Na Facebook profilu hrvatskog korisnika 13. svibnja objavljen je status s lažnim citatom UN-a u kojem se tvrdi da su Ujedinjeni narodi poručili da “djeca trebaju imati seksualne partnere” i da ta organizacija ima plan za “normaliziranje pedofilije”.
“‘Children should have sex partners’ – The UN agenda to normalize pedophilia. ‘Djeca tebaju imati seksualne partnere’- UN-ov plan normaliziranja pedofilije.
Je li vi vidite do kuda oni idu? Nema granica u uništavanju vrijednosti obitelji, a posebno idu na djecu. Kod nas, bar u ex-Yu državama bi za ovo trebale glave letjeti bez da trepneš”, navodi se u statusu (arhivirano ovdje)
U prvom komentaru autor objašnjava navod iz objave.
“Prenosim prijevod: ‘Mala djeca su seksualna bića koja moraju imati spolne partnere i početi sa spolnim odnosima što je prije moguće. Iz tog razloga vrtići i osnovne škole moraju učiti djecu razvijati požudu i seksualnu želju, učiti masturbaciju, graditi istospolne veze, koristiti internetsku pornografiju , i naučiti različite seksualne tehnike kao što je oralni seks.’ Gore navedeno je parafrazirani sažetak službenih smjernica koje su Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni narodi izdali obrazovnim vlastima diljem svijeta”, stoji u autorovom komentaru objave.
Istu su dezinformaciju na svojim stranicama prenijeli rubni portal Epoha i udruga Hrvatski ratnik (arhivirano ovdje i ovdje).
UN nije nikada objavio da “djeca trebaju imati seksualne partnere”
Netočno je da su UN ili Svjetska zdravstvena organizacija ikada objavili da “djeca trebaju imati seksualne partnere” kao što je netočno i da postoji “UN-ova agenda za normalizaciju pedofilije”, odnosno seksualnih odnosa s djecom, a netočna je i, kako ju je nazvao autor, parafraza sažetka službenih smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih naroda u kojem se tvrdi da su “mala djeca seksualna bića koja moraju imati seksualne partnere”.
O prvom navodu iz statusa da “djeca trebaju imati seksualne partnere” početkom svibnja pisao je portal AP fact-check kada se slična objava pojavila na profilima društvenih mreža engleskog govornog područja. U tom su tekstu zaključili da niti jedna institucija ili tijelo Ujedinjenih naroda nikada nije objavilo taj citat.
“Taj izvještaj je lažan”, odgovorio je putem e-maila zamjenik glasnogovornika UN-a Farhan Haq te dodao da “ništa poput toga citata nije izrečeno”.
Točnost istog navoda u svibnju je provjeravao i Reuters fact-check. S obzirom da je taj dokument o cjelovitom seksualnom odgoju objavila i agencija UN Populacijski fond (United Nations Population Fund), Reuters je na navod iz statusa da “djeca trebaju imati seksualne partnere” tražio komentar čelnika te organizacije Willa Zecka koji ima je kazao da je citat lažan.
“Cjeloviti seksualni odgoj (CSE) se lažno optužuje da seksualizira djecu, uvodi seksualno neprikladan materijal mlađoj djeci prerano, priprema ih za seksualno zlostavljanje i promovira homoseksualnost. Istina je da su medicinske koristi cjelovitog seksualnog odgoja obilno dokumentirane, dok ne postoje kredibilni dokazi koji podupiru te teze”, poručio je Zeck.
U Facebook statusu se isprepliću netočne interpretacije tri UN-ova dokumenta
Izvor za navedeni netočan citat UN-a, na koji se pozvao i hrvatski korisnik Facebooka, je stranica “Stopworldcontrol.com”, koja je objavila članak naslovljen “Škole moraju obučiti djecu da imaju seksualne partnere” (arhivirano ovdje). U njemu se djelomično potpuno izmišljeno, a djelomično izvan konteksta navode citati iz stvarnog dokumenta UNESCO-a nazvanog “Međunarodne tehničke smjernice za seksualnu edukaciju” objavljenog 2018. godine.
Cijeli status i komentar ispod njega su djelomično netočno parafrazirani, a djelomično bez konteksta i bez ikakvog primarnog izvora navedeni dijelovi tri dokumenta objavljena od više različitih organizacije UN-a. Prvi je već spomenuti dokument UNESCO-a “Međunarodne tehničke smjernice za seksualnu edukaciju” iz 2018. godine, drugi je dokument Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu naslovljen “Standardi spolnog odgoja u Europi” s podnaslovom “Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake” objavljen 2010. godine, a treći je dokument Međunarodne komisije pravnika nazvan Načela 8. ožujka objavljen u ožujku ove godine.
Kako se u UNESCO-vom dokumentu definira cjelokupna seksualna edukacija?
U UNESCO-vom dokumentu se navedeni citati iz statusa ne mogu pronaći. U uvodu izvještaja piše da je cjelovita seksualna edukacija (Comprehensive sexuality education – CSE) “proces predavanja i učenja o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i društvenim aspektima seksualnosti” temeljenima na kurikulumu.
Cilj CSE-a je “pružiti djeci i mladima znanje, vještine, stavove i vrijednosti koji će im omogućiti shvaćanje njihova zdravlja, dobrobiti i dostojanstva, razvijanje dostojnih društvenih i seksualnih veza, omogućiti im da razmišljaju kako njihovi izbori utječu na njihovu i dobrobit drugih te shvate i osiguraju zaštitu svojih prava tijekom života”.
U uvodu UNESCO-va dokumenta se, pak, navodi cilj njegove izrade. “CSE igra središnju ulogu u pripremi mladih ljudi za siguran, produktivan i ispunjen život u svijetu u kojem HIV i AIDS, seksualno prenosive infekcije, neželjene trudnoće, rodno uvjetovano nasilje i rodne nejednakosti i dalje predstavljaju ozbiljan rizik njihovoj dobrobiti. Međutim, bez obzira na jasne dokaze o prednostima kvalitetnog CSE-a temeljenog na kurikulumu, malo djece i mladih dobiva pripremu za život koja ih uči preuzeti kontrolu i slobodno i odgovorno donositi informirane odluke o svojoj seksualnosti “, stoji u uvodu dokumenta.
“Mnogi mladi se suočavaju s proturječnim, negativnim i zbunjujućim porukama o svojoj seksualnosti često pogoršanima sramom i šutnjom odraslih, uključujući roditelje i učitelje. U mnogim društvima, stavovi i zakoni destimuliraju javnu raspravu o seksualnosti i seksualnim ponašanjima, a društvene norme mogu izazivati štetne uvjete, kao što je rodna nejednakost vezana uz seksualne odnose, planiranje obitelji ili korištenje modernih kontraceptiva”, navodi se u dokumentu. Također, u tekstu se navodi da su smjernice dragovoljne u svojoj naravi čime se naglašava da ih UN ne nameće državama koje ih mogu prilagoditi svojim uvjetima.
Preporuke stručnjaka za kurikulum seksualnog odgoja djece od 5 do 8 godina
“Odgajatelji su upućeni da djecu od 5. godine poučavaju ljubljenju, grljenju, dodirivanju i seksualnom ponašanju”, stoji u statusu.
U dokumentu UNESCO-a iz 2018. godine, kurikulum cjelovitog seksualnog odgoja podijeljen je u osam ključnih tema: odnosi; vrijednosti, prava, kultura i seksualnost; razumijevanje roda; nasilje i kako ostati siguran; vještine za zdravlje i dobrobit; ljudsko tijelo i razvoj; seksualnost i seksualna ponašanja; seksualno i reproduktivno zdravlje. Pritom su ciljevi kurikuluma podijeljeni na četiri dobne skupine: 5-8 godina, 9-12 godina, 12-15 godina i 15-18+.
U sedmoj cjelini, koja se odnosi na seksualno ponašanje, a u dijelu koji pobliže opisuje ciljeve kurikuluma vezane za spol, seksualnost i seksualne životne cikluse kao glavni ishodi učenja za djecu od 5 do 8 godina starosti navodi se da usvoje ideju da je “za ljude prirodno uživati u svojim tijelima i bliskošću s drugim ljudima tijekom života”. Pritom se navodi da djeca trebaju shvatiti da su “fizičko uživanje i uzbuđenje prirodni ljudski osjećaju” te da to može “uključivati i bliskost s drugim ljudima”. Također, trebaju naučiti i da postoji mnogo riječi kojima se mogu opisati fizički osjećaji kao i da su neke povezane s pokazivanje osjećaja s obzirom na bliskost s drugim osobama. Kao zadnje se navodi kako djeca trebaju znati da postoji primjeren, ali i neprimjeren rječnik, ali i ponašanje vezano uz to kako izražavamo svoje osjećaje o bliskosti s drugima.
U dijelu koji se odnosi na seksualno ponašanje, jedna od ideja je da djeca nauče da ljubav prema drugima ljudi mogu izražavati putem dodira i intimnosti. Pritom im treba reći da “ljudi pokazuju ljubav i naklonost drugima na različite načine, što uključuje i ljubljenje, grljenje, dodire, a ponekad i kroz seksualna ponašanja”. Navodi se i da djeca te dobi moraju shvatiti što je neprimjereno dodirivanje. Pritom im treba definirati što je “dobar” i “loš” način dodirivanja, moraju shvatiti da postoje loši načini dodirivanja djece te im “demonstrirati što napraviti ako ih netko dodiruje na loš način”.
Taj dio dokumenta jasno demantira navode iz statusa. Netočno je da su “odgajatelji upućeni da djecu od 5. godine poučavaju ljubljenju, grljenju, dodirivanju i seksualnom ponašanju”, nego se samo navodi da djeca u toj dobi trebaju shvatiti da se ljubav i naklonost prema drugima može iskazivati i tim aktivnostima.
U navedenom dijelu se i neizravno pobija navod s početka statusa da se radi o “UN-ovom planu za normaliziranje pedofilije” jer se kroz kurikulum djecu od najranije dobi uči da postoje neprimjereni dodiri te ih se uči kako se postaviti ako postanu žrtve takvih praksi.
“Djeca trebaju dobiti informaciju da postoje ljudi koji se prave ljubazni, a nasilni su”
“Djeca između 4 i 6 godina moraju učiti o masturbaciji i biti potaknuta da izraze svoje seksualne potrebe i želje”, stoji u statusu.
Prema svemu sudeći, u ovom dijelu statusa se izvan konteksta i objašnjenja prenosi dio iz navedenog dokumenta SZO-a iz 2010. godine naslovljenog “Standardi spolnog odgoja u Europi”.
“Svjetska zdravstvena organizacija i njezin Europski odjel suočavaju se s mnogim izazovima u polju spolnog zdravlja pri čemu su porast zaraze virusom HIV-a i drugim spolno prenosivim infekcijama, neželjene adolescentske trudnoće i spolno nasilje samo neki od njih. Oni spolnost trebaju poznavati iz aspekta rizika i iz aspekta obogaćenja da bi prema njoj razvili pozitivan i odgovoran stav. Na taj će se način oni moći ponašati odgovorno, ne samo prema samima sebi nego i prema drugima u društvu u kojem žive”, navodi se u predgovoru tog dokumenta.
“Holistički pristup utemeljen na razumijevanju spolnosti kao područja ljudskog potencijala pomoći će djeci i mladima da razviju osnovne vještine koje će im omogućiti da samostalno odrede svoju spolnost i odnose različitih fazama svoga razvoja. On ih podržava da postanu sposobniji živjeti svoju spolnost i svoje odnose na pun i odgovoran način. Takve su vještine ujedno neophodne da bi se zaštitili od mogućih rizika”, nastavlja se u predgovoru dokumenta.
U tom je dokumentu navedena i matrica za izradu kurikuluma spolnog odgoja gdje se za dobnu skupinu od 4 do 6 godina u dijelu o spolnosti predlaže da se daju informacije o “uživanju i zadovoljstvu kad se dira tijelo” i o “masturbaciji u ranom djetinjstvu”, kao i o “otkriću vlastitog tijela i genitalija” te da im se pojasni “značenje i izražavanje spolnosti (na primjer, izražavanje osjećaja ljubavi)”. Također se predlaže da se pojasni i primjeren spolni rječnik, kao i spolni osjećaji (bliskost, uživanje, uzbuđenje) kao “dio svih ljudskih osjećaja (to trebaju biti pozitivni osjećaji, ne bi smjeli uključivati prisilu ili štetu)”.
U dijelu “vještine” navodi se “pričanje o stvarima vezanima za spolnost (komunikacijske vještine), utvrđivanje rodnog identiteta, kao i korištenje seksualnog rječnika na neuvredljiv način. Kao stavovi koji u toj dobi trebaju biti usvojeni, a vezani su za spolnost, navodi se “pozitivna slika o tijelu” i “poštivanje drugih”.
U dijelu o spolnosti i pravima navodi se da djeca trebaju dobiti i informaciju o zlostavljanju, odnosno da postoje ljudi koji nisu dobri, koji se prave ljubazni, a mogu biti nasilni kao i da moraju znati za odgovornost odraslih za sigurnost djece. Kao jedna od vještina koju trebaju usvojiti je i obraćanje nekome u koga imaju povjerenje kada su u problemima, dok moraju razviti stavove da njihovo tijelo pripada njima te svijest o svojim pravima.
U dobi od 6 do 9 godina djeca trebaju razumjeti što je “prihvatljivi seks”
“Djeca između 6 i 9 godina moraju učiti o spolnom odnosu, online pornografiji, tajnoj ljubavi i samostimulaciji”, stoji u statusu.
U SZO-ovom dokumentu iz 2010. godine navode se prijedlozi kurikuluma za dobnu skupina od 6 do 9 godina. U području spolnosti predlaže se da dobiju informacije o ljubavi i zaljubljenosti, nježnosti, prikazu seksa u medijima, kao i o “uživanju i zadovoljstvu pri diranju vlastitog tijela (masturbacija, autostimulacija)”, primjerenom spolnom rječniku i spolnom odnosu.
Pritom moraju usvojiti vještine usmjerene na “prihvaćanje vlastite potrebe za privatnošću i iste potrebe drugih”, “suočavanje sa seksom u medijima” kao i “korištenje seksualnog jezika na neuvredljiv način”. Kao stavovi koje trebaju usvojiti navedeni su “razumijevanje ‘prihvatljivog seksa’ (zajednička suglasnost, dobrovoljnost, ravnopravnost, primjerenost dobi, primjerenost kontekstu, samopoštovanje)” kao i “svijest da se u medijima seks prikazuje na različite načine”.
U dijelu koji se odnosi na emocije stoji i da trebaju dobiti informacije o razlikama između prijateljstva, ljubavi i požude, kao i o tajnim i prvim ljubavima (zaljubljenost i zanesenost, neuzvraćena ljubav). Pritom trebaju usvojiti “prihvaćanje da su osjećaji ljubavi (kao dio svih emocija) prirodni”.
U dokumentima se ne navodi da djeca u dobi od 9 do 12 godina trebaju imati prvo seksualno iskustvo
“Djeca između 9 i 12 godina trebaju imati svoje prvo seksualno iskustvo i naučiti koristiti online pornografiju”, navodi se u statusu.
U SZO-ovom kurikulumu iz 2010. godine navodi se da djeca od 9 do 12 godina trebaju dobiti informacije o reprodukciji i planiranju obitelji, različitim vrstama kontracepcije i njihovoj upotrebi te mitovima o kontracepciji, kao i o simptomima trudnoće, rizicima i posljedicama seksa bez zaštite, odnosno neželjenoj trudnoći. U dijelu koji govori o spolnosti preporučuje se i da dobiju informacije o prvom spolnom odnosu, rodnoj orijentaciji, spolnom ponašanju mladih kao i ljubavi i zaljubljenosti; užitku, masturbaciji i orgazmu, ali i o razlikama između rodnog identiteta i biološkog spola. Također se preporučuje da dobiju informacije o utjecaju pritiska vršnjaka, medija, pornografije, kulture, religije, roda, zakon i društveno-ekonomskog statusa na spolne odluke, partnerstvo i ponašanje.
Kao stavovi koje trebaju usvojiti u toj dobi navode se i shvaćanje da su za kontracepciju odgovorna oba spola; prihvaćanje, poštivanje i razumijevanje različitosti u spolnosti i spolnoj orijentaciji, odnosno da seks treba biti obostrano suglasan, da mora biti dobrovoljan, ravnopravan, primjeren dobi i kontekstu i sa samopoštovanjem.
Među vještinama koje trebaju usvojiti navodi se komuniciranje o različitim seksualnim osjećajima, njihovo razumijevanje i pričanje o njima na primjeren način; odlučivanje o tome hoće li imati spolna iskustva ili ne, odbijanje neželjenih spolnih iskustava, ali i razlikovanje spolnosti u “stvarnom životu” od spolnosti u medijima te svijest o rizicima korištenja mobilnih telefona i interneta. Navodi se i preuzimanje odgovornosti unutar veze za sigurna i ugodna spolna iskustva za sebe i druge, kao i izražavanje granica i želja radi izbjegavanja nesigurnih i neželjenih spolnih iskustava, kao i traženje pomoći i podrške u slučaju problema.
Suprotno navodu iz statusa, nigdje se ne navodi da djeca u toj dobi trebaju imati svoje prvo seksualno iskustvo i da moraju naučiti koristiti online pornografiju. Prema navedenom, u toj dobi trebaju dobiti informacije o prvom seksualnom iskustvu i svim neželjenim ishodima koje ono može donijeti kako bi bili sposobni za informiranu odluku. Što se tiče korištenja online pornografije, u tom dijelu kurikuluma ih se upozorava na različite prikaze seksualnih odnosa u medijima, pa i na internetu, kako bi razlučili da su ti prikazi drugačiji od onih “u stvarnom životu”.
Važno je da djeca nauče razgovarati o seksualnosti sa starijom osobom od povjerenja
U spomenutom kurikulumu UNESCO-a u cjelini koja se odnosi na seksualno ponašanje, a u dijelu koji pobliže opisuje ciljeve kurikuluma vezane za spol, seksualnost i seksualne životne cikluse vezano za dobnu skupinu od 9 do 12 godina navode se dvije ključne ideje učenja: da su “ljudi rođeni s kapacitetom uživanja u seksualnosti tijekom života” i da je “prirodno biti znatiželjan u vezi seksualnosti te da je važno postavljati pitanja starijoj osobi od povjerenja”.
Pritom u prvom dijelu djeca trebaju shvatiti da “seksualnost uključuje emocionalnu i fizičku privlačnost drugih”, znati opisati načine na koji ljudi osjećaju zadovoljstvo fizičkim kontaktima, uključujući i ljubljenje, dodirivanje, milovanje i seksualni kontakt te shvatiti da je seksualnost zdravi dio bivanja čovjekom. Također, mladi u toj dobi trebaju znati da je pogrešna diskriminacija prema osobama koje privlači isti spol ili koje vjeruju da ih privlači isti spol, kao i da takva diskriminacija može imati negativni utjecaj na te osobe. Potom se zaključuje da djeca te dobi moraju moći komunicirati i shvatiti različite seksualne osjećaje i razgovarati o seksualnosti na primjeren način.
Kod dijela da je “prirodno biti znatiželjan o seksualnosti” navodi se da djeca u dobi od 9 do 12 godina moraju znati da je normalno imati pitanja o seksualnosti te identificirati stariju osobu od povjerenja s kojom se ugodno osjećaju razgovarati o seksualnosti i demonstrirati postavljanje pitanja o njoj.
U dijelu o seksualnom ponašanju kurikulum za djecu od 9 do 12 godina predviđa da usvoje ideju da ljudi imaju seksualni ciklus koji podrazumijeva da seksualna stimulacija, bilo fizička ili mentalna, mogu proizvesti fizički odgovor. Pritom bi trebali moći opisati muški i ženski odgovor na seksualnu stimulaciju, znati da tijekom puberteta dječaci i djevojčice postaju svjesniji reakcije na seksualnu privlačnost i stimulaciju, objasniti da mnogi dječaci i djevojčice tijekom puberteta, a neki i ranije, počinju masturbirati, kao i znati da masturbacija ne izaziva psihičku ili emocionalnu štetu, no da ju treba obavljati u privatnom prostoru.
Potom se navodi i da mladi u toj dobi moraju shvatiti važnost donošenja informirane odluke o seksualnom ponašanju, uključujući i odgađanje ulaska u seksualni odnos. Pritom oni moraju moći “odvagnuti” prednosti i mane izbora između seksualne aktivnosti ili njegova odgađanja. Moraju i shvatiti da apstinencija znači ne upuštanje u seksualne odnose kao i da uz informiranu odluku o upuštanju u seksualne odnose moraju znati koji su najsigurniji načini za sprečavanje trudnoće i spolno prenosivih infekcija, uključujući i HIV. Pritom bi trebali naučiti i kako na njihove buduće životne planove može utjecati odluka o upuštanju u seksualne odnose i veze.
Međunarodna komisija pravnika ne zalaže se za legalizaciju seksa između male djece i odraslih
“U međuvremenu, pravosudne organizacije objavljuju da treba legalizirati seks između male djece i odraslih, dok mediji i političke stranke pozivaju na prihvaćanje pedofilije kao ‘normalne seksualne orijentacije'”, stoji u komentaru statusa na Facebooku.
U ovom dijelu, komentar u statusu odnosi se netočnu interpretaciju ove godine objavljenih Načela 8. ožujka (The 8 March Principles) Međunarodne komisije pravnika o kojima je Faktograf već pisao u travnju. Na netočne interpretacije da u dokumentu pozivaju na dekriminalizaciju seksualnih odnosa s djecom, svojim priopćenjem reagirala je Međunarodna komisija pravnika.
“Obveza Ujedinjenih naroda za borbu protiv seksualnog iskorištavanja djece i sadržaj Načela 8. ožujka su naknadno pogrešno interpretirani na brojnim profilima na društvenim mrežama i u medijima. U Načelima 8. ožujka ne poziva se na dekriminalizaciju seksualnih odnosa s djecom, a niti se ne poziva na ukidanje propisane minimalne dobi za pristanak na seks u domaćim zakonodavstvima”, stoji u priopćenju.
“Ustvari, ICJ je naveo da države imaju jasnu dužnost, prema pravilima međunarodnog prava, zaštititi djecu od svih oblika zlostavljanja, kao što je seksualno zlostavljanje djece, uključujući i putem kriminalizacije takvog ponašanja”, navodi se u priopćenju ICJ-a.
Dodali su da je cilj tog dokumenta pružiti jasan, pristupačan i operativan pravni okvir i praktične pravne smjernice parlamentarcima, sucima, tužiteljima i pravnicima u vezi štetnih utjecaja kriminalizacije određenih ponašanja po zdravlje, jednakost i druga ljudska prava. “One se baziraju na općim principima kaznenog prava i međunarodnim zakonima i standardima o ljudskim pravima”, zaključuje se u priopćenju ICJ-a.
U dokumentu se govori o upuštanju u seksualne odnose uz pristanak te da se preporučuje da se kazneno ne gone slučajevi u kojima su osobe mlađe od 18 godina, a starije od dobi u kojoj ih se smatra sposobnima pristati na seksualni odnos, u odnos ušle uz pristanak. Preporuke u tom slučaju, dakle, štite od kaznenog progona osobe koje su uz pristanak stupile u seksualne odnose. Takva preporuka ni na koji način ne oslobađa odgovornosti starije osobe koje su uz prisilu stupile u seksualne odnose s maloljetnicima, što bi se moglo pomisliti iz komentara na Facebooku da “pravosudne organizacije objavljuju da treba legalizirati seks između male djece i odraslih”.
Zaključno, u statusu na Facebooku netočno se navodi da “UN ima plan za normalizaciju pedofilije” te da “djeca trebaju imati seksualne partnere”. Ti citati ne mogu se pronaći niti u jednom od dokumenata raznih organizacija UN-a koje su objavljivale preporuke vezane uz kurikulume cjelovitog seksualnog odgoja, a da su ti navodi netočni stranim su medijima potvrdili i dužnosnici UN-a.
