Premijer Andrej Plenković stao je dan nakon predsjedničkih izbora, odnosno nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a na kojoj su se analizirali rezultati izbora pred novinare. Prvi krug izbora završio je, podsjetimo, pobjedom Zorana Milanovića koji je osvojio 49.09 % glasova, dok Dragan Primorac u drugi krug ide s osvojenih 19,35 %.
U 25-minutnom nastupu Plenković se požalio kako kandidatu SDP-a i partnera Zoranu Milanoviću ljevica oprašta i tolerira otklone prema desno, dok s desnim biračima to nije tako.
“Kada ja vodim HDZ i pobijedim tako da uzmemo birače centra pa čak i dijelom nešto lijevoga liberalnog centra, onda ova krajnja desnica uzvraća atentatom na Banske dvore. To je ta velika razlika u političkom smislu, što je kome dopustivo ili ne”, rekao je. Poslao je i poruku samom HDZ-u, odnosno “internim kuhinjama”, ustvrdivši da Dragan Primorac nije bio njegov osobni izbor, već su se o njemu kao kandidatu HDZ-a, rekao je “konsenzualno dogovorili i u užem vodstvu i na Predsjedništvu i na Nacionalnom vijeću” te ponovio kako nitko drugi nije htio biti HDZ-ov kandidat. To što je Plenković uopće preko medija slao poruku HDZ-u upućuje da u stranci postoje previranja nakon velikog poraza Primorca.
Tijekom nastupa Plenković je ponavljao svoje standardne optužbe na račun Milanovića – o njegovom neradu, protuustavnom djelovanju i vrijeđanju, ali se obrušio i na desnicu i na medije, dajući pritom i netočne i manipulativne izjave.
“Ovo su bili izbori u kojima lijevo od centra ste imali samo Milanovića i gospođu Kekin, a od centra na desno smo imali sve ostale kandidate. I u toj situaciji je došlo, naravno, kao što uvijek biva, do disperzije glasova: 20 postotnih bodova su dobili ovi kandidati od centra prema desno u odnosu na Primorca. Nitko od njih nije se očitovao da bi mu dao potporu, za razliku od gospođe Kekin koja se i prije izbora dogovorila za ovo s Milanovićem, to je svakome jasno”, rekao je.
“Kao što je Škoro bio posađen kao kandidat prije pet godina Kolindi Grabar Kitarović da joj oduzme onaj dio biračkog tijela koji je prirodno HDZ-ov, tako je i ovih petero bilo posađeno sada, ili četvero, da oduzmu Primorcu”, dodao je kasnije, argumentirajući da je to nepotrebno jer i HDZ provodi desne politike.
“Petero ili četvero kandidata” koje Plenković vidi desno od Primorca kandidirali su se sukladno Zakonu o izboru Predsjednika Republike Hrvatske koji navodi da kandidate predlažu političke stranke ili grupe građana, a uvjet za kandidaturu je prikupljenih 10 tisuća potpisa. Ako je kandidata Miroslava Škoru prije pet godina Plenković i mogao vidjeti kao pobunu desnog političkog spektra koji bi mogao pripadati HDZ-u ili je nekad i bio u toj stranci, teško je zamisliti da bi nepoznat netko “posadio“ sve ovogodišnje desne kandidate, koji se zapravo rezultatima i nisu pokazali kao neka snažna alternativa HDZ-u.
Miru Bulja kandidirao je oporbeni Most i osvojio je zanemarivih 3,82 % glasova, a Branku Lozo stranka Dom i nacionalno okupljanje koja se nedavno odcijepila od Domovinskog pokreta s kojim je Plenković u koaliciji, da bi ostvarila skromnih 2,41 %.
Tomislav Jonjić ostvario je uspjeh od 5,09 %, ali je kao i Niko Tokić Kartelo (0,88 %) nastupio kao nezavisni kandidat za kojeg je pitanje koliko će daleko dospjeti bez stranke. Najviše je po glasovima odskočila nezavisna Marija Selak Raspudić (9, 25 %) koja se nastojala prikazati bliže centru nego krajnjoj desnici. Plenković je stvari postavio tako kao da je njih netko kandidirao isključivo s motivom da oštete HDZ i Primorca, ne dopuštajući mogućnost da je netko od njih stvarno mislio da može dosegnuti drugi krug ili da mu je primarni motiv bio povećanje vlastite vidljivosti radi buduće političke karijere, a ne nužno samo smetanje Draganu Primorcu. Kada bi se stvari postavljale na način kako ih je u svojoj izjavi postavio Plenković, svi kandidati koji se osjećaju desno od centra trebali bi se kandidirati samo u ime HDZ-a, čak i ako nikad nisu gajili sklonost prema toj korupcijom opterećenoj stranci.
Nije se dogodio novi Škoro
Točna je Plenkovićeva izjava da su se glasovi na desnici disperzirali te da je više od 20 postotnih poena otišlo kandidatima desnice koji nisu nastupali u ime HDZ-a.
Međutim, to je u ovim izborima slab argument za loš plasman HDZ-ova kandidata.
U prvom krugu prošlih predsjedničkih izbora više od 30 postotnih poena otišlo je desnim kandidatima koji nisu bili kandidati HDZ-a. Da su svi glasovi koji su išli Miroslavu Škori (24,45 % glasova) otišli HDZ-ovoj kandidatkinji, Kolinda Grabar Kitarović bi odnijela pobjedu u prvom krugu. Ovako je ostala drugoplasirana na 26,65 %, osvojivši 507 628 glasova. Primorac ih je sada, bez tako jakog kandidata desnice, osvojio tek 314 663 (19,35 %).
Milanović je u prvom krugu 2019. osvojio 562 783 glasova (29,55 %), nekih 230 tisuća glasova manje nego sada i to na veću izlaznost od 51,20 % kolika je bila u prvom krugu 2019. godine.
U ovim izborima, prema potpunim rezultatima DIP-a, Milanović je sam osvojio 797 938 glasova. Svi drugi kandidati (bez Ivane Kekin) osvojili su zajedno 663 742, dakle 134 196 glasova manje od Milanovića samog. Pretpostavka je stoga da je i dio HDZ-ovih birača svoj glas dao Milanoviću.
Primorca, dakle, nije ugrozila neka jaka snaga s desnice, već razočarenje HDZ-om i njihovim aferama ili barem odabirom jako lošeg kandidata.
Točno je da nitko od preostalih pet kandidata koje Plenković vidi desno nisu u izbornoj noći svojim biračima sugerirali da glasaju za HDZ, a da je kandidatkinja Ivana Kekin svojim biračima sugerirala da glasaju za Milanovića. Logičan je to slijed na ponašanje u kampanji kada je, dijelom zbog ponašanja HDZ-a u aferi „kava s Nikicom Jelavićem“, dijelom radi stavljanja naglaska na korupciju u zdravstvu, Kekin svoju oštricu uperila prema Primorcu, a nije napadala aktualnog predsjednika Zorana Milanovića. Je li riječ samo o ideološkoj bliskosti ili i pripremama za nadolazeće lokalne izbore u Zagrebu ostaje da se vidi. Predsjednički su izbori, baš kao i ovogodišnji parlamentarni izbori, pokazali da ljevica i centar privlače zajedno više glasova birača nego HDZ sa svojim partnerima.
Medijski tretman
“Ovdje mi imamo situaciju da su se medijski analitičari probudili jutros pisat o trijumfu i panegiricima Milanoviću. Nisam vidio ni približno jednak tretman našoj trećoj pobjedi zaredom na parlamentarnim izborima prije sedam mjeseci, gdje smo porazili njega kao protuustavnog kandidata i to teško ga porazili – 19 razlike”, kazao je Plenković, nazvavši takvo ponašanje medija “uhodanim mehanizmom dvostrukih kriterija” te dodavši da Primorac nije imao fer tretman.
“Imali ste jedino jedno suočavanje na kojem su ga svi napadali”, rekao je.
Plenkovićeva usporedba nije na mjestu. Zoran Milanović je u prvom krugu osvojio veći postotak od svih dosadašnjih predsjedničkih kandidata izuzev Franje Tuđmana koji je u devedesetima u dva navrata osvojio izbore već u prvom krugu.
Milanoviću je pobjeda u prvom krugu izmakla za 14 i pol tisuća glasova (kada se u zbroj uključe i nevažeći listići). Poslije Tuđmana, najbliže takvom uspjehu bio je Stipe Mesić koji je u prvom krugu 2005. godine osvojio 48,92 % glasova, ispred Jadranke Kosor koja je osvojila 20,31 %.
Ipak, izlaznost na izbore tada je bila značajno veća (53,66 %) pa je Mesiću za taj postotak, manji od Milanovićevog, trebalo čak 1 089 398 glasova.
Treća zaredom izborna pobjeda Plenkovićevog HDZ-a ovog proljeća stvarno se ostvarila s 19 zastupničkih mjesta više za koaliciju predvođenu HDZ-om naspram koalicije “Rijeke pravde” koja je za svog premijerskog kandidata željela nominirati Zorana Milanovića, ali joj je Ustavni sud rekao da je to nedopustivo. HDZ je s partnerima, uz tri glasa iz dijaspore, osvojio 61 mandat, dok su “Rijeke pravde” osvojile 42 mandata. HDZ tom pobjedom nije ostvario nikakav trijumf, već je bio toliko prekratak za formiranje Vlade da je ovisio o odluci Domovinskog pokreta kome će se priključiti. Koalicijska Vlada u ovom trenutku stoji na tankoj većini od 76 glasova u Parlamentu.
Vezano za Primorčev tretman, on je prije izbora gostovao u vodećim medijima (1, 2, 3, 4), a novinari su pratili njegove press konferencije i izjave (1, 2) . Točno je da je bio na samo jednom sučeljavanju na kojem su ga ostali kandidati napadali, ali dobar kandidat trebao bi imati protuargumente na napade jer je to i smisao sučeljavanja. Također, to što je sudjelovao samo na jednom (kao i Milanović) stvar je njegova izbora. Na sučeljavanje na RTL-u dan prije izborne šutnje dragovoljno se nije pojavio zato što na njega nije došao Milanović, dok se preostalih šest kandidata odazvalo.
Zaključno, za neuspjeh Primorca odgovornost ne snose kandidati s desnice. Oni su zajedno s Primorcem dobili 134 tisuće glasova manje od Milanovića. Naravno da je uspjeh na parlamentarnim izborima važniji od onog na predsjedničkima, zbog limitiranih ovlasti predsjednika. Mediji ipak nisu neprimjereno konstatirali trijumf Zorana Milanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora, a s obzirom na to da je postigao najveći uspjeh još od vremena Franje Tuđmana. HDZ na parlamentarnim izborima održanima u proljeće osvojio je više mandata od “Rijeka pravde”, ali Vladu je uspio formirati tek nakon odluke Domovinskog pokreta da s HDZ-om ide u koaliciju.
