Zemlja je danas u prosjeku 1,1 °C toplija nego u predindustrijsko doba. Od 19. stoljeća znamo kako funkcionira efekt staklenika: Zemljina površina i donji sloj atmosfere zagrijavaju se zahvaljujući ponašanju stakleničkih plinova u atmosferi. A od kraja istog stoljeća znamo da je prirodna ravnoteža narušena i da je problem u nama.
Mjerenja postoje od 1880. godine i govore da je Zemlja toplija zato što posljednjih dvjestotinjak godina u atmosferu upumpavamo stakleničke plinove. Ugljikov dioksid u atmosferu dolazi izgaranjem fosilnih goriva koje vadimo iz tla radi profita. Taj “plemeniti” cilj povećao je razinu ugljikovog dioksida u atmosferi za 50% u odnosu na predindustrijsko razdoblje. O tome danas postoji znanstveni konsenzus.
Prvi korak prema tome da se zaključci znanstvene zajednice prevedu u političke odluke napravljen je 1988. godine, kada je osnovan Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). Sljedeći korak bio je potpisivanje Protokola iz Kyota 1997. godine na klimatskom samitu COP3. Protokol pred industrijalizirane zemlje postavlja cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za 5% u razdoblju od 2008. do 2012. godine, a u odnosu na 1990. godinu. Na klimatskom samitu Ujedinjenih naroda COP21 2015. godine potpisan je Pariški sporazum. Na snagu je stupio godinu kasnije, a njegov je dugoročni cilj globalni porast temperature zadržati ispod 2 ℃ do kraja stoljeća.
Na klimatskom samitu COP27 prvi put smo se službeno prestali pretvarati da je čitavo čovječanstvo jednako odgovorno za zagrijavanje planete. Glavno pitanje pred samitom, održanom krajem 2022. godine u egipatskom Sharm el-Sheikhu, bilo je kako ublažiti štete nastale zbog klimatskih promjena, pogotovo u zemljama koje nisu odgovorne za emisije stakleničkih plinova. Samit je okončan usvajanjem rezolucije koja predviđa osnivanje fonda za financiranje štete od suša, poplava i drugih prirodnih nepogoda koje su posljedica promjene klime.
Najsiromašnije zemlje, odgovorne tek za desetinu ukupne emisije stakleničkih plinova, na najvećem su udaru, navodi se u izvještaju Climate Inequality Report 2023. Najbogatijih 10%, koji su odgovorni za gotovo polovicu ukupne emisije stakleničkih plinova, posljedice najmanje osjete.
Nikako, međutim, da napravimo korak dalje. Zaključci, preporuke, sporazumi i protokoli nisu obvezujući, nema penala za zagrijavanje planete. Odgovornost se izbjegava čak i kao fraza. Najmoćnije države na problem bacaju novac i prikazuju to kao “pomoć” ugroženim zemljama. Tako su se u junu čelnici najbogatijih zemalja još jednom sastali u Parizu kako bi siromašnim zemljama “pomogli” u nošenju s klimatskom krizom. Još jednom su kao rješenje ponudili stotine milijardi dolara “pomoći”.
Tko bi trebao platiti cijenu klimatske štete ako ne oni koji su za nju odgovorni? I zašto, unatoč znanstvenom konsenzusu i iskustvu sve ekstremnijih vremenskih uvjeta, glasovi klimatskih skeptika i dalje dopiru do velikog broja ljudi? Dio odgovora na to pitanje svakako je činjenica da se radi o unosnom poslu. Dio odgovora možda je i potpuni izostanak dugoročne vizije tranzicije na održivu ekonomiju.
Klimatski skepticizam u Jugoistočnoj Europi
Najčešći cilj klimatskog dezinformiranja u jugoistočnoj Europi je poricanje znanstvenog konsenzusa da su ljudi odgovorni za zagrijavanje planete. Većina portala koji čine regionalnu redakciju SEE Check mreže bavila se viralnim dezinformacijama kojima je cilj osporiti činjenicu da više od 99% znanstvenih studija od 2012. godine naovamo potvrđuje da su klimatske promjene rezultat ljudske djelatnosti, kao i da više od 90% klimatologa i klimatologinja tvrdi da planet zagrijavamo mi.
Faktograf.hr tako je raskrinkao tvrdnje meteorologa Dušana Bižića koji je u tekstu objavljenom u Gospodarskom listu, najstarijem hrvatskom poljoprivrdnom magazinu, netočno ocijenio da je utjecaj stakleničkih plinova na atmosferu minoran. Raskrinkavanje.ba razotkrilo je netočnu tvrdnju beogradskog klimatologa Vladana Ducića da bi do klimatskih promjena kakvima svjedočimo došlo i bez ljudskog faktora. Raskrinkavanje.me bavilo se viralnim videom u kojem se točno navodi udio CO2 u atmosferi (0,04%), ali netočno sugerira da je ljudska vrsta ugrožena ako udio padne ispod 0,02% — upravo zahvaljujući ljudskoj djelatnosti udio je u posljednjih dvjestotinjak godina udvostručen i kontinuirano raste. I Faktograf.hr i Raskrinkavanje.me razotkrili su netočne tvrdnje britanskog meteorologa Piersa Corbyna da CO2 ne utječe na porast globalne temperature.
Faktograf.hr, Raskrinkavanje.ba i Raskrinkavanje.me (1, 2) razotkrili su i viralne manipulacije prognostičkim mapama. Usporednim fotografijama dviju vremenskih prognoza, od kojih jedna temperature zraka prikazuje zelenom bojom, a druga crvenom, navodno se dokazuje da mediji šire histeriju oko klimatske krize. Drugim riječima, da uporabom boja pokušavaju kontrolirati um gledatelja i gledateljica.
Omiljenih meta klimatskih skeptika je Greta Thunberg, švedska aktivistkinja koja je pokrenula globalni “Školski štrajk za klimu”. Dezinformacije kojima se u pitanje želi dovesti njezin integritet razotkrili su FakeNews Tragač, Faktograf.hr, Raskrinkavanje.ba i Raskrinkavanje.me, kao i Raskrinkavanje.rs.
Dezinformiranje se isplati
Analiza koju je provela Climate Action Against Disinformation (CAAD), koalicija više od 50 organizacija koje se bave klimom i dezinformacijama, ukazuje da su upravo dezinformacije o klimi jedan od razloga za tempo globalnih pregovora o klimatskoj krizi. Autori analize zaključuju da se ulaže značajan trud da se netočnim tvrdnjama i dezinformacijskim kampanjama utječe na percepciju javnosti o klimatskoj krizi, a industrija fosilnih goriva, kako navode, jaše na tom valu, promovirajući lažna rješenja.
U zasebnoj studiji CAAD ističe ulogu YouTubea. Google je 2021. godine najavio da se preko sadržaja koji širi dezinformacije o klimi neće moći “vrtiti” oglasi, no platforma i dalje zarađuje na klimatskom skepticizmu.
Poricanje ljudskog ujecaja na klimatske promjene i dalje je unosan biznis, iako su činjenice odavno poznate. Dok god se to ne promijeni, rast će udio CO2 u atmosferi, a vremenske nepogode biti sve češće i ekstremnije. To već sad kod mnogih izaziva strah i zabrinutost. Klimatska anksioznost je u porastu.
