Newsletter

Umjetno gnojenje privatizacije

Kutinska Petrokemija napravila je puni krug: iz Ininih ruku u državne, iz državnih opet u Inine i PPD-ove. Pred Petrokemijom je sada još jedan krug – krug pregovora o ponovnom pokretanju proizvodnje i novom kolektivnom ugovoru s novom turskom upravom.
ilustracija: Faktograf.hr / HINA Tomislav Pavlek / Petrokemija

Slušajte F-zin na SoundCloudu:

Ovaj članak izvorno je objavljen kao 24. broj F-zina, Faktografovog newslettera od 29. svibnja 2023.


Sredinom svibnja predstavnici nove Uprave Petrokemije Kutina “ljutito su napustili prostoriju gdje se održavao skup radnika, uz zvižduke i negodovanje radnika” – stoji u priopćenju Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske (Sindikat EKN-a Hrvatske).

Novu “ljutitu” Upravu Petrokemije, jedine tvornice mineralnih gnojiva u Hrvatskoj, imenovao je novi većinski vlasnik Petrokemije, turska Yildirim Grupa. Yildirim je većinski paket dionica kutinske Petrokemije preuzeo od firme Terra Mineralna Gnojiva, čiji su osnivači Ina i Prvo plinarsko društvo (PPD).

Radnike su, pak, razljutile prve odluke nove Uprave: odluka o ukidanju smjenskog rada i odluka o izmjeni radnog vremena. Sindikat EKN-a Hrvatske upozorava da za gotovo polovicu radnika ukidanje smjenskog rada znači smanjenje plaće od 20 do 25 posto. Mjesečna plaća, kažu, iznosi oko 900 eura.

Kako je Yildirim Grupa ušla u kutinsku Petrokemiju? Kako su uopće Ina i PPD došli do većinskog paketa dionica koje su prodali Yildirimu? Što radi država, koja i dalje ima nešto više od 40 posto dionica Petrokemije? Koliko je putem izgubljeno i što će biti s radnicima?

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Kutinska Petrokemija danas ima nešto manje od 1300 radnika, ali nije uvijek bilo tako. Na svom vrhuncu, 1985. godine, imala je gotovo 4500 zaposlenih. Osnovana je 1959. godine kao Tvornica dušičnih gnojiva na temeljima nekadašnje Tvornice kemijskih proizvoda. U Kutini se, naime, još od otkrića prirodnog plina tridesetih godina prošlog stoljeća proizvodi čađa, kasnije i vapno te glina. Osnivačka prava za izgradnju postrojenja 1965. godine preuzela je Ina, a proizvodnja je počela 1968. godine. Već 1972. godine Petrokemija postaje najveći proizvođač mineralnih gnojiva u Jugoslaviji; tada je proizvodila oko 1.200.000 tona gnojiva.

Proizvodnja raste sve do devedesetih, a onda je zbog rata Petrokemija izgubila velik dio tržišta i pretrpjela oštećenja postrojenja. Ina je 1997. Petrokemiju prodala Vladi, čime je poduzeće postalo samostalno. Problemi u poslovanju počinju s dolaskom globalne financijske krize u Hrvatsku 2009. godine. Nakon pola stoljeća proizvodnje i nakon što je Petrokemija financijski iscrpljena godinama plaćajući (pre)visoku cijenu plina, ključne sirovine za proizvodnju mineralnih gnojiva, država je 2018. godine, u zamjenu za ulaganje od 300 milijuna kuna, većinski paket Petrokemijinih dionica predala firmi Terra Mineralna Gnojiva, koju te godine osnivaju Ina i PPD.

Vlada Andreja Plenkovića novim je vlasnicima, kako smo pisali na Faktografu, praktički platila da preuzmu Petrokemiju. Naime, Vlada je preuzela 450 milijuna kuna Petrokemijinog duga, a zatim u dokapitalizaciji sudjelovala sa 150 milijuna kuna javnog novca. U dionice Petrokemije uložila su državna poduzeća Janaf, Plinacro, kao i Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK). U privatizaciju Petrokemije država je tako uložila 600 milijuna kuna javnog novca, a većinski udio su, s dvostruko nižim ulaganjem, preuzele dvije firme, Ina i PPD, koje su ujedno Petrokemijini dobavljači plina. Štoviše, Petrokemija je najveći pojedinačni potrošač plina u Hrvatskoj.

Petrokemija danas proizvodi 32 vrste i ukupno 1.300.000 tona gnojiva godišnje. Odnosno, proizvodila je sve do ožujka 2022. godine. Kada su cijene plina otišle u nebo, Petrokemija je, nakon što je ispunila ranije ugovorene obaveze prema kupcima i dobavljačima, obustavila proizvodnju. U međuvremenu je cijena plina pala, ali Petrokemiji pokretanje proizvodnje, prema riječima predsjednika Uprave Davora Žmegača, trenutno nije isplativo jer je europsko tržište, kako kaže, preplavljeno uvoznim mineralnim gnojivima.

Prodaja većinskog paketa dionica od 54,52 posto u vlasništvu PPD-a i Ine dovršena je krajem travnja ove godine. Kupac je turska Yildirim Grupa. Drugi najveći dioničar sada je Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) s udjelom od 17,9 posto, slijede Fond NEK koji drži 12,73 posto dionica Petrokemije te Janaf koji drži 9,09 posto. Na skrbničkom računu je 5,45 posto dionica, sama Petrokemija u trezoru ima 0,08 posto dionica, a preostali udjeli su u vlasništvu malih dioničara.

Pregovori Yildirima i Vlade

Turska Yildirim Grupa, odnosno njezin ogranak za gnojiva pod nazivom Yilfert Holding, u portfelju osim Petrokemije ima i tvornicu za proizvodnju umjetnih gnojiva Gemlik u Turskoj, kao i belgijsko-nizozemsku firmu Rosier, koja također proizvodi gnojivo.

Yildirim je dubinsko snimanje kutinske Petrokemije započeo 2021. godine. Ugovor o kupnji 54,52% dionica Petrokemije od firme Terra Mineralna Gnojiva Ine i PPD-a potpisan je krajem 2022. godine. Država je, kao drugi najveći dioničar, tijekom pregovora zatražila plan ulaganja u Petrokemiju i Hrvatsku, kao i dodatak Ugovoru o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije koji sprječava mogućnost da se državu tuži za obveze nastale nakon 2018. godine. Početkom travnja ove godine Vlada je dala suglasnost za sklapanje dodatka Ugovoru. Resorni ministar Davor Filipović je u Dnevniku HRT-a pojasnio:

Tražili smo da se Hrvatsku ne može, primjerice, tužiti za obveze koje su se dogodile nakon 2018. godine. Do tada su mogli investitori, uključujući Inu i PPD, da to kolokvijalno kažem, tužiti državu za što im god padne na pamet, a odnosi se na zaštitu okoliša ili primjerice obveze koje se odnose na poreze.

Tijekom pregovora postavljalo se i pitanje hoće li država prodati svojih 40% dionica Petrokemije. Ministar Filipović početkom travnja kazao je – “trenutno ne”.

Yildirim Grupa obvezala se kroz 10 godina u Petrokemiju uložiti 600 milijuna kuna, modernizirati poslovanje i ulagati u razvoj, a tijekom pet godina održati proizvodnju u punom kapacitetu. Potvrdili su i da su upoznati s važećim kolektivnim ugovorom u Petrokemiji te da će aktivno surađivati sa sindikatima. Kolektivni ugovor, međutim, ističe sa zadnjim danom svibnja, a nova uprava zapela je već na suradnji s reprezentativnim sindikatima Petrokemije.

Tako je kutinska Petrokemija napravila puni krug: iz Ininih ruku u državne, iz državnih opet u Inine i PPD-ove. Pred Petrokemijom je sada još jedan krug – krug pregovora o ponovnom pokretanju proizvodnje i novom kolektivnom ugovoru s novom turskom upravom. Pregovori počinju s prvim danom lipnja.

U pitanju nije samo privatni, nego i javni interes. Industrija mineralnih gnojiva strateški je resurs jer količina proizvedene hrane na poljoprivrednim površinama ovisi o dostupnosti gnojiva. Istovremeno, petrokemijska industrija ima velik utjecaj na okoliš i klimu, kako zbog emisije stakleničkih plinova, tako i zbog kemijskog otpada koji nastaje kao nusprodukt industrijske proizvodnje.


Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.