Ocjena točnosti

Hrvatski umirovljenici imaju kraći radni staž od prosjeka EU, ali njegova dužina zadnjih godina raste

Rat, pretvorba, privatizacija, reforme, tjerale su radnike u prijevremenu mirovinu i zato naši današnji umirovljenici imaju kraći staž.
Wolfgang Eckert (Pixabay)

“Problem našeg mirovinskog sustava je što u usporedbi s drugim državama članicama – iz vrlo objektivnih razloga, ali to je činjenica – imamo kraći staž. Naš trenutni staž je 32 godine prosječno i tu dolazimo do bitnog pitanja ostanka na tržištu rada“, ustvrdio je Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koje je predložio Klub zastupnika SDP-a.

Vidiš je u pravu kada govori kako Hrvatska ima kraći radni staž u usporedbi s drugim članicama Unije.

Prema podacima Europskog statističkog ureda (Eurostat) očekivano prosječno trajanje radnog vijeka za 15-godišnjake u Europskoj uniji u 2023. godini bilo je 36,9 godina. No, među zemljama EU-a prosječno očekivano trajanje radnog vijeka za 15-godišnjaka u 2023. godini varira od 32,2 godine u Rumunjskoj do 43,7 godina u Nizozemskoj.

Nizozemska i Švedska s očekivanih 43,1 godinom radnog staža i Danska s 41,3 godine radnog staža članice su u kojima je očekivano trajanje radnog staža 15-godišnje osobe u 2023. godini premašilo 40 godina.

Nasuprot tome, najniže očekivano trajanje radnog vijeka, osim u Rumunjskoj, bilježi se još u Italiji (32,9 godina) i Hrvatskoj. Stanovnik Hrvatske koji je lani napunio 15 godina života u svijetu rada trebao bi provesti prosječno 34 godine.

Procjene o trajanju staža danas mladih osoba Eurostat izrađuje na temelju procijenjene duljine života u pojedinim zemljama te omjera zaposlenih i nezaposlenih stanovnika za svaku godinu.

Koliko su dugo radili oni koji su danas umirovljeni?

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) prosječan mirovinski staž umirovljenika iz rada u lipnju tekuće godine iznosio je 31 godinu, tri mjeseca i tri dana. Taj se staž odnosi na preko 1,13 milijuna umirovljenika koji su mirovinu stekli prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, dakle iz rada.

Prosječan umirovljenik u Hrvatskoj star je 72 godine i šest mjeseci, kazuju podaci iz Statističkog biltena HZMO-a. Taj prosječan umirovljenik starosnu mirovinu koristi prosječno 22 godine, invalidsku mirovinu prosječno 19 godina i 11 mjeseci, a obiteljsku mirovinu 18 godina i dva mjeseca.

Kada govori o trenutnom prosječnom stažu umirovljenika, Vidiš govori o novim umirovljenicima. No, pritom nije precizan.

U prvih šest mjeseci ove godine pravo na mirovinu iz rada ostvarilo je ukupno 22 298 osoba – 17 381 umirovljenika koji su cijeli radni staž proveli u Hrvatskoj te 4 917 umirovljenika koji su mirovinu stekli prema međunarodnim ugovorima.

Prosječan mirovinski staž umirovljenika koji su pravo na mirovinu iz rada ostvarili u ovoj godini iznosi 32 godine, devet mjeseci i 12 dana (za muškarce je to 33,6 godina, a žene 32 godine). Dakle, novi umirovljenici su u svijetu rada nešto duže.

Kada se razluče mirovine iz rada, statistika pokazuje da je novi korisnik starosne mirovine prosječno radio 34 godine, pet mjeseci i 13 dana.

Korisnik invalidske mirovine koji je u ovoj godini to pravo ostvario prosječno je radio 24 godine, dva mjeseca i 27 dana, dok je korisnik obiteljske mirovine prosječno radio 28 godina, devet mjeseci i 20 dana.

Statistika pokazuje i da je prosječna dob novih korisnika mirovine 62 godine i devet mjeseci. Pritom je prosječna dob korisnika starosne mirovine 63 godine i devet mjeseci, invalidske mirovine 54 godine i devet mjeseci, a obiteljske mirovine 60 godina i 11 mjeseci.

Prema zakonskim odredbama, pravo na starosnu mirovinu stječe se s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. U prijelaznom razdoblju (2020. do 2029. godina) žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima. Tako u 2024. godini žena u starosnu mirovinu može otići s navršenih 63 godine i šest mjeseci (pod uvjetom da ima 15 godina mirovinskog staža).

U prijevremenu starosnu mirovinu može se otići s navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža pri čemu žene u prijelaznom razdoblju imaju povoljnije uvjete. Tako u 2024. godini u prijevremenu starosnu mirovinu može otići žena koja je navršila 58 godina i šest mjeseci, ali samo ako ima 33 godine i šest mjeseci mirovinskog staža.

U prosincu 1991. broj korisnika prijevremene mirovine 55 posto veći nego godinu ranije

Od 1990. godine do danas nekoliko su puta mijenjani uvjeti za umirovljenje. Svaka promjena unutar mirovinskog sustava dovela je do rasta prijevremenih umirovljenja. No, snažan pritisak na mirovinski sustav od 1990. na ovamo uzrokovale su ekonomske krize, propast velikih poduzeća, pretvorba i privatizacija.

Hrvatska nema nizak prosječan broj godina provedenih na radu zbog lijenosti radnika. Iza tog prosjeka, naime, krije se turbulentna povijest. S osamostaljenjem Hrvatske 1990. godine i početkom rata te potom pretvorbom i privatizacijom poduzeća mnoga su radna mjesta nestala, a tko se mogao umiroviti iskoristio je tu mogućnost.

Tako je primjerice u prosincu 1991. godine broj korisnika prijevremene starosne mirovine bio 55,2 posto veći nego u prosincu 1990. godine, dok je broj korisnika starosne mirovine porastao za 4,9 posto.

U prosincu 1992. godine na godišnjoj razini se bilježio rast starosnih umirovljenja za 17,9 posto, dok je broj prijevremenih starosnih umirovljenja pao za 16 posto.

Bijeg pred reformama i rezultat recesije

Idući valovi prijevremenih umirovljenja uslijedili su uoči reforme mirovinskog sustava 1999. godine kada su pooštreni uvjeti za umirovljenje pa je, među ostalim, za pet godina podignuta dobna granica, dok je obračunsko razdoblje za izračun mirovina prošireno na sve godine radnog staža, a ne samo 10 najpovoljnijih godina. Porast novih korisnika starosne i prijevremene starosne mirovine bilježi se  dvije godine prije reforme, a snažniji udar na mirovinski sustav zbio se 2000. godine. Na kraju te godine je broj novih korisnika prijevremene starosne mirovine bio 15,9 posto veći nego na kraju 1999. godine, što je rezultat ne samo reforme sustava već i tadašnjih gospodarskih prilika.

Uslijedila je nova mirovinska reforma i uvođenje drugog stupa obavezne kapitalizirane štednje od 2002. godine. I ta je reforma potaknula pritisak na mirovinski sustav. Iz godine u godinu rastao je broj novih korisnika prijevremenih starosnih mirovina daleko snažnije od broja korisnika starosnih mirovina. I u tim godinama nije samo reforma mirovinskog sustava bila razlogom već i zatvaranje radnih mjesta, a kasnije i globalna ekonomska kriza koja je započela 2008. godine i koja se u Hrvatsku prelila 2009. godine osiguravši joj pet godina recesije.

No, gospodarstvo je krizu predosjetilo, pa je koncem 2008. na godišnjoj razini broj novih korisnika prijevremene starosne mirovine porastao 14 posto. U 2009. godini taj je rast bio po stopi od 19,6 posto, a u 2010. godini čak 27 posto. Istodobno, broj novih korisnika starosne mirovine neznatno je rastao.

Sve do 2013. godine broj novih prijevremenih umirovljenika je rastao po dvoznamenkastim stopama, ne samo zbog krize već i najave nove reforme koja je dodatno pooštrila uvjete za umirovljenje. Od 2014. godine (kada je uvedeno „kažnjavanje“ prijevremenog umirovljenja) trend se počeo postupno ublažavati da bi, primjerice, na kraju 2022. godine broj prijevremenih umirovljenja na godišnjoj razini bio 0,8 posto veći.

Rat, pretvorba i privatizacija, propadanje poduzeća, uz gospodarske krize koje su radnike tjerale ili na cestu ili u prijevremenu mirovinu, kao i reforme mirovinskog sustava razlozi su zbog kojih se u Hrvatskoj u svijetu rada prosječno provodi manje godina nego u većini EU članica. No, taj se trend polako mijenja.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.