Kuba se sredinom listopada suočila s raširenim i ponavljajućim prekidima struje, nakon višestrukih kolapsa mreže. Usred toga, i uz uragan kao dodatnu otežavajuću okolnost, milijuni su dane provodili u mraku.
Ta je energetska kriza posljedica nesigurne infrastrukture, nestašice goriva i ograničene međunarodne pomoći, zbog čega je potpuna obnova sustava spora i neizvjesna.
Kako to često bude kad su u pitanju krize i katastrofe, neki vjeruju da objašnjena ne leže u kompliciranim povijesnim okolnostima ove karipske zemlje te njenoj ekonomskoj i geopolitičkoj pozadini. Takvi onda traže alternativna tumačenja u poznatim teorijama zavjere.
“Kuba ostala bez struje: Deset miliona ljudi u mraku“, stoji u postu objavljenom 19. listopada 2024. godine na Facebooku (arhiviran ovdje).
U post je umetnuta ilustracija koja bi trebala objasniti zašto se stanovnicima Kube to događa.
“U toku je Operacija ‘Blackout’ koja se sastoji iz 3 faze. Blackout nije običan nestanak struje, to je nestanak električne energije u jednom celom gradu, državi, pa čak i celom kontinentu. Železnice, benzinske pumpe, rasvete, internet, bankomati, alarmi – sve je ugašeno, što dovodi do nereda i pljački!!
Bonovi za hranu spremni, ide ograničenje i zabrana saobraćaja..
Blackout je u sklopu Velikog reseta i Agende 2030“, stoji u natpisima ilustracije.
Kolaps opskrbe strujom nije iznenadio Kubance
Kubanska nacionalna električna mreža prvi se put srušila 18. listopada, nakon kolapsa termoelektrane “Antonio Guiteras” (najveće u zemlji). Kubanska vlada najavila je tada da će zaustaviti sve nevitalne državne službe i poduzeća na tri dana dok se bori s energetskom krizom. Premijer Manuel Marrero rekao je da vlada nije imala izbora nego “paralizirati gospodarstvo”.
Prema pisanju španjolskog dnevnika El Paísa, “energetsko izvanredno stanje” proglašeno na Kubi nije iznenadilo ekonomiste, stručnjake za energetiku, pa čak ni opću populaciju. “Bili su svjesni da je veliki nestanak struje, koji će ih sve ostaviti u mraku, neizbježan. Nije to bio samo još jedan nestanak struje; on predstavlja sustavni propust u zemlji sa zastarjelom infrastrukturom koja ne proizvodi dovoljno energije da bi bila samodostatna. Kuba se oslanja na uvoz koji si ne može priuštiti i na trgovinske partnere koji isporučuju sve manje količine nafte”, piše El País.
Infrastruktura sustava, koja pati od nedovoljnog održavanja, dugo je signalizirala nadolazeći kolaps, za taj je dnevnik objasnio kubanski energetski stručnjak Jorge Piñón. “Osam kubanskih termoelektrana radilo je gotovo 40 godina, a te elektrane zahtijevaju visoku razinu operativnog i kapitalnog održavanja, što UNE [kubanski mrežni operater] nije osigurao. To je ono što je uzrokovalo sve probleme koje smo vidjeli u posljednjih pet godina. Rješenje za te probleme uvijek su bili kratkoročni popravci, ali ne i strukturni. Kubanska postrojenja trebaju potpunu dokapitalizaciju”, kazao je Piñón.
Kuba se desetljećima bori s čestim nestankom struje. Sličan nestanak struje dogodio se u rujnu 2022. godine nakon uragana treće kategorije, koji je oštetio elektrane. Kubanci su tada protestirali zahtijevajući popravak mreže.
Kako su mediji tada pisali, zemlja ima 13 elektrana za proizvodnju električne energije, od kojih je osam tradicionalnih termoelektrana i pet plutajućih elektrana iznajmljenih od Turske.
Uz to, porast potrošnje električne energije nije popraćen porastom njene proizvodnje. “Dok je proizvodnja električne energije nastavila padati i 2023. godini bila je 2,5 posto manja nego 2022., potrošnja, ne da se smanjila, nego se višestruko povećala. Prošle godine porasla je za 8 posto, sa značajnim povećanjem državne i rezidencijalne potražnje. Nadležni su uglavnom ukazivali na potonje, zbog porasta električnih uređaja u zemlji, unatoč stalnim isključenjima struje”, navodi portal On Cuba News.
Američki embargo
Prema podacima Međunarodne agencija za energiju (IEA) iz 2022. godinu, 83,5 posto električne energije na Kubi proizvedeno je korištenjem naftnih derivata. Isporuke goriva na otok znatno su pale ove godine jer su Venezuela, Rusija i Meksiko, nekoć važni dobavljači, smanjili izvoz na Kubu.
Američke sankcije i trgovinski embargo, kako tvrde kubanske vlasti (i drugi nezavisni promatrači), značajno utječu na kubansku opskrbu gorivom, ali i drugim resursima i tehnologijama pomoću kojih bi se ojačala energetska infrastruktura na otoku. Američka blokada ograničava pristup Kube dobavljačima i mogućnostima financiranja, budući da mnoge tvrtke izbjegavaju transakcije s Kubom zbog potencijalnih kazni prema američkom zakonu.
Trgovinski embargo SAD-a prvi put je uveden 1962. godine nakon revolucije na Kubi, koja je na vlast dovela Fidela Castra, a koja je bila povezana s drugim komunističkim državama, ponajprije Sovjetskim savezom, ljutim neprijateljem SAD-a. Za vrijeme predsjednika Baracka Obame (2009-2017.) otvorila se perspektiva poboljšanja odnosa dvaju susjeda. Nju je narušio Obamin nasljednik Donald Trump (2017-2021.) koji je ukinuo Obaminu odluku i vratio Kubu na popis zemalja koje “sponzoriraju terorizam”.
Tako je Kuba i dan danas podvrgnuta većini odredbi sankcija “koje kažnjavaju osobe i zemlje koje sudjeluju u određenoj trgovini s Kubom, ograničavaju pomoć SAD-a inozemstvu, zabranjuju izvoz i prodaju obrambenih proizvoda i nameće određene kontrole izvoza predmeta s dvojnom namjenom”. Ta blokada iz godine u godinu otežava život Kubancima koji teško dolaze do osnovnih potrepština, primjerice hrane i lijekova.
Na nedavnom zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, brojne zemlje ponovno su pozvale SAD da okonča svoj dugotrajni embargo, navodeći humanitarnu i ekonomsku štetu, posebno u pristupu gorivu, esencijalnoj robi i uslugama. Zemlje Latinske Amerike i Afrike istaknule su pozitivan doprinos Kube na globalnoj razini unatoč sankcijama. Naglasili su da embargo potkopava sposobnost Kube da postigne svoje razvojne ciljeve, s ekonomskim gubicima većim od 5 milijardi dolara u 2023. godini.
UN je 30. listopada velikom većinom – 187 “za”, dvije protiv (Izrael i SAD) i jednim suzdržanim (Moldavija) – potvrdio svoj zahtjev za okončanjem američkog embarga.
“[Opća skupština] još jednom potiče države koje imaju i nastavljaju primjenjivati takve zakone i mjere da poduzmu korake potrebne da ih ukinu ili ponište što je prije moguće u skladu sa svojim pravnim režimom”, stoji u neobvezujućoj UN-ovoj rezoluciji.
Teorije zavjere kao alternativno objašnjenje
Kao što smo u uvodu napisali, postoji niz, složenih, ali opipljivih i dobro dokumentiranih faktora, zbog kojih su milijuni Kubanaca sredinu listopada proveli u mraku. No širiteljima dezinformacija draža su alternativna objašnjenja pa su situaciju na Kubi prikazali kao izvršenje “Operacije Blackout” koja je dio “Velikog reseta” i “Agende 2030”.
Tim je teorijama zajedničko polazište da moćnici poput vlada, korporacija ili elita orkestriraju velike društvene promjene s ciljem ostvarivanja ekstenzivne kontrole nad stanovništvom.
O teoriji “Velikog reseta” Faktograf je pisao u nekoliko navrata. Ona vuče podrijetlo iz postojećeg plana pod nazivom Veliki reset, koji je izradio Svjetski ekonomski forum (WEF), organizatori godišnje konferencije za istaknute ličnosti iz sfere politike i ekonomije. U planu su iznesene različite ideje kako bi se zemlje mogle oporaviti od ekonomske štete uzrokovane pandemijom koronavirusa, no ne i plan da se uspostavi autoritarna svjetska vlada koju bi vodili moćni biznismeni i političari.
Na taj se način tumači i UN-ova Agenda održivog razvoja do 2030 godine, o čemu smo također pisali. Taj je dokument usvojen 2015. godine, a ima 17 ciljeva među kojima su: eliminacija siromaštva i gladi, unaprjeđenje zdravstvenog sustava, veća kvaliteta obrazovanja, rodna ravnopravnost, pristup čistoj vodi, priuštiva i čista energija, pošteno plaćen rad i ekonomski rast, inovativan pristup industriji i infrastrukturi, smanjenje nejednakosti, održivi gradovi i zajednice. No uzmemo li u obzir i to da se UN godinama zalaže za prekid blokade Kube, kontradiktorno je da je nedavni nestanak struje dio njenog navodnog tajnog plana.
Teorija zavjere “Operacija Blackout” (zamračenje) temelji se na ideji vladinog planiranog gašenja sustava napajanja i komunikacija diljem SAD-a, navodno kao sredstva društvene kontrole ili manipulacije stanovništvom. Nije raširena poput “Velikog reseta” i “Agende 2030”, a osmislio ju je američki Republikanac i bivši kandidat za doguvernera Pennsylvanije Teddy Daniels (1, 2)
U svakom slučaju, ove teorije zavjere iskorištavaju stvarne probleme, kao što su ekonomska nejednakost, krize i klimatske promjene, kako bi promicale sumnju globalnu suradnju i potaknule zabrinutost zbog gubitka individualnih sloboda.
Zaključno, suprotno tvrdnjama teoretičara zavjera, kriza opskrbe električnom energijom na Kubi proizlazi iz složene mreže infrastrukturnih, gospodarskih i geopolitičkih problema, a ne iz spekulativnih globalnih planova.
