Hrvatska se manje-više pozdravila i oprostila s Brodarskim institutom. A ako nije, trebala bi, barem prema porukama Milana Plećaša, ravnatelja Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), koji je za Brodarski jasno poručio da se radi o pacijentu kojemu aparate treba iščupati iz struje.
Likvidacija tog znanstveno-vojnog mastodonta na križanju velikih prometnica Novog Zagreba je pri kraju, mada se o njenom ishodu ne zna se puno. Ono što se zna jest da Brodarski izgledno vrijedi daleko više od procijenjenih 300 milijuna kuna.
Brodarski ima svoje trafostanice, toplinske stanice i vlastiti izvor vode. Ponajviše je poznat po svom impresivnom podzemlju – šest metara duboki bazeni, dugi su više stotina metara i opremljeni mjernim instrumentima. U bazenima je moguće simulirati brojne okolnosti u kojima se plovila – bili oni brodovi, podmornice ili morski projektili – mogu naći.
Deset hektara nadzemlja jednako oduzima dah. Sastoji se od kompleksa zgrada, remek-djela Marijana Haberlea i Krunoslava Tonkovića, te arboretuma. Taj, kako ga zovu, “botanički vrt Novoga Zagreba” osmislila je pejzažna arhitektica Mira Halambek-Wenzler, autorica kojoj je povjereno uređenje Jaruna. Čudesno lijepa oaza mira i biljne raznolikosti usred urbanog sivila i nervoze prometa dokaz je da Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ne pretjeruje opisujući Wenzleričinu “težnju estetskoj utopiji zasnovanoj na sintezi prirode i umjetnosti”, “u službi čovjeku i građaninu”.
Otuđeni rajski vrt
Prije dvadesetak godina zgrade i arboretum proglašeni su kulturnim spomenicima, što je argumentirano poduljim nizom vrlo dobrih razloga navedenih rješenju Ministarstva kulture. Ipak, rad vrtne umjetnice Halambek-Wenzler čitavo ovo vrijeme ostaje van dosega ruku i očiju tih ljudi i građana kojima je služila, osim ako nisu privilegirani da rade unutar kompleksa Brodarskog. I taj mali broj ljudi koji je fluktuirao parkom smanjen je u periodu likvidacije, kada provoditelji postupka dodatno otežavaju prilaz. Iako je sama zabrana prilaza zapravo protuzakonita.
Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, naime, u svom članku 20. navodi da kulturna dobra moraju biti dostupna javnosti, a u članku 33. nalaže vlasniku da mora “omogućiti posjećivanje nepokretnog kulturnog dobra radi razgledavanja”.
No približite li se arboretumu Brodarskoga, naići ćete na dva metra visoku ogradu. Na njoj postoji nekoliko ulaza s portama. Upitate li portira ili portirku da vas pusti unutra kako biste prošetali i uživali u ovom čudu prirode i kulture, reći će vam da je to nemoguće, jer to smiju samo zaposlenici.
A kada upitate nadležne adrese o ovom kršenju zakona, dobit ćete odgovor iz kojega vam neće biti jasno brinu li oni na ovaj način više o građanima ili nekretninama. I to je potencijalno kažnjivo.
Djecu na otvorenom “štite” od potresa
Primjer ovog potencijalno kažnjivog ponašanja likvidatora je njegov odgovor na obraćanje Gordane Orsag Pasanec iz Udruge građana Siget, koja je i politički aktivna kao članica Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb – zapad (izabrana je na koalicijskoj listi predvođenoj platformom “Možemo!”). Likvidatora Brodarskog Tomislava Orehovca ova je stanovnica Novog Zagreba u kolovozu 2022. zamolila da omogući održavanje dvosatne radionice za djecu u arboretumu.
Poštovani,
Udruga građana Siget ima u svom programu radionicu izrade brodova od papira i kutija od jaja (dio programa – reciklirajmo) za djecu do deset godina. Dječja radionica bi se održala u subotu 27.08. u terminu od 10 do 12 sati.Plan nam je bio da bi bilo odlično da se radionica održi na otvorenom unutar Brodarskog instituta. Ideja nam je onaj prostor gdje je nekada bio park s klupama. Ovim putem, (zovem vas ali vas ne mogu dobiti), vas molim dozvolu kako bi mogli organizirati radionicu.
Organizator odgovara za čišćenje nakon radionice.Srdačan pozdrav i hvala
Na ovaj ljubazni mail stigao joj je jednako ljubazan, ali zbunjujuć odgovor, pun brige za dobrobit djece.
Poštovana,
Nažalost, nismo u mogućnosti udovoljiti Vasoj molbi. Naime, uslijed neodrzavanja i zapuštenosti kompleksa i ostecenja zgrada od potresa smatramo kako kompleks ne pruža dostatnu sigurnost za boravak djece u njemu. Samim time, ne možemo jamčiti dostatnu sigurnost djeci koja bi boravila u njemu, a što je nužan preduvjet za održavanje radionice.
Vjerujući kako razumijete navedene razloge, te kako je sigurnost djece i Vama u prvom planu, s osobitim poštovanjem,
Tomislav Orehovec, likvidator
Građanki Orsag Pasanec još uvijek nije jasno kakve veze ima potres s održavanjem radionice na otvorenom. Sve da se baš tu subotu 27. kolovoza 2022. između 10 i 12 sati dogodio još jedan potres od 7 po Richteru – što nije bio slučaj – djeca bi u arboretumu, na otvorenom, bila kudikamo zaštićenija nego u vlastitom domu.
“Da se razumijemo, prije ove razmjene mailova, razgovarala sam sa zaposlenicima Brodarskog, odnosno tajnicom v.d. ravnatelja. I sve je bilo OK dok nismo spomenuli medije. Dok sam ih počela ispitivati kako bismo točno trebali pozvati djecu na sudjelovanje u radionici ako ne kroz medije, već je bilo gotovo. Povukli su se”, kaže nam ona. Orehovca je nakon odbijenice podsjetila i da se u zatvorenom prostoru Brodarskog odvijaju predstave. Ali nije upalilo.
“Nije moguće”
Ni nama, iz četiri pokušaja, nije uspjelo dobiti dozvolu za ulaz na prostor kompleksa Brodarskog instituta. Postavili smo likvidatoru Orehovcu niz pitanja, pa i zatražili ulaz kako bismo fotografirali arboretum. Najprije se na zahtjev za ulaz nije ni osvrnuo, kao ni na neke druge dijelove upita. Zanimalo nas je, primjerice, na temelju čije i koje odluke je pristup arboretumu zabranjen građanima.
Zanimalo nas i je i kada će Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara biti ispoštovan, odnosno kada će arboretum biti dostupan i na koji način. Predsjednik gradske četvrti Novi Zagreb zapad Tomislav Vukoja (“Možemo!”) misli da bi ogradu trebalo naprosto maknuti.
No, Orehovec Faktografu odgovara tek da je ulaz opasan i nemoguć sve do kraja postupka likvidacije.
S obzirom na započeti postupak likvidacije društva Brodarski institut d.o.o., te samim time i nedostatnost radne snage, kako bi se izbjegli bilo kakvi rizici vezani za očuvanje kulturno-povijesne cjeline Brodarskog instituta, kao i sigurnost građana, arboretum do okončanja postupka likvidacije nije moguće učiniti dostupnim građanima. Po okončanju postupka likvidacije društva vlasnik će donijeti odluku o svrsi i načinu korištenja navedene nekretnine.
Život na rubu
Ovaj odgovor nam, inače, stiže usred projekta zamjene toplovodnih cijevi u Novom Zagrebu. Pojedini krateri u zemlji pritom su ograđeni žičanom ogradom, neki trakom. Treći su ostavljeni neograđeni kako bi naši sugrađani mogli neometano pasti u te rupe. Srećom, nije bilo izvještaja o takvim nesrećama. No, ovaj primjer govori da je razumno očekivati da se građane može zaštititi oznakama i preprekama, ako za to postoji volja.
Osim ako ne pretpostavimo da su stabla opasnija od gradilišta. Kad bi to doista bilo tako, već bismo valjda čuli vijesti o građanima koji se sa Sljemena ili iz Dotrščine, koja je površinom 20 puta veća od arboretuma Brodarskog instituta, svojim najmilijima iz šetnje vraćaju u mrtvačkim vrećama. S obzirom da takvih informacija u javnom prostoru nema, logično je zaključiti da ni park unutar kompleksa Brodarskog instituta ne bi trebao biti naročito opasan.
Što se tiče održavanja arboretuma, nismo dobili jasne odgovore. Prema izjavama pojedinih zaposlenika, do krize i otpuštanja u Brodarskom održavali su ga kvalificirani radnici Brodarskog. Kasnije je u jednom periodu posao preuzeo Zrinjevac. Međutim, nakon pokretanja likvidacije, održavanje od strane Zrinjevca je prestalo i sada je park, prema tumačenju likvidatora, postao zapušten do razine da ga se ne može smatrati sigurnim jer bi se na prolaznike mogle urušiti grane. Iz Zrinjevca su nam tek odgovorili da oni ne održavaju zelene površine unutar Brodarskog.
Ako je arboretum doista toliko kriminalno zapušten, Brodarski d. d. u likvidaciji bi morao biti kažnjen. Naime, odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuju da se kulturna dobra moraju održavati (članci 5, 20, 22, 108…), a članak 116. prijeti novčanom kaznom do 27 tisuća eura onome tko zapusti kulturno dobro.
Preko ruba
Zadnja, najmanje ljubazna razmjena mailova, u kojima smo CERP i likvidatora podsjetili na moguće kazne, kako zbog neodržavanja tako i zabrane pristupa, ali i na to da ih ne ekskulpira činjenica da nitko od njih nije kvalificiran za upravljanje kulturnim dobrom, rezultirala je time da je Orehovec četvrti puta, bez objašnjenja, eksplicitno odbio Faktografu ulaz u arboretum.
Stoga smo ušetali onamo sami, kroz vrata za koja smo saznali da su najslabija karika ograde. Unutra su nas dočekali mir i ljepota.
Premda su pojedini dijelovi doista bili kriminalno zapušteni, pogotovo uz Aleju pomoraca, stabla nisu izgledala nimalo prijeteće. Veći dio parka je čak i pokošen. No, kako nismo imali dozvolu, nismo se predugo zadržavali, niti smo, na žalost, imali stručnu pratnju koja bi nam rastumačila vrijednost ove parkovne arhitekture ili nas upozorila na eventualne opasnosti i štetu načinjenu neodržavanjem.
CERP “štiti” kulturno dobro od građana
Vlasnik, odnosno institucija koja u ime Republike Hrvatske vodi računa o državnoj imovini zaostaloj nakon uništenja državnih poduzeća, spomenuti CERP, oko pristupa arboretumu se ogradio – rekavši nam da je to strogo na likvidatoru. Naglasak su stavili upravo na zaštitu kulturnog dobra.
“Polazeći od prethodno navedenog [rješenja], a sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te Uputi o utvrđivanju sustava mjera zaštite za kulturno povijesne cjeline, utvrđen je sustav mjera zaštite navedenog kulturnog dobra – poglavito režim konzervatorske zaštite osnovnih elemenata povijesne strukture, pejsažnih obilježja te pojedinačnih građevina. Zaštita proizlazi iz spomeničkih svojstava povijesne, pejsažne i ambijentalne vrijednosti, što podrazumijeva očuvanje, ali i uklanjanje mogućih uzroka ugroženosti i sigurnosti. Slijedom gore navedenog, nažalost, u ovom trenutku nije moguće razmatrati mogućnost korištenja okoliša Brodarskog instituta od strane građana u svojstvu parka – javne površine“, navodi CERP i preporučuje nam da se vezano za zaštitu arboretuma dodatno obratimo nadležnom Ministarstvu kulture.
U upitu smo, naime, iskazali dozu skepse oko očuvanja arboretuma, pogotovo ako ga se brani od građana. Naime, usprkos zabrani prilaza, upravo su građani zadnjih godina bilježili i prijavljivali devastaciju arboretuma.
Rušenje stabala i odlaganje građevinskog otpada
Prijavili su, primjerice, rušenje stabala 2017. godine. Dinko Bilić, tadašnji pročelnik gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju i graditeljstvo, uvjeravao ih je da se to radi – zbog zaštite građana. Naime, u Sortinoj ulici uz kućni broj tri 3, naveo je Bilić, nadzor komunalnog redarstva doista je utvrdio da su “na površini u vlasništvu Brodarskog instituta d.o.o. posječena stabla”. No, nisu napravili ništa.
“Člankom 11. Odluke o komunalnom redu propisano je ako postoji opasnost od rušenja stabla na javnu površinu i ozljeđivanja ljudi i/ili oštećenja imovine, komunalni redar će uz prethodno mišljenje gradskog upravnog tijela nadležnog za zelenilo, rješenjem narediti vlasniku, odnosno korisniku, zemljišta potrebne zahvate na stablu. Obzirom da se radi o površini u privatnom vlasništvu komunalno redarstvo nema elemenata za postupanje”, naveo je Bilić. Pročelnikov odgovor nam je također ustupila Gordana Orsag Pasanec, koju nisu uznemirila samo ova zbivanja iza velike ograde Brodarskog.
Upravo je Udruga građana Siget primijetila rasturene i razbacane materijale po arboretumu, kao i sječu vegetacije koja je ondje ostavljena da trune. O tome objavljuju i snimku na društvenim mrežama i traže objašnjenje. Ministarstvo državne imovine građane je umirivalo odgovorom da se unutar Brodarskoga ne događa “rušenje i kopanje” bagerima, kao što građani misle. Brodarski je “samo dao suglasnost privatnom investitoru za privremenu uporabu rubnih dijelova katastarskih čestica u vlasništvu Društva radi iskopa građevinske jame i privremenog deponiranja materijala”.
Zato je jedno od naših pitanja nadležnim ministarstvima i CERP-u bilo i koliko je uobičajeno da se na području zaštićenog kulturnog dobra (privremeno) skladišti građevinski otpad nastao kao nusprodukt privatne građevinske inicijative na susjednoj katastarskoj čestici. Nisu nam odgovorili.
Ministarstvo kulture: Zabrana ne postoji
I Ministarstvo kulture u svom odgovoru prelazi preko tog pitanja, ali sa sebe skidaju odgovornost što se tiče kršenja Zakona vezano za dostupnost arboretuma. Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske nad tim se kulturnim dobrom provode odredbe Zakona, što uključuje i mjere tehničke zaštite i omogućavanje dostupnosti kulturnoga dobra javnosti, pišu.
“Međutim”, dodaje Ministarstvo, “utvrđivanje svojstva kulturnog dobra ne podrazumijeva samo po sebi i omogućavanje otvorenog pristupa javnosti kulturnom dobru, već je potrebno prethodno ispuniti niz mjera zaštite koje će omogućiti njegovo korištenje. Kao što možete i sami provjeriti u navedenom dokumentu koji Vam šaljemo u privitku, niti u tom dokumentu nije navedeno, a nismo pronašli ni da je Ministarstvo izdalo bilo koji drugi dokument u kojem se spominje zabrana pristupa ili korištenja parka Brodarskog instituta”.
Gradski Zavod: Nismo izdali akt o ograničenju javnog korištenja prostora
Za sva ostala pitanja, uputili su nas na Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba u čijoj se nadležnosti kulturno dobro i nalazi. Zavod također ne pronalazi niti jedan razlog zašto bi građanima pristup arboretumu bio zabranjen.
“[O]vo tijelo kao nadležno tijelo nije izdalo akt kojim bi na bilo koji način ograničavalo javno korištenje prostora u obuhvatu predmetnog kulturnog dobra, niti o tome imamo informacije”, navode u Zavodu.
Neki drugi kraj priče
Prije samog početka procesa likvidacije, Brodarski se nastojao spasiti raznim prijedlozima restrukturiranja, koji nisu prihvaćeni. Slovačka tvrtka SE Constructions nudila je strateško partnerstvo za očuvanje proizvodnje i širenje djelatnosti Brodarskog na održivu gradnju. CERP-ov Milan Plećaš je tvrdio da se radilo o neozbiljnoj ponudi, na što je reagirao bivši šef uprave Igor Tripković, optužujući Plećaša za namjerno i brzopleto guranje Brodarskog u likvidaciju.
No, nisu samo nekadašnja upravljačka tijela Brodarskog apelirala na spašavanje znanstveno-tehnološkog diva.
Julije Domac, predsjednik Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske, u više je izravnih razgovora s državnim dužnosnicima, sadašnjim i bivšim ministrima i državnim tajnicima i na sastanku u Uredu predsjednika RH, zagovarao da Brodarski institut postane nacionalni tehnički institut. Predlagao je da se takav institut temelji na tradiciji i preostalom znanju i infrastrukturi Brodarskog instituta, ali bi i bio prilagođen razvojnim potrebama Republike Hrvatske u 21. stoljeću.
Domac: Nažalost, država nije odustala od likvidacije
Kako nam kaže, kao ogledan model te ustanove predlagao je Fraunhofer institut iz Njemačke. Dogovarao je i mogući eventualni transfer znanja s njemačkim veleposlanikom. Jedinstveni inovacijsko-tehnološki centar usko bi surađivao s domaćom i stranom industrijom. Bio bi povezan sa znanstvenim i visokoškolskim institucijama (npr. FSB, FER, FESB, RITEH…), kao i inozemnim znanstvenim i visokoškolskim institucijama i istraživačko-tehnološkim organizacijama.
S više drugih stručnjaka, zagovarao je preoblikovanje Instituta u novu ustanovu koja bi se osim hidrodinamikom, što je dosadašnja djelatnost Brodarskog instituta, bavila i srodnim područjima. Primjeri su elektromobilnost, vodikova tehnologija i primjene u transportu, industriji, poljoprivredi i energetici i skladištenje energije, ne isključujući i druga područja.
“Nažalost”, navodi, “unatoč svim poduzetim aktivnostima, država kao vlasnik nije odustala od likvidacije Instituta, niti se priklonila ideji o eventualnim ulaganjima i osnivanju tehničkog instituta s ciljem očuvanja i razvoja laboratorija i postojećih i komplementarnih djelatnosti Instituta”.
Ugovor s Jadranbrodom
Pretpostavlja da je država, pod pritiskom činjenica da je Institut u trenutku likvidacije imao ugovorene poslove kao i poslove u najavi, ipak definirala novi okvir funkcioniranja kroz ugovor s državnom tvrtkom Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod. To je, po njemu, “nešto bolje od potpunog gašenja djelatnosti, ali i daleko od ambiciozne vizije očuvanja Brodarskog instituta kakvu sam zagovarao”.
Zanimalo nas je i jesu li poslovi koje Jadranbrod obavlja u partnerstvu s institutom, odnosno njihova eventualna vojna namjena, mogući razlog kršenja Zakona, tj. držanja arboretuma Brodarskog instituta zatvorenog za javnost. Upitali smo zato početkom tjedna i Ministarstvo obrane i tvrtku Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. jesu li testiranja u bazenima Brodarskog instituta razlog da arboretum Brodarskoga ostane nedostupan javnosti. Do zaključenja teksta nisu nam odgovorili.
Priprema za prodaju?
Drugi mogući razlog držanja kompleksa Brodarskog instituta zatvorenim za javnost je priprema za njegovu prodaju. Naime, ako niste bili sigurni može li se zaštićeno kulturno dobro prodati, odgovor koji će ponuditi pravnici glasi: “Naravno da može”.
Odvjetnik Tomislav Strniščak kaže nam da se vlasnik pritom samo treba pridržavati članka 37. istoga zakona koji nalaže dostupnost tog kulturnog dobra javnosti, Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. A on propisuje da pravo prvokupa imaju jedinice lokalne i regionalne samouprave.
Zato smo upitali postoji li interes u Gradu Zagrebu za otkup i davanje arboretuma Brodarskog građanima na korištenje, ako u procesu likvidacije bude ponuđen na prodaju.
U gradskom Zavodu za zaštitu spomenika kažu da do danas nije “pokrenut postupak koji prethodi iskazivanju interesa za ostvarenje prava prvokupa nedjeljive cjeline predmetnog kulturnog dobra pa se o istome ne možemo očitovati”.
U imovinu procijenjenu na 299,5 milijuna kuna, podsjetimo, uključeni su “samo” nekretnine i zemljište. Vrijednost opreme, tehničke dokumentacije, stečenih znanja i vještina nije analizirana, kao ni potencijal resursa u nekom drugom smislu, koji ne bi bio građevinski.
Zabranjuju fotografiranje
Na kraju, nužno je naglasiti da ulaz nije u potpunosti nemoguć. Pojedine ekskurzije i ulasci su mogući, ali samo ako su po volji likvidatora i daleko od medijskih objektiva.
I Tomislav Vukoja, aktualni predsjednik gradske četvrti, prije par godina je bio u šetnji kroz Brodarski institut, koju je organizirao Saša Šimpraga u sklopu kulturnog projekta Motel Trogir.
“Situacija je tada bila dosta čudna, morali smo ostaviti mobitele na porti Brodarskog, kako ne bismo slikali unutrašnjost. Prilikom obilaska sam pitao zaposlenicu Brodarskog što oni tu točno rade, a da nije za javnost, na što sam dobio odgovor da ništa, ali bi se fotografije mogle zloupotrijebiti. Taj odgovor do danas mi nije jasan, ako uzmemo u obzir da su se u Brodarskom snimale reklame, a nedavno su tamo održane i kazališne predstave”, kaže nam Vukoja.
Da se ne naviknu
Ovako strogo ograničeno i arbitrarno pripuštanje ljudi u blizinu Brodarskog ostavlja dojam da je trenutna namjera vlasti prevenirati da građani uopće osjete taj prostor kao svoj, iako se razlozi za njegovo čuvanje u vojne i znanstvene svrhe privode svom dobro poznatom i za hrvatske prilike karakterističnom kraju.
Tako i likvidator Orehovac u svojoj predzadnjoj odbijenici podcrtava tek da arboretum “predstavlja privatnu imovinu navedenog društva (BI d.o.o.), a ne javnu površinu dostupnu građanima”. Naglasimo još jednom: trgovačko društvo Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji nije u privatnom vlasništvu, već je vlasnik Republika Hrvatska.
Julije Domac, s druge strane, ne vidi niti jedan razlog zašto otvaranje arboretuma ne bi bilo moguće.
“Bez obzira na konačan ishod Instituta, mislim da bi bilo jako dobro da i arboretum i cijela infrastruktura Instituta nađu svoje mjesto kao javni i općekorisni sadržaji. Sve drugačije od toga može samo potvrditi u javnosti često prisutne sumnje da se Institut nije sačuvao kako bi se pogodovalo nekretninskim lobijima i privatnim, pojedinačnim interesima na uštrb općeg dobra”, navodi Julije Domac.
Siget je, dodatno nam argumentira Tomislav Vukoja, “ispresijecan na tri dijela, pa se mora ići okolo da bi se stiglo od Sortine do primjerice Aleje pomoraca”.
“Skidanje ograde riješilo bi taj problem”, kaže nam Vukoja, zaključujući da je “velika šteta da stanovnici, ne samo Sigeta nego i okolnih naselja ne mogu prošetati kroz doista divan park”.
