Priuštivo stanovanje, izgradnja novih tramvajskih pruga i produženje postojećih, nova/stara gradska prometna rješenja koja uključuju izgradnju mostova, denivelaciju prometnica, izgradnja novih garaža, rješavanje problema otpada, novi studentski domovi, vrtići, domovi za starije osobe – zajedničke su teme predizbornih programa kandidata koji očekuju da će u prvom krugu lokalnih izbora u nedjelju osigurati potporu zagrebačkog biračkog tijela, dovoljnu za ulazak u drugi izborni krug. Iako su teme predizbornih programa kandidata za gradonačelničku funkciju u Zagrebu slične, rješenja koje nude uvelike se razlikuju.
Proučili smo predizborne programe nezavisne Marije Selak Raspudić nazvan „Grad u kojemu je smisao politike život ljudi“; kandidata HDZ-a i partnera Mislava Hermana pod jednostavnim nazivom „Biram Hermana!“; kandidata Plavog grada i partnera Ivice Lovrića pod nazivom „Rješenja, a ne izgovori“; nezavisnog kandidata Pavla Kalinića pod nazivom „Zajedno za Zagreb“; „Grad na usluzi građanima“ Davora Bernardića i partnera okupljenih u platformi Zagreb united; Tomislava Jonjića, nositelja Nezavisne liste Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska pod nazivom „Za hrvatski Zagreb!“; „Program za Zagreb 2025.“ aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića kandidata Možemo! i SDP-a.
U toj borbi uvelike iskače Jonjić koji na desetak stranica i 20 točaka iznosi „programski okvir“ za gradonačelnika glavnog grada u kojem se ističu svjetonazorski i ideološki stavovi opcije koju zastupa, iako se, uglavnom taksativno, dotiče i onih klasičnih gradskih tema poput prometa, otpada, priuštivog stanovanja…
Najsažetiji u obraćanju zagrebačkom biračkom tijelu je Kalinić koji na desetak stranica taksativno navodi što će u mandatu, osvoji li ga, provesti. Kandidat Plavog grada Lovrić u značajnoj mjeri se u svom programu bavi aktualnom gradskom vlasti i njenim „nečinjenjem“, dok aktualni gradonačelnik Tomašević uz navođenje postignuća u prvom mandatu govori o onom što planira provesti u drugom mandatu, ako ga osvoji.
Zagreb će postati jedno veliko gradilište u naredne četiri godine. I neće se graditi samo vrtići i domovi za starije osobe, već i mostovi, garaže, željeznička mreža, stanovi – barem po onom što su kandidati pred izbore zapisali.
Željeznica ili metro
Tako Davor Bernardić planira projekt brze gradsko-prigradske željeznice koja bi uključivala liniju Istok-Zapad te kružnu liniju preko ranžiranog kolodvora tzv. „cug u krug“. Nezavisna Selak Raspudić zalaže se za uvođenje sustava integriranog prijevoza putnika (IPP) čiju okosnicu predstavlja „gradska željeznica koju opslužuju autobusni i tramvajski prijevoz“.
„Takva gradska željeznica predstavlja racionalnu alternativu skupom, dugotrajnom i prometno neopravdanom projektu izgradnje metroa. Rješenje se temelji na korištenju postojeće željezničke infrastrukture i povezivanju s gradskim prometnim sustavom, pri čemu ZET preuzima ulogu ‘distributera’ s kolodvora prema ostatku grada“, navodi Selak Raspudić.
Izgradnja metroa na koji se osvrnula programska je točka Lovrićevog Plavog grada koji ga planira graditi 15 godina, a u promet bi bio puštan u fazama. U prvom mandatu realizirala bi se jedna od tri linije – ona od Zračne luke do Kvaternikova trga koja bi u potpunosti bila nadzemna. Linija od Gračanskog Dolja do Dugava dijelom bi bila nadzemna, a dijelom podzemna dok će centralna linija Sesvete -Podsused u potpunosti biti podzemna, a na njoj će se nalaziti glavna stanica „najmodernijeg metroa“ koja će se graditi na Europskom trgu. Kako Lovrić piše u programu, metro će se u iznosu od 85 posto graditi europskim novcem, a „kada bude izgrađen to će omogućiti micanje tramvajskog prometa od Maksimira do Črnomerca“.
Da bi metro trebao biti dio dugoročne prometne strategije, ali nakon poduzimanja niza drugih, jednostavnijih i jeftinijih zahvata u prometnu infrastrukturu smatra i Jonjić.
Teretni željeznički promet iz grada planiraju maknuti Tomašević, Kalinić i Herman koji najavljuje izgradnju drugog kolosijeka, kao i obnovu i modernizaciju pružne dionice Zagreb Glavni kolodvor – Hrvatski Leskovac.
„U svrhu rasterećenja prometa, izgradit ćemo moderne HUB-ove na rubnim dijelovima Zagreba po modelu jedna karta za sve. Ova čvorišta bit će opremljena suvremenim sustavima za informiranje građana o voznom redu i putovanju, te dodatnim sadržajem poput trgovina. HUB-ovi će biti povezani sa željeznicom, tramvajem i autobusima“, plan je kojeg iznosi Herman.
Razvoj gradskog i prigradskog željezničkog prijevoza u fokusu je i Tomaševiću koji se, kao i Selak Raspudić nada da će željeznica tvoriti okosnicu integriranog prometa zagrebačkog područja.
„U sljedećem mandatu očekujemo od HŽ-a da realizira obećane stanice na Trokutu, okretištu Savski most i Vukovarskoj, čime bi Zagreb dobio gradsku željezničku liniju sjever – jug, a liniju istok – zapad bilo bi potrebno proširiti stanicom na Mandlovoj. Uz te nove željezničke stanice, Grad Zagreb će razvijati intermodalne poveznice s tramvajskom i autobusnom mrežom, mrežom javnih bicikala i Park&Ride zonama“, navodi Tomašević.
Osim toga, plan je sa Zagrebačkom i Krapinsko-zagorskom županijom intenzivirati rad zajedničkog poduzeća Integrirani promet zagrebačkog područja, s ciljem da se usklade vozni redovi autobusa i željeznice te da se napravi tarifna unija između tri županije.
Stari projekti
HDZ-ovi HUB-ovi na rubnim dijelovima Zagreba podrazumijevaju i nova parkirna mjesta. Ona bi se gradila u Sesvetskom Kraljevcu, centru Sesveta, Trnavi, Petruševcu/Žitnjaku, Kustošiji, Podsusedu/Jankomiru, Hrvatskom Leskovcu, Svetoj Klari i Odri/Buzinu. U gradu je, pak u planu izgradnja dvije podzemne garaže na Trgu Franje Tuđmana te srednjoškolskom igralištu Mimara.
Nisu to novi projekti, o njima se govori već neko vrijeme. Tako i aktualna vlast za novi mandat najavljuje garažu ispod Srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj (800 mjesta), Paromlina (350 mjesta) i ispod Trga Franje Tuđmana te na istočnoj strani centra, garaže u sklopu novog stadiona Maksimir (800 mjesta) i Park&Ride garaže na Borongaju (1500 mjesta).
O izgradnji suvremenih Park&Ride parkirališta govori i Selak Raspudić, a iako ne iznosi lokacije navodi kako će biti neposredno povezana s tramvajskim, autobusnim ili željezničkim linijama te će „građanima biti dostupna jedinstvena karta koja po povoljnoj cijeni objedinjuje parkiranje i vožnju javnim prijevozom“.
O izgradnji parkirališta na rubnim dijelovima grada sa simboličnom cijenom parkinga, govori i Kalinić, dok Lovrić ističe lokacije novih javnih garaža – Klaićeva, HNK, Strossmayerov trg, Šalata, KBC Rebro, KB Vinogradska, Britanski trg, Mihaljevac, Trg Stjepana Radića, Borongaj, Dolac, Autobusni kolodvor. Bernardić ih planira na Trgu Stjepana Radića, Branimirovoj tržnici i Trešnjevačkom placu.
Najavljuje se revizija Tomaševićevih projekata
Nove pješačke, ali i biciklističke zone u gradu nisu dobro sjele većini Tomaševićevih protukandidata. Tako njihov reviziju ili žurno ukidanje najavljuju Kalinić, Herman, Lovrić i Jonjić. Istodobno, ukidanje blokovskog parkiranja otvoreno najavljuju Selak Raspudić, Lovrić, Herman i Jonjić.
Svi kandidati najavljuju širenje tramvajske mreže u gradu, ali i ulaganja u nove tramvaje i autobuse.
Jedan od gorućih gradskih problema je otpad, sanacija Jakuševca kao i čišćenje gradskih ulica.
„Uz problem deponija na Jakuševcu, nepripremljen CGO, aktualna vlast je i redovito prikupljanje otpada uspjela pretvoriti u gorući problem. Pred nama je nužnost uvođenja novih komunalnih politika zbrinjavanja otpada. Analiza stanja i izrada hitnog kratkoročnog, ozbiljnog srednjoročnog i optimalnog dugoročnog plana, prvi je zadatak nove gradske vlasti“, poručuje Selak Raspudić, dok Bernardić navodi kako će pokrenuti sustavnu i dugoročnu sanaciju Jakuševca u tri faze. U planu mu je izgradnja energane koja će koristiti otpad kao gorivo za proizvodnju energije, „smanjujući količinu otpada na odlagalištima i osiguravajući održivi sustav energije“.
Za energanu na gorivo iz otpada zalaže se i Kalinić koji će „kritički preispitati tehnologiju zbrinjavanja otpada planiranu za primjenu na Resniku te sve planove prilagoditi budućoj energani“.
Lovrić i Jonjić protive se energani
S druge stane Lovrić se protivi energani i navodi kako je „prvi korak ka rješavanju kaosa s otpadom izgradnja sortirnice u Zagrebu i kompostane u Novskoj, a nakon toga i postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada koje će proizvoditi vodik, no na lokaciji udaljenoj od domova Zagrepčana“. Pritom, kritizira aktualnu vlast jer je imala pripremljeno sve za izgradnju kompostane u Novskoj, ali nije napravila ništa. Međutim, zaboravlja da je Novska bila protiv tog projekta započetog u vrijeme Milana Bandića te da je 2023. raskinula ugovor s Gradom Zagrebom (1, 2).
„Protivnici smo ‘spalionica’, ‘toplana’ i ‘energana’“, poručuje i Jonjić, objašnjavajući kako Zagrebu trebaju kompostana za biootpad, veliki reciklažni centri te sortirnica otpada, uz odgovarajuća postrojenja za učinkovitu obradu otpada.
Nešto je rječitiji Herman kada govori o rješavanju problema otpada.
„Ostatni komunalni otpad obrađivat ćemo u postrojenju mehaničko-biološke obrade (MBO)“, navodi Herman, objašnjavajući kako će se u tim postrojenjima proizvoditi kruto oporabljeno gorivo za proizvodnju energije. U suradnji HEP-om to će gorivo koristiti „u kogeneracijskom postrojenju koje istovremeno proizvodi toplinsku i električnu energiju uz minimalan utjecaj na okoliš“. Odvojeno prikupljeni biootpad, pak obrađivat će u „modernim postrojenjima anaerobne razgradnje radi proizvodnje bioplina ili vodika koji će se koristiti kao neutralno pogonsko gorivo za vozila za prikupljanje otpada“.
Aktualna vlast za novi mandat, pak, najavljuje dovršetak Centra za gospodarenje otpadom koji će, „uz najbolje dostupe tehnologije, zaprimati i obrađivati miješani komunalni otpad, biootpad i suhe reciklate – papir, plastiku, metal – i koštat će oko 140 milijuna eura“. Izgradnjom tog pogona ostvarit će se preduvjeti za zatvaranje i sanaciju odlagališta Prudinec-Jakuševec, 2028. godine kada će CGO biti pušten u promet.
Osim toga, Tomašević najavljuje dovršetak studije izvedivosti koja će pokazati „isplati li se Zagrebu graditi energanu u kojoj bi se ostatni otpad iz CGO-a koristio kao gorivo za proizvodnju električne i toplinske energije ili je povoljnije plaćati vanjskim oporabiteljima preuzimanje goriva iz otpada“.
Tomaševićevi protukandidati najavljuju i češće čišćenje gradskih ulica, ali i češći odvoz otpada. Prvi potezi Hermana, Lovrića i Kalinića bili bi – ukidanje plavih vrećica. Lovrić će revidirati i projekt podzemnih i polupodzemnih spremnika, a tamo gdje procijeni da su ljudima spremnici daleko, vratit će kante i čipirati ih.
„Ne možemo dopustiti da umirovljenici moraju pješačiti 500 metara da bi odložili otpad“, veli Lovrić.
Spremnici koji izbacuju keks za psa
Nezavisni Kalinić, pak, najavljuje zanimljiv iskorak u sustavu gradskog prikupljanja otpada pa će testirati uvođenje „inovativnih spremnika za plastiku i staklenu ambalažu“. Zbog čega inovativnih? Ti bi spremnici, naime, za nagradu građanima izbacivali kekse za kućne ljubimce.
S druge strane, Tomašević planira do 2027. na 751 lokaciju diljem grada postaviti polupodzemne spremnike za recikabilni otpad i ukloniti spremnike s javnih površina. Kapacitete Čistoće planiraju, među ostalim, jačati nabavom novih specijaliziranih vozila i računalnom optimizacijom ruta odvoza.
Dubrava, Prečko, Sesvete i Špansko, prema planovima Tomaševića, u naredne četiri godine trebali bi dobiti nove domove za starije osobe.
HDZ-ov Herman računa na izgradnju četiri Centra za starije koji bi nudili, primjerice, pomoć u kući, poludnevni ili cjelodnevni boravak, izvaninstitucionalnu skrb. Izgradnju četiri doma (Žitnjak, Dubrava, Vrapče, Siget) najavljuje Bernardić, dok Lovrić puca visoko. Plan mu je izgraditi osam domova za starije – Sesvete, Dubrava, Brezovica, Trešnjevka – sjever, Novi Zagreb, Pešćenica – Žitnjak, Podsused i to za oko pet tisuća osoba.
Nezavisna Selak Raspudić ne govori o gradnji novih domova, ali predlaže proširenje kapaciteta domova za starije osobe, uz mogućnost zamjene nekretnina za smještaj.
„Naš model omogućuje starijim građanima da svoj stan ustupe Gradu na korištenje u zamjenu za siguran, kvalitetan i dostupan smještaj u domu. Time se unapređuje kvaliteta života starijih osoba i osigurava im se dostojanstvena starost, uz istodobno racionalno korištenje postojećeg stambenog fonda“, navodi Selak Raspudić.
Kršćanski karakter grada
Nezavisni Jonjić, pak, „ne ugrožavajući načelo sekularnosti, u suradnji sa Zagrebačkom nadbiskupijom želi očuvati kršćanski karakter i kulturu grada“. To, među ostalim podrazumijeva „potporu katoličkim školama i vrtićima te karitativnim ustanovama (pučke kuhinje, prenoćišta, savjetovališta, domovi za starije i nemoćne, kuće za samohrane majke i trudnice itd.), ali i suradnju na području kulturne prilagodbe imigranata hrvatskom društvu, a u svrhu sprječavanja getoizacije i različitih oblika ekstremizma“.
Dio kandidata na izborima ozbiljno računa na umirovljeničke glasove pa ne štede na obećanjima. Tako Herman najavljuje da će svim umirovljenicima s mirovinom do 540 eura osigurati 200 eura dodatka godišnje, što bi godišnje koštalo oko 13 milijuna eura, a dodatak bi primala trećina svih zagrebačkih umirovljenika.
Svim zagrebačkim umirovljenicima Lovrić planira pokriti trošak dopunskog osiguranja, a božićnica i uskrsnica za umirovljenike su, kako veli, standard. Među ostalim, planira otvoriti gradski kontaktni centar za starije, ali i pokrenuti gradski servis za zapošljavanje umirovljenika u fleksibilnim oblicima rada; u prostorima mjesnih odbora dnevne boravke za druženje; organizirati ljetovanja, plesnjake i izlete na more u suradnji s udrugama. Osim toga, za bake i djedove koji čuvaju djecu planira uvesti subvenciju od 500 eura mjesečno.
I Kalinić najavljuje uvođenje mirovinskog dodatka za sve umirovljenike s mirovinom manjom od prosjeka.
Osnivanje Centra za pružanje usluga u zajednici za starije osobe najavljuje Tomašević. Osim toga navodi kako će nastaviti sustavno podizati naknade za starije osobe i širiti broj korisnika, a proširit će i obuhvat korisnika naknada za troškove stanovanja.
Mehanizam povrata dijela inflacijskog viška kroz ciljane novčane dodatke u planu je Selak Raspudić. Ciljana primjena dodatka, kako navodi, bila bi usmjerena na radnike s niskim plaćama, umirovljenike ispod praga dostojanstvenog života i „automatski bi se primjenjivala kada inflacija pređe određeni prag, primjerice 5 posto“.
Kada je, pak, riječ o priuštivom stanovanju, Selak Raspudić predlaže formiranje gradskog fonda za priuštivo stanovanje. Temelj tog fonda bili bi postojeći gradski stanovi.
„Grad treba na nekoliko načina utjecati na dostupnije i priuštivije stanovanje. Zbog velikog broja neaktivnih stanova može se uvesti subvencionirani poticaj stavljanja jednog dijela tih stanova na tržište kroz dugoročni najam. Druga mjera je izgradnja dodatnog studentskog smještaja, čime će se rasteretiti potražnja za stanovima u privatnom smještaju. Treća je korištenje stanova starijih osoba koje odlaze u domski smještaj. I na kraju tu je i formiranje gradskog fonda stanova za priuštiv najam. Svaka od ovih mjera rasteretit će pritisak na potražnju stanova za dugoročni najam, čime će se cijena prilagoditi prihvatljivijim razinama“, objašnjava Selak Raspudić.
Izgradnja gradskih stanova
Aktualna gradska vlast, osim ulaganja u postojeći stambeni fond, najavljuje njegovo proširenje. U planu je izgradnja minimalno 700 gradskih stanova u Podbrežju, Svetoj Klari i na Borovju.
„Analizirat ćemo lokacije pogodne za socijalno i priuštivo stanovanje u svim gradskim četvrtima, uzimajući pritom u obzir dostupnost infrastrukture, javnih zelenih površina, ustanova za odgoj i obrazovanje te drugih sadržaja“, najavljuje Tomašević navodeći kako će proširiti pravo prvokupa za zemljišta pogodna za neprofitnu gradnju i formirati Fond zemljišta u vlasništvu grada te ga uvesti u Katalog nekretnina.
Razvoj programa stambene politike koji će omogućiti priuštivo stanovanje građanima, posebno mlađim generacijama, najavljuje Herman, navodeći kako će gradska zemljišta koristiti u svrhu provođenja mjera stambene politike. On planira redefinirati gradsku politiku oporezivanja nekretnina.
„U sklopu toga planiramo smanjiti porez na nekretnine s 5 eura na 0,60 eura po metru kvadratnom, pri čemu ćemo voditi računa i o prioritetu priuštivog stanovanja mladih i obitelji“, navodi se u Hermanovom programu.
U Podbrežju, Stenjevcu i Branovečini I i II, Bernardić planira izgradnju preko 3,3 tisuće stanova uz prateću infrastrukturu. Osim toga, revitalizirao bi napuštena ili neiskorištena gradska područja, pa bi primjerice prostor Gredelja transformirao u stambeno-poslovnu zonu za oko 17 tisuća stanovnika, dok bi blok Badel (stara ciglana) i Podsused (stara cementara) revitalizirao za potrebe priuštivog stanovanja. Osim toga, Bernardić bi oživio ideju iz vremena dok je grad vodio Bandić, pa najavljuje osnivanje gradske agencije za priuštivo stanovanje, „koja će koristiti poticajna sredstva od APN-a za izgradnju priuštivih stanova“.
„Odmah po preuzimanju kormila u gradu, krećemo s gradnjom 5.000 stanova za priuštivo stanovanje“, poručuje Lovrić koji „otvara i postojeće gradske stanove koji zjape prazni za najam prvenstveno Zagrepčanima“, a stanarina bi iznosila oko pet eura po kvadratu. Tu cijenu u svom programu navodi i Bernardić.
Kapacitet socijalnog stanovanja Kalinić planira povećati za 20 posto, „prvenstveno radi mladih i obitelji slabijeg imovinskog stanja“, a nova poticana stanogradnja bit će popraćena programom poboljšanja energetske učinkovitosti te korištenja energije iz obnovljivih izvora.
Do 2028. godine, cilj je Selak Raspudić, svako dijete u Zagrebu mora imati mjesto u vrtiću. To je, kako obrazlaže, preduvjet jednakih prilika za djecu, ali i temelj za ravnotežu obiteljskog i profesionalnog života roditelja.
„Da bismo to postigli, Grad će bez odlaganja pokrenuti sustavni program izgradnje i rekonstrukcije vrtića, s posebnim naglaskom na rubna i novoizgrađena naselja gdje je potreba najveća“, navodi Selak Raspudić.
Besplatni vrtići
O gradnji novih vrtića Lovrić ne govori, ali navodi kako će oni biti besplatni za sve, a osim djedovima i bakama subvenciju od 500 eura mjesečno planira uvesti i za roditelje koji ostanu kući s djecom.
Nezavisni Kalinić najavljuje fiksne novčane naknade za svako rođeno te povećanje “porodiljne naknade za treće i svako sljedeće dijete”.
„Uvest ćemo dodatne poticajne mjere za demografsku politiku te revidirati ukidanja ranijih mjera koje su aktualne“, piše Kalinić. Iako je ovu poruku teško razumjeti, vjerojatno se odnosni na revidiranje ukinute mjere roditelj odgojitelj.
Aktualni gradonačelnik, pak, namjerava zadržati niske cijene vrtića te nastaviti širiti kapacitete „kako bi svako dijete imalo vrtićko mjesto u blizini stanovanja“. Tako je u planu izgradnja dodatnih 18 vrtića.
I Herman najavljuje besplatne vrtiće za sve, ali i izgradnju 15 novih vrtića kao i povećanje kapaciteta predškolskih ustanova. Osim toga, „osnovat će i opremiti četiri specijalizirana vrtića za djecu s teškoćama u razvoju te osigurati dodatne resurse i stručnjake za njihov rad“. U planu mu je i uvođenje cjelogodišnjeg rada gradskih vrtića.
U novu vrtićku infrastrukturu ulagat će i Jonjić koji svoje planove ne iznosi detaljno, ali najavljuje mjere koje uključuju „izdašne novčane potpore za treće i svako sljedeće dijete hrvatskih državljana, od kojih je barem jedan porezni obveznik s prebivalištem u Zagrebu“.
Vraćanje ureda za upravljanje kriznim situacijama
Ukinuti ured za upravljanje kriznim situacijama Kalinić namjerava ponovo oživiti, ali to nije sve. Založit će se, kako najavljuje, za osnivanje Gradske policije koja „treba biti dostupna 7 dana u tjednu, 24 sata dnevno, osiguravajući mir i sigurnost građana, posebno navečer, noću i vikendom“. U njegovom je programu i jačanje policijskog nadzora „u predjelima grada gdje boravi veći broj migranata, izbjeglica i azilanata“.
Takvu gradsku policiju, pardon redarstvo, zaziva i Jonjić pa dodaje:
„Mjesta uobičajenog okupljanja većeg broja građana potrebno je pokriti video-nadzorom, a borba protiv svjetlosnog onečišćenja ne smije prerasti u oblik zamračenja grada koji bi pogodovao kriminalcima i nasilnicima. Dodatno, u suradnji s državnim vlastima, Zagreb se treba oduprijeti masovnoj imigraciji i getoizaciji imigranata u pojedinim dijelovima grada“.
S druge strane, Selak Raspudić navodi kako u Zagrebu živi i radi veliki broj stranih radnika, „a stihijsko stvaranje paralelnih zajednica koje su bez kontakta s društvom u kojem borave i rade mogu predstavljati ozbiljnu sigurnosnu ugrozu“.
Grad, veli Selak Raspudić, mora učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi getoizaciju, osobito u dijelovima grada koji se zbog dostupnijeg smještaja nerazmjerno opterećuju ovim procesom.
„Učinkovita integracija podrazumijeva i konkretne mjere. Predlažemo organizaciju besplatnih tečajeva jezika i kulture, s naglaskom na sustavnu i sadržajnu edukaciju, a ne na simbolične programe“ navodi Selak Raspudić, objašnjavajući kako su sadašnji programi učenja jezika u 70 sati, nedovoljni.
Aktualna gradska vlast, pak, najavljuje donošenje novog, srednjoročnog programa integracije, interkulturalnosti i suzbijanja rasizma, a u razvoju integracijskih aktivnosti surađivat će s inicijativama strankinja i stranaca, udrugama nacionalnih manjina i udrugama civilnog društva.
„Kroz participativni proces s kulturnim organizacijama i inicijativama strankinja i stranaca uspostavit ćemo interkulturni centar“, najavljuje Tomašević dodajući kako će u okviru gradske ustanove Novi prostori kulture pokrenut festival interkulturalnosti te će kroz vijeća mjesnih odbora, pogotovo u četvrtima u kojima živi više strankinja i stranaca, nastaviti organizirati kvartovske aktivnosti kojima će se otvarati mogućnosti za susrete i druženja. Osim toga, surađivat će s vjerskim zajednicama i sportskim organizacijama na razvoju aktivnosti uključivanja i podrške strankinjama i strancima.
I dok u svom programskom okviru Jonjić nije najkonkretniji kada govori o gradskim tema, i te kako je konkretan u najavama provođenja kulturnih politika. Tako najavljuje: „izgradnju Memorijalnog centra Domovinskog rata; povratak Zida boli u centar grada, uz spomenik Franji Tuđmanu; otvaranje Muzeja žrtava jugoslavenstva; podizanje spomenika Eugenu Kvaterniku; podizanje (u dogovoru sa Zagrebačkom nadbiskupijom) reprezentativnog spomenika blaženom Alojziju Stepincu i jednom od njegovih velikih nasljednika, kardinalu Franji Kuhariću; obnovu grobova hrvatskih vojnika uništene od jugoslavenske komunističke vlasti; radu na istraživanju grobišta i utvrđivanju žrtava ratnih te poratnih zločina Drugoga svjetskoga rata na prostoru grada“.
Povrh svega toga, Jonjić planira „javne prostore osloboditi jugoslavenskih i uopće protuhrvatskih oznaka, te u skladu s time ulice i trgove imenovati po zaslužnim Hrvaticama i Hrvatima“.
