Razotkriveno

Promjenom Ustava 2000. predsjedniku države su zabranjene stranačke dužnosti

Objave da se Tuđman kandidirao na parlamentarnim izborima, a da je Milanoviću to zabranjeno ne uzimaju u obzir činjenicu da je Hrvatska u 90-im godinama imala polupredsjednički sustav.
Foto: HINA/Edvard Šušak

Od najave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prošlog petka da će biti premijerski kandidat SDP-a na parlamentarnim izborima koje je raspisao za 17. travnja i upozorenja ustavnih stručnjakinja da bi to bilo neustavno, na društvenim mrežama pojavila su se tumačenja da se radi o dvostrukim kriterijima jer je bivši predsjednik Franjo Tuđman 90-ih godina bio kandidat na parlamentarnim izborima, iako je u isto vrijeme bio i na čelu države.

Kao što je Faktograf već pisao, i predsjednik SDP-a Peđa Grbin je na Glavnom odboru stranke u subotu kazao da “ni bivšem HDZ-ovom predsjedniku Franji Tuđmanu nije odricana mogućnost da vodi stranačke liste, kao i da je predsjednik Sabora Vlatko Pavletić preuzeo funkciju predsjednika iako je sudjelovao u izborima”.

Usporedbe Tuđmana i Milanovića na društvenim mrežama

Na tragu tih navoda u Facebook grupi Javno je dobro, inicijative koja je krajem 2023. godine postala stranka, navedeno je: “Predsjednik RH, Franjo Tuđman je na Parlamentarnim izborima 1997. bio nositelj svih HDZ-ovih lista. Nakon što ih je odveo do trona nastavio je biti predsjednik u tekućem mandatu, a nakon toga i u sljedećem ponovo kao predsjednik. Onda je umro, a HDZ izgubio parlamentarne izbore 2000. Mislim kako više ništa ne treba dodati o Ustavnosti odluke da predsjednik Milanović učestvuje na Parlamentarnim izborima 2024. kao nezavisni kandidat na SDP-ovoj listi i donese im prednost. Niti se HDZ smije na ovaj manevar žaliti. Možemo razgovarati koliko kandidatura predsjednika na Parlamentarnim izborima pomaže zatiranju demokracije de facto, no o samoj ustavnosti mislim kako ne treba trošiti riječi” (arhivirano ovdje). Isto priopćenje je na svom Facebook profilu prenio i profil Radio Gornji Grad (arhivirano ovdje).

Na Facebook grupi Ministarstvo janjetine objavljena su dva statusa u kojima se tvrdi da se radi o dvostrukim kriterijima: “Dvostruka mjerila dolaze do izražaja. Predsjednik Tuđman je mogao biti nositelj svi HDZ-ovih listi, Tihomir Orešković je postao premijer bez kandidature. Hoće li ikada Hrvatska postati pravna država u kojoj nema dvostrukih mjerila, osoba niti vjerskih zajednica koji su iznad zakona i ustava?“, stoji u statusu (arhivirano ovdje) koji je prenesen i u grupi “Svi umirovljenici zajedno” (arhivirano ovdje).

U drugom statusu (arhivirano ovdje) se uz link na odluku Ustavnog suda, koji je zaključio da je neustavno da Milanović bude kandidat na izborima, navodi: “Kako je Tuđman mogao, a Milanović ne može?“.

Također, u Facebook grupi “Zoran Milanović Fanklub – i moj predsjednik” objavljen je status (arhivirano ovdje): “Na parlamentarnim izborima 1997. godine Franjo Tudman je bio nositelj svih lista HDZ na tim izborima. Nije dao ostavku na mjesto predsjednika RH prije izbora i nastavio je svoj predsjednički mandat nakon izbora koje je dobio HDZ. Toliko o uznemirenom blebetanju HDZ ovaca o ustavnoj krizi i krsenju Ustava od strane Milanovića“.

Privatni korisnik Facebooka otišao je i još malo dublje u povijest pa je spomenuo sličnu situaciju i na izborima 1992. godine (arhivirano ovdje): “Prisjećanje na izbore 1992. godine. Činjenice: 1. Bili su i izbori za Sabor i predsjednički; 2. Nositelj liste HDZ-a bio je dr. Franjo Tuđman; 3. HDZ-ov kandidat za Predsjednika RH bio je također dr. Franjo Tuđman; 4. Nositelj liste SDP-a (tada Stranke Demokratskih Promjena) bio je Ivica Račan; 5. SDP-ov kandidat za Predsjednika RH bio je također Ivica Račan.

Dva ustavna razdoblja

No, kao što smo već ranije pisali, kod uspoređivanja Tuđmana i Milanovića ne radi se o dvostrukim kriterijima, već o činjenici da je Hrvatska 90-ih godina imala polupredsjednički sustav, a u međuvremenu je Ustav promijenjen kako bismo usvojili parlamentarni politički sustav.

Na pitanje o usporedbi Tuđmana, koji je zaista u isto vrijeme bio predsjednik države i kandidat na parlamentarnim izvorima i Milanovića, odgovorio je na jučerašnjoj konferenciji za medije i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, nakon što je taj sud zaključio da Milanović ne može biti kandidat SDP-a i da ne može u kampanji nastupati kao kandidat za predsjednika Vlade.

“Da razjasnimo prigovore koji su se pojavljivali s usporedbom s pokojnim predsjednikom Tuđmanom i bivšim privremenim predsjednikom Pavletićem. Imamo dva ustavna razdoblja. Jedno je od ’90. do ’99. Tada se radilo o polupredsjedničkom sustavu i tada je u Ustavu u članku 96. stajalo da predsjednik ne smije obnašati ni jednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, osim stranačke. Dakle, predsjednik Republike je tada mogao obavljati stranačke dužnosti i obavljao ih je i u tom svojstvu mogao je biti i bio je nositelj lista. To usporediti s današnjim sustavom od 2000. godine je neusporedivo jer smo danas u parlamentarnom sustavu s, istina, neposredno izabranim predsjednikom. To nije usporediva situacija, najvažnije jer je tadašnji predsjednik mogao biti član političke stranke i mogao je politički djelovati, a predsjednik po sadašnjem Ustavu ne može biti član političke stranke i ne može politički djelovati”, kazao je jučer predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Ovdje je Šeparović vjerojatno napravio grešku u izričaju kada je rekao da predsjednik ne može djelovati politički jer je predsjednik politička figura, a vjerojatno je želio reći da ne može djelovati stranački.

Kao što smo ranije pisali, sličnu argumentaciju je tijekom vikenda iznijela i ustavna stručnjakinja Sanja Barić kada je objašnjavala da je Milanovićev potez neustavan. “Svaku granu prava, svaki zakon i svaki propis treba tumačiti kako bi se saznalo njegovo pravo značenje. Činjenica da imamo trodiobu vlasti, da je predsjednik državni poglavar… Što to znači? Osoba koja se brine za stabilnost vlasti, i to ga stavlja u položaj koji je nadstranački, kojim ne sudjeluje u stranačkim izborima. Predsjednika smo 2000. ograničili i njegova uloga postala je jasna, više nema veze s parlamentarnim izborima”, kazala je tada ustavna stručnjakinja.

Tuđman je 90-ih nosio liste za Sabor

U statusima se navodi da je Franjo Tuđman 1992. i 1997. godine bio predsjednik Republike i u isto vrijeme se natjecao na parlamentarnim izborima. U arhivi izbora iz dokumenta o službenim rezultatima za izbor zastupnika u Zastupnički dom Sabora sa državnih listi, a koji su se održali 2. kolovoza 1992. godine, jasno se vidi da je Tuđman bio prvi na listi HDZ-a.

Također, arhiva rezultata predsjedničkih izbora iste godine pokazuje da je Franjo Tuđman tada bio predsjednički kandidat HDZ-a te je pobijedio s 56 posto glasova.

U jednom od statusa navodi se i da je na tim izborima kandidat SDP-a za predsjednika bio Ivica Račan, no to nije točno. Na tim predsjedničkim izborima iza Tuđmana se smjestio Dražen Budiša (21 posto), a na trećem mjestu je bila Savka Dabčević Kučar (6 posto). Uz njih su se još kandidirali Ivan Cesar, Silvije Degen, Dobroslav Paraga, Marko Veselica i Antun Vujić. No, točno se navodi da je Račan bio prvi kandidat za parlament na listi SDP-a.

Božićni Ustav je predsjedniku dozvolio stranačke dužnosti

Prije tih prvih izravnih izbora za predsjednika Republike, a nakon prve pobjede HDZ-a na višestranačkim izborima 1990. godine, u prosincu 1990. je usvojen tzv. Božićni ustav.

U 96. članku tog Ustava stajala je rečenica koju je Šeparović ponovio na jučerašnjoj konferenciji za medije: “Predsjednik Republike ne može, osim stranačke, obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost”. Zbog te odredbe Franjo Tuđman je imao mogućnost uz predsjedničku obavljati i dužnost predsjednika HDZ-a te se na listi te stranke natjecati na izborima za Sabor. Tako je Tuđman bio nositelj liste HDZ-a i na parlamentarnim izborima 1997. godine, koji se spominju u mnogim statusima.

Promjena Ustava 2000. godine

No, velika promjena Ustava u kojoj je Hrvatska prešla iz polupredsjedničkog u parlamentarni politički sustav dogodila se 2000. godine kada je, nakon smrti Tuđmana, HDZ po prvi puta izgubio vlast, a većinu je formirala tadašnja oporba predvođena čelnicima SDP-a i HSLS-a, Ivicom Račanom i Draženom Budišom, kojima su se pridružile još četiri stranke.

U toj izmjeni Ustava  promijenio se i članak 96. koji otada glasi: “Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora”.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Kao što se može vidjeti, u toj promjeni je izbačena odredba da predsjednik može obavljati stranačke dužnosti te mu se naložilo da nakon izbora mora izaći iz članstva stranke – čime je bila jasno izražena volja saborske dvotrećinske većine da se predsjednik makne iz stranačke politike. Također, demokratizacija i smanjenje koncentracije moći u rukama jedne osobe, koju je Hrvatska imala tijekom 90-ih godina 20. stoljeća, bili su dio predizbornih obećanja oporbenog bloka predvođenog SDP-om.

Za te promjene Ustava, kojim su se smanjile ovlasti predsjednika, glasalo je 106 zastupnika Sabora, 35 je bilo protiv, a jedan suzdržan. Za promjene Ustava glasali su svi zastupnici vladajuće “šestorke”, regionalnih stranaka, zastupnici Demokratskog centra, nazočni zastupnici HSP/HKDU-a, manjinski zastupnici te bivši članovi HDZ-a Đuro Njavro i Zlatko Canjuga. Protiv promjena bili su zastupnici HDZ-a, dok je suzdržan bio nezavisni zastupnik Ivo Lončar. Na toj sjednici Sabora bio je tadašnji predsjednik Vlade i SDP-a Ivica Račan sa svim ministrima.

Kako je tada pisao portal Net.hr, premijer Ivica Račan izrazio je zadovoljstvo Vlade što je ovim činom u punoj mjeri prihvaćena inicijativa za ustavne promjene koju je supotpisao zajedno s predsjednikom Republike. Ocijenio je to daljnjim snažnim korakom u jačanju demokratskog sustava Hrvatske, posebice u inauguriranju parlamentarne demokracije, što je obećano hrvatskom narodu uoči izbora 3. siječnja.

Račan je tada najavljivao da bi u slučaju neizglasavanja promjena Ustava podnio ostavku jer bi time prekršili dano predizborno obećanje. Istaknuo je, također, kako je promjenama Ustava Vlada definitivno postala odgovorna parlamentu, koji će je moći smijeniti kada ocijeni da Vlada ne radi dobro. “Ovo je završetak onoga što smo morali napraviti kako bi precizirali odgovornost svih institucija vlasti u Hrvatskoj i izbjegli sve moguće nedoumice u odnosu na dosadašnji Ustav,” naglasio je tadašnji premijer i predsjednik SDP-a.

Upozorenje Ustavnog suda

Kao što smo i ranije pisali, činjenica je da u niti jednom članku aktualnog Ustava ili Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor ne piše da se aktivni predsjednik ne može kandidirati na parlamentarnim izborima. No, ustavne stručnjakinje koje su istupile u medijima vrlo su izričite o tome da se odlukom o kandidiranju aktualnog predsjednika na parlamentarnim izborima krši Ustav, a to je potvrdio i Ustavni sud u svojoj jučerašnjoj odluci.

“Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske (članak 94. Ustava). Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske (članak 100. stavak 1. Ustava). Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, te povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika (članak 98. alineje 1. i 3. Ustava).

Članak 96. Ustava propisuje da Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, te da nakon izbora podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor. Predsjednik Republike nestranačka je osoba i dok obavlja tu dužnost ne smije sudjelovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Predsjednik Republike u kontekstu raspisanih parlamentarnih izbora bude kandidat na listi za izbor zastupnika ili istican kao kandidat za dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske i da u tom svojstvu sudjeluje u političkoj izbornoj kampanji”, objasnio je Ustavni sud u upozorenju Milanoviću i SDP-u.

Zaključno, statusima u kojima se navodi usporedba između kandidiranja Franje Tuđmana na parlamentarnim izborima 90-ih godina i najave Zorana Milanovića da će biti premijerski kandidat SDP-a nedostaje kontekst da je 2000. godine promijenjen Ustav tako da su smanjene ovlasti predsjednika i da mu se zabranilo članstvo u stranci, kao i da je Hrvatska iz polupredsjedničkog prešla u parlamentarni politički sustav.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.