Pod povećalom

Upitan i sedmi pokušaj uvođenja načela “jednake plaće za jednak rad”

Već je sada jasno da to neće biti cjelovito rješenje jer će se sustav „naštimavati“ vladinim uredbama.
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ ua

Reforma sustava plaća u državnim i javnim službama, uz koju se veže i proširenje obuhvata zaposlenih čije plaće i ostala materijalna davanja prolaze kroz sustav centralnog obračuna plaća (COP), spadaju u ključne etape za povlačenje europskih sredstava osiguranih za provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).

Hrvatskoj je iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije na raspolaganju maksimalno 6,3 milijarde eura, a u rujnu 2021. godine isplaćen joj je predujam od 818 milijuna eura. Tijekom prošle godine isplaćene su dvije redovne tranše za NPOO od po 700 milijuna eura bespovratnih sredstava za realizaciju NPOO-a, dok se četvrta tranša tek očekuje.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Novi zakon o plaćama u državnim i javnim službama jedna je od ključnih etapa NPOO-a za isplatu 700 milijuna eura (pete tranše, koja bi trebala stići krajem godine).

Unapređenje sustava registra zaposlenih i centralnog obračuna plaća, na listi su ključnih etapa za isplatu šestog obroka EU sredstava koji se očekuje u 2024. godini.

Novi Zakon o registru zaposlenih i centralnom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama Sabor je izglasao prije desetak dana. Prijedlog novog zakona o plaćama u državnim i javnim službama pred saborskim zastupnicima trebao bi se naći do kraja lipnja.

No, već je nakon donošenja novog Zakona o registru zaposlenih i centralnom obračunu plaća jasno da niti aktualna vlada neće oživotvoriti desetljeće staru ideju o sustavu koji bi trebao osiguravati načelo „jednake plaće za jednak rad“. Ovo je, naime, sedmi put od 2013. godine da se u sklopu reformi koje prate europski semestar, odnosno sada NPOO-a, pokušava urediti sustav plaća u državnim i javnim službama (odnosno javnom sektoru što je širi pojam), a o čemu smo u više navrata pisali (1, 2, 3).

“Tehnički razlozi” zbog kojih niz agencija neće biti obuhvaćen

Vlada je u srpnju prošle godine u Sabor uputila prijedlog Zakona o registru zaposlenih i centralnom obračunu plaća u javnom sektoru. Tim zakonskim prijedlogom značajno je proširen krug onih čije plaće obavezno prolaze kroz COP. To je podrazumijevalo da će u COP ući i ustanove koje se ne financiraju samo iz državnog, već i lokalnih proračuna, kao i agencije koje imaju i vlastitih prihoda. Primjerice, u COP su trebale ući sve lučke uprave, Agencija za elektroničke medije, Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), kao i tri nacionalna parka koja još ne koriste COP – NP Plitvička jezera, NP Brijuni i NP Krka.

Sabor je zakon u prvom čitanju usvojio u prosincu prošle godine. Konačni prijedlog zakona u Sabor je stigao pet mjeseci kasnije. Između dva čitanja zakon je promijenio ime, a promijenio je i obuhvat korisnika.

Početni Zakon o registru zaposlenih i centralnom obračunu plaća u javnom sektoru u konačnici je donesen kao Zakon o registru zaposlenih i centralnom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama. Već je iz samog naziva zakona jasno da je Vlada između dva saborska čitanja suzila krug zaposlenih čije plaće i ostala materijalna primanja trebaju prolaziti kroz COP.

„Predlagatelj zakona ukazuje da je došlo do promjene u nazivu Zakona, koji se u Prijedlogu zakona naziva Zakon o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u javnom sektoru, a u Konačnom prijedlogu zakona je Zakon o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama. Dakle, pojam ‘javni sektor’ zamijenjen je pojmom ‘državna služba i javne službe’, jer pojam ‘javni sektor’ ima šire značenje, te pored državne službe i javnih službi obuhvaća i lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu kao i trgovačka društva i druge pravne osobe u većinskom državnom vlasništvu odnosno vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave“, navela je Vlada obrazlažući zbog čega je, između dva čitanja zakona, došlo do promjena.

Dodali su kako se Zakon ne odnosi na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao ni trgovačka društva kojima je osnivač ili većinski vlasnik Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa se pojam „javni sektor“ ne smatra odgovarajućim.

U startnom prijedlogu se očekivalo i kako će u centralni sustav obračuna plaća ući, primjerice, domovi za starije i nemoćne kojima se manji dio plaća osigurava iz državnog proračuna, a veći osiguravaju osnivači – jedinice lokalne uprave i samouprave. Zbog toga je i proširivana definicija javnih službi.

Da je Vlada u sustav planirala uključiti sve zaposlene koji su vezani, makar i u malom postotku, uz državni proračun (izuzev trgovačkih društava) jasno je iz rasprave koja se vodila u Saboru.

Tako je Ivan Malenica, ministar uprave i pravosuđa, odgovarajući na upit stranačke kolegice Anite Pocrnić-Radošević o razlikama u obuhvatu zaposlenih između dva čitanja, ustvrdio kako „pojedini korisnici u ovom trenutku nisu obuhvaćeni zbog tehničkih razloga“.

„(…) Trebaju se stvoriti određeni preduvjeti kroz Zakon o plaćama u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave da bi se onda te plaće mogle isplaćivati kroz COP. Svakako je intencija da u budućnosti i jedinice lokalne i područne samouprave budu korisnici COP-a, tako da ćemo u budućnosti sigurno širiti obuhvat ovoga Zakona“, kazao je Malenica.

Tako su „tehnički razlozi“ razlog zbog kojeg niz agencija, ali i ustanova u konačnici nisu uključeni u COP, iako se u zakonske izmjene išlo kako bi se proširio obuhvat obveznika.

Ministarstvo bez podataka

Koliko će zaposlenih „krnje“ proširivanje kruga obveznika COP-a obuhvatiti, nepoznat je podatak.

Naime, na konkretno pitanje SDP-ova Borisa Lalovca o tome koliko je trenutno zaposlenih kojima se putem COP-a isplaćuju plaće te za koliko će se njihov obuhvat povećati sa zakonskim izmjenama, Malenica je kazao da nemaju podatak koliko bi se povećao obuhvat zaposlenih.

„Dakle, kroz ovaj novi sustav trebalo bi biti uključeno preko 240 tisuća zaposlenih u javnom sektoru (…).Nemamo podatak koliko bi to trebalo biti, odnosno sad je ukupno zaposlenih oko 237 tisuća, a kroz novi sustav bi trebalo pridodati još ova tijela koja nisu uključena tako da evo taj podatak u ovom trenutku“, kazao je Malenica.

I sam podatak da se ide u sređivanje sustava, a nema jasne slike čime bi to sređivanje trebalo rezultirati, uz činjenicu da se između dva saborska čitanja odustalo od uključivanja dijela potencijalnih korisnika COP-a, jasno ukazuje kako je reforma pod naletom NPOO-a krnja.

Otpori protiv ulaska u COP prisutni su od listopada 2013. godine kada je taj sustav proradio. Naprosto, jedinstveni sustav bi trebao dati jasniju sliku što se sve isplaćuje i u kojim iznosima. I tada su otpori prolasku plaća kroz COP bili veliki i bilo je direktnih proračunskih korisnika kojima su plaće kasnile jer nisu htjeli prihvatiti novi sustav. Pokušalo se tada u COP uvesti i razne agencije, ali bez uspjeha. S desetogodišnjim odmakom, kada je riječ o agencijama, priča se ponovila.

Proširenje obuhvata plaća koje prolaze kroz COP kao i nadogradnja samog sustava uz novi zakon o plaćama, dakle, trebao bi predstavljati reformski paket u sustavu plaća koji će rezultirati „jednakom plaćom za jednak rad“. No, spoticanje na COP-u ne daje nadu da će se sustav posložiti kako treba.

I zakon koji regulira registar zaposlenih i COP, kao i budući zakon o plaćama, trebao bi pomoći da se riješe, kako je to Malenica rekao, sve anomalije.

„U sustavu plaća, primjerice, imamo 576 različitih dodataka, 12 različitih koeficijenata za isto radno mjesto, a da bi kvalitetnije mogli upravljati ljudskim potencijalima, ovaj zakon koji danas ovdje imamo je bitan i važan, a nastavak na njega će biti sigurno Zakon o plaćama u državnoj i javnoj službi i onda ćemo zaokružiti priču“, kazao je Malenica, govoreći o COP-u. Taj segment reforme, međutim, nije potpun. Pa je i pitanje kako će izgledati onaj drugi, za zaposlene državnim i javnim službama puno bitniji zakonski okvir.

Pola godine za sređivanje šume koeficijenata i dodataka

Na zakonu o plaćama u državnim i javnim službama, aktivnije se počelo raditi od početka ove godine. Dakle, na zakonu koji bi trebao na jedinstven način regulirati pitanje preko 230 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama, sustavu u kojem je prisutno 12 različitih koeficijenata za isto radno mjesto, u kojem je prisutno 576 različitih dodataka – radi se nepunih pola godine.

Sve zaposlene, prema najavama, trebalo bi svrstati u 16 platnih razreda, postojeća šuma dodataka trebala bi nestati i pretvoriti se u koeficijente u rasponu od 0,9 do 8, dok bi se preko 2 600 radnih mjesta trebalo svesti na njih 600. Zaposlenima bi trebali ostati jedino dodaci za radni staž (0,5 po godini staža), za učinkovitost rada, poslijediplomski studij, dodatak za policijsko zvanje, za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada, za rad na programima i projektima te dodatak za posebne oblike organizacije rada.

I dalje će postojati sustav nagrađivanja i kažnjavanja. Godišnje ocjene su „izvrstan“, „naročito uspješan“, „uspješan“, „zadovoljava“ i „ne zadovoljava“. Posljednje dvije kategorije ne podliježu ocjenjivanju, ali mogu dovesti do gubitka posla. Ostali na godišnjoj razini stječu dva do šest bodova (ovisno o ocjeni), a tek kada pojedini službenik ili namještenik skupi najmanje 12 bodova (primjerice, u slučaju da dvije godine uzastopno dobio ocjenu „izvrstan“ koja nosi šest bodova) može računati na prvu povišicu plaće.

Maksimalnu povišicu od 30 posto dobit će onaj koji skupi 120 bodova. Za tu povišicu službenik ili namještenik treba raditi najmanje 20 godina, pod uvjetom da je u svakoj kalendarskoj godini ocijenjen s najvišom ocjenom, prema odredbama dokumenta kojeg smo dobili na uvid.

Sama činjenica da sadašnjih oko 2 600 radnih mjesta treba smanjiti na 600 proizvest će cijeli niz pobuna unutar državnih i javnih službi. U postupku ujednačavanja plaća i dodataka za pojedina radna mjesta bit će nezadovoljnih. Pitanje je, naime, može li se golemi sustav pun različitosti svesti pod isti nazivnik. A to se samim zakonom nije niti pokušalo napraviti jer bi izazvalo prejake reakcije zaposlenih.

Raniji pokušaji ujednačavanja sustava plaća unutar javnih i državnih službi nisu uspjeli. U proteklom desetljeću izrađeno je nekoliko zakonskih prijedloga, ali niti jedan od njih nije preživio niti do faze javnog savjetovanja. Svi su oni doživjeli kritike i osudu zaposlenih u državnim i javnim službama i vlade su odustajale od provedbe reforme još u fazama rada u radnim skupinama.

Kako je sadašnja reforma vezana za NPOO, povijest će se teško ponoviti. Dokument nužan za povlačenje europskih sredstava zasigurno će biti donesen, ali je pitanje koliko će on biti kvalitetan.

Već je sada jasno da to neće biti cjelovito rješenje jer će se sustav „naštimavati“ vladinim uredbama. U roku od pola godine od donošenja novog Zakona o plaćama, kako sada stvari stoje, on će se nadograditi s čak devet uredbi.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.