Ocjena točnosti

Kad je sudjelovao u Vladi, Most je podržavao LNG terminal

Most je bio za projekt LNG terminala u vladama Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića. Po odlasku u oporbu, iznijeli su rezerve.
LNG Hrvatska

(…) Radili ste vi Mostovci protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Blokirali ste i niste željeli LNG terminal na Krku“, ustvrdila je, među ostalim, Majda Burić, saborska zastupnica HDZ-a tijekom aktualnog prijepodnevna u Saboru.

Tvrdnja saborske zastupnice Burić o tome da Most nije želio te je blokirao LNG terminal na Krku nije u potpunosti točna.

Vlada je izgradnju prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, odnosno projekt pod nazivom „LNG terminal“, proglasila strateškim investicijskim projektom. Ta je odluka donesena u srpnju 2015. godine, u vrijeme koalicijske Vlade SDP-a koju je vodio Zoran Milanović, danas predsjednik države (Vlada, točka 4.).

U studenom 2015. godine održani su parlamentarni izbori koji su iznjedrili Most kao političku opciju bez koje se ne može formirati nova vlada. U političkoj povijesti to će doba ostati zapamćeno i po neobičnom potezu Mosta, čiji je čelnik Božo Petrov kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da nakon izbora neće ulaziti u koaliciju niti s jednom strankom ili koalicijom (1, 2).

“Zastupnici MOSTA neće pojedinačno ulaziti u razgovore niti se jednostrano prikloniti nijednoj koaliciji ili stranci pomažući im tako formirati Vladu bez jasnih reformskih uvjeta i rokova koje može postaviti samostalno Vijeće MOSTA”, među ostalim je stajalo u izjavi koju je Petrov ovjerio kod javnog bilježnika.

No, nakon izbora Most je pregovarao i sa SDP-om i s HDZ-om o formiranju vlasti, priklonivši se na kraju HDZ-u kojeg je tada vodio Tomislav Karamarko i njegovoj Domoljubnoj koaliciji, uz jedan od uvjeta – da vladu vodi nestranačka osoba. Tako je Most ušao u HDZ-ovu Vladu na čijem je čelu bio nestranački Tihomir Orešković. U toj koalicijskoj Vladi HDZ-a, koja je izdržala svega šest mjeseci, Most je podupirao izgradnju LNG terminala.

Oreškovićeva vlada za terminal

Tadašnja već dobrano potresena Vlada, 8. lipnja 2016. godine, desetak dana prije no što se i formalno raspala, donijela je Zaključak o potpori izgradnji prve faze projekta LNG terminal – izgradnja plutajućeg terminala za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina na otoku Krku (Vlada, točka 8.).

„Projekt pod nazivom LNG terminal (izgradnja prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku) u srpnju 2015. godine Vlada republike Hrvatske proglasila je strateškim energetskim projektom Republike Hrvatske. Također, Europska komisija je u studenom 2015. godine usvojila popis projekata od zajedničkog interesa (PCI) koji sadrži 195 ključnih energetskih infrastrukturnih projekata, među kojima se nalazi i LNG terminal na otoku Krku. (…) Također, u veljači 2016. godine, Europska komisija je objavila Strategiju skladištenja ukapljenog prirodnog plina (UPP) i plina u kojoj se poseban naglasak stavlja na diversifikaciju dobavnih pravaca, osiguravanje sigurnosti opskrbe plinom te ulogu koju u tom pogledu ima ukapljeni prirodni plin. U tom dokumentu je terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku naveden kao važan projekt koji će omogućiti sigurnost i diversifikaciju opskrbe za zemlje jugoistočne Europe koje su po tom pitanju najugroženije i uglavnom ovise o jednom dobavnom pravcu“, stoji u obrazloženju Zaključka Vlade iz 2016. godine.

Navodi se, nadalje, i kako projekt izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin predviđa četiri faze gradnje od kojih prva faza obuhvaća plutajući terminal koji bi se sastojao od broda koji bi služio za skladište i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina.

„Obzirom na razvoj tehnologije vezane uz plutajuće terminale, te brzinu kojom se oni mogu izgraditi u odnosu na kopnene terminale. Republika Hrvatska se mora usredotočiti na pripremu i provedbu prve faze te na taj način pripremiti i izgraditi plutajući terminal koji bi poslužio za diversifikaciju dobavnih pravaca i osigurao sigurnost opskrbe plinom za Republiku Hrvatsku i zemlje jugoistočne Europe. U tom kontekstu treba naglasiti da se ne odustaje od drugih faza gradnje, ali da zbog uštede vremena trenutno sav napor treba usredotočiti upravo na prvu fazu te će se nakon dovršetka prve faze pristupiti analizama potreba za gradnjom ostalih faza koje predviđa ovaj projekt“, stajalo je u Zaključku.

Mostovi ministri Panenić i Dobrović bili su za taj projekt

Naime, nakon dugogodišnjih priprema LNG projekta tadašnja se Vlada opredijelila za izgradnju plutajućeg terminala.

Mostov ministar gospodarstva u to vrijeme, Tomislav Panenić, isticao je kako je riječ o vrlo važnom projektu za EU i Hrvatsku. Predviđena je njegova izgradnja u četiri faze, a Panenić je navodio kako se Hrvatska mora usredotočiti na pripremu prve faze (1, 2, 3, 4).

„No, ubrzavanje procesa pripreme i provedbe prve faze projekta ne isključuje provedbu ostalih planiranih faza ako se pokaže da su one ekonomski isplative. Vlada zaključkom za to zadužuje nekoliko ministarstava te posebice firmu LNG Hrvatska d.o.o.“, govorio je tada Panenić najavljujući kako bi LNG terminal trebao biti u funkciji do kraja 2018. godine te da Hrvatska za to ima snažnu potporu Europske komisije.

U rujnu 2016. godine održani su izvanredni parlamentarnih izbori na koje je HDZ izašao pod vodstvom novog predsjednika Andreja Plenkovića. U listopadu je Plenkovićev HDZ s Mostom formirao novu Vladu koja je nastavila podržavati izgradnju LNG terminala na Krku.

Europska komisija Hrvatskoj je u veljači 2017. godine  odobrila 102 milijuna eura bespovratnih sredstava za izgradnju LNG terminala.

„Ovo je jedan od najznačajnijih energetskih projekata ne samo na nacionalnoj, nego i regionalnoj i europskoj razini, a to dokazuje i današnja odluka o sufinanciranju. Ovaj projekt će definitivno podignuti hrvatsko gospodarstvo i hrvatsku industriju koja će imati priliku razviti nove usluge, nova znanja i nove tehnologije u području LNG-a. Također, sigurnost opskrbe plinom realizacijom ovog projekta je neupitno potvrđena, a iskreno vjerujemo da će pojava drugih dobavnih pravaca rezultirati i smanjenjem cijena plina za krajnje korisnike u Hrvatskoj“, rekao je tada Slaven Dobrović, ministar zaštite okoliša i energetike iz redova Mosta. Naveo je i da bi LNG terminal trebao biti gotov do 2019. godine.

„Ponosan sam na uspjehe svog tima, iskrene čestitke ministru zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović i državnom tajniku za energetiku Ante Čikotiću na ovom velikom uspjehu za Hrvatsku! LNG terminal na Krku jedan je od najznačajnijih energetskih projekata za RH i za podizanje hrvatskog gospodarstva. Čast mi je surađivati s vama!“, napisao je tada, čestitajući svojim ministrima Petrov, na svom Facebook profilu.

Dva mjeseca kasnije, međutim, Most koji je inzistirao na utvrđivanju odgovornosti Zdravka Marića, tadašnjeg ministra financija, u aferi Agrokor, izbačen je iz Vlade(1, 2, 3). Koalicija HDZ-a i Mosta je pukla, Most je prešao u oporbu, a HDZ je našao nove saveznike koji će mu održavati saborsku većinu.

Prosvjedi

Godinu dana kasnije, Vlada je u saborsku proceduru uputila Zakon o terminalu za ukapljeni plin, o kojem se raspravljalo u hitnom postupku.

Tim je dokumentom uređena infrastruktura terminala za ukapljeni prirodni plin (UPP), strateškog projekta za državu, pravila i mjere za UPP s ciljem očuvanja sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, izdavanje koncesije na pomorskom dobru za realizaciju terminala za UPP i prateće infrastrukture, „kao i nedvojbeno utvrđivanje interesa Republike Hrvatske kojim se omogućava izvlaštenje nekretnina“.

Među ostalim, zakonom je uređena koncesijska naknada za pomorsko dobro koja se isplaćuje u korist jedinica regionalne i lokalne samouprave.

I prije no što je zakonski prijedlog upućen u saborsku proceduru izazvao je prijepore, prvenstveno lokalne zajednice, ekoloških udruga, ali i političkih stranaka na lokalnoj razini. Ukazivalo se na manjkavosti projekta, a Županijska skupština primorsko-goranske županije smatrala je kako je projekt plutajućeg LNG terminala kod Omišlja na Krku neprihvatljiv (1, 2, 3).

„Taj projekt, s planiranom tehnologijom i prema raspoloživim saznanjima, neprihvatljiv je za Primorsko-goransku županiju i Općinu Omišalj, tako da će stav naše predstavnice na završnoj sjednici procjene Studije utjecaja na okoliš biti negativan”, govorio je tada Zlatko Komadina, primorsko-goranski župan ističući kako projekt ne ispunjava energetske zahtjeve i tražeći da  lokalna zajednica ima ekonomsku korist zbog izgubljenih prihoda od turizma. Osim SDP-a, projektu su se usprotivili Most i Živi zid.

No, vlast je ustrajala na svojem prijedlogu i u Sabor uputila zakonski prijedlog koji je oporbu podigao na noge. Nezadovoljan činjenicom da je zakon poslan u hitnu proceduru umjesto u redovnu kroz dva čitanja, SDP je podnio 360 od ukupno 380 amandmana na zakonski prijedlog. Tri amandmana podnio je Most, koji je bio spreman podržati zakon ako se njegovi amandmani prihvate.

Tako je Slaven Dobrović, govoreći u ime Mosta o zakonskom prijedlogu, ustvrdio „da doista smatra da je terminal za ukapljeni prirodni plin, strateški opravdani projekt, dakle, da je to projekt od strateškog interesa za RH“. No, ukazao je i na manjkavosti projekta koje bi trebalo ispraviti.

Amandmani oporbe

Most je putem amandmana tražio da se tehnologija uplinjavanja prirodnog ukapljenog plina treba ograniči isključivo na rješenje sa zatvorenim ciklusom, bez primjene klora i mora, jer „takva tehnologija donosi prevelik rizik za zatvoreni i plitki Kvarnerski zaljev“. Nadalje, tražili su da se koncesija s 99 godina skrati na 40 godina, ali i povećanje koncesijske naknade, čime bi se povećali prihodi lokalne zajednice (1, 2, 3).

Niti jedan od 380 amandmana oporbe, pa tako ni Mostovi, nisu prihvaćeni. I premda su amandmani odbijeni, SDP je tražio pojedinačno glasanje o svakom od njihovih amandmana, što je trajalo punih šest sati, uz često provjeravanje kvoruma u sabornici. Oporbeni zastupnici napuštali su sabornicu i u trenutcima kada se glasovalo o njihovim amandmanima.

Kada je pak na red došlo izglasavanje zakonskog teksta, u znak prosvjeda zbog tako „brzopletog“ načina glasovanja sabornicu je najprije napustio Most (izuzev Ines Strenje Linić, koja je ostala i glasala protiv zakona), potom i nezavisni Marin Škibola, Ivan Lovrinović (Promijenimo Hrvatsku), Ivan Pernar (Živi Zid), bivši SDP-ovci Mirando Mrsić i Zdravko Ronko.

U konačnici, Zakon je izglasan tankom većinom sa 77 glasova za i 25 protiv, a HDZ-u su u izglasavanju Zakona pomogli Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović, tada iz Kluba zastupnika “Neovisni za Hrvatsku” (1, 2, 3).

Most je, dakle, podržavao projekt izgradnje LNG terminala na Krku dok je bio koalicijski partner HDZ-a. S odlaskom u oporbene redove isticao je važnost tog projekta, ali uz određene izmjene koje vladajuća većina nije prihvatila.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.