U nedjelju će građani po treći puta ove godine izaći na izbore – ovog puta predsjedničke.
Prema posljednjim anketama, čini se da će glasači odlučivati o tome tko će biti predsjednik države idućih pet godina početkom 2025., u drugom krugu izbora. Naime, trenutačni predsjednik Republike Zoran Milanović ima najveću prednost, ali ne toliku da bi izbore dobio u prvom krugu.
Izazivača na njegovu poziciju je sedmero, ali za sada najviše šanse da s Milanovićem sparira u drugom krugu predsjedničkih izbora ima Dragan Primorac, nezavisni kandidat kojeg podupire HDZ.
Ovlasti predsjednika Republike
Milanović je u ovu utrku ušao s predizbornim programom koji se sastoji od tri ključne poruke: zaštita hrvatskog suvereniteta, briga za hrvatske ljude te zaštita hrvatskih institucija.
Prije nego se osvrnemo na proteklih pet godina mandata aktualnog predsjednika radi objektivnosti valja još jednom ponoviti koje su to točno ovlasti koje ima predsjednik Republike.
Ustavnim promjenama iz 2001. godine – kada je Hrvatska prešla iz polupredsjedničkog u parlamentarni politički sustav (1, 2, 3, 4) – ovlasti predsjednika države su limitirane. Ukratko. predsjednik je sukreator vanjske politike, odgovoran za sigurnost zemlje kroz nadzor tajnih službi i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.
Šire, kako je u pregledu programa predsjedničkih kandidata Faktograf ranije navodio, danas on ima iduće ovlasti: raspisuje izbore za Sabor i saziva prvo zasjedanje Sabora; raspisuje referendum u skladu s Ustavom; povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade; daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom; na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu; prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija; vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske; imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom; na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik RH objavljuje rat i zaključuje mir; u skladu s Ustavom i zakonom, surađuje s Vladom RH u usmjeravanju rada sigurnosnih službi; za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.
Oporba na Pantovčaku
Dakle, radi se o širokom ali, u većini slučajeva, limitiranom i podijeljenom dijapazonu ovlasti pa je stoga bitno da između Banskih dvora (odnosno sada privremeno Nacionalne sveučilišne knjižnice) i Pantovčaka postoji dijalog i uvažavanje.
Nažalost, toga u proteklih pet godina nije bilo previše te su se otrovne strelice, posebice po pitanju Oružanih snaga RH, slale izravno i neizravno s jedne na drugu stranu. Argumentacija koju su koristile obje strane ponekad je doista bila na najnižoj razini, a Milanović se u njoj nije libio koristiti i uvrede, najčešće korištenjem novih riječi, primjerice “Plenkošenko”.
Gledajući unatrag, Milanovićev mandat nije bio obilježen velikim promjenama koje je on predstavio i progurao ili njegovim pobjedama u “tvrdoj kohabitaciji” s premijerom Andrejem Plenkovićem, već jednostavnom činjenicom da je institucija Predsjednika Republike zapravo jedna od rijetkih koja nije pod direktnom ili indirektnom kontrolom HDZ-a.
Milanović je taj moment, zajedno s pasivnošću SDP-a pod vodstvom Peđe Grbina, populistički iskoristio da pozicionira sebe kao jedinu konkretnu oporbu te branu protiv autoritarnosti Plenkovića i korupcije.
“Normalno” s “karakterom”
Bivši predsjednik SDP-a i bivši premijer izabran je za predsjednika Republike 9. siječnja 2020. godine. Za njega je tada u drugom krugu u Hrvatskoj i inozemstvu glasalo više od milijun i 34 tisuća birača, a za njegovu protukandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović 929 tisuća. Na izbore je bilo izašlo 55 posto birača.
Milanović je tu bitku dobio, iako nikada nije objavio konkretni predizborni program. Umjesto toga je u kampanju ušao sa sloganima “Predsjednik s karakterom” te “Normalno”.
“Moje najmoćnije oružje bit će moj govor. To je ono što predsjednik ima, a ako nema – ništa mu ne pomaže, a posebno ne veće ovlasti. Bit ću neka vrsta vrhovnog pravobranitelja Hrvatske, njezina naroda, građana, iako i sadašnja pravobraniteljica dobro radi svoj posao. Tu predsjednik može najviše neumorno upozoravati na probleme malog čovjeka koji živi od rada, a ne od zastare, ne od nedostatka dokaza”, poručio je 9. studenoga 2019. Milanović s prvoga velikog predizbornog skupa pod nazivom ”Potpuno normalan skup”. Osvrćući se na aktualne prijepore u društvu, ustvrdio je tada da antifašizam nije ideologija, nego otpor, a da je njegova ideologija ideologija slabijih.
U pobjedničkom govoru na skupu u zagrebačkoj Tvornici izjavio je i iduće: “Neće biti spletki, tajnih dealova ni poslova. Za mene će sve stranke biti iste, jer mi smo parlamentarna demokracija. Sve drugo je put u tiraniju i samovolju, a predsjednik tome mora biti brana. Jedina snaga je snaga govora i hrvatskog Ustava, u kojem ima dobrih i manje dobrih stvari, ali dok je na snazi, treba ga poštovati”.
Prvi dio mandata obilježen pandemijom
Mandat “normalnog” predsjednika “s karakterom” započeo je u vrijeme “nove normalnosti” nametnute pandemijom koronavirusa, a koja je uključivala preispitivanja diljem svijeta jesu li lockdown te obavezno cijepljenje ispravne taktike u borbi s virusom koji je iz dana u dan uzimao sve više maha.
U Hrvatskoj je osnovan Nacionalni krizni stožer, radna skupina Ministarstva unutarnjih poslova za upravljanje pandemijom, a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović imenovan je načelnikom Stožera. Uskoro se povela rasprava je li to tijelo (i odluke koje ono donosi) u skladu s Ustavom. Ustavni sud je 14. rujna 2021. donio rješenje kojim je potvrdio su epidemiološke mjere Nacionalnog stožera donesene u skladu s Ustavom.
Milanović je tada izjavio kako je donesen “jedan vrlo nejasan i labav pravni okvir” te da se Ustavni sud (kojeg je definirao kao političko tijelo) prepao, ali i da to je „ljudski”.
„To je sad takva odluka, bit će problema zbog nje, to nije mudra odluka po meni i u tom smislu ja je primam na znanje. Ne mogu protiv nje, ali neću šutjeti i branit ću Ustav i ustavne slobode onako kako ih vidim i doživljavam“, rekao je. Pritom je naglasio da ne dijeli ni stajališta dijela oporbe da Ustavni sud treba ukinuti.
Poticao je cijepljenje te se i sam cijepio. No, kako je i najavio, Milanović doista nije šutio o daljnjim prijedlozima oko pandemije te donesenim mjerama vezanim uz njeno suzbijanje. Bio je protiv nošenja maski nakon cijepljenja (na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Bruxellesu u lipnju 2021. jedini od lidera nije nosio masku), protiv najava uvjetovanja potpora poslodavcima cijepljenjem te protiv uvođenja obveznog cijepljenja protiv koronavirusa. Žestoko se protivio i bilo kakvoj mogućnosti uvođenja policijskog sata, uz komentar da “one koji pričaju o policijskom satu treba strpati u maricu”.
A u rujnu 2020. PNUSKOK-ove marice po prvi put su došle po tadašnjeg predsjednika Uprave JANAFA-a Dragana Kovačevića zbog sumnji da je dodjeljivao poslove odabranima u zamjenu za milijunsko mito. Jedan od onih za koje je USKOK sumnjao da je dobio posao nudeći mito Kovačeviću bio je i poduzetnik Krešo Petek. Policija je duže vrijeme pratila Peteka pa su tako videokamerom zabilježili kako ulazi u banku po novac, kako izlazi iz banke s novcem te kako odlazi do tzv. “kluba” u Slovenskoj ulici 9 u Zagrebu. Snimili su ga kao ondje ulazi te izlazi bez novca.
U javnost je uskoro procurilo da su u taj ilegalni klub (prostor nije bio registriran za tu djelatnost i u njega nitko nije mogao ući nepozvan), uz još niz drugih poznatih imena, dolazili tadašnji ministri Tomislav Ćorić i Josip Aladrović te jedan još uvijek aktualni – Oleg Butković. Dolazio je i tadašnji sudac Visokog kaznenog suda, a sada glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, ali i predsjednik Zoran Milanović. Dolazili su za vrijeme lockdowna, kada su svi ugostiteljski objekti bili zatvoreni, a policija je hrvatske građane tjerala s javnih šetnica i površina.
Svoj odlazak tamo u vrijeme lockdowna Milanović je objasnio ovako: “Jesam li trebao biti doma tih mjesec dana? S kim se ja smijem nalaziti tih mjesec dana? To je bilo u vrijeme lockdowna i zvao me prijatelj iz Dalmacije, bilo je puno hrane koju je trebalo baciti jer nije imao kome dati. Našli smo se jer je tamo bilo praktičnije. Ali to je bezvezna tema”, rekao je Milanović. Dodao je i kako je “pogled sa Slovenske 9 bezvezan”, da je to “jedna rupa” i da su Plenkovićevi ministri tamo “nepotrebno dolazili kao zadnji magarci”.
Seksizam i omalovažavanje
Ovakvo objašnjenje nije bilo dovoljno saborskim zastupnicama Daliji Orešković i Marijani Puljak koje su 29. rujna 2020. održale konferenciju za novinare i performans ispred prostora Kovačevićeva kluba. Orešković i Puljak na konferenciju su donijele svoju varijantu ploče Ureda predsjednika Republike Hrvatske te su je postavile na zgradu u kojoj se nalazi “klub”.
“Danas smo ovdje ispod posebnog Ureda predsjednika Republike Hrvatske, u kojoj postoje dvije Hrvatske. U jednoj građani moraju slijediti pravila. To je i Hrvatska poduzetnika koji u vrijeme lockdowna nisu smjeli raditi, a i koji su inače drakonski kažnjavani ako im se nađe samo kuna viška u blagajni”, rekla je Puljak. Milanović ih je na to obje brutalno izvrijeđao nazvavši ih pritom i “samodopadnim narikačama”. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ocijenila je njegovu izjavu seksističkom, dodajući da obiluje i drugim “uvredljivim i omalovažavajućim etiketama”.
“Nazvati političarke, saborske zastupnice, ‘samodopadnim narikačama’ jest seksizam budući da ih se vrijeđa i omalovažava temeljem spola (narikače su izraz koji se koristi isključivo za ženske osobe)”, ocijenila je Ljubičić u priopćenju pozivajući političare na veću odgovornost u javnoj komunikaciji.
Pravobraniteljica Ljubičić Milanovića je prozvala i nakon što je u siječnju ove godine usred konferencije za medije komentirao seksualnu orijentaciju ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana. Osudila je javno iznošenje informacija o navodnoj seksualnoj orijentaciji, i ustvrdila da je seksualna orijentacija u domeni nečije privatnosti i o njenom eventualnom javnom deklariranju odlučuje isključivo osoba o kojoj se radi.
Od Agencije za zaštitu osobnih podataka zatražila je pak stručno mišljenje iz aspekta zaštite osobnih podataka, smatrajući da su u slučaju Milanovićeve izjave dovedene u pitanje ustavne kategorije koje jamče pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života te dostojanstva, kao i sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Milanović joj je odbrusio da ima dvostruke kriterije jer nije tražila “stručno mišljenje” zbog Habijanove ranije izjave da on “ima bipolarni poremećaj”.
Sukob s Ustavnim sudom
Naime, Milanovićevo protivljenje tome da Ustavni sud treba ukinuti trajalo je svega do svibnja 2022. To tijelo je tada zaključilo da referendumska pitanja iz dviju Mostovih inicijativa o ukidanju covid potvrda i “stožerokracije” nisu u skladu s Ustavom, a što je pak izazvalo žestoku reakciju Milanovića.
“Ovo što je danas tih deset sudaca napravilo je državni udar. Taj sud treba ukinuti i to na referendumu da vide što je volja građana i što znači kada 400 tisuća ljudi nešto svjesno potpiše”, rekao je te dodao kako Ustavni sud napada i gazi Ustav, bavi se zaštitom lika i djela Andreja Plenkovića i da nam takav sud “ne treba”.
Taj sud je pak u travnju ove godine zaključio kako bi bilo protuustavno da se Zoran Milanović s pozicije predsjednika Republike natječe na parlamentarnim izborima. Predsjednika Zorana Milanovića pozvao je da odmah podnese ostavku na dužnost predsjednika Republike ili da, u suprotnom, ostane na mjestu predsjednika države, ali odustane od kampanje za parlamentarne izbore.
Ustavni sud je izdao i upozorenje da Milanović ne smije biti na izbornim listama, niti se pojavljivati na izbornim skupovima a, također, ni on, niti SDP, ne smiju tijekom kampanje spominjati da je Milanović njihov kandidat za premijera. Predsjednik Suda, Miroslav Šeparović, na konferenciji za novinare kazao je i kako bi u slučaju kršenja tog upozorenja Ustavni sud mogao poništiti sve izborne radnje, uključujući odluku o raspisivanju izbora, ali i da je moguće poništenje izbora.
Milanović im je odgovorio kako je riječ o “pripremi za državni udar”.
“Ti ljudi nemaju mjeru. Zato Treća republika. Zato ovakvi ljudi više ne smiju donositi odluke, opasni su”, izjavio je medijima. Ranije je za ustavne suce rekao i da su “gangsteri”, “uglavnom totalni anonimci” i “ljudi iz prljave i hladne sjene” koji imaju ovlasti “veće od Boga”.
Na suce Ustavnog suda obrušio se i kada su početkom prosinca sami sebi produžili mandat nekoliko sati prije isteka mandata desetorici sudaca. U Facebook statusu tu je odluku nazvao “nezapamćenim udarom na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske”.
“Imamo ustavne suce kojima hrvatski građani više nemaju razloga vjerovati, jer su pokazali da su spremni prekršiti Ustav kako bi zaštitili svoje mandate. Najmanje što mogu napraviti takvi otimači Ustava – njih četvero koji su još na Ustavnom sudu – je da daju ostavke, jer njima i njihovim odlukama više nitko ne može vjerovati.”, napisao je Milanović.
Vojska, sukobi s Banožićem i NSATU misija
Budući da je glavni zapovjednik Oružanih snaga RH, Milanović je posebno bio osjetljiv na vojsku i stalno se sukobljavao s bivšim ministrom obrane Mariom Banožićem. Jedan od prvih sukoba dogodio se kada ga je Milanović prozvao za nedolaske na redovne brifinge. Potom su se sukobljavali oko polaganja vijenaca, slanja Počasno zaštitne bojne u Bosnu i Hercegovinu, oko nabavke Bradley vozila (iako je tu Milanović kritiku prvenstveno usmjeravao na Plenkovića), oko admirala Roberta Hranja i oko opstruiranja dodjele činova kadetima.
Jedna od najvećih svađa između ove dvojice izbila je kada je Banožić prijevremeno umirovio zapovjednika Počasno zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula. Sukob je trajao tjednima, a Milanović je pritom ministra obrane optužio za samovolju i grubi nasrtaj na uredno funkcioniranje sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske. No nije se zaustavio na tome već je Banožića prozvao i da “uporno lažima obmanjuje hrvatsku javnost”, “da krši zakon svojim kadrovskim odlukama”, “uvodi nered u vojnu hijerarhiju” te da mu je Andrej Plenković “skrbnik”.
Banožić ga je potom optužio za kršenje Ustava i zakona. Predsjednik Republike mu nije ostao dužan te je izjavio kako je Banožić postao problem države. “Došao je potpuno nepripremljen, neuk i užasno agresivan, voditi jedan od najdelikatnijih sustava u državi i surađivati s vrhovnim zapovjednikom i biti mu na usluzi. On radi sve suprotno”, tvrdio je Milanović. Zbog njega je više puta pisao premijeru tražeći ga da poduzme mjere iz svoje nadležnosti “u cilju omogućavanja normalnog funkcioniranja i razvoja Oružanih snaga RH”.
Banožić ga je potom prozvao zbog adaptacije i ulaganja u državnu rezidenciju na Hvaru koja je iznosila nekoliko stotina tisuća kuna te troška njegovog ljetovanja tamo. Milanović mu je odgovorio da se onda istraži na što je doista potrošen taj novac budući da o toj nekretnini na Hvaru brine državna tvrtka Državne nekretnine, a kojoj je jedno vrijeme, tada kao ministar imovine, bio nadležan upravo Banožić.
“Znajući za Banožićevu sklonost mažnjavanju nepripadajuće mu imovine i osvjedočenu spremnost pogodovanja kad je riječ o nekretninskim poslovima, opravdano možemo sumnjati kako je i prilikom spomenute ‘adaptacije’ bilo muljanja Državnih nekretnina pod njegovim vodstvom. Budući da Predsjednik Republike nije tražio bilo kakve intervencije u državnoj rezidenciji, ostaje nam pitati se je li nesretni ponavljač možda želio kupiti Predsjednikovu naklonost opremajući je na svoju ruku dekorativnim jastucima?”, tvrdio je Milanović.
Ministra obrane je kritizirao i zbog toga “što se u rješavanju stambenog zbrinjavanja hrvatskih vojnika nije napravilo ništa”. “Ali se zato ministar obrane Mario Banožić pobrinuo za rješavanje svog stambenog pitanja”, upozoravao je.
Posebno ga je iritirala “stranačka politika” u vojsci te njena “politizacija”. Upozoravao je i da se vojni proračun ne smije smanjivati, da se osiguraju sredstva za protuzračnu obranu, da je potrebno nabaviti brodove za obalnu stražu i ulagati u mornaricu te da vojsci nedostaje četiri tisuće vojnika. Požurivao je izgradnju hangara za nove vojne helikoptere i podržao nabavku novih borbenih zrakoplova te na održavanje sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Doduše, nije se ustručavao i otkazivati određene aktivnosti u vojsci. Tako je 15. ožujka 2022. zabranio prelete vojnih zrakoplova iznad Zagreba i svih drugih gradova u Hrvatskoj prilikom posjeta nosača zrakoplova “Charles de Gaulle”. “Jučer je došlo do nepotrebnog i grubog uznemiravanja ljudi u situaciju nabijenoj strahom zbog onoga što se događalo zadnjih dana. Dobio sam očitovanje načelnika Glavnog stožera”, dodao je predsjednik Milanović i najavio kako će se voditi računa o tome da se takve situacije ne ponove.
I doista, 10. srpnja ove godine je otkazao vojnu vježbu Hrvatske ratne mornarice i Kopnene vojske na području kompleksa Kupari koja se trebala održati od 1. do 3. kolovoza. “Vojne vježbe moraju se održavati i Predsjednik Republike će u okviru svojih ovlasti osigurati nesmetano i redovito održavanje vojnih vježbi, ali one moraju biti uredno planirane i pripremljene, a ne ishitrene i na štetu hrvatskih građana i gospodarstva, u ovom slučaju hrvatskog turizma”, komunicirano je iz njegova Ureda. Ministar obrane Ivan Anušić tvrdio je kako za otkazivanje vježbe nije bilo potrebe.
Predsjednik se oglašavao i oko pitanja ponovnog uvođenja vojnog roka te se oko njegove provedbe sukobio s Plenkovićem i Anušićem. Anušić je njavio izmjene Zakona o obrani kako bi lakše zaobišao Milanovića koji je zbog te teme tražio hitno sazivanje sjednice Vijeća za obranu. Naime, o ponovnoj aktivaciji vojnog roka glasa Sabor, ali predsjednik Republike može na niz načina spriječiti njegovu provedbu.
Do velikog sukoba na relaciji Plenković i Anušić – Milanović došlo je zbog mogućnosti sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga RH u NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU). Milanović je odbio dati suglasnost za odlazak hrvatskih vojnika, odnosno časnika u operaciju pružanja logističke potpore i obuke ukrajinske vojske jer bi to, prema njemu, značilo direktno uključenje u rat na strani te zemlje protiv Rusije. Inače, upravo je Milanović bio taj koji je prisustvovao summitu NATO-a u Washingtonu na kojem je donesena deklaracija na temelju koje je uspostavljena misija NSATU.
“Ko leti, vrijedi, ko vrijedi, leti, ko ne leti, ne vrijedi”
Milanovićeva navika korištenja vojnih helikoptera (a ponekad i brodova) za putovanja diljem Hrvatske često mu se vraćala poput bumeranga i doista zaslužuje posebnu kategoriju. Jedna od prvih situacija koja je aktualizirala njegovo upitno korištenje vojnih resursa dogodila se 2020. kada je 11. do 14. kolovoza na raspolaganju imao vojni brod i helikopter u odlasku i povratku iz Albanije. Otkriveno je i da je tada, točnije, 11. kolovoza letio vojnim helikopterom s Hvara, gdje je ljetovao u državnoj rezidenciji, vili Kovač, do Dubrovnika, a helikopter je ponovno koristio 14. kolovoza na relaciji Dubrovnik – Hvar.
“Vojni helikopteri imaju resurse i optimalan broj naleta. Oni ne lete dovoljno, i normalno je da ja, kao predsjednik, u svakoj situaciji koju osiguranje procijeni, koristim vojni helikopter. Ti helikopteri lete manje nego što trebaju, piloti moraju letjeti”, obrazlagao je predsjednik iz čijeg Ureda su prvo tvrdili da je njegov dvodnevni izlet u Albaniju bio privatan, ali su se onda, nakon prijave za mogući sukob interesa, predomislili. “S jedne se strane naglašava da je privatni put, s druge se nama u odgovoru kaže da je službeni, dakle, to je neka činjenica koja je kontradiktorna i koju ćemo morati utvrđivati. Svakako nam trebaju dokumenti koji bi potkrijepili ono što piše”, izjavila je 26. kolovoza 2020. tadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataša Novaković.
Pročelnik predsjednikova kabineta Bartol Šimunić tada se žestoko obrušio na Novaković, navodeći da je predsjednik štićena osoba, a da Novaković sa strankama u postupku “komunicira javno, putem medija te takvim postupanjem krši temeljna načela postupanja državnih tijela u odnosu na stranke u postupku”. U rujnu 2021. Povjerenstvo je na kraju zaključilo kako protiv Milanovića neće pokrenuti postupak.
Mediji su potom u prosincu 2021. pisali kako je od rujna 2020. do početka studenog 2021. na direktan zahtjev Ureda predsjednika načelniku Glavnog stožera izdano oko 120 zapovijedi za korištenje vojnika i materijalnih sredstava za potporu predsjedniku Republike. Budući da su sve te zapovijedi klasificirane oznakom tajnosti i javnost nema uvida u to koliko je puta i kamo predsjednik Republike, primjerice, putovao vojnim helikopterom ili vojnim brodom te koliko je to opteretilo proračun Ministarstva obrane. Milanović je pak još u kolovozu 2020. objavio da su podaci o korištenju helikoptera tajna i da njegov ured zahtjeve za korištenje helikoptera i brodova više neće slati Kabinetu ministra obrane, nego direktno načelniku Glavnog stožera jer iz Ministarstva obrane “cure podaci o njegovim putovanjima”.
Jutarnji list je pisao i kako je Milanović navodno na finale Europskog prvenstva u vaterpolu odletio jednim od helikoptera tipa Blackhawk.
Ministar obrane Ivan Anušić ove je godine od Oružanih snaga RH tražio izvješće o tome koliko se puta u svom mandatu od 2020. do kolovoza 2024. Milanović koristio vojnim helikopterima i brodovima. Večernji list je dobio uvid u dio tablica, kao i u konačni izračun korištenja helikoptera i vojnih brodova te krajem kolovoza objavio da je Milanović je, prema tim podacima, helikoptere Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) koristio 348 puta. Ukupno trajanje letova iznosilo je 241 sat i 25 minuta. “Predsjednik je, dakle, u prosjeku koristio helikoptere svaki peti dan svog mandata”, naglasili su u članku te izračunali i da je najomiljenija destinacija predsjednika Republike za let helikopterom – Hvar.
Premijer Plenković nije propustio tu priliku da docira Milanoviću. “Blackhawkovi nisu taksiji, Milanović nije jedina štićena osoba u Hrvatskoj, ima nas popriličan broj. Ja ne znam za nikog drugog tko iz dokolice ili nečijeg savjeta koristi helikoptere”, naglasio je Plenković 28. rujna. Milanović se odmah oglasio priopćenjem u kojem je tvrdio da je riječ o manipulaciji te da je koristio helikoptere HRZ-a ukupno 74 puta, a brodove Hrvatske ratne mornarice osam puta u razdoblju od veljače 2020. do kolovoza 2024. godine. Ukupan trošak pogonskog goriva iznosio je 127 000 eura za HRZ i 22 800 eura za HRM. Pritom je objavio i Pregled letova helikoptera HRZ-a u aktivnostima Predsjednika Republike i Pregled angažiranja brodova HRM-a u potpori aktivnostima Predsjednika Republike zajedno s pripadajućim troškovima.
Na to je pak reagirao Anušić koji je ustvrdio da je Milanović taj koji “obmanjuje javnost” i da je “jedina istina da su vojni helikopteri po Milanovićevu zahtjevu u njegovu mandatu ostvarili 348 letova, odnosno 241 sat leta. “Za to vrijeme piloti nisu provodili letačku obuku koja je znatno kompleksnija od pukog transporta vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Predsjednik Milanović obmanuo je javnost tako da je ukupan broj svojih zahtjeva o korištenju vojnih helikoptera, unutar kojih je više uzlijetanja i slijetanja, odnosno sati leta, prikazao kao ukupan broj sati korištenja helikoptera…Kao dragovoljac Domovinskog rata koji je u Hrvatskoj vojsci proveo punih 11 godina te sudjelovao u njezinu stvaranju, neću dopustiti da itko koristeći svoju poziciju zastrašuje pripadnike Oružanih snaga RH”, poručio je Anušić.
Natezanja oko predsjednika Vrhovnog suda
Budući da članak 116. Ustava propisuje da predsjednika Vrhovnog suda bira Sabor na prijedlog Predsjednika Republike (uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Sabora) jasno je da je, u okolnostima “tvrde kohabitacije”, i tu došlo do natezanja koje je trajalo od veljače pa sve do sredine listopada 2021. godine.
Prvo je Milanović odbio prihvatiti troje prijavljenih kandidata. “Neću prihvatiti niti jednu od tih osoba. Ništa osobno, riječ je o jednoj ozbiljnoj devijaciji ustavne prakse i običaja u Hrvatskoj”, izjavio je u veljači 2021. te dodao da smatra bespredmetnim zakon kojim je Državno sudbeno vijeće ubačen u postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda. “Nema zakona u Ustavu, ovo je norma koja se primjenjuje. Ja ne pregovaram s Vladom, ja pregovaram sa Saborom. Ovdje se ne spominje Vlada”, pojasnio je Milanović.
Potom je Milanović sam za tu funkciju predložio Zlatu Đurđević, profesoricu s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Međutim saborska većina odbila ju je imenovati. “Dakle, HDZ i ta klika nisu htjeli osobu koja je samostalna, zastrašivali su je, vrijeđali, insinuirali, onda su otvoreno lagali o njenoj vezi s Lex Perković. To su sve laži, tako da sam ja u stvari ushićen karakterom i čvrstinom profesorice Đurđević. Hvala joj na tome što je uopće pristala sudjelovati jer za to stvarno trebaš imati kičmu i ramena i glavu”, rekao je tada predsjednik Milanović.
Nakon toga je ponovno objavljen javni poziv za tu poziciju. Na njega se javio sudac s Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić – u dogovoru s Milanovićem. “Razgovarao sam s njim i dogovorili smo se da se javi na poziv. Sad ćemo vidjeti kako će se ponijeti oni koji su minirali, torpedirali, obeščastili, razbijali jednu kandidatkinju”, izjavio je Milanović početkom kolovoza 2021.
Iako su suci Vrhovnoga suda na Općoj sjednici potom podržali kandidaturu kolege Marina Mrčele za predsjednika tog suda, Milanović je Saboru i dalje predlagao Dobronića. “Da smo se držali Ustava mogli smo se uskladiti i dogovoriti, to nije nemoralno. Ovako, javni poziv, što da ja radim? Ja opet moram nekog predložiti. Kandidat je sudac Dobronić i mislim da će Hrvatskoj biti učinjeno dobro ako Dobronića potvrdi. Ako ne, na njima je da objasne zašto ne”, inzistirao je predsjednik Republike.
Milanović je ovu bitku na kraju dobio te je hrvatski Sabor 15. listopada 2021. izglasao Dobronića za novog predsjednika Vrhovnog suda.
VSOA i SOA
Problema je bilo i oko imenovanja čelnika Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA). Riječ je o ustrojstvenoj jedinici Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Ravnatelja VSOA-e se imenuje, odnosno razrješuje, rješenjem koje supotpisuju predsjednik Republike i predsjednik Vlade.
Drama oko čelnika te agencije počela je u rujnu 2022. godine nakon što je Ured Predsjednika dobio Izvješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) o izvanrednom neposrednom stručnom nadzoru VSOA-e koji je bio izrazito nepovoljan za tadašnjeg ravnatelja Ivana Kindera.
“Zbog opsega i težine povreda navedenih u Izvješću, predsjednik Republike Zoran Milanović stava je kako ravnatelj VSOA-e, kao osoba odgovorna za funkcioniranje Agencije, ne može više obavljati tu dužnost” naveo je Milanović u priopćenju u kojem je otkrio i kako je uputio dopis premijeru kojim je pokrenuo postupak za razrješenje general bojnika Ivice Kindera s dužnosti ravnatelja VSOA-e.
Kinder je nedugo zatim i sam podnio ostavku, ali je odlučeno da će upravljati agencijom do izbora nasljednika. Jutarnji list je početkom 2023. godine pisao kako Ured vijeća za nacionalnu sigurnost i USKOK već više od šest mjeseci provode istragu o financijskim malverzacijama unutar VSOA-e teškim dva milijuna kuna te da je pod istragom 13 agenata, a izvidima je zbog sumnje u zataškavanje obuhvaćen i Kinder. Jutarnji list je navodio i da postoje sumnje da je dio vojnih agenata službena sredstva trošio za prikupljanje bezvrijednih informacija, a novac koji su pravdali plaćanjem informatora stavljali su sebi u džep.
Zbog nemogućnosti dogovora Milanovića i Plenkovića Kinderov mandat se na kraju protegnuo sve do srpnja 2023. godine. Šest dana prije prije isteka Kinderova mandata, Milanović je sazvao izvanrednu presicu na Pantovčaku na kojoj je Plenkovića optužio za pokušaj ucjene. Za Banožića je rekao da je Plenkovićev ministar kućni ljubimac, a za ministra vanjskih poslova Gordana Grlića-Radmana da je “ludi šeširdžija”. Dodao je i kako je nacionalna sigurnost kompromitirana.
Dva dana kasnije je Plenkoviću poslao i javni poziv za sastanak taj isti dan. Plenković ga je odbio te je novinarima tvrdio kako je Vlada predložila kompetentnog čovjeka koji je na čelu onoga što je najbliže VSOA-i, da je Milanović taj koji nepotrebno komplicira i da je sastanak s njim moguć “ako se ispriča i kaže da mu se omaklo”.
Nakon Plenkovićeve odbijenice Milanović se obratio javnosti u izravnom televizijskom prijenosu u kojem je kazao da je dan ranije obaviješten kako je Vlada pripremila “neustavno rješenje” prema kojemu bi privremenog čelnika Agencije postavljao i razrješavao ministar obrane. Optužio je premijera Plenkovića da želi staviti VSOA-u “pod stranačku kontrolu HDZ-a” čime “provodi političko nasilje koje ugrožava demokratski poredak u zemlji”.
Na kraju su se strasti smirile te su odlučili da mjesec dana agencijom upravlja brigadir Ante Kujundžić, a nakon razgovora u četiri oka dogovorili su se da na čelu agencije bude general Ivan Turkalj.
Oko imenovanja čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) je bilo manje drame, ali ona svejedno nije izostala, budući da su Plenković i Milanović i tu bili prisiljeni surađivati zbog supotpisa. Na kraju su se, opet u zadnji tren, dogovorili da na čelu SOA-e ostane Daniel Markić.
Doduše, krajem listopada ove godine Milanović je optužio premijera Plenkovića da, nakon neuspjelog pokušaja da to učini s Hrvatskom vojskom, pod “HDZ-ov stranački jaram” želi staviti i SOA-u, te poručio da će on to spriječiti. Do te reakcije je došlo nakon što je Vlada objavila da je SOA konstatirala kako ne raspolaže saznanjima da Vlada vodi “veleizdajničku politiku” ili da “izvršava naloge Bruxellesa” (što je tvrdio Milanović), a nakon što je Plenković na tu temu uputio upit zamjeniku ravnatelja SOA-e Hrvoju Omrčaninu.
“Kao u olovno doba hrvatske demokracije s kraja 90-ih – kada su sigurnosne službe korištene za progon novinara, za političke obračune s neistomišljenicima i za HDZ-ovske unutarstranačke borbe Plenković je opet naumio staviti HDZ-ov stranački jaram na Sigurnosno-obavještajnu agenciju”, napisao je Milanović na Facebooku. Plenković mu je odgovorio da je samo tražio od SOA-e da okonča opozicijsku farsu vezano uz lažne Milanovićeve optužbe.
Vanjska politika i Milanovićev suverenizam
Predsjednik Milanović je aktivno koristio i taj dio ovlasti propagirajući neku svoju vrstu suverenizma (1, 2, 3, 4) koju je možda najbolje sažeo krajem listopada ove godine kada je izrekao sintagmu “kad se veliki tuku, mali idu pod stol”. Doduše netočno ju je pripisao Stjepanu Radiću iako je riječ o poznatoj izjavi Vladka Mačeka.
“Naravno, ne idu pod stol. Pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, makneš se od stola. I gledaš što se zbiva. Tako i države koje misle na sebe i zadržavaju pravo da zadnje odlučuju o svojim potezima i da se njih pita što će i kako će u određenim situacijama. I to je pravo koje Hrvatskoj nitko neće odreći”, pojasnio je Milanović u govoru na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.
Tako je naglašavao da se pitanje nestalih mora riješiti prije ulaska Srbije u EU i da ne očekuju podršku sve dok dižu optužnice protiv hrvatskih generala, često je kritizirao Bruxelles i EU (tvrdio je da se vlast na razini EU bira spletkama i dogovorima pa stoga moramo misliti “svojom glavom” te na centre moći “gledati s oprezom”), ali i NATO savez, osudio je rusku agresiju na Ukrajinu, ali i plašio javnost mogučnošću da se tamo pošalje hrvatska vojska, pokušavao je naglasiti pitanje Hrvata u BiH i njihovih problema, a zbog čega se nekoliko puta susretao i s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.
Vlada, kao i Milanovićev protukandidat na izborima Dragan Primorac, vole isticati kako Milanović nije ništa radio na području vanjske politike te kako se s nikim (osim s Dodikom) nije ni sastajao.
Iz Ureda Predsjednika Faktografu su za ovaj pregled poslali popis inozemnih državnika koji su posjetili Hrvatsku na poziv Predsjednika Republike u razdoblju 2020.-2024., uz napomenu kako u prvoj godini mandata zbog pandemije Covida nije bilo dolazaka inozemnih gostiju.
Na Pantovčak su tako došli bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor, aktualna predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, predsjednik Francuske Emmanuel Macron, predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski, bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, aktualni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, predsjednik Malte George Vella, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, španjolski kralj Filip VI, predsjednik Austrije Alexander Van der Bellen, predsjednik Albanije Bajram Begaj, predsjednica Kosova Vjosa Osmani Sadriu, predsjednica Mađarske Katalin Novak, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Portal Lupa ranije ovog mjeseca pobrojao je kako je Milanović tijekom mandata otišao u 46 službenih posjeta inozemstvu koji su uključivali i summite NATO-a i posjete UN-u.
Osim nepostojanja zajedničke vanjske politike RH (s obzirom na svađu dvaju institucija – Vlade i predsjednika koji trebaju sukreirati vanjsku politiku) težak problem je i nepostojanje dogovora oko veleposlaničkih mjesta.
Plenković se lani na ljeto, u jeku sukoba oko VSOA-e, javnosti požalio kako su Milanoviću prijedlozi Ministarstva vanjskih poslova za veleposlanička mjesta poslani još prije tri godine, ali ih je on “lakonski odbacio” uz zahtjev da podjela bude “fifty-fifty” te zbog toga veleposlanici još nisu imenovani.
Najžešći kritičar premijera
Ako je predsjednik Milanović u nečemu doista bio dosljedan od početka do kraja onda je to kritika premijera Plenkovića, koja je posebno došla do izražaja povodom imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, što ga je, kako je tvrdio Milanović i natjeralo na ideju da se pokuša kandidirati na predsjedničkim izborima (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10).
Žestoko je napadao vladajuće zbog nefunkcioniranja pravosuđa, kršenja Ustava, korupcije i inflacije, ali i niza afera poput one “Plin za cent” (gdje je na zahtjev opozicije čak tražio i sazivanje izvanredne sjednice Sabora), afere SMS, sukoba oko nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) s DORH-om (odnosno Plenkovićem) u aferi “Geodezija” te slučaja namještanja javnih natječaja u bolnicama zbog kojeg je uhićen bivši ministar zdravstva Vili Beroš.
Posebno su ga zasmetale izmjene kaznenog zakona (u medijima prozvane Lex AP) kojima je curenje informacija iz istraga postalo kazneno djelo te je stoga u listopadu 2023. objavio da će pomilovati svakoga tko dođe pod udar tih izmjena. “Konačno vidim smisao u institutu pomilovanja – da se suprotstavim tlačiteljima, presorima i gnjavatorima, ljudima koji bi hapsili. Svakog novinara, svakog urednika, svakog odvjetnika kojeg uhapse i privedu, ja ću pomilovati”, izjavio je 12. listopada 2023. dodajući da su izmjene “manijakalni poriv jednog čovjeka da se nekome napije krvi, da se osveti” (mislio je na premijera Plenkovića op. a.).
Doduše, na istoj liniji s premijerom je bio kada je iz grčkih zatvora tražio puštanje hrvatskih huligana koji su tamo pritvoreni nakon incidenta.
Uz ranije spomenuto, upozoravao je da je Nacionalni plan oporavka netransparentan, da obnova potresom pogođenih područja ide presporo, da bivša glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek mora otići, da je Vlada kriva što su se sakupljali potpisi za referendum protiv covid potvrda, da je oduzimanje županijama upravljačkih prava nad bolnicama “grabež za kadrovima” te da se tamo gdje HDZ nije na vlasti opstruiraju projekti.
Sporne izjave i odluke i prozivanje novinara
Milanovićev mandat ostat će upamćen i po tome što je vratio činove i odlikovanja Branimiru Glavašu.
“I mene zanima gdje su nestali ljudi koji su bačeni u Dravu… Ali ja nisam sudac, ja sam predsjednik hrvatske Republike i moram prema svima biti, u tom smislu, jednak. Da me nije tražio, ne bih se ja u to petljao. Dakle, došao je zahtjev. Potpuno utemeljen. Što će biti kada bude, ako on ponovno bude osuđen, ja opet neću imati izbora, morat ću nastaviti ono što je započeo Josipović. Mislim da mu je to potpuno jasno. Josipović je 2010. Branimiru Glavašu oduzeo odlikovanja u trenutku kada je Glavaš bio pravomoćno osuđen. Više nije. Zašto nije, pitajte Ustavni sud”, pravdao se Milanović krajem svibnja 2021. godine.
U prosincu te godine, na komemoraciji povodom 30 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, zgrozio je javnost izjavom “obitelj je bila pozvana u Vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas direktno pitam – što još treba?”. I nije stao na tome. Na zamolbu da dodatno pojasni svoj stav, izjavio je sljedeće: “Gledajte, grozna priča, ali ja u ratu znam groznijih priča iza kojih stoje neki drugi ljudi, druga strana. Što je s 50 staraca u Promini kod Drniša kraj Oklaja koji su 1993. ubijani jedan za drugim, na pragu, nakon akcije Maslenica iz čiste osvete paravojske srpske krajine? Pupovca tamo nisam vidio, ali sam ja bio u Gruborama, a i u Jasenovac idem svake godine”.
Uz uvođenje i populariziranje termina poput “narikače”, “plameni jazavac”, ”hulja”, ”gojenac” i slično u javnom diskursu, predsjednik Milanović ostat će zapamćen i po tome što je novinaru Jutarnjeg lista, Krešimiru Žabecu, koji prati vojne i sigurnosno-obavještajne teme, odbio dati akreditaciju za izvanrednu konferenciju za medije uz objašnjenje da Hanza medija “nije medijska kuća” već “kartel”. “Tko god tamo piše, za mene nije novinar”, grmio je Milanović. U travnju 2022. godine izjavio je pak iduće: “Mediji su slobodni, pa makar bili i grozni kao u Hrvatskoj, ne valjaju ništa, ali su slobodni.”
Na to, ali i ostale njegove sporne izjave oko medija, reagiralo je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) koje ga je upozorilo da uvrede koje dolaze s pozicije moći potiču animozitet prema medijskim djelatnicima.
“Osobe koje predstavljaju institucije vlasti Republike Hrvatske na taj način ohrabruju, odnosno potiču mržnju i nasilje prema novinarima u Hrvatskoj. Hrvatsko novinarsko društvo još jednom poziva Ured predsjednika Republike Hrvatske da se suzdrži od neprimjerenog rječnika nedostojnog instituciji koju predstavlja”, stajalo je u priopćenju koje je potpisao predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
