N1 televizija održala je debatu među predstavnicima pet istaknutih stanaka na izborima po pitanju ljudskih prava, ali prvenstveno onih prava žena u Hrvatskoj. Sučelile su se Nina Obuljen Koržinek iz HDZ-a, Biljana Gaća koja predstavlja koaliciju Rijeke pravde, Morena Lekan iz Možemo!, Branka Lozo iz Domovinskog pokreta te Marija Selak Raspudić u ime Mosta.
Bilo je riječi i o recentnim događajima poput nasrtaja režisera Dalibora Matanića na mlade glumice, za koje je ministrica kulture Obuljen Koržinek najavila progon po službenoj dužnosti. No, bilo je riječi i o novom zakonu o pobačaju, koji od 2017. godine mirno leži u HDZ-ovoj ladici, iako je Ustavni sud parlamentu naložio da ga donese u roku od dvije godine, kao i o femicidu u kontekstu implementacije Istanbulske konvencije, odnosno Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Na ovom pitanju se ujedno rasplelo i najviše netočnih i krivo kontekstualiziranih tvrdnji.
Je li femicid u porastu?
Naime, Obuljen Koržinek izjavila je kako je Vlada predvođena HDZ-om donijela niz unaprjeđenja zakona, radila na prevenciji, financirala izgradnju novih sigurnih kuća te propisala najstrože kazne za nasilje pa i uvodi kazneno djelo femicida.
Biljana Gaća (Rijeke pravde) na izjave je Obuljen Koržinek uzvratila s:
“Brojke ne idu u prilog mjerama koje poduzima Vlada, jer vidimo da je stopa femicida u Hrvatskoj nažalost sve veća.”
Međutim, ova tvrdnja nije potpuno utemeljena.
Istanbulsku konvenciju ratificirala je prošla vlada Andreja Plenkovića 2018. godine, u kojoj je broj ubojstava na 100.000 žena bio rekordno najniži.
Dvije godine kasnije, u 2020. godini, došlo je do skoka ubojstava generalno, no prije svega femicida. To je jedna od rijetkih godina kada je broj ubijenih žena nadvisio broj muškaraca čiji je život nasilno prekinut. Žene u pravilu ubijaju muškarci, a počinitelji su najčešće (bivši) partneri ili muške osobe iz obitelji. Od 2020. godine ubojstva su, pa i ubojstva žena, u blagom padu.
Još je rano za reći kako će se 2024. – godina uvođenja posebnog kazenog djela femicida – uklopiti u ovu statistiku. No, baš na dan kada je Večernji list objavio priču da je redatelj Matanić godinama seksualno uznemiravao mlade glumice i suradnice, ubijene su dvije žene. Jedno od dva ubojstva može se okarakterizirati kao femicid, budući da je ženu u Zagrebu prostrijelio partner.
Femicid također ima puno oblika i nema jedinstvenu klasifikaciju, kako u EU tako ni u svijetu, stoga je iznimno teško uspoređivati podatke.
Rodna ideologija
Na Istanbulsku se konvenciju po običaju obrušila predstavnica Domovinskog pokreta, stranke koja obećava njenu deratifikaciju. Objašnjavajući to, Branka Lozo iznijela je dvije potpuno kontradiktorne tvrdnje:
“Istanbulska je konvencija doživjela debakl u onom dijelu gdje se najviše propagirala – a to je zaštita žena i obitelji od nasilja, a u drugom dijelu – u odnosu na rodnu ideologiju – procvjetala je punim plućima.”
Kao ilustraciju ponudila je navođenje “Roditelj 1” i “Roditelj 2” u formularima umjesto majke i oca te formulare aviokompanije Croatia Airlines koja nudi i treću opciju pored muškog i ženskog spola. Nekoliko minuta kasnije izjavljuje:
IK je jedna velika prevara kojom se daje ingerencija nehrvatskom tijelu, GREVIO, da kontrolira i upravlja procesima koji se tiču nasilja nad ženama, djecom i članovima obitelji, što je već jako dobro regulirano hrvatskim zakonima, a s druge strane daje Hrvatskoj po prstima jer nije implementirala onaj drugi dio koji se skrivao od javnosti za vrijeme promidžbe, a razvio se, a to su politike rodne ideologije.
GREVIO je nadnacionalno tijelo za nadzor provođenja Istanbulske konvencije, ali stručnjake koji u njemu sjede za izbor nominiraju Vlade. U rujnu prošle godine objavljeno je zadnje izvješće GREVIO-a o provedbi Konvencije. Niti jednom riječju nema spomena transrodnih osoba, numeriranih roditelja ili WC-a, spojenih ili odvojenih. Razlog leži u tome što se Konvencija doslovno bavi svim vrstama i oblicima rodno uvjetovanog nasilja, vodi se podacima državnih institucija i nevladinog sektora, temeljem čega izdaju preporuke, a ne “packe” ili kazne bilo koje vrste. No, temeljem tog izvješća Vlada je najavila izmjene niza zakona – kao što su izmjene u Kaznenom zakonu radi uvođenja kaznenog djela femicida, postroženje kazni za počinitelje ubojstava ili silovanja, osnivanje alimentacijskog fonda, ali i napuštanje nekih praksi poput “sindroma otuđenja djeteta”.
Kao što smo već pisali o ovim tezama Domovinskog pokreta, “rodna ideologija” je pojam bez značenja. Osim toga, Istanbulska konvencija se može prihvatiti ili odbaciti samo u cijelosti. Rod se u Istanbulskoj konvenciji spominje prije svega jer se ta konvencija bori protiv rodno utemeljenog nasilja, prepoznajući da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce. U Konvenciji stoji kako “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce, a “rodno utemeljeno nasilje nad ženama” označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Ipak, u njen se sadržaj se već godinama nastoji učitati niz pojmova i “kontroverznih momenata”, pa čak i doslovnim izmišljanjem članaka Konvencije.
Pobačaj
Govoreći o novom zakonu o prekidu trudnoće, Lozo je rekla:
Lozo: Ovo je delikatna problematika, ona uključuje svjetonazor i radi se o temi koja bi morala uključiti i etiku. Taj zakon bi trebalo promijeniti na sve sfere života… Zakon treba promjene i treba ga aktualizirati u smislu: u kojim slučajevima medicinskim i opravdanim je moguće izvršiti prekid trudnoće na način da se sačuva život majke.
Novinarka: Dakle samo ako je ugrožen život majke?
Lozo: To je svjetonazorsko pitanje za zaštitu života u principu.
Iz ovih riječi proizlazi da Domovinski pokret ima ambiciju novi zakon o pobačaju donijeti mimo odluke Ustavnog suda, koji ne dovodi u pitanje voljni prekid trudnoće. Naime, 2017. godine Ustavni sud je odbacio prijedloge da se postojeći zakon iz 1974. godine koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim. Hrvatski sabor, kojemu je naložio da u dvije godine mora donijeti novi zakon, ne može novim zakonom zabraniti prekid trudnoće, pojasnio je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.
“Zakonodavno rješenje po kojem je dopušten prekid trudnoće do 10 tjedna nije protuustavno. Ako bi Sabor odlučio suprotno, to bi bilo protivno odluci Ustavnog suda”, kazao je Šeparović. “Ukoliko bi se dogodilo da Hrvatski sabor ne bi poštivao ovu odluku, preuzeo bi na sebe političku odgovornost da izaziva ustavnu krizu”, pojasnio je Šeparović. Dodao je da je nakon ove odluke i prostor za eventualni referendum “vrlo sužen”.
Šeparović je naglasio da sud pritom “ne smatra da postoji ustavno pravo na pobačaj kao ljudsko pravo, nego da postoji pravo na privatnost žene koja uključuje pravo na slobodu izbora”. Odluku koja je suštinski na tragu postojećeg zakona Ustavni sud donio je s 12 glasova za i jednim protiv.
Ni u jednom trenutku se, dakle, ne dovodi u pitanje pobačaj na zahtjev, odnosno ne reducira ga se na spašavanje života majke.
