Izvještaj agencije Associated Press o visokim temperaturama na Arktiku objavljen sredinom studenog 1922. godine u Washington Postu već se godinama dijeli na društvenim mrežama kako bi se dokazalo da je ranije topljenje polarnog leda dokaz da se s klimom ne događa ništa novo. Ovih dana članak se u svrhu promicanja iste teze koristi i na našem govornom području. Objavljena je na Facebook stranici “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, na kojoj se uglavnom propagira teza da je promjena klime uobičajen proces na koji ljudi ne utječu svojim djelovanjem.
Ekstremi kroz povijest!!
Zapisi iz 11. mjeseca daleke 1922. godine o sve toplijem Arktiku i otapanju leda nad istim područjem.
Naravno radi se o prirodnim cikličkim procesima, jer je inače postojao topliji ciklus između 1900. i 1940. godine na sjevernoj Hemisferi. Što mi u novije vrijeme čitamo i slušamo od strane teoretičara izmišljenih ” antropogenih klimatskih promjena, ili globalnog zagrijavanja “?! Da je navodno svemu čovjek kriv.!!😄😄 “I kao ništa nije kao prije, jer kao prije je sve bilo drugačije”!! Ma nemojte!!😄😄
Pritom, za razliku od većine dijeljenja na stranim jezicima [1, 2 ], ova varijanta ne sadrži falsificirani dio teksta da će porast razine mora zbog Arktika koji se topi učiniti obalne gradove nenastanjivim “u roku od nekoliko godina”. Tu dezinformaciju, konzervativni Cato institut i dan danas, dakle, dulje od deset godina, drži na svojim stranicama. Međutim, ni ovako vjerno preneseni članak ne govori puno o utjecaju stakleničkih plinova na srednje globalne temperature.
Neusporedivo
Temperature rastu u svakoj regiji na Zemlji, no zagrijavanje u Arktiku više je nego dvostruko veće od globalnog prosjeka, navode znanstvenici Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).
To ne znači da ne postoje varijacije u mjerenjima i da vremenskih ekstrema i raznih odstupanja nije bilo i da ih neće biti ponovo. Kao što smo već pisali, sadašnji trend ukazuje na smanjivanje ledenih polarnih kapa, što pokazuju sva relevantna mjerenja [1, 2]. A osim površine leda, mijenja se i njegova debljina.
Kate Moran, predsjednica Ocean Networks Canada sa Sveučilišta Victoria, organizacije koja prati podatke o Arktiku, izjavila je za AFP kako varijacije leda zabilježene prije 100 godina nisu usporedive s današnjima.
Rekla je da podaci iz 1922. godine “pokazuju gust, koncentrirani morski led (višegodišnji),” što je “drastično drugačije od današnje situacije, gdje ima vrlo malo višegodišnjeg leda i manja je površina.”
“U klimatskoj smo izvanrednoj situaciji, a Arktik se zagrijava brže i intenzivnije nego gotovo bilo koje drugo mjesto na planeti,” rekla je Moran, ukazujući na gubitak morskog leda, porast razine mora, gubitak ledenjaka i ekstremno zagrijavanje oceana. “Nismo svjedočili tako drastičnim promjenama u višegodišnjem ledu već više od 15 milijuna godina.”
Moran je također istaknula da u 1922. godini “ti utjecaji klimatskih promjena još nisu bili vidljivi, iako je efekt staklenika i njegov potencijal bio poznat od kasnih 1800-ih”.
Izvješće odražava vremenske uvjete i tehnologiju
Na pitanje o opažanjima iz izvješća iz 1922., Jayantha Obeysekera, direktor Centra za rješenja za razinu mora na Međunarodnom sveučilištu Florida, rekao je za AFP: “Čini se da je ono što je opaženo u to vrijeme bila lokalizirana pojava, a ne arktička pojava širokih razmjera.”
Sridhar Anandakrishnan, glaciolog i profesor geoznanosti na Državnom sveučilištu Pennsylvania, također je rekao da su opažanja iz tog izvješća “bila poznata i očekivana.”
“Toplije godine u prošlosti su se događale — prije nego što su učinci ljudski uzrokovanog povećanja CO2 i zagrijavanja postali enormni,” rekao je Anandakrishnan. “One su bile dio prirodne varijabilnosti klimatskog sustava, koju svi poznajemo.”
Stručnjaci su također izjavili za AFP da su istraživači koji su izvještavali o uvjetima na Arktiku prije 100 godina imali pristup daleko inferiornijoj tehnologiji.
“Godine 1922., mjerenje i praćenje mora i oceana obavljalo se pomoću brodova koji su zapravo bili tamo — i na kopnu od strane ljudi koji su putovali na ta područja,” rekao je Anandakrishnan. “Njihov pogled na svijet bio je točan u onoj mjeri u kojoj su mogli vidjeti, ali nije imao globalni doseg kakav danas imamo zahvaljujući satelitskim snimkama, plutačama, plovcima, zrakoplovima, dugoročnim meteorološkim postajama itd. Osim toga, danas imamo daleko bolje modele i mogućnosti projekcija.”
Doprinos satelita
Claire Parkinson, vodeća znanstvenica za klimatske promjene u NASA-inom Goddard Space Flight Centeru, se slaže s ovom ocjenom.
“Zahvaljujući satelitima koji nam sada omogućuju svakodnevno praćenje cijele površine morskog leda, statistike su danas neusporedivo potpunije nego što su to mogle biti 1922. godine,” rekla je.
Prethodna opažanja, dodala je, “ne mijenjaju činjenicu da zagrijavanje koje sada doživljavamo može dovesti do ozbiljnih problema, primjerice zbog porasta razine mora.”
Dakle, kao i u slučaju temperatura, privremene lokalne varijacije i vremenski ekstremi iz prošlosti, ne moraju govoriti puno o smjeru niti ukupnoj slici klimatskih procesa.
