Treći je petak cjelodnevnog bojkota kupovine svih proizvoda i usluga u znak prosvjeda potrošača zbog visokih cijena. Nakon što su kupci na poziv platforme „Halo, inspektore“ protekli tjedan bojkotirali kupovinu u trgovinama Lidla, DM-a, Eurospina, kao i kupovinu triju proizvoda (Coca Cole i drugih gaziranih pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe) od subote kreće jednotjedni bojkot kupovine u trgovinama Konzuma (1, 2, 3).
„Svi će trgovački lanci doći na red, ali netko treba biti prvi“, poručio je Josip Kelemen iz platforme „Halo, inspektore“ koja je građane pozvala da putem ankete sami odluče koji će trgovački lanac na tjedan dana zaobilaziti u velikom luku. U prvom anketnom odlučivanju odluka je pala na Konzum.
Istodobno s trećim petkom općeg bojkota potrošnje na snagu stupa i Vladina odluka o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda, kojom se postojeća lista od 30 proizvoda s ograničenom cijenom proširuje na 70 proizvoda.
Prvu listu 30 proizvoda s ograničenim cijenama Vlada je formirala u rujnu 2023. godine, sada je proširuje za dodatnih 40.
Od ranije odluke o ograničavanju cijena mnogi nisu imali velike koristi – proizvoda često na policama trgovina nije bilo. Prema novim pravilima, trgovci su dužni osigurati najmanje jednu vrstu artikla iz iste kategorije proizvoda po najvišoj utvrđenoj cijeni koja je jasno označena. Kada se iscrpi određeni proizvod, obaveza je trgovca uvrstiti drugi po ograničenoj cijeni. Pritom je svim prodajnim objektima većim od 400 četvornih metara propisana obveza osiguranja zasebnih dijelova u prodajnim prostorima, za prodaju artikala s ograničenim cijenama.
Ranija vladina intervencija nije polučila značajnijim rezultatom. Za sada niti „petkovni“ opći bojkot, kao i tjedni bojkot određenih trgovina i proizvoda ne rezultiraju obuzdavanjem cijena – unatoč tome što je promet u trgovini, prema podacima Porezne uprave (1, 2), u danima bojkota padao.
Rastu sredstva i za Vladu
Vlada dugo nije primjećivala ili priznavala da Hrvatska ima problem s ukorijenjenom inflacijom. Dijelom je tome razlog to što i sama državna kasa od toga ima koristi – jer se prikupi više poreznih prihoda, prvenstveno prihoda od poreza na dodanu vrijednost. U 2021. godini od PDV-a je prikupljeno 7,5 milijardi eura, dok je u 2023. prikupljeno 10,27 milijardi eura, a plan za tekuću godinu je prikupiti 12,5 milijardi eura od PDV-a.
Tek nakon što su se potrošači počeli sami organizirati krenuli su panični sastanci s trgovcima i nove odluke o ograničenim cijenama. Nakon toga uslijedio je i sastanak s turističkim sektorom, jer su predsjednik Vlade Andrej Plenković i njegov tim sada osvijestili da nešto ne štima s tom okosnicom rasta domaćeg BDP-a.
Naime, rast cijena u turizmu već je nekoliko godina znatno brži nego u konkurentskim zemljama. U Hrvatskoj je iznosio oko 50 posto za razliku od zemalja Mediterana gdje je rast u prosjeku bio 15 do 20 posto (1, 2, 3, 4).
Rast cijena u turizmu povećava i opću stopu inflacije. Pitanje je koga će idućeg Vlada, nakon trgovaca i turističkog sektora, pozvati na red u potrazi za krivcem zbog kojeg Hrvatska trenutačno ima najvišu stopu inflacije u eurozoni.
Najviša inflacija u eurozoni
Hrvatska je i u 2025. godinu ušla s jednom od najviših stopa inflacije u europodručju. Prema procjenama Eurostata ona je u siječnju, prema usporedivom harmoniziranom indeksu cijena (HICP), iznosila 5 posto (mjesec ranije iznosio je 4,5 posto).
Istodobno, prosječna inflacija u eurozoni bila je upola niža i iznosila je 2,5 posto, iako je na mjesečnoj razini zabilježeno blago povećanje cijena od 0,1 posto i to uglavnom zbog energenata.
Nešto blažu inflacijsku krivulju donosi nacionalni Indeks potrošačkih cijena.
Prva procjena Državnog zavoda za statistiku kazuje da su u siječnju cijene na godišnjoj razini porasle 4 posto, a na mjesečnoj 0,1 posto. Najveći doprinos godišnjem rastu inflacije dolazi od snažnog rasta cijena usluga, hrane i energije te u manjoj mjeri cijena industrijskih neprehrambenih proizvoda.
Ovogodišnji siječanj tako je donio najsnažniji rast cijena od ožujka 2024. godine. Naime, nakon izrazito visokog rasta cijena hrane 2022. godine (u nekim mjesecima su na godišnjoj razini skakale i 20 posto), situacija se u prvoj polovici prošle godine postupno stabilizirala, dok su nositelj inflacije bile sve veće cijene usluga. Ukupna inflacija usporavala je od travnja prošle godine, a taj je trend prekinut u listopadu kada su cijene počele ubrzavati i taj se trend nastavio do kraja godine, odnosno početka 2025. godine.
Harmonizirani indeks potrošačkih cijena kojeg objavljuje Eurostat odnosi se na cijene koje plaćaju građani, dakle cijene hrane u trgovinama. U lancu od proizvodnje do krajnjeg kupca cijeli je niz karika koje imaju troškove. Cijene energenata, primjerice, pogodit će sve karike lanca i najviše potaknuti rast cijena. S druge strane, poticaj rastu krajnje cijene može biti i određena sirovina koja se koristi u samo jednom dijelu lanca od proizvodnje do krajnjeg kupca.
Bio to specifičan trošak ili opći, poput energenata, u konačnici će biti prebačen na krajnjeg kupca.
Vrhunac rasta cijena hrane bio je 2022., uoči uvođenja eura
Hrana je u Hrvatskoj oduvijek relativno skuplja.
Zadnjih godina nerijetko se čuje kako je uvođenje eura potaknulo rast cijena hrane, iako se vrhunac tog rasta zbio uoči uvođenja eura. Naime, Hrvatska je tijekom pandemijske 2020. godine imala niže cijene hrane u odnosu na prosjek EU, ali i eurozonu. Koncem 2021. godine, međutim, počinje se bilježiti ubrzani rast cijena hrane u Hrvatskoj, a vrhunac tog rasta zbio se tijekom 2022. godine, uoči uvođenja eura, a cijene su nastavile rasti i nakon ulaska Hrvatske u eurozonu.
Paralelno, nakon što je u pandemijskoj 2020. godini hrvatsko gospodarstvo doživjelo pad od 8,3 posto, za razliku od prosjeka EU od 5,6 posto i eurozone od 6 posto, u godinama koje su uslijedile Hrvatska je zabilježila brži rast. Tako je u 2021. godini domaće gospodarstvo raslo 12,6 posto, dok je prosjek eurozone i EU bio 6,3 posto. Brži rast hrvatskog gospodarstva u odnosu na eurozonu nastavljen je i u 2023., kao i prošloj godini.
Utjecaj rasta plaća na inflaciju
Osim snažnog rasta gospodarstva, čemu je pridonijela i snažnija potrošnja države uslijed većeg priliva novca iz EU fondova, Hrvatsku je zadnjih godina obilježio i snažniji rast plaća prvenstveno u državnom i javnom sektoru. Iako ne jednakom snagom, rasle su i plaće u privatnom sektoru, pod pritiskom nedostatka radne snage. Prema zadnjim podacima DZS-a, prosječna neto plaća za studeni 2024. godine na godišnjoj razini porasla je 10 posto, dok je medijalna neto plaća na godišnjoj razini rasla 12,8 posto.
Upravo se značajniji rast plaća u državnoj i javnim službama nerijetko prokazuje kao snažan generator inflacije. Činjenica je da rast plaća povećava potrošnju, a dok potrošnja ne posustaje teško je očekivati spuštanje cijena ili usporavanje njihova rasta.
Međutim, korelacija rasta plaća i inflacije nije tako jednostavna. Ta je veza dvosmjerna jer inflacija djeluje na plaće, a plaće mogu povratno poticati inflaciju, objašnjava se u blogu Hrvatske narodne banke (HNB). Utjecajem plaća na inflaciju lani su se, kada je rast cijena počeo ponovo ubrzavati, bavili Filip Ivanac, Davor Kunovac i Ozana Nadoveza iz HNB-a.
„Korelacija između plaća i inflacije može biti pozitivna ili negativna. S obzirom na jenjavanje pritisaka na inflaciju koji su proizašli iz povišenih cijena sirovina i problema u opskrbnim lancima, porast plaća trenutačno se smatra jednim od glavnih čimbenika zbog kojeg bi se rast opće razine cijena mogao zadržati iznad ciljane razine“, navode oni u HNBlogu.
Objašnjavaju pritom kako povećanje plaća može voditi višim stopama inflacije, ali jedino onda kad makroekonomskim okružjem dominiraju šokovi potražnje. Za razliku od toga, porast plaća uzrokovan šokovima ponude ili kretanjima na tržištu rada obično nema značajnih učinaka na cijene.
„Imajući na umu kako u Hrvatskoj šokovi agregatne potražnje trenutačno dominantno određuju kretanje plaća i cijena, zaključujemo da postoje određeni rizici za prelijevanje porasta nominalnih plaća na inflaciju potrošačkih cijena. Rast plaća bi i dalje mogao pridonositi inflaciji, ali ocjenjujemo da bi taj doprinos mogao ostati umjeren – otprilike jedan postotni bod u 2024. godini“, navodi se u HNBlogu. Pritom se zaključuje kako nije izgledno da bi takav umjereni doprinos rasta plaća inflaciji mogao pokrenuti spiralu plaća i cijena.
Proizvođačke cijene
Što se pritom događa s cijenama proizvođača koje se također odražavaju na ukupnu inflaciju? Prema zadnjim podacima DZS-a, proizvođačke cijene su u prosincu u odnosu na studeni porasle 1,5 posto, dok su na godišnjoj razini pale za 1,4 posto. Iako na zadnje podatke o kretanjima inflacije proizvođačke cijene nisu imale značajan utjecaj, kroz duže razdoblje to nije tako.
Naime, u odnosu na prosinac 2020. godine proizvođačke cijene su u prosincu 2024. godine, što je zadnji objavljeni podatak, bile više za 30,5 posto. No, kada se isključi energija taj je porast na razini 17,7 posto.
Osim toga, DZS prikuplja podatke o proizvođačkim cijenama ovisno o tome jesu li prodane na domaćem tržištu ili su izvezene. Ti podaci kazuju da je domaća industrija u odnosu na 2021. godinu na kraju 2024. godine najviše povećala cijene za domaće tržište. Primjerice, industrijske cijene prehrambenih proizvoda su u prosincu 2024. godine u odnosu na cijelu 2021. godinu na domaćem tržištu porasle 25,4 posto dok je taj rast na nedomaćem tržištu, odnosno u izvozu, bio 15,8 posto.
Kada je, pak, riječ o cijenama čiste poljoprivrede, DZS očekuje porast cijena poljoprivrednih proizvoda na razini 2024. godine u usporedbi s baznom 2020. godinom kao i prethodnom godinom. U odnosu na 2020. godinu, očekivani rast cijena je 36,9 posto, dok se na godišnjoj razini očekuje rast od 1,3 posto.
Očekuje se i porast cijena dobara i usluga za tekuću uporabu u poljoprivrednoj proizvodnji u tekućoj godini u odnosu na baznu godinu 2020. za 37,5 posto, dok se u odnosu na prethodnu godinu očekuje pad za 11,6 posto.
Sve su to elementi koji se odražavaju na kretanje potrošačkih cijena. Jednako kao i činjenica da i poljoprivredna proizvodnja, baš kao i industrijska proizvodnja, dvije godine uzastopce padaju.
Samo je lani industrijska proizvodnja zabilježila godišnji pad od 2,4 posto. Realan dohodak u poljoprivredi će u 2024. godini biti 6,3 posto manji na godišnjoj razini, a očekuje se da će se vrijednost poljoprivredne proizvodnje smanjiti 0,3 posto na godišnjoj razini.
Ovisnost o uvozu
Hrvatska sve više ovisi o uvozu, a kada je riječ o hrani rezultati su porazni. U 2023. godini je Hrvatska ostvarila povijesno najveći vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji prehrambenih proizvoda od čak 1,9 milijardi eura (30 posto više u odnosu na 2020. godinu), a lani je taj deficit prešao dvije milijarde eura (1, 2) dok je pokrivenost uvoza izvozom bila je na 57,6 posto prema prvim rezultatima.
Početni impuls inflacije – prije više od tri i pol godine – u Hrvatsku je stigao izvana, kao posljedica najprije globalne krize izazvane pandemijom koronavirusa i prekidom dobavnih lanaca, a potom i kao posljedica ratnih zbivanja u Ukrajini.
Danas je njeno ubrzavanje većim dijelom posljedica strukture domaće ekonomije koja se oslanja na uvoz. A što će se dalje zbivati umnogome ovisi i o posljedicama koje će u eurozoni, pa tako i Hrvatskoj, imati popuštanje monetarne politike nakon što je Europska centralna banka donijela odluku o snižavanju kamata. Ne treba pritom zanemariti niti mogući trgovinski rat SAD-a i Europske unije nakon što je Donald Trump dijelu trgovinskih partnera uveo carine, a najavljuje da će to učiniti i za EU. Dolar je uslijed tih poteza počeo jačati, a jači dolar znači, primjerice, skuplju naftu, plin.
