Razmjeri industrijskog demoliranja Gaze i njenog stanovništva nakon 7. listopada po mnogočemu su zasjenili brojne ratne sukobe u svijetu. Ubijeno je više od 10 tisuća djece, od ukupno 25 tisuća žrtava. Novinari nisu pošteđeni u toj poražavajućoj statistici.
Više novinara ubijeno je u Gazi u deset tjedana rata nego u bilo kojoj zemlji tijekom cijele godine od početka mjerenja 1992. godine, objavio je u prosincu Komitet za zaštitu novinara (CPJ). Do tada ih je ubijeno 62, a mjesec dana kasnije, Gaza i dalje pojačava “kriterije” ovog rekorda. Međunarodna federacija novinara (IPI) evidentirala je 90 ubojstava isključivo palestinskih novinara. CPJ spominje barem 83 poginulih medijskih djelatnika, među kojima je i troje Libanonaca te četvero Izraelaca stradalih prvog dana napada Hamasa, uključujući dvoje ubijenih na festivalu, dok su dvojica stradala u napadu na kibuc.
Reporteri bez granica apeliraju i da se na slobodu pusti više od 30 palestinskih novinara koji su uhićeni i zadržani u okrutnim, nehumanim i degradirajućim uvjetima.
Prema Komitetu za zaštitu novinara, u čitavoj 2023., godini koja nije bila ispodprosječna po broju ubojstava reportera, u svijetu je, uključujući izraelsko-palestinski sukob, ubijeno 95 novinara.
Pritom, Sindikat palestinskih novinara tvrdi da su brojke veće, odnosno da je u prvih sto dana rata ubijeno 112 kolega. Optužili su izraelsku vojsku da novinare ubija namjerno, “kao dio pokušaja ubijanja istine u kontekstu genocida kojem je izložen palestinski narod općenito, a posebno naš narod u pojasu Gaze”.
“Deset posto novinara u Gazi je ubijeno… i mnoge njihove obitelji su također ozlijeđene ili ubijene. Najmanje 80 do 85 % novinara ubijenih u Gazi bili su na meti zato što su novinari.”, poručio je Sindikat.
Na meti
“CPJ je posebno zabrinut zbog očitog obrasca ciljanja novinara i njihovih obitelji od strane izraelske vojske. U najmanje jednom slučaju, novinar je ubijen dok je jasno nosio novinarske oznake na mjestu gdje se nisu vodile borbe. U najmanje dva druga slučaja novinari su izvijestili da su primali prijetnje od izraelskih dužnosnika i časnika Izraelskih obrambenih snaga prije nego što su članovi njihove obitelji ubijeni”, naveo je Komitet u prosincu.
O “ubojitom obrascu” izraelske vojske izvještavali su i prije eskalacije u listopadu 2023. godine, kada je u 22 godine IDF ubio “samo” 20 novinara. Glavni nalazi zbog kojih su proglasili postojanje obrasca po kojem IDF ubija novinare su sljedeći:
– Izrael odbacuje dokaze i tvrdnje svjedoka
– Izraelske snage nisu poštivale novinarske oznake
– Izraelski dužnosnici odgovaraju guranjem lažnih narativa
– Novinari su optuženi za terorizam
– Izrael otvara istrage pod međunarodnim pritiskom
– Službenici, po svemu sudeći, vojnike oslobađaju (od odgovornosti) dok istrage još traju
– Istrage su spore i netransparentne
– IDF-ova ubojstva potkopavaju neovisno izvještavanje
– Obitelji novinara gotovo da nemaju utočište unutar Izraela
Čudni dokazi da su novinari zapravo teroristi
Šef ureda Al Jazeere u Gazi Wael al-Dahdouh postao je ne samo simbol patnje i ustrajnosti palestinskih novinara u Gazi, već je izravno optužio IDF za targetiranje njega i njegove obitelji. Naime, nakon što im je u listopadu razoren obiteljski dom, dio njegove obitelji sklonio se u izbjeglički kamp Nuseirat. Kamp je nakon toga razoren u zračnom napadu, pri čemu su poginula četiri člana al-Dahdouhove obitelji – supruga, 15-godišnji sin, sedmogodišnja kćer i jednogodišnji unuk. Wael al-Dahdouh je nastavio izvještavati. U prosincu je ranjen, a njegov snimatelj Samer Abudaqa je ubijen. CPJ je zatražio istragu o napadu na ekipu, a Wael je nastavio izvještavati.
A onda je u siječnju ubijen i njegov najstariji sin Hamza, također novinar. S još dvojicom kolega bio je u Khan Younisu da bi razgovarao s izbjeglicama. Njihov automobil bombardiran je u izraelskom zračnom napadu, a osim Hamze umire i Mustafom Thurayom, freelancer specijaliziran za snimanje dronom, dok je treći novinar teško ranjen. Svijet je proparala vijest o Hamzinoj smrti. Iz izraelske vojske najprije poručuju da je njihovo vozilo predstavljalo prijetnju za izraelsku vojsku i da je prevozilo ciljanog terorista, kao i da su svjesni da su “pogođena i još dva osumnjičenika”. Nakon toga Daniel Hagari, glasnogovorni IDF-a, navodi da je “smrt svakog novinara nesretna”, ali i da su pogođeni zbog plana da podignu dron u ratnoj zoni. Par dana kasnije, priča se ponovo preokreće, a IDF na X-u objavljuje neobičan dokument:
“Dokumenti koje su pronašle naše trupe u Gazi otkrili su da je Thuria bio zamjenik zapovjednika odreda u Hamasovoj brigadi u Gradu Gazi, dok je Al-Dahdouh obavljao funkcije u elektronskom inženjerskom odredu terorističke organizacije Islamski džihad, a ranije je bio zamjenik zapovjednika u IJ-ovom bataljunu Zeitun”, objavio je IDF. Ustvrdili su, dakle, da je ubijeni novinarski dvojac zapravo na platnoj listi Al-Kuds brigada, druge najveće militantne skupine u Gazi nakon Hamasa što su ilustrirali platnom listom iz 2022. godine.
Nitko u medijima nije uspio verificirati ovu navodnu platnu listu na kojoj se nalaze imena dvojice ubijenih novinara, niti je IDF ponudio dodatne dokaze (NBC). Odgovor na društvenim mrežama bio je da se radi o priznanju da je IDF ovime ciljano napao vozilo. Nadalje, dovode se u pitanje i drugi detalji. Jedan od njih jest da je djelomice napisan na engleskom, a iznosi “honorara” su izraženi u dolarima.
Srijeda ili subota?
Dva regionalna stručnjaka su za BBC Verify neobičnom nazvali upotrebu engleskog uz arapski jezik u dokumentu. Erik Skare, istraživač na univerzitetu Sciences Po u Francuskoj, koji je napisao knjigu o PIJ, rekao je: “Redovno sam posjećivao web stranicu Al-Kuds brigada… Čitao sam njihove biografije mučenika, njihove knjige itd, i nikada nisam video kombinaciju engleskog i arapskog teksta.”
Nadalje, dokument je jako mutan, što je neobično jer gotovo svaki malo bolji mobitel može dobro skenirati, ako se uopće radilo o papirnatom dokumentu. Mrežama kruži i računalni prijevod s arapskog. Datum “honorara” je 15. lipnja 2022., a uz datum je naveden i dan u tjednu – subota. Ipak, 15. lipnja 2022. bila je srijeda. S prevoditeljem s arapskog jezika utvrdili smo da je računalni prijevod koji kruži mrežama točan:
Obitelji novinara su zanijekale optužbe IDF-a.
Komitet i nekoliko drugih skupina za slobodu tiska i ljudska prava pozvali su američkog predsjednika Joea Bidena, kao glavnog međunarodnog podupiratelja Izraela, da “učini više kako bi učinkovito tražio odgovornost za ubijene novinare (…) te da zaštiti i podrži lokalne i međunarodne novinare koji o tome izvještavaju”. Naime, SAD tvrdi da Izrael novinare ne napada namjerno, što je CPJ opovrgnuo nabrajanjem primjera zlostavljanja, prijetnji, kibernetičkih napada i uhićenja.
Hamas je sve i svuda
Gaza je pod izraelskom okupacijom i kada se govori o pristupu vanjskih novinara. Izrael kontrolira ulazak u palestinsko područje i nije dopustio međunarodnim novinarima da putuju tamo neovisno otkako je počeo rat 7. listopada. Times of Israel objašnjava kako je Vrhovni sud Izraela odbio žalbu međunarodnih medijskih organizacija koje su tražile pristup neovisnih novinara Gazi “iz sigurnosnih razloga”, jer bi neovisan ulaz novinara “mogao ugroziti izraelske vojnike koji se bore protiv terorista Hamasa”.
Isto tako, još 27. listopada Izraelske obrambene snage (IDF) poručile su novinskim agencijama Reuters i Agence France Press da ne mogu jamčiti sigurnost njihovim novinarima u Gazi, nakon što su zatražile jamstva da njihovi novinari neće biti meta izraelskih napada. Objašnjenje nalikuje nizu drugih opravdanja izraelske vojske za nediskriminativno bombardiranje Gaze.
“IDF cilja sve Hamasove vojne aktivnosti diljem Gaze”, stoji u pismu IDF-a, dodajući da Hamas namjerno stavlja vojne operacije “u blizinu novinara i civila”.
Sloboda izražavanja u “jedinoj demokraciji na Bliskom Istoku”
Istovremeno, izraelski mediji su upregnuti u ratno-propagandnu mašinu. Tako tvrdi izraelski novinar Gideon Levy, kolumnist i član uredništva uglednog, ali ne masovno čitanog Haaretza. Za Democracy NOW! nedavno je opisao kako izraelski mediji (ne) izvještavaju o ratu u Gazi.
“Prosječni izraelski gledatelj uopće ne vidi Gazu. On vidi vojnike. Vidi obitelji talaca. Danju i noću mu se govori o izraelskim žrtvama. Danju i noću mu se govori koliko su hrabri vojnici. Vidiš to sedam dana u tjednu, 24 sata dnevno, i samo jednu stvar ne vidiš: patnju Gaze. I mediji su odlučili to ne prikazivati, ne zato što ih netko tjera da to ne rade. To rade jer vrlo dobro znaju da to njihovi gledatelji ne žele vidjeti, i žele im ugoditi. Time izdaju našu prvu misiju: ispričati potpunu priču”, kaže Levy. Isto vrijedi i za glad koja vlada u Gazi.
Drugi aspekt je što mediji govore unisono, “nema mjesta za kritiku rata, za postavljanje pitanja”
“Ne sjećam se rata u kojem je, nakon toliko faza, cijelo medijsko polje pretvoreno samo u blijed odjek propagandnog stroja vojske”, kaže Levy. Istovremeno, Izraelci se navikavaju na ideju da će napadi na Gazu potrajati barem do 2025. godine; ne nudi se nikakva alternativa.
Bez uobičajene sućuti zapadnih medija
Slično je i s najvećim medijima u SAD-u, državi koja i naoružava Izrael i najvažnija mu je saveznica na međunarodnoj sceni. Velika Interceptova analiza 1 100 članaka New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa objavljenih u prvih šest tjedana rata utvrdila je neporecivu pristranost tih medija izraelskom narativu. Kvalitativno gledano, izraelske žrtve kojih je 1 139, “zaslužile” su snažne, emotivno obojene termine poput “pokolja”, “masakra” i “užasa”, dok je za palestinsku djecu nerijetko korišten izraz “mlađi od 18”.
No, kvantitativna je analiza kudikamo frapantnija. U samo dva od ukupno 1 100 analiziranih naslova spominju djeca, premda se radi o najsmrtonosnijem sukobu za djecu u modernoj povijesti. U trenutku zaključenja perioda analize ubijeno ih je šest tisuća. Štoviše, kako je rastao broj žrtava u Gazi, broj spominjanja je padao.
Tek nešto bolji tretman od tisuća mrtve djece u Gazi imaju palestinski novinari. Gaza je najubojitije mjesto za novinare u modernoj povijesti, no 48 smrti palestinskih kolega u prvih šest tjedana zaslužila su tek četiri naslova.
Djeca i novinari skupine su koje obično izazivaju suosjećanje zapadnih medija. Ali ne i ovaj put, navodi Intercept.
“Usporedbe radi, više palestinske djece umrlo je u prvom tjednu bombardiranja Gaze nego što je poginulo djece tijekom prve godine ruskog invazije na Ukrajinu, ipak New York Times, Washington Post i Los Angeles Times su objavili više osobnih, suosjećajnih priča ističući tešku situaciju djece tijekom prvih šest tjedana rata u Ukrajini”, pišu autori. Slično je s novinarima. Na početku rata u Ukrajini, veliki su američki mediji pisali brojne članke o opasnostima izvještavanja iz te ratne zone.
“Šest novinara ubijeno je u prvim danima ukrajinskog rata, u usporedbi s 48 ubijenih u prvih šest tjedana izraelskog bombardiranja Gaze”, piše Intercept.
Hoće li itko odgovarati?
Svakodnevna ubijanja bila su tema i u Palači pravde u Haagu prije dva tjedna. Južnoafrička Republika tužila je pred Međunarodnim sudom pravde Izrael za počinjenje genocida, a odluka o privremenim mjerama da se zaustavi masovno ubojstvo Palestinaca očekuje se u petak.
Članovi Izvršnog odbora Međunarodnog instituta za tisak (IPI) najavili su pravosudni progon namjernog ubojstva palestinskih novinara, podsjećajući Izrael da se radi o ratnom zločinu. “Ovaj neviđeni napad na novinare i novinarstvo mora prestati. Vremena više nema, niti jedan život se više ne može izgubiti”, zaključuje IPI.
