Šest mjeseci prošlo je od smrti kolege Vladimira Matijanića, čovjeka kojeg je zdravstveni sustav odgurivao i umirivao dok nije umro od posljedica kombinacije Covida i niza teških dijagnoza.
Nije adekvatno pregledan, čak ni strpljivo saslušan. Ipak, povjerenstvo ministra zdravstva zaključilo je da nije bilo propusta u liječenju Vladimira Matijanića te da je za svoju smrt odgovoran upravo pacijent.
U pokušaju da razumijemo što je zdravstvenom sustavu stajalo na putu da pomogne Matijaniću, odgovore smo tražili na odgovornim adresama.
Prva od njih je bila Kliničko-bolnički centar Split. Tog 5. kolovoza, kada je Matijanić posljednji put, zadnjim snagama molio Hitnu da mu pomogne i povede ga u bolnicu, bio je praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Je li bolnica bila pretrpana? Je li osoblja bilo premalo zbog iscrpljenosti sezonom i pandemijom, zbog godišnjih odmora i slobodnih dana? Jesu li liječnici KBC-a Split bili potrebniji u svojim privatnim ordinacijama taj dan?
Pola godine nije bilo dovoljno da nam odgovore na krajnje jednostavna pitanja. Najprije su nam rekli da je istraga u toku i da ne smiju. Kada je istraga završila, to nije promijenilo ništa. Uporno podsjećanje na Zakon o pravu na pristup informacijama nije ih pomjerilo ni milimetra. Žalba Povjereniku za informiranje, kao ni rješenje kojim Povjerenik od njih traži da nam odgovore na pitanja – nisu rezultirali odgovorima.
Razlozi za uskratu odgovora
Ovih dana u pošti nas je dočekao dopis KBC-a Split. I dalje nam ne žele govoriti o stanju u bolnici prvih dana kolovoza, a razlog je što odgovor na naš upit “zahtijeva istraživanje, prikupljanje i analiziranje različitih podataka u informacijama koje se nalaze na različitim mjestima”. Šest mjeseci, dakle, KBC-u Split nije bilo dovoljno da provjere sljedeće stvari, kako sami navode:
“[Z]a popunjenost kreveta na određene dane, umjesto na mjesečnoj bazi potrebno je provesti dodatne analize od strane pružatelja usluge održavanja informatizacijskog sustava KBC-a Split”.
Ovo je vrlo zanimljivo, jer kako nam kažu u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, HZZO plaća ugovornim zdravstvenim ustanovama prema dijagnostičko-terapijskim skupinama (DTS) u kojima je sadržan boravak u bolnici, prehrana, dijagnostički i terapijski postupci, kao i svi drugi postupci. Da bi KBC Split pokrio troškove obroka i liječenja pojedinog bolesnika, oni naprosto moraju znati za što i za koji period izdaju račun. No, pola godine očito nije dovoljno da znaju što su naplatili.
Ne znaju tko im kada radi u smjeni?
To nije jedina matematička operacija koja teško pada KBC-u Split.
“U svezi s podatcima o ukupnom broju osoblja na godišnjem odmoru potrebno je prikupiti pojedinačno od svih rukovoditelja organizacijskih jedinica podatke te provesti dodatno prikupljanje i obradu podataka, kao i za podatke o broju liječnika koji stvarno rade u privatnim praksama, odnosno koliko je liječnika stvarno angažirano u privatnim praksama”, navode u rješenju kojim odbijaju odgovoriti na ova pitanja.
U sklapanju odgovora na pitanje koliko su bili desetkovani na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, očigledno im nije pomogla činjenica da stručni radnici – liječnike i medicinske sestre – na blagdane i praznike rade za uvećanu plaću.
Članak 49 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, naime, kaže da “za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%”. KBC Split, drugim riječima, ne zna tko je toga dana usred paklenog ljeta, na blagdan i usred sezone plaćen jednu i pol dnevnicu više.
Ovdje treba napomenuti da nam nije ponuđena opcija da sami ekstrahiramo podatke iz veće količine koju je KBC-u problematično pregledati, iako bi to javnosti dalo vrijedan uvid u uzroke uskrate zdravstvenih usluga. Takav uvid potencijalno može umanjiti rizike i prevenirati slične situacije u budućnosti.
Bez pisanog traga o postojanju povjerenstva
No, Ministarstvo zdravstva je ipak šampion šutnje o slučaju Matijanić. Najprije su nam odbili ustupiti pisanu prepisku povjerenstva koje je formirano da zdravstvenoj inspektorici olakša utvrđivanje okolnosti Matijanićeve smrti, tvrdeći da nikakav pisani trag o postojanju povjerenstva ne postoji, osim poziva članovima. Međutim, ni ti pozivi nisu dostupni, a suradnja Ministarstva je izostala i oko drugih pitanja vezana za povjerenstvo koje je dovedeno pred medije kako bi argumentiralo kako sustav nije odgovoran Matijanićevu smrt, već pacijent sâm.
Osim odluke o osnivanju povjerenstva, zanimali su nas dijelovi zaključaka više zdravstvene inspektorice od 8. kolovoza 2022. godine i 18. kolovoza 2022. godine, koji se tiču potrebe osnivanja Povjerenstva za obavljanje stručnih radnji. Zanimala su nas prava, obaveze, opseg posla i odgovornosti svakog pojedinog člana te potpisane „Izjave o nepostojanju sukoba interesa“ i „Izjave o povjerljivosti“ što su ih imenovani članovi i članice spomenutog Povjerenstva trebali potpisati u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, čl 206., kao i e-mail adrese putem kojih se članove obavještavalo o njihovom imenovanju i održavanju sjednica.
Tražili smo i broj sjednica koje je spomenuto Povjerenstvo održalo, kao i mjesto, vrijeme, trajanje, popis sudionika i dnevni red svake od održanih sjednica spomenutog Povjerenstva te popis materijala, dokaza i izvora informacija koji su traženi u istrazi Povjerenstva, kao i koji su bili na raspolaganju Povjerenstvu.
Naravno, zapisnici, odluke i zaključci doneseni, odnosno usvojeni na sjednicama i u komunikaciji unutar spomenutog povjerenstva te informacije o izdvojenim mišljenjima ili izjavama o odricanju odgovornosti članova i članica spomenutog povjerenstva također smo smatrali podacima od javnog interesa. Isto vrijedi i za opciju ukoliko zapisnici održanih sjednica nisu kreirani. Ako je preskočen taj korak, zašto je preskočen.
Zatražili smo i zapisnik inspektorice o obavljenom inspekcijskom nadzoru, uključujući i eventualno usmeno rješenje inspektorice ukoliko ga je bilo, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, čl. 214- 215.
Zanimalo nas je je li Povjerenstvo koristilo i razmatralo audio-snimke telefonskih razgovora Vladimira Matijanića i zdravstvenog sustava, budući da je jasno da obitelj preminulog kolege nije konzultirana u procesu.
Mjesec i pol dana kasnije, Ministarstvo nije odgovorilo niti na zahtjev za pristup informacijama, ni na požurnice, pa čak ni na žalbu upućenu Povjereniku za informiranje. No, ni tu nije kraj njihovoj šutnji.
Šutnja Ministarstva
U pokušaju da rekonstruiramo smisao i način rada tog povjerenstva, nastojali smo poopćiti Matijanićev slučaj. Kolega Matijanić, naime, ne može biti jedini životno ugroženi pacijent u Hrvatskoj koji je tražio liječenje bez prethodnog traženja veza u zdravstvu i koji je zbog toga stradao. Stoga nas je zanimalo funkcionira li i čemu služi inspekcija uvedena zakonom iz 2018. godine.
Zato smo zatražili podatke o zdravstveno-inspekcijskim nadzorima provedenim od 2019. godine naovamo. Konkretno, zanimao nas je ukupan broj i imena stručnjaka potrebnih za obavljanje pojedinih stručnih radnji u vezi s inspekcijskim poslovima koje su imenovali viši zdravstveni inspektor i zdravstveni inspektori u skladu sa člankom 206. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te ukupan broj pokrenutih i završenih inspekcijskih nadzora.
Budući da je inspektor obavezan sastaviti zapisnik “o obavljenom inspekcijskom nadzoru” u skladu sa člankom 214. Zakona, tražili smo i ukupan broj i popis zapisnika, razvrstanih prema oblicima nadzora. Postoje, naime, tri vrste nadzora. Prvi je redoviti inspekcijski nadzor koji se provodi sukladno godišnjem planu rada. Drugi je izvanredni inspekcijski nadzor koji se provodi u slučaju prijave i/ili sumnje na ozbiljni štetni događaj i/ili reakciju, prijave i/ili sumnje na nezakonitost rada, na zahtjev drugog državnog tijela te u slučaju saznanja o činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje inspekcijskog nadzora, u koji spada i Matijanićev slučaj. A treći je kontrolni inspekcijski nadzor koji se provodi radi praćenja ili kontrole provedbe prethodno izrečenih korektivnih mjera i mjera naređenih rješenjem inspektora.
Zatražili smo, naime, i ukupan broj “prijava i/ili sumnji na ozbiljni štetni događaj i/ili reakciju, prijava i/ili sumnji na nezakonitost rada, zahtjeva drugih državnih tijela te saznanja o činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje inspekcijskog nadzora”, zaprimljenih u 2022., 2021., 2020. i 2019. godini. Nadalje, zanimali su nas i kriteriji, tj. objašnjenja na temelju kojih je odlučeno da će po prijavama postupati inspektor, a ne Hrvatska liječnička komora ili neko drugo tijelo. I, u konačnici, zanimao nas je i godišnji plan rada inspekcije što ga donosi ministar na prijedlog inspekcije za 2023., 2022., 2021., 2020. i 2019. godinu, kao i podzakonske akte propisane člankom 208. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ovo zadnje odnosi se na pravilnik kojim ministar propisuje “postupak procjene rizika” za Godišnji plan rada te pravilnik kojim ministar propisuje “Metode planiranja i provođenja zdravstveno-inspekcijskog nadzora”.
Sud
Međutim, čak ni ovako načelna pitanja nisu ponukala Ministarstvo da ispoštuje Zakon o pravu na pristup informacijama i odgovori makar nesuvislim izlikama, kao KBC Split. Bolnica si je barem svojim otezanjem odgovora, pisanjem da im se ne da provjeriti tko je radio na Dan pobjede i koliko su kreveta imali na raspolaganju, kupila nekoliko mjeseci dok Upravni sud ne dobije priliku donijeti odluku o ovom zahtjevu. Nakon toga, prema relativno nedavnim izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje dobit će priliku direktno provesti takvu odluku Upravnog suda, a tada će i javni službenici i politički dužnosnici trebati podnijeti svoj dio odgovornosti.
S druge strane, službenik za informiranje u Ministarstvu riskira financijsku kaznu (članak 25 a Zakona o pravu na pristup informacijama), a Ministarstvo gotovo na pladnju izručuje presudu Visokom upravnom sudu u korist Faktografa (članak 26), kojemu će uskoro zbog tužbe morati prezentirati informacije koje smo zatražili.
Mogli bismo spekulirati zašto je otkrivanje detalja krupnije slike o svrsi provođenja zdravstvenih nadzora u hrvatskim zdravstvenim ustanovama toliko neugodno da se takav rizik isplati.
A u nedjelju 5. veljače, točno šest mjeseci od smrti Indexova novinara Vladimira Matijanića, Hrvatsko novinarsko društvo organizira prosvjed “Oprostite što smetam, ne mogu disati”. Krovna novinarska udruga, koja je u nekoliko navrata upozoravala na nerazjašnjena pitanja o okolnostima smrti kolege Matijanića, prosvjedom neće od ministra Vilija Beroša tražiti samo odgovore, već i njegovu smjenu.
