Društvenom mrežom Facebook šire se navodi kako je litij neurotoksičan. Ptice koje slete na polja ispiranja litija ugibaju za par minuta nakon slijetanja, tvrdi se u objavi koju je na društvenoj mreži Facebook objavila privatna korisnica.
“Ovo je polje ispiranja litija. Od toga su napravljene baterije vašeg električnog automobila. Toliko je neurotoksično da ptica koja sleti na ovo ugine za nekoliko minuta. Pogodite što radi vašem živčanom sustavu?”, navodi se u objavljenom statusu (arhiviran ovdje).
Snimku zaslona statusa u pitanju donosimo niže.
O navodima koji se izneseni u postu na Facebooku već su pisali američki fact-checkeri (Logically Facts, Science Feedback.
Autor fotografije iz objave
Kolege s portala Science Feedback istražili su da je fotografija koja se koristi u ovakvim i sličnim tvrdnjama koje se već godinama šire društvenima mrežama preuzeta iz kolekcije fotografija iz zraka koje je 2021. godine okinuo fotograf Tom Hegen. Hegen je za Snopes potvrdio da se radi o njegovoj fotografiji.
“Dok se polako mičemo prema svijetu održive energije, zamjena fosilnih goriva čistom energijom dovodi do novih spirala ljudskog utjecanja na okoliš. Naša beskrajna glad za najnovijim elektroničkim uređajima koje pokreću litij-ionske baterije potiče mineralnu krizu. Posebno je transformacija u elektromobilnosti ta koja generira neusporedivu potražnju za litijem”, piše Hegen u opisu serije fotografija.
Međutim, iako kritički nastrojen prema rudarenju litija i neutaživom gladi za metalima koji pokreću novu energetsku revoluciju, ovaj umjetnik koji svojim, vrlo često dramatičnim i apstraktnim fotografijama iz zraka stvara i prikazuje širu sliku našeg odnosa s planetom Zemljom, nigdje ne spominje navode s društvenih mreža o neurotoksičnosti i pticama.
Utjecaj na okoliš
Kao što smo već pisali, elektrifikacija prometa krucijalna je mjera u borbi protiv klimatske krize, prema mišljenju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Litij je za sada ključan resurs za provođenje te elektrifikacije. Kako je litij najlakši metal, ostat će bar neko vrijeme najprivlačniji za izradu baterija za uređaje koje struja treba pokretati od točke A do točke B, dakle – automobilsku industriju.
Međutim, rudarenje litija ima veliki utjecaj na okoliš: koristi se puno vodnih resursa i energije, a nastaje i šteta po lokalnu zajednicu. Primjerice, u tzv. “litijskom trokutu” između Bolivije, Argentine i Čilea povećana potražnja za litijem ugrožava više od 20 slanih jezera u regiji, koja nisu važna samo zbog bioraznolikosti, već su bitni i za lokalno stanovništvo.
“Litijski trokut” je jedno od najsuših područja na planetu, pa prekomjerno korištenje vodnih resursa za rudarenje litija također ima velik utjecaj na okoliš i lokalnu zajednicu. Procjene su, kako piše Snopes, da se za metričku tonu litija utroši oko 1,9 milijuna litara vode.
Dokumentirane su također i negativne promjene u kvaliteti vode, vegetaciji, distribuciji lokalne flore i faune, što sve utječe i na lokalnu populaciju zbog smanjenja poljoprivredne proizvodnje i gubitka tradicionalnih poslova. Ponekad su ljudi čak prisiljeni na selidbu. Rudarenje litija može imati i druge posljedice po ljude i okoliš, poput narušavanje kvalitete površinskih i podzemnih voda, otpuštanja velikih količina otpadnih voda, zagađenja izvora pitke vode.
Također, postoje značajne razlike u ekološkoj i ekonomskoj cijeni različitih tehnologija izvlačenja litija iz podzemlja.
Kako se rudari litij?
Postoje razne metode rudarenja litija, ovisno o vrsti ležišta iz kojeg se taj element eksploatira. Glavne metode rudarenja su ekstrakcija iz slanih jezera (iz salamure) koje se vrši u sušnim područjima, npr. u dijelovima Južne Amerike, najviše u spomenutom “litijskom trokutu”, te rudarenje čvrstih stijena, kakvo se radi npr. u Australiji, SAD-u i Kini. Vrsta metode rudarenja ovisi, naravno, o obliku u kojem se litij nalazi u okolišu.
Ekstrakcija iz vode zahtijeva puno vremena. Tom se tehnikom salamura (slana voda bogata litijem) pumpa iz podzemlja u bazene na površini. Isparavanje salamure događa se pod utjecajem sunčeve energije i ono može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Kako salamura isparava, koncentrira se litij. Nakon toga se kemijskim procesima uklanjaju nečistoće, a litij se potom obrađuje u litijev karbonat ili litijev hidroksid. Ti se spojevi koriste za proizvodnju baterija.
Druga metoda je rudarenje iz stijena, unutar kojih se litij nalazi u manjim količinama. Stijene koje sadrže litij se miniraju (što ima velike posljedice po okoliš), a onda se drobe i usitnjavaju kako bi se oslobodili minerali koji sadrže litij. Takvi se minerali potom tretiraju kemijskim postupcima kako bi se dobio litijev karbonat ili litijev hidroksid.
S obzirom da je potrebno izrudariti čitave stijene kako bi se iz njih iscrpila tek mala količina litija, pri čemu se troši i puno energije, radi se o procesu koji ima znatan utjecaj na okoliš. Otpad iz ovog procesa pritom često završi u okolnim rijekama i vodnim resursima.
Toksičnost litija
Dakle, u baterijama za električne automobile ne nalazi se sadržaj bazena za ispiranje, već se pomoću tih bazena crpi litij koji je potreban za proizvodnju baterija. Kako voda u bazenima isparava, drugi se minerali slijevaju u različite bazene. Kako se mijenja koncentracija litija, tako se mijenja i boja vode u bazenima. Zbog toga se na fotografiji koja kruži društvenim mrežama vide raznobojni bazeni.
Što se tiče navoda o neurotoksičnosti litija u bazenima, kako piše Snopes, radi se o pitanju na koje je teško odgovoriti. Litij se koristi i kao lijek, ali neke razine izlaganja mogu imati negativne posljedice po zdravlje, kako ljudi, tako i životinja.
Primjerice, internetskom pretragom smo naišli na slučaj u kojem je zabilježena izloženost litiju kod dva psa koja su pila vodu s litij-hipokloritom. Psi su imali simptome poput proljeva, gubitka tjelesne mase i napadaja, a prestankom konzumacije takve vode svi su se simptomi povukli i psi su se potpuno oporavili. Međutim, treba napomenuti kako se radi o slučaju u kojem su životinje izravno konzumirale značajnu količinu litija kroz duži vremenski period.
Bez dokaza u znanstvenoj literaturi
Kolege s portala Science Feedback i Logically Facts navode kako u znanstvenoj literaturi nema dokaza o neurotoksičnosti po ptice kakvu se opisuje u postu na Facebooku.
Snopes navodi da, iako se litij koristi kao lijek, određene razine izloženosti mogu imati negativne posljedice po zdravlje te dovesti do iritacije nosa i grla, nakupljanja vode u plućima, glavobolje, smetenosti, napadaja i kome. Međutim, kako dalje piše Snopes, bez uvida u izvještaje o samim bazenima koji su na fotografijama iz objave, teško je donijeti točan sud o razini toksičnosti, količini i prisutnosti određenih kemikalija te o tome nalaze li se u bazenima spojevi koji su “neurotoksični”.
Pregled dostupne literature o toksičnosti litija po ljude i okoliš, koji datira još iz 2008. godine, pokazao je da se ne očekuje da će se litij nakupljati u okolišu te da je toksičnost po ljude i okoliš niska. Autori su također identificirali područja u kojima se trebaju napraviti i provesti daljnja istraživanja, poput recimo mjerenja koja bi bilo potrebno učiniti kod različitih vrsta životinja kako bi se odredile razine na kojima dolazi do promjena u ponašanju. Studija iz 2016. pokazala je da bi nakupljanje litija u okolišu moglo imati štetne utjecaje na rast i razvoj biljaka. Međutim, ne postoji podaci iz kojih bi se moglo zaključiti da je kratkotrajno izlaganje litiju opasno po zdravlje.
Zaključno, tvrdnja iz objave na društvenoj mreži Facebook su zavaravajuće. Nema dokaza u prilog tezi da ptica koja sleti na bazen za ispiranje litija ugiba za nekoliko minuta. Međutim, potrebno je istaknuti da rudarenje litija ima velik utjecaj na okoliš te da utjecaj na ljudsko i životinjsko zdravlje nije dovoljno istražen. Moguće je, dakle, da postoje utjecaji koji još uvijek nisu poznati. Međutim, trenutačno nema znanstvenih dokaza koji bi potvrdili tvrdnju o neurotoksičnosti litija.
