Razotkriveno

Kopriva i orah nisu zabranjeni u Hrvatskoj, a nema naznaka ni da će biti

Na Facebooku se dijeli lista biljaka za koje se netočno tvrdi da su u Hrvatskoj zabranjene nakon ulaska u Europsku uniju.
Ilustracija: Jan Huber on Unsplash

Korisnici Facebooka su razglasili, a pojedini rubni portali prenijeli da će kopriva uskoro biti zabranjena, odnosno da će “doživjeti sudbinu konoplje”. Uz pohvalu koprivi, njenim ljekovitim svojstvima i djelovanju protiv biljnih uši, ne pružaju se dodatni dokazi. Kako za ljekovitost koprive, tako ni za tvrdnje da se uzgoj te biljke sankcionira s dvije godine zatvora u Francuskoj. Facebook post pritom sadrži i listu “zabranjenog bilja koje je do ulaska Hrvatske u EU bilo dopušteno”.

“Mnogi ne znaju da je Hrvatska ulaskom u Evropsku uniju pristala zabraniti lekovito bilje po evropskim zakonima. Tako su zabranjene mnoge biljke, prirodni lekovi protiv depresije, raka, upala, kožnih bolesti, migrena i svih ostalih tegoba na kojima farmaceutska industrija u svetu masno zarađuje. Evo popisa u Hrvatskoj zabranjenog bilja koje je do ulaska Hrvatske u EU bilo dopušteno: bršljan, gavez, glog, gospina trava, hrast, imela, maćuhica, medvjetka, orahov list, pelin, podbjel, preslica, rosopas, sena, sikavica, valerijana i mnoge druge.” (arhivirano ovdje)

Našem čitatelju post se učinio prilično nevjerojatnim pa smo zamoljeni za provjeru. Naime, potpuno nesuvislo zvuči zabrana niza biljaka s ove liste, radilo se o samoniklom tzv. korovu ili o stablima, poput hrastova i oraha. Plodovi potonjeg ipak nisu “zabranjeni”, ali lišće jest. Doduše, samo za određeni tip uporabe.

Pravilnik iz 2013.

Neke od biljaka s ovog popisa doista su zabranjene za oralnu upotrebu. To znači da se ne bi trebale jesti, niti piti u obliku čaja ili tableta. I točno je da su izlistane u Pravilniku o tvarima koje se mogu dodavati hrani i koristiti u proizvodnji hrane te tvarima čije je korištenje u hrani zabranjeno ili ograničeno iz 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u EU.

Spomenutim pravilnikom propisana su ograničenja u njihovim dozama i ponekad nisu preporučene za određene skupine bolesnika, a najčešće ni za trudnice, malu djecu i dojilje. Na listama ovog pravilnika su brojne biljke, od afričke šljive i aronije do žutog srčanika. Razvrstane su u nekoliko kategorija, ovisno o namjenama koje se smatraju potencijalno štetnim i uz objašnjenje o dopuštenim količinama.

Što se tiče zabranjenih biljaka, nalaze se u prilogu III, koji u naslovu navodi da su zabranjene u hrani i dodacima prehrani. Među njima su stvarno bršljan (hedera helix), gospina trava (hypericum perforatum), podbjel (tussilago farfara), rosopas (chelidonium majus) i gavez (symphytum officinale).

Za primjer možemo uzeti gavez. Ta ljekovita biljka se ne preporučuje za hranu i piće zato što, kao i podbjel, sadrži pirolizidin alkaloide (PA), prirodne toksine prisutne u barem 6000 biljnih vrsta. Ovi otrovi oštećuju jetru i pluća. Hrvatska agencija za hranu navodi da PA-ovi najveću koncentraciju u plazmi dostižu unutar jednog sata, a smatra se da je oralna apsorpcija 20 do 50 puta veća od dermalne. To objašnjava i zašto nije odbačena primjena gaveza za izradu pripravaka za vanjsku upotrebu. Gelovi i masti koji služe za ublažavanje boli kod bolesti ili traume na ekstremitetima legalno se prodaju u ljekarnama i nekim trgovinama [1, 2].

Korištenje bilja uz oprez

Dio nabrojanog bilja nije zabranjen ni za jelo i piće, nego se kod njihove konzumacije preporučuje oprez. Te biljke navedene su u Prilogu II, a među njima su i spomenuti bijeli i crveni glog (crataegus), bijela imela (viscum album), medvjetka – (arctostaphylos uva-ursi), poljska preslica (equisetum arvense), aleksandrijska sena, kao i indijska sena te tinevelška sena, zatim sikavica (silybum marianum) te valeriana officinalis ili odoljen.

Kod proizvodnje pripravaka od tog bilja, proizvođač se mora pridržavati najvećih dopuštenih doza u dodacima prehrani te posebnih ograničenja ili upozorenja. Za primjer navode kako bi trebala izgledati deklaracija prilikom prodaje pripravaka od valerijane:

Jedna kapsula sadrži 100 mg suhog ekstrakta korijena odoljena (Valeriana officinalis) (odgovara 300 mg do 500 mg korijena odoljena); ekstrakcijsko otapalo: etanol 70% V/V.

Jedan mL oralne otopine sadrži 1 mL tinkture korijena odoljena (Valeriana officinalis) (odgovara 250 mg korijena odoljena); ekstrakcijsko otapalo: etanol 70% V/V.

Ovako izgleda upozorenje vezano za glog:

Imela se, primjerice, ne preporučuje kod akutnih upalnih stanja i tuberkuloze, trudnicama, dojiljama i djeci. Za medvjetku je propisana najveća dnevna doza, da se ne uzima dulje od da tjedna u kontinuitetu, kao i da se kod pakiranja obavezno naznače količine arbutina, jer prema nekim istraživanjima taj sastojak može stvoriti povoljne uvjete za neke karcinome. Prije uzimanja preporučuje se savjetovanje s liječnikom, kao i kod mnogih vrsta u prilogu II.

Preslica, snažni diuretik, ne bi se smjela uzimati sama, već njen udio u smjesi glavnih sastojaka ne bi trebao biti iznad 30 posto. Isto tako, ne preporučuje se ispijanje preslice dulje od jednog mjeseca u kontinuitetu ili kod osoba s poremećajem rada srca i bubrega, trudnicama i dojiljama.

Neke vrste nisu uopće na popisu

Estragonski pelin spada u biljne vrste koje su dozvoljene kao sastojci u uobičajenoj hrani, a uzimajući u obzir biljni organ i način primjene. Ovo upozorenje vrijedi i za koprivu, koja se također nalazi na listi.

Za dvije od tri navedene vrste koprive – veliku i malu –  preporučuje se oprez, odnosno da se ne uzima duže od četiri tjedna u kontinuitetu. Osobama koje uzimaju lijekove preporučuje se prije uzimanja posavjetovati se s liječnikom, a ne preporučuje se ni trudnicama i dojiljama.

No, neke vrste koje se navode u članku na portalu HOP.hr nisu uopće spomenute na listi Pravilnika. To su, očekivano, orah (juglans), hrast (quercus) i maćuhica (viola tricolor).

Ipak, ni iz tog pravilnika, ali ni drugih izvora, ne postoji trag nikakvoj zabrani koprive ili ovih vrsta, koje uz ljekovita mogu imati i toksična svojstva. Većina bilja koje se nabrajaju u spornim objavama zapravo se mogu svesti na prilično otrcanu, ali zapravo teško oborivu tezu Paracelsusa, rođenog u 15. stoljeću, kojega nazivaju i ocem toksikologije:

Što ima da nije otrov? Sve su stvari otrovne i ništa nije bez otrova. Samo doza određuje što nije otrov.

Zabrane i one koje to nisu

Što se tiče zabranjenog bilja, pogotovo kada je riječ o uzgoju, u Hrvatskoj su to još uvijek mak i već spomenuta marihuana. Iz njih se mogu dobiti psihoaktivne supstance pa ih zato izrijekom spominje Zakon o suzbijanju zloporabe droga.

Ovo inače, nije prvi puta da se šire nelogične priče o uzgoju bilja bez psihoaktivnih supstanci. Primjerice, 2013. godine Vlada je reagirala priopćenjem vezano za glasine o zabrani batata i stevije. I taj puta povod je bilo usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s propisima Europske unije vezano za dodatke prehrani i u medijima se tada pojavila pogrešna informacija da Ministarstvo zdravlja zabranjuje uporabu popularne biljke stevia i slatkog krumpira batat.

Ministarstvo je reagiralo priopćenjem u kojem su naveli da “stevia i batat nisu zabranjeni, a proizvodnja tih biljaka u Hrvatskoj ničim nije dovedena u pitanje”. Tada su se osjetili pozvanim da pojasne definiciju i svrhu dodataka prehrani:

“Dodaci prehrani su, inače, koncentrirani izvor hranjivih sastojaka (npr. pojedinih vitamina, minerala, omega 3 masnih kiselina itd.) koje uzimamo radi obogaćivanja prehrane i poboljšanja zdravlja, obično u obliku, tableta, kapsula i drugim oblicima sličnim lijekovima. Jednostavnim rječnikom rečeno dodaci prehrani su – između hrane i lijekova, regulirani su propisima o hrani, ali zbog sadržaja koncentriranih sastojaka imaju značajniji fiziološki učinak u odnosu na klasičnu hranu, te ih ne bi trebalo miješati s uobičajenom hranom i namirnicama.”

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.