Pod povećalom

Suša je najopasniji vremenski ekstrem, a Hrvatska se za nju ne priprema

U Hrvatskoj 30% ukupne štete od ekstremnih vremenskih pojava već sad otpada na sušu. Država još nema jasan plan prilagodbe za dulja sušna razdoblja.
Foto: Pixabay

Iako se Hrvatska zadnjih tjedana morala nositi s viškom vode i posljedičnim velikim poplavama, ekstremna vremenska pojava koja dugoročno izaziva najviše zabrinutosti je suša.

Upozorila je na to u intervjuu za N1 i Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. “Idemo sve brže ka tome da Hrvatske postane semiaridno polupustinjsko područje”, kazala je Mazzocco Drvar, dodavši da već sad 30% štete od vremenskih ekstrema u Hrvatskoj otpada suše.

Prema zadnjoj procjeni Europskog opservatorija za sušu, oko četvrtine europskog teritorija je u opasnosti od te pojave.

Kao posljedica tople i suhe zime, dio južne i zapadne Europe pogođen je anomalijama koje se odnose na vlažnost tla i volumen vode u rijekama, a manjak snijega na Alpama (63 posto manje snijega od prosjeka) rezultirao je smanjenim doprinosom njegova otapanja u riječnim tokovima u alpskoj regiji tijekom proljeća ove godine.

Zbog zimske suše, u dijelovima Španjolske i Francuske zadnjih par mjeseci na snazi su mjere za štednju vode ljudsku upotrebu, poljoprivredu i proizvodnju energije.

Europa je zapravo u suši od 2018. godine. Zaključili su to znanstvenici Tehnološkog sveučilišta u Grazu koji su koristili satelitske podatke za analizu rezervi podzemne vode, i koji navode da je situacija s vodom u Europi neizvjesna.

Prošlogodišnja suša reflektirala se i na stanovnike ovog podneblja.

U Istarskoj je županiji prošle godine prvi put nakon deset godina uvedena redukcija vode prvog stupnja, što znači zabranu korištenja pitke vode za pranje ulica, trgova i javnih površina te privatnih i javnih zelenih površina, tuširanja na plažama i kupalištima.

Hoće li se takav scenarij ponoviti i ove godine?

Hrvatska

Prije svega, postoje različite vrste suše.

Meteorološka suša je uzrokovana smanjenom količinom oborina u odnosu na višegodišnji prosjek u određenom razdoblju. Hidrološka suša pak odnosi se na deficit oborina u duljem periodu koji utječe na površinske i podzemne zalihe vode.

Agronomsku sušu karakterizira manjak vode u razdoblju od nekoliko tjedana u površinskom sloju tla koji se događa u kritično vrijeme za razvoj biljaka, dok se socio-ekonomska suša odnosi na neravnotežu u opskrbi i potražnji vode s učinkom nestašice vode za potrebe gospodarstva.

Hidrologinja Tatjana Vujnović, voditeljica Službe za hidrološke studije, analize i prognoze pri Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) za Faktograf kaže kako u ova godina, u Hrvatskoj i susjednim uzvodnim zemljama, zasad nema obilježja hidrološke suše.

Podaci koji se odnose na period od siječnja do travnja ove godine govore da su vodostaji i protoci većine naših rijeka, izuzev Mirne, Mure i Drave, bili iznadprosječni. Negativno odstupanje se pojavilo u slučaju Mirne u Istri koja je tijekom veljače i ožujka imala samo 20-30 posto uobičajenih mjesečnih protoka.

“Međutim, kiše koje su pale u travnju su podigle te protoke na 110 posto uobičajenog travanjskog protoka Mirne. Mura i Drava su tijekom veljače, ožujka i travnja ove godine bile malo ispod svojih prosječnih vrijednosti, no to će se vjerojatno promijeniti ovog mjeseca. Sava, Kupa i Krka su tijekom cijelog prvog kvartala imale mjesečne vrijednosti protoka veće od prosječnih mjesečnih vrijednosti. Najveće pozitivno odstupanje od čak 230% imala je Kupa u Hrvatskom i Kamanju tijekom siječnja ove godine”, kaže Vujnović.

Kako objašnjava, naše najveće rijeke izviru izvan Hrvatske odakle donose većinu svojih voda i tako manje ovise o meteorološkim prilikama u Hrvatskoj. Na primjer, Drava izvire u Italiji, pa teče kroz Austriju i Sloveniju te s tog područja donosi većinu vode, pa tako kiša koja padne u Podravini neće značajno podići ili smanjiti njen vodostaj kod nas.

Vujnović kaže kako je, po pitanju količine oborina, protekla godina u Hrvatskoj, izuzev Istre, Dalmacije i zaleđa, bila normalna, iako smo imali sušu za koju je Europska komisija procijenila da je najgora u Europi u posljednjih 500 godina.

Područja osjetljiva na sušu

Objašnjava nam kako oko  80 posto stanovništva Hrvatske pije vodu koja se zahvaća iz podzemnih vodonosnika, a koja se prihranjuje podzemnim dotokom, infiltracijom iz oborina te jednim dijelom iz površinskih voda. Za stanje podzemnih voda bitne su oborinske prilike u dužoj vremenskoj skali od više mjeseci, godine dana i duže.

Upitali smo je li moguće već sada, na temelju zimskih oborina, zaključiti hoće li tokom ljeta dolaziti do redukcija vode.

“U većini Hrvatske unatrag 24 mjeseca oborinske prilike su bile normalne izuzev Istre, otoka, i dubrovačkog područja gdje je bila izražena suša. U tim područjima, manjak oborina bi mogao tijekom ljetnih mjeseci utjecati na vodoopskrbu i vodostaje rijeka”, kaže nam.

Vujnović nam objašnjava i zašto je to tako. Naime, kada je riječ o podzemnim vodama,  u Hrvatskoj postoje dva tipa vodonosnika. U sjevernoj Hrvatskoj oni su aluvijalni, građeni od šljunaka i pijesaka. Drugi su krški vodonosnici koji se nalaze južno od Karlovca i odnose se na dinarski dio.

“Zbog svojih geoloških karakteristika, oni nemaju mogućnost zadržavanja vode te su osjetljiviji na sušu”, kaže.

Godine koje dolaze, prema rezultatima klimatskog modeliranja, donijet će duža razdoblja suše.

Prema projekcijama koje su korištene za izradu 8. Nacionalnog izvješća RH prema okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime 1 u razdoblju 2041 . – 2070. za scenarij RCP4.5 2 očekuju se sušnija ljeta, odnosno očekuje se manjak oborine ljeti na području cijele Hrvatske u odnosu na oborinske prilike zabilježene u razdoblju 1981. – 2010.

Kako su nam rekli u DHMZ-u, najveće smanjenje, 15-20 posto  očekuje se u Primorju, središnjoj Dalmaciji i gorskom području, a najmanje u najsjevernijim i najistočnijim krajevima u iznosu između 5 i 10 posto.

Takvo smanjenje može utjecati na poljoprivredne usjeve, ali i na manjak pitke vode.

Kriza vode

Više od trećine svjetske populacije već sada živi s nestašicom vode, što znači da potražnja za vodom u njihovoj regiji nadmašuje opskrbu obnovljivim izvorima barem jedan mjesec u godini.

Svjetska karta vode, koju je razvilo Sveučilište u Utrechtu, jasno pokazuje da ljudi koriste više vode nego što prirodni ciklus može osigurati – suše prisiljavaju na korištenje podzemne vode, koja se na brojnim mjestima brže crpi nego što se obnavlja.

Trenutno se u Europi najveća bitka za vodu odvija u Španjolskoj, gdje je prosječna količina raspoložive vode pala je za 12 posto od 1980. godine, a projekcije sugeriraju daljnji pad između 14 i 40 posto.

U toj je zemlji u ožujku palo svega 36 posto prosječne mjesečne količine oborina, a travanj je zabilježen kao najtopliji i najsušniji mjesec od početka vođenja evidencije početkom 60-ih.

Meteorolozi su primijetili kako suše na jugu Španjolske traju dulje, a kad nastupe oborine, one su kraće te jačeg intenziteta i samim time manje korisne za punjenje rezervoara i zalijevanje polja, za što je potrebna blaža kiša.

Cijela Španjolska je zapravo u suši od siječnja 2022. godine, a situacija je najteža u Kataloniji gdje su vlasti uvele mjere koje podrazumijevaju smanjenje potrošnje vode od 40 posto poljoprivredu, 15 posto za industrijske potrebe te smanjenje prosječne dnevne opskrbe po stanovniku od 250 litara do 230 litara (1, 2, 3).

Rezervoar Sau sjeverno od Barcelone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi izbjegle njezino odumiranje i kontaminaciju opskrbe vodom u regiji. Krajem prošlog mjeseca, rezervoar koji je ključni izvor pitke vode za regiju, bio je  ispunjen samo na 7 posto kapaciteta, a razina vode bila je toliko niska da se vidjelo selo koje je potopljeno kada je jezero nastajalo 60-ih godina.

Zbog ekstremnih vremenskih prilika među španjolskim poljoprivrednicima vlada zabrinutost zbog potencijalnog propadanja usjeva. Udruga poljoprivrednika priopćila je kako nedostatak oborina utječe na otprilike 80 posto usjeva te da će u južnoj pokrajini Jaen, koja “drži” jednu petinu svjetske proizvodnje maslinovog ulja, ove jeseni biti proizvedeno svega 20 posto uobičajenog uroda.

Sukobi oko resursa

Posljednjih je mjeseci španjolska policija uhitila 26 osoba zbog navodnog korištenja vode iz ilegalnih bunara za uzgoj suptropskog voća na području južne Andaluzije gdje su na snazi stroga ograničenja korištenja vode (1, 2)

Nema sumnje da će zbog posljedica klimatskih promjena rasprava o tome kako bi se trebali koristiti vodni resursi biti još izraženija, s tim da u određenim dijelovima Europe ona već izaziva i fizičke sukobe.

Krajem ožujka u Francuskoj, koja je ove zime zabilježila 32 dana bez kiše (što je najduža zimska suša od početka vođenja evidencije prije 60 godina) dogodili su se sukobi između policije i zelenih aktivista koji su u gradu Sainte -Solie prosvjedovali radi izgradnje novog rezervoara pitke vode za poljoprivrednike.

Rezervoari su osmišljeni kako bi pomogli poljoprivrednicima suočenim s češćim sušama te omogućuju pumpanje vode iz podzemne vode zimi i skladištenje za korištenje u suhim ljetnim mjesecima. Aktivisti koji se tome protive kažu da je voda opće dobro te kako bi farmeri koji “kradu” resurs trebali prijeći na održivije poljoprivredne prakse koje zahtijevaju manje vode (Politico).

Suša u Francuskoj, u kojoj je u proteklih devet mjeseci zabilježeno 85 posto manje oborina od prosjeka što zimsku sušu čini najgorom u posljednjih 60 godina, natjerala je devet pokrajina na jugu te zemlje da zabrane nove projekte izgradnje kuća u naredne četiri godine.

Naime, lokalne vlasti u tom području procijenile su kako, unatoč nestašici stambenog prostora, izgradnja novih kuća jednostavno nije vrijedna iscrpljivanja vodnih resursa. Osim toga, lokalne vlasti u četiri ugrožene južne pokrajine zabranile su punjenje bazena i pranje automobila, dok je poljoprivrednicima naređeno da moraju smanjiti potrošnju vode u pola (Guardian).

Ne smije se zanemariti ni opasnost razvijanja međunarodnih sukoba zbog pristupa pitkoj vodi. Zadnjih godina tako rastu tenzije zbog projekta izgradnje velike hidrocentrale na Nilu, jer Egipat i Sudan strahuju od smanjenja vodostaja.

Situacija je još kritičnija u Središnjoj Aziji, regiji u kojoj zbog klimatskih promjena ima sve manje vlage pa redovito izbijaju nasilni sukobi oko vode između poljoprivrednika iz Kirgistana i Tadžikistana, a u rujnu 2022. između dvije države došlo je i do vojnog sukoba u kojem je poginulo 50 vojnika i 13 civila.

Očuvanje pitke vode

Ekstremne vremenske prilike i sve veće posljedice klimatskih promjena zahtijevaju što hitnije mjere prilagodbe.

Istraživači u Barceloni tako su nedavno su procijenili sigurnost otpadnih voda koje bi se inače ispumpavale u more.

Zaključak njihovog rada objavljenog prije dva mjeseca jest da je ta voda, nakon što je kemijski tretirana i razrijeđena, sigurna za ljudsku potrošnju. Znanstvenici predlažu da bi to rješenje moglo pomoći u opskrbi Barcelone vodom tijekom jakih suša (Wired).

Sličnu mjeru predložila je Vujnović iz DHMZ-a koju smo upitali koje bi mjere trebali poduzeti kako bi sačuvali pitku vodu.

“Trebalo bi odvojiti upravo pitku od tehničke vode – one koja nije savršeno čista, ali može služiti za pranje, ispiranje i sl. Također trebamo pročišćavati svu otpadnu vodu i vraćati je u podzemlje, što se zove umjetno prihranjivanje vodonosnika. Inače se voda pročisti, ispušta u rijeku ili more i ne stiže u podzemlje. Kada bi se vratila u npr. šljunkovito zagrebačko podzemlje, ona bi ga dodatno “nahranila”, dodatno se pročistila  i opet mogla koristiti kao pitka voda”, kaže Vujnović.

Neke od najopćenitijih strategija adaptacije sušama pronašli smo na stranicama Instituta za okolišnu otpornost koji djeluje pri američkom Sveučilištu u Indiani.

Prije svega, potrebno je povećati količinu dostupnih skladišta podzemne vode koja bi se punila u situacijama kada bi površinski tokovi vode bili veći od potražnje, čime bi se povećala otpornost na duža razdoblja suše.

Nadalje, diverzifikacija izvora vodoopskrbe  smanjuje rizik da ona padne ispod potražnje. To podrazumijeva korištenje različite mješavine površinske i podzemne vode, korištenje desalinizacije kada se za to pojavi potreba te uspostavljanje trgovine vodom s drugim komunalnim poduzećima u vrijeme nestašice.

Osim toga, potrebno je omogućiti sustave za recikliranje vode te poticati korištenje te obnovljene vode u domovima i poduzećima.

Važno je i razviti modele za razumijevanje potencijalnih promjena kvalitete vode. U mnogim će područjima povišene temperature vode uzrokovati eutrofikaciju i prekomjerni rast algi, što će smanjiti kvalitetu vode za piće. Kvaliteta izvora pitke vode također može biti ugrožena povećanim unosom sedimenta ili hranjivih tvari zbog ekstremnih oluja.

Takvi se problemi mogu ublažiti planovima upravljanja slivovima, što uključuje niz mjera usmjerenih na očuvanje ili obnavljanje vegetacijskog pokrova zemlje te upravljanje otjecanjem oborinskih voda. Takve mjere povećale bi prihranu podzemne vode.

Važno je i poticati prakse za smanjenje korištenja vode u lokalnim elektranama. Na primjer, komunalna poduzeća mogla bi opskrbljivati ​​otpadnu vodu elektroprivredama za proizvodnju električne energije, koristiti zatvorene sustave cirkulacije vode ili koristiti suho hlađenje za turbine.

Kako navodi Institut za okolišnu otpornost, sektor električne energije, u usporedbi s drugim sektorima, troši najviše vode u SAD-u. Drugi pak najveći potrošač jest poljoprivredni sektor u kojem je potrebno primjenjivati tehnologije mikronavodnjavanja.

Na kraju, potrebno je i ponašati se racionalno prema korištenju pitke vode, stoga je jedna od mjera koju Institut također predlaže i edukacija javnosti o tome kako bi je mogli sačuvati.

Vrijeme za akciju

Španjolski premijer Pedro Sánchez rekao je sredinom travnja da će suša biti jedna od središnjih političkih rasprava u toj zemlji u narednim godinama. Suša u južnoj španjolskoj pokrajini Andaluziji već je postala tema na kojoj politički uzlet temelji stranka ekstremne desnice Vox.

Takva intencija jasno se reflektira i u budžetu koji je u toj državi namijenjen upravo borbi protiv suše i nestašica vode.  Španjolska je vlada, naime, početkom godine predstavila plan vrijedan 23 milijarde eura za zaštitu i poboljšanje zaliha vode ulaganjem u područja uključujući infrastrukturu, obradu i pročišćavanje vode, modernizaciju navodnjavanja i upravljanje rizikom od poplava (1, 2).

Ranije ovog mjeseca, Italija je donijela dekret o suši, a sličan dokument, odnosno strategiju donijela je i Njemačka. Novu nacionalnu strategiju upravljanja vodama donijela je i Francuska. Dokument je usmjeren na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja desetljeća.

Hrvatska još nema takav jedan takav dokument, iako prema izvješću Europske agencije za okoliš iz 2018. godine spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod te se nalazi u regiji Sredozemnog mora koja se zagrijava brže od prosjeka.

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama od 2040. do 2070. godine, objavljena 2020., sadrži tek nekoliko općenitih mjera koje se odnose na zaštitu vodnih resursa.

Međutim, i nekoliko godina nakon njenog usvajanja, još nije donesen akcijski plan koji bi definirao konkretne mjere, njihove provoditelje te financijska sredstva predviđena za njihovu realizaciju.

Upitali smo resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja gdje je zapelo.

“S obzirom na to da se klimatska politika mora hitno integrirati u sve sektorske politike, prioritizira se integriranje svih mjera iz Strategije prilagodbe u sektorske strateške i planske dokumente. Konkretno usmjeravanje svih aktera gospodarstva i društva u ovom trenutku je bilo nužnije od izrade novog dokumenta. Rad na Akcijskom planu je odgođen”, odgovorili su nam.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.