Nastava u prostorijama bez grijanja, sviranje u kaputima, puknuće i curenje cijevi – samo su neki od uobičajenih problema koji u akademskoj godini muče zaposlenike i studente Muzičke akademije. Ništa puno sretnije ne prolaze ni druge dvije velike akademije – Likovna i Dramska.
Financijski problemi s kojima se sve tri akademije, ali i niz manjih u Hrvatskoj, suočavaju nisu od jučer, ne predstavljaju loše rezultate aktualne uprave niti ukazuju na loše upravljanje financijskim sredstvima, ističe vodstvo, već ukazuju na višegodišnji, sustavni problem u kojem akademije ne mogu pokriti ni temeljne troškove.
Kritičnu situaciju Muzička je akademija doživjela krajem prošle i početkom ove godine nakon čega su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) i Sveučilište u Zagrebu (SUZ) reagirali “prvom pomoći” za održavanje likvidnosti. Dekan Igor Lešnik naglasio je tad da je potrebno sustavno rješenje putem programskih ugovora i da su problem glavarine za studente.
Akademije upisuju mali broj studenata jer se nastava uvelike temelji na individualnom radu i na malim grupama pa glavarine ne mogu pokriti temeljne materijalne troškove. Sve tri akademije zajedno godišnje upišu manje od 300 novih studenata. Najveći problem leži u tome što MZOM od 2018. godine nije mijenjao glavarine, tj. osnovni iznos koji se uplaćuje po studentu. Taj iznos za STEM područje iznosi 796,34 eura po upisanom studentu, za društvene i humanističke sveučilišne studije 570,71 eura po studentu, a za umjetničko područje iznosi 995,42 eura.
U tom periodu, dakle posljednjih šest godina, život je zbog inflacije poskupio 30-ak posto. Porasle su cijene režija, materijala, opreme, a u konačnici i cijena rada. Zbog toga i glavarine danas imaju manju vrijednost i mogu pokriti još manje materijalnih troškova. Veliki fakulteti s velikim brojem studenata taj problem rješavaju zahvaljujući velikom broju glavarina, dok akademije to ne mogu.
Dakle, sve tri akademije već se duže od desetljeća susreću s istim problemom – nedovoljnim sredstvima za bazično djelovanje. “Sredstva koja nam se dostavljaju pokrivaju otprilike trećinu naših potreba”, ističe za Faktograf Alen Novoselec, dekan Akademije likovnih umjetnosti.
Isto je rekao početkom godine i dekan Muzičke akademije Igor Lešnik: “Mi ne možemo upisivati veliki broj studenata jer je riječ o individualnom mentorskom radu i malim grupama. Nama ne može zbroj školarina pokriti temeljne materijalne troškove.”
Gomilanje dugova
Financiranje fakulteta u Hrvatskoj izgleda tako da osnovna sredstva javnim sveučilištima i veleučilištima doznačuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih za svaku akademsku godinu. Radi se o subvenciji studiranja redovitih studenata i sufinanciranju materijalnih troškova, no sve tri akademije suočavaju se s manjkom sredstava.
Foto HINA/ Denis CERIC /dc
“Akademija likovnih umjetnosti se kontinuirano, već niz godina susreće sa situacijom u kojoj njene financijske obaveze premašuju iznose sredstava koje dobiva ili zarađuje. One su dosad uvijek rješavane nekim oblikom intervencije i privremenim rješenjem – do sljedeće situacije koja se redovito ubrzo ponovno stvori”, napomenuo je Novoselec.
Od 2018. godine, osim temeljnog financiranja materijalnih troškova koje bi trebalo pokriti Ministarstvo, akademije dobivaju dodatna sredstva iz Fonda za interventna sredstva. No, konstantna “gašenja požara” i kratkoročne intervencije dovele su samo do gomilanja dugova i pretakanja iz jedne financijske konstrukcije u drugu.
Još 2019. dekani tri najveće akademije poslali su dopis na tri adrese – predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, tadašnjoj ministrici obrazovanja Blaženki Divjak i tadašnjem rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu – u kojem su istaknuli višegodišnje osnovne probleme: problem nepostojanja strateški promišljenog sustava financiranja umjetničkog područja, neisplatu vanjske suradnje za prošlu akademsku godinu, kao i dugovanja za troškove režija i održavanje hladnog pogona. Financiranje koje se temelji na broj studenata ide na štetu akademija, ističu dekani.
Na nedovoljan iznos glavarina jesenas je upozorio i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.
“Unatoč višegodišnjoj inflaciji i porastu troškova, kao i činjenici da Vlada smanjuje energetske subvencije, doznake visokim učilištima za redovne studente i materijalne troškove nepromijenjene su još od 2018. godine”, istaknuli su u priopćenju i dodali da su se razlike morale namirivati iz vlastitih sredstava ustanova, što si mogu priuštiti samo one ustanove koje na tržištu ostvaruju značajne prihode. “Prisiljavanjem na tzv. snalaženje, istovremeno su nas prisilili i na stvaranje funkcionalnog kaosa koji se očituje prelijevanjem sredstava iz strogo namjenskih izvora na režijske”, rekao je Novoselec.
Osim pokrivanja materijalnih troškova, veliki problem predstavljaju iznosi isplata za vanjsku suradnju koji su od 2019. umanjeni.
Akademijama nedostaju dvije trećine potrebnih sredstava
Na mjesečnoj i godišnjoj razini svakoj od akademija nedostaju dvije trećine sredstava (MUZA-i oko milijun, ADU oko 400.000 eura i ALU oko 600.000 eura).
“Matematički iskazano, za pokrivanje osnovnih troškova tri zagrebačke akademije potrebna su dva milijuna eura godišnje više. Prije toga potrebno je namiriti trenutni dug koji raste iz mjeseca u mjesec. Umjetničko područje samo je mali segment unutar velikog sustava od 37 sastavnica Sveučilišta. Kad već spominjemo strategiju, zar višekratno argumentirano pojašnjavanje nedostataka dvije trećine sredstava za akademije i iznosa od otprilike dva milijuna eura više na godišnjoj razini za uspješno funkcioniranje sve tri, predstavlja neku prijetnju državnom proračunu u iznosu od 28,5 milijardi eura”, pita se dekan Likovne akademije.
Kad se već uspoređuje svota koju traže akademije za osnovno funkcioniranje, spomenimo i da je isto to ministarstvo u ožujku ove godine dobilo sudski nalog isplatiti privatnoj tvrtki tri milijuna eura za radove u zgradi koja je i dalje u najmu Ministarstva. Problematično je to što nije bio proveden postupak javne nabave, ali i to da se među naručenim radovima nalazi primjerice prostorija za fitness koju je, kao i neke druge “sitne” luksuze, prema pisanju Novosti, naručio tadašnji ministar Dragan Primorac. Dug Ministarstva od tri milijuna kuna građani su platili polovicom listopada ove godine, ali za visoko umjetničko obrazovanje mladih – rješenja još nema.
Često se u ovom kontekstu može čuti kritika da su akademije djelomice i same krive za ovu situaciju. Kritizira se uprava, odnosno njezina sposobnost zarađivanja na tržištu, no Novoselec napominje da se radi o stereotipnom mišljenju da umjetnici nisu baš najbolji u raspolaganju novcem. Pita se kako to da nijedna od tri do pet uprava, koliko ih se u ovih 15 godina promijenilo, nije uspjela dovesti baš niti jednu od akademija u područje uspješnog poslovanja. Konkretno, ALU je izradila analizu protekle tri godine djelovanja, kao i projekciju za sljedeće tri godine.
Oni svake godine apliciraju i ostvaruju prihod za realizaciju posebnih projekata u suradnji s Ministarstvom kulture i medija, Gradom Zagrebom, HAVC-om, ali i od donacija i drugih izvora u iznosu od 70.000 eura.
“Uprave mogu pisati pisma i zahtjeve prema Sveučilištu i MZOM-u, mogu moliti i zahtijevati sastanke s rektorom, državnim tajnikom i ministrom, a hoće li do toga doći i hoće li se time išta riješiti, ovisi o pristojnosti, obziru, profesionalnosti i interesima druge strane. Ne vjerujem da su sve uprave bile nesposobne unaprijediti poslovanje svojih akademija. Skloniji sam mišljenju da prosjek mjeri uspjeh isključivo sposobnošću nekoga da zaradi novce pod svaku cijenu, često isključujući iz tog razmatranja ostale kategorije procjene: poštenje, etiku, odgovornost, opće dobro, dugoročnu dobrobit”, ističe Novoselec.
Dodaje da se u umjetnosti ne može promatrati samo komercijalna vrijednost jer je cilj poticanja kreativnosti “obogaćenje društva i uvjeta da se ta kreativnost primjeni i manifestira u bilo kojoj sferi ljudske djelatnosti”.
“Mi smo skrojili društvo koje sve mjeri sposobnošću zarađivanja i tržišnog opstanka. Pa zar će takvi okviri stvoriti ono što danas tako silno cijenimo i vrednujemo i čime se ponosimo – kulturnu baštinu”, pita se i zaključuje:
“Onaj tko daje novce obično želi umjetnošću promovirati sebe, a u kontekstu nacionalne strategije to bi se najbolje moglo ostvariti tako da potičemo i osposobljavamo mlade ljude na slobodno mišljenje i beskompromisno stvaranje, kao trag svoga vremena, a ne glorifikaciju nečije vladavine. Zbog toga je mogućnost zarađivanja akademija ograničena.”
Unatoč svemu napominje da ostavljaju mogućnost da mogu bolje financijski poslovati, planirati i štedjeti, no i uz sve te napore ne mogu izaći iz trenutne situacije.
Programski ugovori
U posljednje vrijeme puno se priča o Programskim ugovorima kao konačnom rješenju financiranja visokih učilišta. Radi se o ključnoj izmjeni u Zakonu o visokom obrazovanju donesenom prije dvije godine. Programske ugovore struka vidi kao novi i transparentniji model financiranja javnih visokih učilišta, a ideja iza njih je da svako sveučilište, odnosno fakultet, u konačnici dobije točno onoliko novaca koliko mu treba.
Zbog toga su dekani tri najveće akademije ponovno ove jeseni pokrenuli dopise prema Ministarstvu i ostalim relevantnim institucijama. Prvenstveno traže nova interventna sredstva za izlazak iz nelikvidnosti te dogovor o iznosima i načinu financiranja u budućem periodu, a za pokrivanje osnovnih troškova akademijama je potrebno dva milijuna eura više na godišnjoj bazi.
“Potrebno je prvo namiriti trenutni dug koji raste iz mjeseca u mjesec. Programski ugovori bi mogli značiti rješenja ako pokriju osnovno financiranje u punom iznosu prema financijskom planu. Ako želimo iste novce preraspodijeliti prema novom ključu i formuli i to uz dodatne administrativne procedure – ništa se neće promijeniti. Zato MZOM smatramo partnerom koji će doprinijeti razvoju i održanju umjetničkog područja i smatrati ga prioritetom te zbiljskim nacionalnim i općeljudskim blagom, a ne timom za dekoriranje svečanih bina i prilika”, rekao je Novoselec za Faktograf.
A na pitanje je li sve to na koncu uopće potrebno, Novoselec odgovara: “Pitanje treba li nas društvo, odavno je odgovoreno. Ako naš doprinos nije maksimalan i kontinuiran, ono može postati opasno i manje poželjno, što se već u sadašnjem stanju može naslutiti, pa i osjetiti.”
Čeka se reakcija Ministarstva
Ministar Radovan Fuchs je u siječnju najavio da će pregovori o programskim ugovorima s javnim sveučilištima uskoro krenuti, no Ministarstvo je na koncu sklopilo programske ugovore samo sa 14 institucija – 13 instituta i jednim veleučilištem. Da bi akademije stigle do tog stupnja, potreban je izlazak iz nelikvidnosti, ali i plaćanje vanjske suradnje unaprijed, povećanje iznosa školarina te osiguranje dodatnih sredstava ovisno o specifičnostima umjetničkog obrazovanja. I to je ono što se u ovom trenutku traži od Ministarstva.
Ako Ministarstvo ne odgovori na zahtjeve i ne ponudi rješenje, kako saznajemo, i prosvjed je opcija.
Pokušali smo dobiti komentar Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, ali do vremena objave ovog teksta odgovor nismo dobili.
Nadopuna (29.11.2024.): Nakon mjesec dana dobili smo odgovor iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih u kojem navode da “Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih zajedno s akademijama radi financijsku analizu stanja prihoda i rashoda kako bi se utvrdilo na koji način se može zajednički riješiti problem u suradnji sa svim dionicima: ministarstvom, sveučilištem i umjetničkim akademijama.”
