„Namjera članka 307. a je usmjerena protiv interesa javnosti i protiv svih onih koji o korupciji ili zataškavanju korupcije izvještavaju javnost. I to je vrlo jasno vidjelo i Vijeće Europe, a namjera da se ovakav zakon predloži Hrvatskom saboru jasno je izrečena od premijera Plenkovića kada je rekao – kada su izašle poruke s njegovim inicijalima A.P. – da neće dozvoliti da se nanosi šteta njegovoj vlasti“, kazala je Sabina Glasovac (SDP) tijekom saborske rasprave o izmjenama Kaznenog zakona, koje su kolokvijalno nazvane „Lex A.P.“.
U sličnom je tonu govorio i njen stranački kolega Mišel Jakšić:
„Ono što se nekako provlači ispod stola i boji se izreći, jer ovog puta HDZ-u ne odgovara da se poziva na Vijeće Europe, Vijeće Europe kritizira Lex AP i tvrdi da radni uvjeti novinara u RH zabrinjavaju. Rezultati studije pokazuju zabrinjavajuću radnu situaciju u Hrvatskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rumunjskoj. Novinari nemaju status zaposlenika ni adekvatnu socijalnu zaštitu. Piše to ne Peđa Grbin, ne SDP, nego Vijeće Europe“.
Slično su govorili i neki drugi zastupnici opozicije:
”Packe dolaze iz Vijeća Europe, iz godišnjeg izvješća o slobodi medija u kojemu se navodi da će novi zakon, ako bude usvojen, primorati novinare da se registriraju, da otkriju svoje izvore uredniku na zahtjev, zabraniti im kritiziranje rada sudova i javnog tužitelja te će uvesti pravo na odštetu onim osobama čije je ime objavljeno u medijima nakon ilegalnog stjecanje informacija”, rekla je i zastupnica Socijaldemokrata Vesna Nađ.
Saborski zastupnici HDZ-a, a kasnije i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica ustvrdili su da je opozicija pogrešno protumačila spomenuti izvještaj.
„Radi se o obmanama, licemjerju i dvostrukim kriterijima i opet jednom željom da se radi o demontaži, posebno državnih institucija u širem smislu te riječi, a to je proces koji traje već duži period. Prvo licemjerje i obmana i laž koja je izrečena, a više puta se spomenula u ovom domu sada, dakle, spominje se priopćenje Vijeća Europe koje nema apsolutno nikakve veze s predmetnim zakonskim prijedlozima koji su danas na temi. Radi se o slobodi medija i sada se vuče neki koneksitet i želi se dodati da se radi o vezi s Kaznenim zakonom koji apsolutno nema veze, a ispušta se napomenuti da ovakve slične odredbe ima velika većina upravo istog tog Vijeća Europe i da idemo opet onamo gdje Hrvatska pripada, a to je prema zapadnoeuropskom okruženju i pravnoj stečevini u kojoj sudjelujemo“, izdeklamirao je Krunoslav Katičić.
Na pitanje zastupnika Marina Mandarića je li istina da je Europska unija protiv ovog zakona (pri čemu je taj HDZ-ov zastupnik stalno miješao Vijeće Europe i Europsko vijeće), ministar Ivan Malenica je odgovorio:
„Vijeće Europe se u svom izvješću referiralo na Zakon o medijima i prijedlog Zakona o medijima, odnosno nacrt koji je bio u okviru radne skupine koji nikada nije ušao u zakonodavnu proceduru“, da bi potom ponovio kako „30 država Vijeća Europe ima neki oblik sankcioniranja neovlaštenog odavanja sadržaja dokaznih i izvidnih radnji“.
Izvještaj Vijeća Europe koji se provlačio kroz cijelu raspravu o spornim izmjenama Kaznenog zakona zapravo je godišnji izvještaj o medijskim slobodama u Europi kojeg je izradila Platforma Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara čiji rad, barem deklarativno, podržava i hrvatsko Ministarstvo kulture i medija.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na „restriktivno zakonodavstvo“ spominje se, između ostalog, kako je „u Hrvatskoj Vlada pokušala ograničiti pravo medija da kritiziraju sudove ili štite svoje izvore“.
Prijetnje nad pravom zaštite izvora
Ograničavanje prava medija da kritiziraju sudove ili štite svoje izvore moglo bi se odnositi i na prijedlog Zakona o medijima koji je prošle godine procurio u javnost te zbog vala kritika nije odmakao dalje od radnog materijala, kao i na „Lex A.P.“ koji u svom članku 307. a pokušava zabraniti „neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“.
Članak 307. a je od svoje izvorne verzije dobio dodatna dva stavka. U prvom su od sankcije izuzeti oni koji obavljaju novinarski posao, a u drugom je naknadno dodano kako „nema kaznenog djela ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu“.
Novinarske organizacije, međutim, smatraju kako će i dalje biti pod pritiskom radi odavanja izvora, odnosno kako će ostati bez izvora informacija koji bi progovorili o eventualnim nepravilnostima ili nezakonitostima vezanima uz kaznene postupke.
Prijedlog koji bi “dokrajčio neovisno novinarstvo”
Da je u ovom izvještaju ipak riječ o kritici pokušaja donošenja krovnog Zakona o medijima jasno je iz ostatka teksta. Izrijekom se, naime, navodi: „U Hrvatskoj, ako bude novi zakon o medijima usvojen, on će primorati novinare da se registriraju; zabraniti im da kritiziraju rad sudova i javnih tužitelja, primorati ih da otkriju svoje izvore na zahtjev glavnog urednika; uvesti pravo na odštetu onim osobama čije je ime objavljeno u medijima nakon ‘ilegalnog’ stjecanja informacije te uvesti mjere od strane Medijskog vijeća kojeg će birati većina u parlamentu“.
Dodaje se potom kako kritičari upozoravaju da će „ako bude usvojen, taj zakon dokrajčiti neovisno novinarstvo u Hrvatskoj i oblikovati novu eru medija pod državnom kontrolom, u neskladu s europskim standardima”. Progovara se i o teškom radnom položaju novinara na način kako je to spomenuo zastupnik Jakšić.
O katastrofalnom tekstu radnog prijedloga Zakona o medijima Faktograf je već pisao. Pa iako je u ovoj saborskoj polemici ministar Malenica bio precizniji u iščitavanju kritika na račun hrvatske Vlade koje se nalaze u izvještaju o medijskim slobodama Vijeća Europe, zanimljivo je kako ga se te kritike uopće nisu dojmile. Sudionicima radne skupine za izradu novog Zakona o medijima, podsjetimo, stigao je tekst izrađen u Ministarstvu kulture i medija s gore spomenutim prijetnjama za novinarske slobode i po svoj bi prilici takav bio i pušten „u zakonodavnu proceduru“ da nije naišao na tako negativan odjek u javnosti. Novi nacrt zakona nije za mandata ove Vlade ugledao svjetlo dana.
Nema, također, jamstava da se i ove izmjene Kaznenog zakona neće naći u nekom budućem izvještaju Vijeća Europe, a s obzirom da postoji mogućnost da se one u praksi pokažu kao udar na novinarsko izvještavanje, naročito u pitanju zaštite izvora.
Ministar je u nastavku ponavljao frazu kako 30 zemalja Vijeća Europe ima odredbe slične onima kakve se predlažu u ovim izmjenama Kaznenog zakona, iako Vlada nije radila komparativnu analizu različitih sustava (u većini zemalja, primjerice, ne pravi se razlika između izvida koji su i kod nas tajni te nejavne istrage, već se sve vodi pod „istragama“), nego se samo referira na jednu presudu Suda za ljudska prava u kojoj se to spominje, a o čemu je Faktograf već pisao (1, 2) .
