (1994.) iz Slovačke 3. kolovoza 2010. godine hospitaliziran na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Poštujući pravo bolesnika na privatnost detalje njegovog liječenja ne možemo iznositi u medije”, naveli su.
Ipak, sigurno je da nikada nije proglašen mrtvim.
“Možemo samo demantirati tvrdnju da je preminuo u našoj bolnici. Pacijent je uspješno odgovorio na terapiju te je 11. kolovoza 2010. godine otpušten iz SKB Mostar.”
Preživljavanje utapanja
Inače, utapanje kod djece može nastupiti nakon samo jedne minute, premda ih može spasiti refleks ronjenja, koji čuva kisik za vitalne organe i prilikom duljeg boravka pod vodom. Iznimka je češća kada se tijelo uroni u veoma hladnu vodu. No i ta iznimka povlači teške zdravstvene posljedice.
“Nakon pet do deset minuta nedisanja, vjerojatno ćete razviti ozbiljno i možda nepovratno oštećenje mozga. Jedina iznimka je kada mlađa osoba prestane disati i istovremeno joj postane jako hladno. To se može dogoditi kada se dijete iznenada uroni u vrlo hladnu vodu i utopi se. U ovoj situaciji poznato je da dolazi do preživljavanja nakon više od 30 minuta”, navodi Centar za transplantaciju Sveučilišta u Michiganu.
MSD priručnik također navodi da je hipoksija najteži poremećaj kod utapanja a oštećuje mozak, srce i druga tkiva. Zato osobe koje prežive utapanje moraju biti priključene na aparate za održavanje vitalnih funkcija.
“Sve bolesnike s umjerenim ili teškim simptomima treba hospitalizirati i nastaviti sa potpornim mjerama s tim da je primarni cilj postići prihvatljivu razinu O2 i CO2. Ponekad je potrebna mehanička ventilacija s inhalacijom 100% O2 u početku a kasnije se vrši postupna titracija naniže prema vrijednosti plinskih analiza.”
Rashlađivanje
Napomenimo i da se u tekstu o dječaku Danielu navodi i kako je dječakovo ukrućeno tijelo prebačeno u mostarsku bolnicu, što bi značilo da je od nastupanja smrti do prebacivanja u bolnicu prošlo barem sat vremena. Faza ukočenosti ili rigor mortis nastupa sat do šest sati nakon prestanka rada vitalnih funkcija, u prosjeku dva sata. Da je ovo zaista bio slučaj, nikakvog povratka u život ne bi bilo.
Nadalje, tijelo nakon smrti u prosjeku gubi nešto manje od jednog Celzijevog stupnja na sat, dok ne dođe do ambijentalne temperature. Da je dječakovo tijelo smješteno u mrtvačnici, pretpostavka je da bi se satima rashlađivalo na temperaturama od 0°C do -18°C, što je ubojita temperatura. Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, u čovjeka je hipotermija znatno sniženje tjelesne temperature, za više od 2 °C.
Uzrokuje depresiju središnjega živčanog sustava, pri temperaturi od 32 °C gubi se svijest, a pri temperaturi nižoj od 25 °C obično nastupa smrt.
Ipak, ni jednom od portala koji već 12 godina uvjeravaju javnost da je “Danijel” ustao iz mrtvačnice ovo bazično reagiranje tijela na niske temperature nije bilo razlog da makar pokušaju utvrditi činjeničnu točnost ove priče.
