U ponedjeljak se navršava treća godina od početka nelegalne i brutalne agresije Rusije na Ukrajinu.
Pod ruskom okupacijom je oko 20 posto ukrajinskog teritorija. Od veljače 2022. do siječnja 2025. godine poginulo je, prema podacima UN-a, najmanje 12 605 ukrajinskih civila, dok ih je 29 178 ranjeno. Uz te registrirane stradale uvijek slijedi i napomena da su stvarne brojke vjerojatno veće.
U te podatke ne ulaze brojke stradalih u ratnim djelovanjima 2014. i neposredno nakon toga koji po UN-u prelaze 14 000, kada se gledaju i vojne i civilne žrtve na obje strane sukoba. Mrtvih civila tada je bilo preko 3 000.
Kad je riječ o stradalim vojnicima, podaci su još i manje pouzdani. Radi bildanja morala, ukrajinske vlasti taje točne podatke, a ruska strana ih prenapuhuje, a svoje smanjuje i obrnuto.
Zapadni mediji su krajem prošlog ljeta pisali da je broj stradalih u rusko-ukrajinskom sukobu prešao milijun, pri čemu se taj broj odnosi na poginule i na ranjene vojnike obiju strana.
Pozivajući se na povjerljive ukrajinske procjene, naveli su kako je 80 000 ukrajinskih vojnika poginulo, a još ih je 400 000 ranjeno. Podaci zapadnih obavještajaca o stradanju ruskih vojnika variraju – neki spominju da je poginulih ruskih vojnika i 200 000, a ranjenih 400 000.
S obzirom na nepouzdanost tih procjena, kao najmanji mogući broj poginulih ukrajinskih vojnika neki mediji uzimaju podatke nezavisnog projekta UAloses koji je poimence zbrojio oko 70 000 poginulih i nestalih ukrajinskih vojnika na osnovi javno objavljenih podataka poput vijesti u novinama, osmrtnica i sl. Stvarni brojevi su sigurno veći jer nisu sve akcije i sve smrti bile zabilježene digitalno, odnosno u medijima.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u jednom je intervjuu početkom veljače ustvrdio da je poginulo 45 100 vojnika te da je zabilježeno ukupno 390 000 ranjavanja, ali da su se neki nakon oporavka vratili u stroj. Ni same ukrajinske vlasti, potvrdio je, ne znaju koliko je vojnika koji su nestali u akciji mrtvo, a koliko ih je zarobljeno. U svakom slučaju riječ je o velikom broju onih čija se sudbina ne zna.
Svemu treba pribrojiti i više od tisuću stranih vojnika koji su poginuli na strani Ukrajinaca.
Prijetnje Zelenskom
Sve ove brojke spominjemo (i to bez navođenja rušenja čitavih gradova i infrastrukture) kako bismo ilustrirali koja je bila cijena povratka cijele priče na sam početak. Na početak jer je novi američki predsjednik ovog tjedna na svojoj platformi Truth Social ustvrdio:
„Zamislite, osrednje uspješan komičar, Volodimir Zelenski, nagovorio je Sjedinjene Američke Države da potroše 350 milijardi dolara, kako bi on pošao u rat kojeg nije mogao dobiti, koji nikad nije trebao početi, ali i rat kojeg on, bez SAD-a i ‘TRUMPA’ nikada neće moći zaustaviti“.
Trump je naknadno Zelenskom poručio i da mu je bolje da se požuri i postigne dogovor o kraju rata jer inače “riskira da neće imati naciju koju bi vodio”. Sve je garnirao i optužbama da je Zelenski diktator koji nema izborni legitimitet.
Na stranu sad što je Trump ponovo govorio neistine. Sjedinjene Države obvezale su se na otprilike dvostruku manju cifru nego što Trump spominje i to kada se u obzir uzme i vojna i humanitarna pomoć koja je slana toj zemlji. Nije također točno ni da si je Zelenski prisvojio vlast bez izbora, a s obzirom na to da mu je mandat produžen jer ukrajinsko zakonodavstvo nije dopustilo održavanje izbora u ratnim uvjetima i pod izvanrednim stanjem.
Pogubnije od Trumpovih dezinformacija, na koje su se svi navikli, je to što rečenica o “naciji koje neće biti” zvuči kao otvorena prijetnja.
Nakon što se vratio na sam početak i ruske dezinformacije s početka rata da je Ukrajina sama izazvala „specijalnu vojnu operaciju Rusije“ na svome tlu. Tri godine bilo je, znači, potrebno da se okrene puni krug i da ponovo krene borba s istom početnom propagandom, samo ovaj put ne iz usta ruskog predsjednika Vladimira Putina, već iz usta američkog predsjednika.
Kada je Zelenski odgovorio da Trump živi u dezinformacijskom bubbleu ruske propagande, oštro mu je odgovorio J.D. Vance, američki potpredsjednik koji je započeo ovaj pakleno brzi tjedan svojim nastupom na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji gdje je Europi poručio da problem nisu ni Rusija, ni Kina niti bilo tko izvan same Europske unije, već se, optužio je Vance, sama potkopava svojim nepoštivanjem demokracije i slobode govora.
„Sloboda govora“ postala je, naime, kodno ime za priznavanje pobjede u kulturološkom ratu koji je harao Amerikom, s ozbiljnim izgledima da se svom silinom preseli i na tlo Europe.
Vence je Zelenskom poručio da se ne može tako razgovarati s američkim predsjednikom.
Radi obnove prijateljstava u utorak su se u Saudijskoj Arabiji našla izaslanstva Sjedinjenih Država predvođena Marcom Rubiom i Rusije koje je predvodio teškaš Sergej Lavrov. Ukrajina nije bila pozvana. Atmosfera je, naveli su kasnije, bila prijateljska, a nisu isključili da će u eventualne buduće dogovore oko Ukrajine biti uključena i Europska unija. Kako trenutačno stoje stvari, za stol bi mogla biti pozvana da se na nju izvrši zajednički pritisak da odustane od novog kruga sankcija Rusiji.
A gdje je Europa?
Presudan dio dogovora o sudbini Ukrajine, kako izgleda, bit će dogovor o eksploataciji rijetkih minerala koje ima Ukrajina. Washington je od Zelenskog tražio da 50 posto vrijednosti ide Americi na ime dosadašnje pomoći, a bez ikakvih garancija za buduću sigurnost Ukrajine. Uvrede na račun Zelenskog – kao i sastanak s Rusima u Rijadu – dogodio se nakon što je takav sporazum Zelenski inicijalno odbio potpisati. Slijede daljnja cjenkanja.
Dan nakon Vanceovog nastupa, američki izaslanik za Ukrajinu Keith Kellogg u subotu je europskim sugovornicima u lice izrijekom rekao kako EU neće biti faktor u pregovorima o miru u Ukrajini.
Kao vođa europskog odgovora odmah se nametnuo francuski predsjednik Emmanuel Macron koji saziva druge europske čelnike, po svom izboru, na sastanke u Pariz. Jasnog plana još nema.
U međuvremenu, šefica Europske komisije Ursula von der Leyen svoje je vrijeme odlučila posvetiti Barbadosu gdje je dogovarala – suradnju EU s Karibima.
