Ustavni sud odbacio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom prijedloga “Kurikula Ministarstva znanosti i obrazovanja, segment hrvatski jezik – lektira – suvremena književnost“.
Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijelo je Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika iz Zagreba.
U podnesku upućenom još u lipnju 2019. godine, zatražili su da Ustavni sud donese “izvješće o nesuglasnosti“ navedenog Kurikuluma s Ustavom, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Konvencijom o pravima djeteta te s Obiteljskim i Kaznenim zakonom.
Katolički prosvjetari smatrali su, naime, da “određena djela suvremene književnosti, koja su obuhvaćena prijedlogom spornog lektirnog štiva, svojim eksplicitnim pornografskim, pedofilskim i nastrano seksualiziranim dijelovima teksta izravno povređuju prava djece i mladeži na dostojanstven život te poštivanje obiteljskog života“.
Ustavni sud odbacio je prijedlog za ocjenu ustavnosti prije svega zbog toga što su ustavni suci utvrdili da navedeni “Kurikul” uopće ne postoji. U službenim izvorima nema traga ni “Kurikulumu hrvatskog jezika za srednje škole i gimnazije“ kojeg je Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika naknadno navelo u podnesku u veljači 2020. godine tražeći privremenu obustavu primjene tog dokumenta.
Odluka je donesena 11. ožujka na prvoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda u novom sastavu nakon što je Sabor u prosincu prošle godine izabrao 10 novih, od ukupno 13 ustavnih sudaca.
Žigosani Novak, Drakulić, Ferić, Murakami…
U rješenju Ustavnog suda ne navode se detalji iz prijedloga Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika pa tako nema ni popisa spornih lektirnih naslova koje je Društvo pokušalo osporiti, ali dovoljno je prisjetiti se događanja iz 2019. godine i popis “nepoćudne” lektire lako je rekonstruirati.
Bilo je to u vrijeme tadašnje ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak i velike rasprave o navodnom novom popisu lektire za osnovne i srednje škole.
Tada je Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika i još šest udruga i građanskih inicijativa sličnog konzervativnog svjetonazora pokrenulo akciju “STOP neprimjerenoj lektiri!“.
Kao primjere spornih književnih naslova naveli su romane Kristiana Novaka “Črna mati zemla“, Slavenke Drakulić “Mramorna koža“, Harukija Murakamija “Norveška šuma“ i “Kafka na žalu“ te Olje Savičević Ivančević “Adio kauboju“, kao i zbirke kratkih priča Zorana Ferića “Mišolovka Walta Disneya“ i “Anđeo u ofsajdu“
Vjerski čistunci o tim knjigama su govorili kao o “pedofilskom, pornografskom, morbidnom brutalno nasilnom i ostalom nastranom sadržaju“; da nude “pesimističan i mračan pogled na svijet i čovjeka“ te da se učenici preko tog sadržaja “poistovjećuju s izgubljenim, buntovnim, ciničnim i bezosjećajnim likovima vulgarnog izražavanja, životinjskih nagona i morbidnih sklonosti“.
Tada su, kao i sada u obraćanju Ustavnom sudu, tvrdili da je sporni kurikulum službeni dokument objavljen u Narodnim novinama. To su iz Ministarstva znanosti opovrgavali, ali se inicijativa “STOP neprimjerenoj lektiri!“ nije dala smesti. Štampali su letke, organizirali su konferencije za novinare i tribine, da bi na kraju došli i do Ustavnog suda.
O tome je tada pisao Faktograf koji je, slično kao i sada Ustavni sud, ustanovio da se u odlukama o kurikulumima objavljenim u Narodnim novinama u siječnju 2019. godine sporni naslovi uopće ne nalaze u popisu lektire.
Nabrojani naslovi mogli su se pronaći samo u rezultatima anketnog upitnika o preporukama izborne lektire za srednje škole. Anketu je Ministarstvo obrazovanja provelo početkom 2019. godine među 8 344 učitelja razredne nastave, nastavnika hrvatskog jezika i knjižničara u osnovnim i srednjim školama.
Nepostojeći dokumenti
Ustavni sud u svojem obrazloženju navodi da “Kurikul Ministarstva znanosti i obrazovanja, segment hrvatski jezik – lektira – suvremena književnost“, kako ga naziva predlagatelj, uopće ne postoji i da nije objavljen u Narodnim novinama ili na službenoj internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, a da ni Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika nije priložilo akt koji osporava.
Ustavni sud je to isto primijetio i za drugi dokument kojeg su katolički prosvjetari pokušali osporiti. Ni “Kurikuluma hrvatskog jezika za srednje škole i gimnazije“ nema nigdje. Ni on ne postoji, ni u Narodnim novinama, ni na webu Ministarstva obrazovanja, a ni njega katolički prosvjetari nisu priložili u spis.
Međutim, Ustavni sud se dodatno potrudio pa je sam pronašao dvije odluke (1, 2) Ministarstva obrazovanja koje se tiču kurikuluma hrvatskog jezika – odluku o donošenju Kurikuluma hrvatskog jezika za osnovne škole i gimnazije i odluku o donošenju Kurikuluma hrvatskog jezika za srednje strukovne škole. Obje odluke su objavljene u Narodnim novinama u siječnju 2019., ali opet – ni u jednom ni u drugom kurikulumu u popisu lektire nema spornih naslova koje predlagatelj navodi u svom dopisu.
Pravo na štrajk?
Ostaje nejasno kako su uopće katolički nastavnici došli do zaključka da su ti dokumenti – koji, ponovimo, uopće ne postoje – u suprotnosti s člancima Ustava koji jamče zaštitu privatnog i obiteljskog života, dostojanstvo, ugled i čast (članci 35. i 62. Ustava) te sa sličnom odredbom Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.).
Još je manje jasno kako su u suprotnosti s člankom 61. Ustava koji (triput smo provjerili!) jamči pravo na štrajk i kakve uopće veze ima pravo na obustavu rada sa školskom lektirom.
Udruga katoličkih prosvjetara smatra i da su ti kurikuli – kojih nigdje nema, a niti su ih oni priložili na uvid Ustavnom sudu – u suprotnosti i s više članaka Konvencije o pravima djeteta te da nisu u suglasnosti ni s više odredbi Kaznenog i Obiteljskog zakona.
Pozivanje na krivi članak Ustava
I to nije sve. Ne samo da je Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika pokušalo osporiti posve imaginarne dokumente, nego je u tome pozvalo Ustavni sud da njihovo obraćanje razmotri na temelju – krivog članka Ustava.
Naime, udruga katoličkih nastavnika koju je pred Ustavnim sudom zastupao tadašnji predsjednik udruge Ivica Đaković, zatražila je da Ustavni sud postupa na temelju članka 105. Ustava – koji govori o odgovornosti predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava.
Ustavni sud se i kod tog propusta, ili očitog neznanja, pokazao dobrohotnim prema katoličkoj udruzi. Umjesto da podnesak vrati Hrvatskom katoličkom društvu prosvjetnih djelatnika i zatraži da u određenom roku isprave članak Ustava na koji se pozivaju, Ustavni sud je sam preimenovao spis u Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom iz članka 38. Ustava, koji regulira ovu materiju.
Bilo kako bilo, Ustavni sud – i nakon samoinicijativnog traganja za spornim dokumentima koje predlagatelj nije čak ni priložio u spis i nakon što je ispravljao podnesak udruge – na kraju je ipak odbacio prijedlog Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.
Nitko od 12 sudaca koji su odlučivali o prijedlogu za ocjenu ustavnosti nije priložio izdvojeno mišljenje kojim bi pokazao da se eventualno ne slaže s odbacivanjem prijedloga Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.
I vjerničko društvo i udruga građana
Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika registrirano je kao udruga građana, ali sebe predstavljaju i kao “strukovno vjerničko društvo u Katoličkoj crkvi“.
Ta dvojnost vidi se i u njihovom Statutu, odnosno Pravilima. U uvodu dokumenta se pozivaju i na Zakon o udrugama i na Zakonik kanonskog prava.
Imaju standardna tijela udruge poput predsjednika, Skupštine i Nadzornog odbora, ali istovremeno kao mjerodavnu crkvenu vlast za Društvo navode Hrvatsku biskupsku konferenciju (HBK). Imaju i svojeg duhovnog savjetnika, kojeg potvrđuje crkvena vlast, kao i svoju molitvu koju je također odobrila HBK. Duhovni savjetnik je član Ravnateljstva udruge.
Redoviti članovi Društva mogu postati “osobe katoličke vjere koje se strukovno bave izobrazbom i odgojem ili su kvalificirane za takvu djelatnost“.
Zalažu se, među ostalim, za poštivanje i zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti, stabilnost braka i pripremu mladih za bračni i obiteljski život u skladu s etičkim i vjerskim načelima, kao i za poštivanje i promicanje ljudskog dostojanstva i prava čovjeka “isključujući svaku diskriminaciju s obzirom na spol, rasu, narodnost, vjeru, svjetonazor, političku pripadnost i društveni položaj“.
Istodobno, u praksi, protive se (1, 2, 3) pravu istospolnih parova na udomiteljstvo i uvođenju Građanskog i Zdravstvenog odgoja kakve su predlagale prosvjetne vlasti.
Sredinom prošle godine pobunili su se protiv projekta udruge CESI o uvođenju sveobuhvatne seksualne edukacije u zagrebačkim školama, nazivajući ga neprihvatljivim i štetnim, te da pod pojmom “reproduktivna prava“ zapravo promiče “seksualni užitak kao jedinu svrhu spolnosti“ te promiskuitet, pobačaj i rodnu ideologiju.
