Programsko vijeće HRT-a već tri mjeseca ima samo 7 od 11 potrebnih članova, jer Sabor u srpnju nije izabrao četiri nova člana umjesto onih kojima je istekao mandat. Stoga je i sjednica Programskog vijeća u petak trajala neuobičajeno kratko – malo više od sat i pol – u strahu da bi broj prisutnih mogao pasti ispod kvoruma, što bi Vijeću onemogućilo ikakvo odlučivanje.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Za sada nije poznato kada će Sabor ponovno odlučivati o novim članovima koji nedostaju. Nije jasno hoće li saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije raspisati novi javni poziv ili će se samo nastaviti plenarno glasanje o već pristiglim kandidatima koji u srpnju nisu dobili potrebnu većinu glasova.
Prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, Programsko vijeće zastupa i štiti interese gledatelja i slušatelja HRT-a te prati kako HRT ispunjava odredbe Ugovora s Vladom. Vijeće provodi nadzor radijskog i televizijskog programa te radi na njihovom unapređenju, kao i na poboljšanju drugih multimedijskih usluga koje pruža HRT.
Nekada su ovlasti Vijeća bile puno šire, posebno u izboru Glavnog ravnatelja i glavnih urednika HRT-a, ali je ono u tom dijelu razvlašteno izmjenama Zakona o HRT-u donesenih 2012. godine za vrijeme vlade premijera Zorana Milanovića.
I aktualna vlast HDZ-a nastavlja s marginaliziranjem Programskog vijeća. Odugovlači s imenovanjem novih članova, a uporno odlaže i izmjenu spornih zakonskih odredbi.
HDZ-u se ne žuri
Zdravku Kedži, dosadašnjem predsjedniku Vijeća, i članovima Ivici Lučiću, Zorislavu Lukiću i Lidiji Gašparović mandat je istekao 12. srpnja.
Prema Zakonu o HRT-u, saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije trebao je objaviti javni poziv za nove članove najmanje 90 dana prije isteka mandata, ali već se u toj fazi kasnilo.
Umjesto da objavi natječaj za nove članove najkasnije 14. travnja, saborski Odbor za medije, na čijem je čelu HDZ-ov Josip Borić, to je učinio s gotovo dva tjedna zakašnjenja, 26. travnja.
Nakon isteka 30 dana za prijavu, Odbor je dva tjedna otezao i s potvrđivanjem liste valjanih kandidatura. Potom je prošlo još dva tjedna do plenarne sjednice na kojoj je održana rasprava o kandidatima. Napokon, 14. srpnja, zadnjeg dana prije ljetne stanke i dva dana nakon što je starim članovima istekao mandat, Sabor je glasao i – nije izabrao nikoga. U dva kruga tajnog glasanja nitko od sedam kandidata nije dobio natpolovičnu većinu glasova svih zastupnika (76 glasova).
Kako od tada, puna tri mjeseca, Sabor nije ništa učinio da bi popunio ispražnjena četiri mjesta u Programskom vijeću, na sjednici prošlog petka Vijeće je bilo na rubu kvoruma i bez naznaka kada će opet biti u punom sastavu.
„To će sada u jednom periodu biti izazov, s obzirom da nas je samo sedam. Još nemamo nikakvu informaciju kada možemo očekivati odluku Sabora, pa je izvjesno da ćemo još neko vrijeme raditi na ovakav način. Morat ćemo se boriti za kvorum, da nitko ne smije izostati sa sjednica“, rekla je Ozana Ramljak, zamjenica predsjednika, koja je vodila sjednicu Vijeća ubrzavajući raspravu kako ne bi ostali bez kvoruma, jer su dva člana Vijeća najavila da će morati ranije otići sa sjednice.
Vlaho Bogišić, član Vijeća, upozorio je da neizvjesno stanje može potrajati i iduće godine, jer se približavaju izbori.
„Prvo će biti ustavna pauza, pa izborni rokovi… Dakle, spremimo se“, rekao je Bogišić.
Stvari se mogu još više zakomplicirati za dva mjeseca, ako u međuvremenu ne budu izbarani novi članovi, jer još jednom članu – Stipi Alfieru – ističe mandat 22. prosinca.
„Sada smo skoro na knap, a za dva mjeseca meni ističe mandat. Ovo mi je možda zadnja sjednica. Ako se može poslati poruka Saboru neka imenuju ta četiri člana“, apelirao je Alfier. Njegovo imenovanje, na sreću, nije išlo preko Sabora jer je on – uz Deana Šošu – jedan od dva člana Vijeća izabranih unutar HRT-a pa će tako biti biran i njegov nasljednik.
Vijeće je na sjednici u petak, među ostalim, utvrdilo i tekst natječaja za povjerenika za korisnike usluga HRT-a pri čemu su se, zbog tanke većine, već pojavili problemi. Bogišić je, naime, zamolio da Vijeće o kandidaturama ne odlučuje prije 20. ili 25. studenog, jer on neće moći prisustvovati sjednici, pa je pitanje hoće li biti dovoljno ruku.
Procedura izbora
Zbog sve izvjesnijeg scenarija da će smanjeno Programsko vijeće teže raditi, pokušali smo u Saboru dobiti odgovor na pitanje kada će biti raspisan novi javni poziv. Odgovor koji smo dobili prilično nas je iznenadio.
„Prvo će se još jednom glasati, a ako ni tada ne budu izabrani novi članovi Vijeća, ići će se na novi javni poziv“, rečeno nam je u tajništvu saborskog Odbora za medije.
Najnovije tumačenje u suprotnosti je s izjavom Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora, koji je na sjednici u srpnju, između dva kruga glasanja, rekao da će – ako tada, na toj sjednici, kandidati ne dobiju dovoljan broj glasova – Sabor u jesen ići na novi natječaj.
Radi preciznosti, podsjećamo kako je teklo glasanje u Saboru u srpnju.
Na javni poziv za četiri mjesta u Vijeću javilo se sedam kandidata. Sve je kandidature potvrdio saborski Odbor za medije i o svima se glasalo na plenarnoj sjednici. Glasali su samo zastupnici HDZ-a s partnerima, jer je opozicija napustila sabornicu protestirajući zbog nesazivanja izvanredne sjednice o tzv. plinskoj aferi.
U prvom krugu glasalo je 78 zastupnika, jedan listić je bio nevažeći. Nitko od kandidata nije dobio potrebnu natpolovičnu većinu glasova svih zastupnika (76): Josip Čerina (73 glasa), Lidija Gašparović (2), Marko Gregur (67), Danijel Labaš (72), Antonija Petričušić (4), Rajko Stilinović (16) i Luka Šeput (71 glas).
U drugi krug su mogli ići samo kandidati koji su dobili najmanje jednu petinu glasova od broja zastupnika koji su pristupili glasanju (najmanje 16 glasova).
Prije drugog kruga, Gordan Jandroković, koji je predsjedao sjednicom, upozorio je da će biti samo to jedno ponovljeno glasanje.
„Ako sada kandidati ne dobiju potreban broj glasova, nećemo ponavljati još jedan krug. Onda ćemo ići u jesen na novi natječaj“, upozorio je zastupnike Jandroković.
Potom je u drugom krugu glasalo 76 zastupnika, dva listića su bila nevažeća. Ponovno nitko od kandidata nije dobio potreban broj glasova: Josip Čerina (72 glasa), Marko Gregur (74), Danijel Labaš (72), Rajko Stilinović (3) i Luka Šeput (72 glasa).
Trećeg kruga glasanja nije bilo, kako je i najavio Jandroković, iako članak 271. Poslovnika Sabora predviđa treći krug za sve one kandidate koji su u drugom krugu dobili najmanje jednu trećinu glasova od broja zastupnika koji su pristupili glasanju (25 glasova). Dakle, bilo je uvjeta i za treći krug u koji su trebali ući Čerina, Gregur, Labaš i Šeput.
Nije jasno zašto je Jandroković, suprotno Poslovniku, odlučio da ne bude trećeg kruga u kojem bi možda i bio izabran netko od kandidata ili čak svih četvero. Posljedica takve njegove odluke je da Programsko vijeće HRT-a već tri mjeseca ne radi u punom sastavu. Nije jasno ni koliko će to stanje potrajati.
U međuvremenu nije raspisan novi javni poziv kojeg je ljetos najavio Jandroković, a niti je ponovljeno glasanje o četiri preostala kandidata, što se sada pojavljuje kao nova varijanta, nešto kao naknadno poštivanje Poslovnika.
Nitko ni od zastupnika opozicije nije upozorio da je Programsko vijeće HRT-a zbog takvog stanja na korak do blokade. Kao da su svi digli ruke od tijela koje bi u ime i u interesu javnosti trebalo kontrolirati rad HRT-a.
Kako je Vijeće pretvoreno u fikus?
Politika je uvijek nastojala utjecati na javni medijski servis pa i preko onih koji bi trebali progovarati u ime gledatelja i slušatelja, koji bi u ime javnosti trebali nadzirati HRT.
Od 1990-ih do danas, Programsko vijeće HRT-a pretrpjelo je niz pretumbacija. Upravo se zbog Vijeća najčešće i mijenjao Zakon o HRT-u. Mijenjao se način izbora njegovih članova. Nekada ih je birao Sabor, a nekad ih je delegiralo civilno društvo, poput strukovnih udruga, vjerskih zajednica i nacionalnih manjina. Jedno vrijeme su u Vijeću sjedili i političari. Ovlasti Vijeća su se topile ili su rasle, ovisno o političkoj volji vladajućih.
Za potrebe ovog teksta, vratit ćemo se samo do 2001. godine kada je za vrijeme premijera Ivice Račana donesen Zakon o HRT-u kojim se željelo što više izmaknuti Vijeće od utjecaja politike. Njegove članove više nije birao Sabor, nego su 22 člana, od ukupno 25, imenovale nevladine udruge, a preostala tri člana imenovali su predsjednik Sabora, predsjednik Vlade i predsjednik države iz redova uglednih izvanstranačkih javnih djelatnika.
Vijeće tada ima dosta jake ovlasti pri vođenju kadrovske politike na HRT-u – daje prethodno mišljenje Upravnom vijeću HRT-a na imenovanje i razrješenje ravnatelja HRT-a, imenuje i razrješava glavnog urednika Hrvatskog radija i glavnog urednika Hrvatske televizije, na temelju javnog poziva i uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća, a imenuje i razrješava urednike programa na prijedlog glavnog urednika.
Ipak, utjecaj politike nije nestao, prije svega preko uloge Upravnog vijeća o čijim je članovima odlučivao Zastupnički dom Sabora.
Takva zakonska rješenja nisu dugo opstala. Već je 2003. godine SDP-ova većina donijela novi Zakon o HRT-u gdje izbor i razrješenje članova Vijeća vraća u Sabor – dakle u okrilje politike i to tako da se, nakon javnog natječaja, o pristiglim kandidaturama usuglašavaju parlamentarne stranke. Vladajuća većina predlaže svoje, a opozicija svoje kandidate pa oko toga nastoje postići dogovor. Uvođenje tzv. stranačkih kvota je bio povratak utjecaja politike na velika vrata u biranju članova Programskog vijeća. Broj članova srezan je za pola, s 22 na 11. Što se tiče ovlasti u imenovanju kadrova na HRT-u, one uglavnom ostaju slične, uz dodatak da Programsko vijeće temeljem javnog natječaja imenuje i razrješava i Glavnog ravnatelja HRT-a.
Za vrijeme vlade Jadranke Kosor, ponovno je došlo do promjena. HDZ-ova većina je 2010. godine donijela novi Zakon o HRT-u. Programsko vijeće HRT-a i dalje ima članove dogovorene na relaciji parlamentarna većina i opozicija, ali gubi ovlast da samostalno imenuje i razrješava Glavnog ravnatelja HRT-a. Sada se izbor provodi na temelju javnog natječaja zajedničkom odlukom Programskog vijeća i novoosnovanog Nadzornog odbora HRT-a koji je, također, većim dijelom sastavljen od članova koji se biraju u Saboru.
I, napokon, promjena koja se danas najviše spominje je izmjena Zakona o HRT-u 2012. godine tijekom vlade Zorana Milanovića. U Vijeće tada prvi puta ulaze i predstavnici zaposlenih na HRT-u i to tako da devet članova Vijeća i dalje bira Sabor, a dva člana novinari i drugi zaposleni na HRT-u. Ukinuta je, ipak, stranačka kvota, pa barem formalno nema međustranačkih dogovora. Istodobno, Vijeće potpuno gubi ikakve ovlasti u odabiru upravljačkih i uredničkih kadrova na HRT-u. Izbor Glavnog ravnatelja seli se u Sabor, a imenovanje urednika u ruke Glavnog ravnatelja. Vijeću od ovlasti ostaje uglavnom davanje neobvezujućih mišljenja na program i rad HRT-a. Tako je sve do danas.
Vijeće u svojim izvještajima posljednjih godina redovito upozorava Sabor o svojem marginalnom položaju i pretvaranju u fikus.
„Nakon posljednjih izmjena Zakona o HRT-u iz 2012. godine, Programsko vijeće je pozicionirano kao ‘demokratski ures’ koji bi, eto, trebao zastupati i promicati interese javnosti, dok u operativnom smislu najveći broj zaključaka Vijeća također ne obvezuje same autore i kreatore programa kao ni vodstvo kuće“, stoji tako u izvještaju iz 2017. godine, a sličnih apela bilo je i narednih godina.
Bez ikakve reakcije prošlo je i to što Programsko vijeće tri godine za redom nije dalo pozitivno mišljenje na izvještaje o radu (poslovanju) HRT-a za 2019. 2020. i 2021. godinu za vrijeme kompromitiranog glavnog ravnatelja Kazimira Bačića.
Jačanje javne kontrole nije na vidiku
Vladajući HDZ ne propušta priliku kritizirati 11 godina stari zakon kojim se praktički razvlastilo Programsko vijeće, ali istovremeno ništa ne čini da to promijeni. Prozivaju SDP da je izmijenio zakon kako bi instalirao tadašnjeg glavnog ravnatelja Gorana Radmana. Po istom modelu je potom HDZ postavio Bačića, a prije dvije godine i aktualnog glavnog ravnatelja HRT-a Roberta Šveba.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek povremeno je kritizirala model po kojem Glavnog ravnatelja HRT-a bira Sabor, ali najave izmjena spornog zakona sve su tiše. U planu zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu nema Zakona o HRT-u, a teško da će se vladajući u to upustiti u idućoj superizbornoj godini. U nacrtu prijedloga Nacionalnog plana razvoja kulture i medija od 2023. do 2027. godine, koji je upravo u javnoj raspravi, samo stoji da se „razmatra priprema novog Zakona o HRT-u“, ali i to samo u dijelu koji se odnosi na opseg i distribuciju programa javnog RTV servisa i pitanje modela njegovog financiranja. O jačanju javne kontrole – ni riječi.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Nadopuna (27. listopada 2023): Sabor je u petak 27. listopada proveo treći krug glasanja o četiri preostala kandidata koji su dobili najmanje trećinu glasova zastupnika na sjednici 14. srpnja. Tajnom glasanju pristupilo je 97 zastupnika, 3 listića su bila nevažeća. Sva četiri kandidata dobili su potrebnu natpolovičnu većinu svih zastupnika (76). U Programsko vijeće izabrani su: Josip Čerina (77 glasova), Marko Gregur (92), Danijel Labaš (79) i Luka Šeput (78 glasova). Uoči glasanja predsjedavajući Gordan Jandroković nije objasnio zašto je ljetos prekinuto glasanje niti je itko od opozicije postavio pitanje je li takvom procedurom prekršen Poslovnik.