BiH portal Borak.info 23. prosinca 2022. godine objavio je članak (arhivirano ovdje) s komentarom sveučilišnog profesora Bože Skoke naslovljen “Božo Skoko: Komentari zgražanja nad stihom ‘Herceg-Bosno srce ponosno!’ su promašeni”. Citiranim Skokinim tvrdnjama nedostaje važan dio konteksta o političkoj tvorevini Herceg-Bosni tijekom 90-ih godina 20. stoljeća.
Prema platformi Crowd Tangle objave teksta s portala Borak.info su od 23. prosinca prikupile 125 dijeljenja, 1016 komentara i više od 2200 ostalih reakcija. Skokine izjave je portal Borak.info prenio s njegovog Facebook profila, kao i neki drugi rubni portali (1, 2, 3).
“Klapa Hrvatske ratne mornarice ‘Sveti Juraj’ na dočeku Vatrenih izvela je veliki hit pjevača Marka Perkovića Thompsona ‘Lijepa li si’, oko koje su se ovih dana vodile neviđene polemike. Na izvedbu klape, točnije samu pjesmu, osvrnuo se komunikacijski stručnjak, sveučilišni profesor Božo Skoko, koji se dotakao i, nekima, spornog stiha ‘Herceg-Bosno srce ponosno!’.
Pored Moje domovine, Vatreni obožavaju pjevati Thompsonovu ‘Lijepa li si’. Večeras na njihovu dočeku izvest će ju klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. U tom kontekstu me ovih dana čude zgražanja nekih u Hrvatskoj i BiH, kako se spominjanjem stiha ‘Herceg-Bosno srce ponosno!’ u pjesmi tobože čini nekakav grijeh.
“Koliko su takvi komentari promašeni, najbolje ćemo razumijeti kroz objašnjenje književnika Željka Ivankovica”, stoji u tekstu portala Borak.info.
Komentar se temelji na tekstu Željka Ivankovića iz 2020.
Na početku teksta otkriva se da komentar kojim Božo Skoko objašnjava da u stihu Thompsonove pjesme “Herceg-Bosno srce ponosno” nema ništa za zgražanje nije zapravo njegova argumentacija, nego je preuzeta iz teksta “Herceg Bosna” (arhivirano ovdje) autora Željka Ivankovića objavljenog na portalu Autograf u kolovozu 2020. godine.
“‘Zašto hrvatska nogometna reprezentacija ili golman Bayerna s njima ne bi pjevao ‘Herceg-Bosno, srce ponosno’?
Herceg-Bosna je u kratkoj pameti ovih mrzitelja samo ona Tuđmanova, Šuškova i Bobanova ratna tvorevina. No, što ćemo s barem sto godina imena Herceg-Bosna koje znači Bosna i Hercegovina? Što? Treba li, očito treba, sve ove neznalice podučiti da i Nada Mamula pjeva o Herceg-Bosni svoju sevdalinku? Niste čuli? Nađite, nije teško. ‘Herceg-Bosno, djedovino stara’! Treba li reći da je spominju i slave i pjesnici muslimanskoga imena? Safvet-beg Bašagić svoju pjesmu ‘Mile uspomene’ započinje stihom: ‘Herceg-Bosno!’, a Džemaludin Čaušević tvrdi da ”nema ljepše zemlje na svijetu od Herceg-Bosne…’
Hoćete li još? Osman Nuri Hadžić također je spominje. Pa nisu valjda svi oni prije toga i svi oni poslije toga koji spomenu Herceg-Bosnu odmah za političku diskvalifikaciju? Počeo sam s autorima muslimanskoga imena, ali i hrvatski pisac i folklorist Ivan Zovko (1864.-1900.) uporno za BiH rabi pojam Herceg-Bosna”, stoji u Ivankovićevom tekstu iz 2020. godine koji je bio inspiriran pjevanjem pjesme “Lijepa li si” njemačkog nogometnog vratara Manuel Neuera na odmoru u Hrvatskoj u srpnju 2020. godine.
U komentaru se točno navodi da je srpska narodna pjevačica Nada Mamula za izdavačku kuću Jugoton 1974. godine objavila singl ploču na kojoj je uz pjesmu “Ostavljena žena” bila i izvedba skladbe “Herceg Bosno”. Snimka te pjesme može se pronaći i na YouTubeu. Očito je i da se u drugim izvorima, prije ratova 1990-ih godina, spominjao naziv “Herceg Bosna” za teritorij Bosne i Hercegovine.
Objavljen samo dio enciklopedijske natuknice o Herceg Bosni
“A sad pogledajte Hrvatsku enciklopediju o tom pojmu: ”Naziv koji se upotrebljavao za cijelu BiH još od austrougarske okupacije. U tome značenju služili su se njime sve do 1991. najviše Hrvati, ali i Bošnjaci. Taj je naziv imao određenu stilsku vrijednost i funkciju, gotovo da se i nije upotrebljavao u običnome govoru, nego ponajprije u geslima, pjesmama, manifestima, svečanim govorima i sl.”, stoji u tekstu na portalu Borak.info kao komentar Bože Skoke.
No, u ovome dijelu se samo djelomično prenosi natuknica o nazivu Herceg Bosna iz enciklopedije Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”. Drugi dio te natuknice, onaj koji nisu naveli niti Ivanković u svom tekstu, kao niti Skoko koji ga je prenio, sadržava razloge zgražanja činjenicom da se na dočeku nogometaša nakon Svjetskog prvenstva pjeva i stih iz Thompsonove pjesme “Lijepa li si”, u kojoj se tzv. Herceg-Bosna uvrštava među druge hrvatske regije.
Hrvatska zajednica i Hrvatska republika Herceg Bosna
U nastavku u cijelosti prenosimo drugi dio natuknice o Herceg Bosni enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža:
“Nazivom Herceg Bosna koristio se od 1991. HDZ BiH u pokušaju da uspostavi hrvatsku teritorijalnu jedinicu u BiH. Hrvatska zajednica Herceg Bosna, »politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina«, koja je obuhvatila tridesetak općina Hercegovine te zapadne i središnje Bosne u kojima su Hrvati bili većinsko ili osjetno zastupano stanovništvo, proglašena je 18. XI. 1991 (prethodno je proglašena i Hrvatska zajednica bosanske Posavine).
Jedinica s državnim atributima – Hrvatska republika Herceg Bosna – proglašena je 28. VIII. 1993. u Grudama. Do proglašenja »republike Hrvata u Bosni i Hercegovini« došlo je odmah nakon obznanjivanja u Ženevi Owen-Stoltenbergova plana za podjelu BiH na tri nacionalne republike. Tijela vlasti (parlament, vlada, predsjednik, javna poduzeća) funkcionirala su na područjima koja je vojno nadziralo Hrvatsko vijeće obrane. Hrvatska republika Herceg Bosna postala je razlogom nesuglasica i sukoba između Hrvata i Bošnjaka, koji su je doživjeli kao izraz hrvatskog separatizma. Herceg Bosna kao politička tvorevina formalno je prestala postojati prihvaćanjem Daytonskoga sporazuma i njezinim stapanjem u Federaciju BiH, no pojedina njezina tijela nastavila su djelovati sve do kraja 1996., kada su pod međunarodnim pritiskom definitivno raspuštena”.
Iz dijela enciklopedijske natuknice koji Božo Skoko ne spominje, bitne činjenice su da je političko čelništvo Hrvata u BiH tijekom rata u toj državi 90-ih godina 20. stoljeća prvo proglasilo Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna, a potom i Hrvatsku republiku Herceg Bosna, jedinicu koja je imala “državne atribute”, odnosno “parlament, Vladu, predsjednika i javna poduzeća”, a na teritoriju koje su kontrolirale hrvatske vojne snage u BiH – Hrvatsko vijeće obrane. Zbog svega toga, ta je zajednica kod mnogih doživljena kao izraz “hrvatskog separatizma”.
Presuda Haškog suda političkom i vojnom vrhu Herceg Bosne
Za kontekst spominjanja “Herceg Bosne” u današnje vrijeme, bitna je i presuda Haškog suda u slučaju Prlić i ostali, odnosno ratnih čelnika Herceg Bosne koji su ukupno pravomoćno dobili 111 godina zatvora za zločine nad muslimanima.
Kao što je Faktograf ranije pisao, u sažetku nepravomoćne presude Haškog suda iz svibnja 2013. godine navodi se da je “Vijeće većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u BiH trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom”.
Time je i Haški sud utvrdio kako je krajnji cilj postojanja Herceg Bosne bio “uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda” i da je plan bio da se Herceg Bosna ili pripoji Hrvatskoj ili postane nezavisna država unutar BiH povezana s Hrvatskom.
“U osmišljavanju i ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja, jedna grupa hrvatskih javnih ličnosti, među kojima se ističu Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, postigla je međusobni dogovor. Iz svih činjeničnih i pravnih zaključaka koje je Vijeće izvelo, proizilazi da su se organi, strukture i ljudstvo HVO-a koristili radi ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja”, stajalo je u nepravomoćnoj presudi Haškog suda iz 2013. godine čime je utvrđena i veza između hrvatskog državnog vrha iz 90-ih godina 20. stoljeća s političkim i vojnim vrhom Herceg Bosne.
I Žalbeno vijeće Haškog suda prihvatilo je zaključke navedene u nepravomoćnoj presudi. “Što se tiče toga kako je Pretresno vijeće opisalo krajnji cilj UZP-a, Prlić, Stojić, Praljak i Pušić osporavaju konstataciju Pretresnog vijeća da su Franjo Tuđman i drugi rukovodioci dijelili taj krajnji cilj, a to je bilo stvaranje hrvatskog entiteta kojim bi se obnovile ranije granice i koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Žalbeno vijeće konstatuje da oni nisu pokazali da je Pretresno vijeće pogrešno protumačilo relevantne dokaze, da je zanemarilo bilo koje dokaze ili na drugi način pogriješilo prilikom donošenja svog zaključka”, stajalo je u sažetku odluke Žalbenog vijeća Haškog suda iz 2017. godine.
“Sva šestorica žalilaca na strani odbrane osporavaju zaključak Pretresnog vijeća da je zajednički zločinački cilj koji su dijelili članovi UZP-a bio ‘cilj dominacije Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva’. Konkretno, oni navode greške u pogledu te definicije zajedničkog zločinačkog cilja, pristupa Pretresnog vijeća njegovom obimu i njegovom kasnijem proširenju te konstatacijama u vezi s fazama njegovog provođenja. Usprkos obimu njihovih žalbi, nijedan od žalilaca na strani obrane nije pokazao da je Pretresno vijeće napravilo bilo kakvu činjeničnu ili pravnu grešku pri razmatranju tih pitanja”, dodaje se u sažetku odluke Žalbenog vijeća.
Transkripti pokazuju da je Tuđman želio podjelu BiH
O odnosima Hrvatske i BiH tijekom ratnih devedesetih Faktograf je pisao u rujnu 2022. godine. Točno je da je Hrvatska vojska imala veliku ulogu u oslobađanju BiH 1995. godine. Međutim, neosporno je da se prije potpisivanja Washingtonskih sporazuma u ožujku 1994. godine u BiH vodio rat Hrvata i Bošnjaka. Transkripti razgovora vođenih u uredu Franje Tuđmana jasno pokazuju da je željeni ishod tog rata za tadašnjeg hrvatskog predsjednika bila podjela Bosne.
“Čak i kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači?… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo? Hoćemo li carine postaviti? Znači, opstanak Bosne i Hercegovine u današnjim uvjetima sa hrvatskog gledišta je takav da se mi za nju ne samo ne moramo zauzimati, mi je ne smijemo otvoreno postavljati, ali zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kad je to u interesu hrvatskog naroda. (…) Osim toga, jedan je od naših ljudi u Bosni napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatskoj pripala područja koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosni i zajednici Hrvatske Posavine, i vjerojatno još zbog geopolitičkih razloga i Cazinska, Bihaćka krajina, da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada, nego i za budućnost, a da bi se znači iz preostalog dijela, gdje bi ostali pretežito Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo znači oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Hrvatske i Srbije, a koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku. (…). S toga gledišta nama ni nekakva kantonizacija sa ostankom Bosne i Hercegovine ne znači ono rješenje koje je znači rješenje – razgraničenje. (…) Prema tome, čini mi se da, kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu. Tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”, govorio je Tuđman na sastanku s predstavnicima Hrvata iz BiH još u prosincu 1991. godine.
Postoje i dodatni dokazi o planovima hrvatskog državnog vrha da anektira dio teritorija Bosne i Hercegovine. O takvim Tuđmanovim planovima pred sudom u Haagu je svjedočio nekadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown (BBC), a o tome je u više navrata javno govorio i Tuđmanov tadašnji bliski suradnik, kasniji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić (Jutarnji list). Nedavno su i u Njemačkoj objavljeni dokumenti koji potvrđuju Tuđmanove planove o komadanju BiH (Index.hr).
Skoko: “Promašeno je i neinformirano promatrati Herceg-Bosnu isključivo kroz političke entitete iz devedesetih”
Boži Skoki je Faktograf poslao upit s pitanjem zašto je iz svog komentara izostavio dio enciklopedijske natuknice o Hrvatskoj zajednici i Hrvatskoj republici Herceg Bosni i zar ne misli da je činjenica da je Hrvatska htjela otkinuti komad susjedne države dovoljno dobar razlog za zgražanje, a u svom odgovoru napisao nam je da za Borak.info nije dao tu izjavu, kao što tu temu nije komentirao niti za bilo koji drugi portal.
“Na svome privatnom Facebook profilu jedino sam prenio komentar sarajevskog književnika Željka Ivankovića, koji detaljno obrazlaže ovu temu, uz opasku da je promašeno i neinformirano, promatrati pojam Herceg-Bosne isključivo kroz političke entitete iz devedesetih, jer je riječ i o povijesnom i pjesničkom nazivu za Bosnu i Hercegovinu, koji su koristili, ne samo Hrvati, već i Bošnjaci”, stoji u odgovoru Bože Skoke Faktografu.
U odgovoru Skoko nije konkretno odgovorio zašto se nije referirao i na drugi dio enciklopedijske natuknice o Hrvatskoj zajednici, a potom i Hrvatskoj republici Herceg Bosni iz 90-ih godina 20. stoljeća.
Zaključno, u tekstu portala Borak.info, kao i komentaru Bože Skoke preuzetom od Željka Ivankovića, navodi se samo dio enciklopedijske natuknice o Herceg Bosni dok se izostavljaju činjenice koje otkrivaju što je zapravo sporno u evociranju tzv. Herceg-Bosne u sklopu pjesme u kojoj se nabrajaju i opisuju hrvatske regije. Zbog svega toga ocjenjujemo da tekstu nedostaje kontekst stvaranja i karaktera područja nazvanog Herceg Bosna tijekom ratova 1990-ih.
