Kontroverzni poduzetnik Nenad Bakić podijelio je na Facebooku članak New Scientista ismijavajući poznati fenomen da smanjenje zagađenja zraka može lokalno i regionalno povećati temperature zraka. Članak u sebi sadrži poveznicu na drugi iz 2008. koji objašnjava da čišće nebo propušta više Sunčevih zraka.
Pritom ni jedan članak ne zagovara daljnje onečišćenje zraka, u kojemu je trgovac rekuperatorima Bakić pronašao novu tržišnu nišu. Razlog tome je što zagađenje ubija milijune ljudi u svijetu godišnje, što opet ne znači da nema lokalno djelovanje na temperature.
Primjerice, procjene za najzagađenija područja Kine kažu da oblaci smoga mogu blokirati do 35 posto sunčevih zraka, odnosno 1,5 kilovatsati po četvornom metru dnevno.
Već desetljećima se zna da su aerosoli važna, iako teško mjerljiva varijabla za regionalni prosjek temperatura. Štoviše, ako dođe do masovnog izbacivanja aerosola, što je slučaj kod snažnih vulkanskih erupcija poput Mt. Pinatuba 1991. godine, oni mogu utjecati i na globalne temperature. Upravo se ta erupcija uzima za osnovu projekata inženjeringa klime, konkretnije, ubrizgavanje sulfata u atmosferu.
Da više aerosola u atmosferi daje nižu temperaturu, zna se i prije Mt. Pinatuba. Točnije, zna se otkad je povećano djelovanje vulkana i zagađenje 1960-ih i 70-godina snizilo temperature do te mjere da se dovodila u pitanje ispravnost procjene da će povećani udio CO2 u atmosferi dovesti do globalnog zagrijavanja. Varijablu aerosola u svoj model uključio je još osamdesetih godina 20. stoljeća jedan od najvažnijih svjetskih klimatskih znanstvenika James Hansen.
Pitanje aerosola izravno adresira i Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), navodeći njihovo smanjivanje zbog čišćega zraka kao jedan od faktora zagrijavanja i razloga za promjenu obrazaca padalina te generalno stvaranja oblaka.
Što su aerosoli?
Atmosferski aerosoli su skupni naziv mikroskopske čestice, čvrste ili tekuće, koje lepršaju u plinu – atmosferskom omotaču Zemlje. Obično lebde blizu svoga izvora i to samo do nekoliko dana, prije nego što padnu na podlogu. Raspršivanjem, reflektiranjem ili upijanjem Sunčeve svjetlosti, aerosoli smanjuju količinu Sunčevog zračenja koje dopire do nižih slojeva naše atmosfere. Oni također djeluju kao jezgre za kondenzaciju oblaka, čime se dodatno smanjuje količina Sunčevog zračenja koje dopire do površine. Aerosoli mogu određivati i kakvi će ti oblaci biti, odnosno hoće li reflektirati više ili manje svjetlosti.
Zato IPCC smatra da postoje jaki dokazi da imaju značajan ukupan negativni efekt na zagrijavanje, ali također priznaju da “preostaje znatna nesigurnost”. Iako doprinose hlađenju, prije svega filtriranjem dijela Sunčevog zračenja, teško ih je promatrati i uključiti u modele. Njihov utjecaj na klimu je teško procijeniti i zbog toga što se raspršene čestice mogu puno razlikovati.
Postoje mnogi prirodni izvori atmosferskih aerosola, kao što su pustinjska prašina, sitne morske kapljice i sol iz oceana, biogeni aerosoli iz vegetacije, dim šumskih požara ili vulkani. Njihova je koncentracija relativno stabilna, dok je zagađenje promjenjivo. Štoviše, u europskoj promatračnici atmosfere, Copernicusu, navode kako utjecaj prirodnih aerosola općenito ima izravniji, lako uočljiv utjecaj na zagrijavanje.
“Kada su ti događaji prisutni u simulacijama (iz promatranja ili izračunati iz meteoroloških parametara u modelu), oni automatski izračunavaju smanjenje sunčevog zračenja na razini površine. Ova smanjenja zračenja općenito su kratkog vijeka i ograničena su na područje gdje se dogodila epizoda”, pojašnjavaju u Copernicusu.
No, uloga antropogenih aerosola je složenija zbog kemijskih veza koje se stvaraju među česticama. Glavni antropogeni izvor aerosola su emisije nastale izgaranjem fosilnih goriva, koja emitiraju širok raspon atmosferskih onečišćivača uključujući PM čestice, dušikov dioksid i SO2.
Čestice dima primjerice, za razliku od sulfata, mogu zagrijavati atmosferu. One su tamno smeđe ili crne, zbog čega apsorbiraju svjetlo i zrače ga u obliku topline i tako griju atmosferu, iako hlade površinu zemlje. Utjecaj aerosola na zagrijavanje ovisit će i o tome nalaze li se čestice ispod ili iznad oblaka, jesu li iznad zemlje ili mora, kakve su veličine i oblika, jesu li u zraku prisutne i neke druge kemikalije koje mogu utjecati na njih, spajaju li se s drugim česticama…
Nesigurnosti
Jedan od važnijih propisa koji je utjecao na količinu aerosola koje proizvode ljudi proizlazi iz međunarodnog zakona o pomorskom prometu iz 2020. godine, IMO 2020. Smatra ga se jednim od mogućih objašnjenja naglog skoka temperatura zadnjih godina, premda doprinos tog propisa ne može biti osobito velik zbog relativno male uloge pomorskog prometa u ukupnoj koncentraciji aerosola u atmosferi. Pomorstvo je zaslužno za oko 3,5% globalne emisije aerosola.
Kada su u Copernicusu analizirali val visokih temperatura na Sjevernom Atlantiku u lipnju 2023., otkrili su dvije značajne, opipljivije anomalije u kretanju aerosola. Jedna je prašina iz Sahare koja se pronosila preko tropskog Atlantskog oceana, a druga je nastala u masovnim požarima u Kanadi.
“Te su anomalije aerosola puno veće od promjene sulfata zbog smanjenja emisija brodova. Zbog toga je procjena utjecaja smanjenih emisija aerosola sulfata na temperaturu površine mora vrlo zahtjevna”, navodi Copernicus.
No, zrak u Europi je već zbog deindustrijalizacije daleko manje kontaminiran česticama nego što je bio, a taj trend bi se trebao nastaviti i u budućnosti. Jedan od razloga je i elektrifikacija prometa.
Očekuje se daljnje smanjenje zagađenja
A procjenjuje se da su aerosoli zaslužni što temperatura, usprkos ljudskim emisijama (dugotrajnih) stakleničkih plinova, do 2019. godine nije premašila 1,5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijsko doba. Njima se pripisuje efekt hlađenja za pola stupnja. Emisije aerosola su u Europi od 1980-ih snažno opale zbog politika poboljšanja kvalitete zraka, kao i u Sjevernoj Americi. Zadnjih godina dodatno su pale.
“Europa je drastično smanjila svoje industrijske emisije SO2 usred nekoliko godina rekordnih temperatura, što ide u prilog teoriji pozitivnog radijativnog forsiranja zbog smanjenih aerosola. Pad od 2020. je značajan, prema podacima Europske agencije za pomorsku sigurnost, ali smanjenje se podudara s pandemijom Covida-19 i povezanim smanjenjem prometnih aktivnosti”, navode u Copernicusu, dodajući da smanjene emisije nisu vezane samo za brodarstvo.
Europi se pritom, zbog politika zaštite čistoće zraka predviđa nastavak ovoga trenda, odnosno daljnje smanjenje aerosola.
Zaključno, činjenica da onečišćenje zraka ima utjecaj na brzinu zagrijavanja Zemlje odavno je poznata, samo što je taj učinak vrlo teško mjeriti. Ne radi se o novom otkriću, niti o pokušaju da se zagađenje zraka prikaže kao poželjno ili bezopasno. Zbog toga ocjenjujemo da objavi Nenada Bakića nedostaje kontekst.
