Digitalnim prostorom posljednjih mjeseci sve učestalije kolaju tvrdnje o “genocidu nad kršćanima” koji provode muslimani u Nigeriji. Šire ih poznate osobe, političari te lokalne i međunarodne vjerske organizacije, nerijetko uz dramatične podatke o stotinama tisuća ubijenih vjernika i uvjerenje da se namjerno o tome ne govori.
Taj se narativ u međuvremenu udomaćio i u dijelu hrvatskog javnog prostora – među političarima i komentatorima s desnog spektra (1, 2), na vjerskim i desnim portalima (1, 2, 3), ali i među običnim korisnicima društvenih mreža. U tim online raspravama o Nigeriji isprepliću se vjerski sentiment, politička pozicija i pogrešna argumentacija preuzeta izvana.
“ZAŠTO GLOBALNI MEDIJI IGNORIRAJU ŽRTVE KRŠĆANE?
️
на️ U prosjeku dnevno ubije 32 kršćana
!! Organizacije za ljudska prava nazivaju to genocidom“, sadržaj je Facebook posta objavljenog 20. listopada 2025. godine (arhiviran ovdje).
Dio korisnika, koristi Nigeriju kao kontrast genocidu koji Izrael provodi nad palestinskim stanovništvom u Gazi, sugerirajući da svijet masovno podržava Palestince, dok ignorira kršćane u Nigeriji.
“Nigerija je godinama najopasnije mjesto na svijetu za kršćane gdje je ubijeno više kršćana zbog vjere nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Vrijeme je da se o tome više govori“, stoji u Facebook postu (arhiviran ovdje), uz koji je objavljena prigodna ilustracija.
Na ilustraciji su dva ulaza: na jednom, ispred kojeg nema nikoga, piše “Spasite nigerijske kršćane“, a na drugom, ispred kojeg stoji red ljudi, “Oslobodite Palestinu“. Ovaj vizual prikazuje navodne disproporcionalne interese i empatiju javnosti oko stradanja civila u Nigeriji i Palestini.
U drugom statusu, sa sličnom poantom, ali zaoštrenijim tonom stoji:
“Dok se wokeri i komunjare cijelog svijeta tobože bore za Palestinu,islamski militanti u Nigeriji kolju kršćane po kućama,crkvama …samo u jednoj godini poubijali oko 500 000 kršćana ,žena,djece…nikoga nije briga,jer tamo nema Židova,pa nije popularno.“(objavljen 2. listopada 2025. godine, arhiviran ovdje).
Kampanja u SAD-u
U Sjedinjenim Američkim Državama već neko vrijeme istaknuti političari i javne ličnosti potpiruju tezu da su kršćanski vjernici u Nigeriji žrtve vjerski ciljanog nasilja, čak i genocida.
Izjavio je to i Bill Maher, poznati američki komičar i voditelj talk showa “Real Time with Bill Maher”. Kratki video-isječak koji je podijelio na X-u 14. listopada 2025. godine ima preko 4,3 milijuna prikaza.
Taj je video podijelio i republikanski senator Ted Cruz koji potiče Kongres da Nigeriju označi kao kršiteljicu vjerskih sloboda, što bi moglo rezultirati sankcijama. Prošlog je mjeseca uputio i prijedlog zakona protiv progona nigerijskih kršćana.
“Ako ne znate što se događa u Nigeriji, vaši izvori informiranja su loši. U mjehuriću ste. Nisam kršćanin, ali u Nigeriji sustavno ubijaju kršćane. Ubili su preko 100 000 od 2009. godine, spalili su 18 000 crkava. Ovo je puno više, ovi drugi islamisti, Boko Haram [u Nigeriji]…
Ovo je puno veće od pokušaja genocida koji se događa u Gazi. Doslovno pokušavaju uništiti kršćansko stanovništvo cijele zemlje. Gdje su sad djeca koja prosvjeduju protiv ovoga?“, govorio je Maher.
Kako se sve glasnije govori o genocidu u Pojasu Gaze, nigerijski se slučaj – kao što vidimo kod Mahera, ali i domaćih korisnika društvenih mreža – sve češće koristi kao svojevrsni whataboutizam, odnosno argument kojim se relativizira ili preusmjerava pažnja s Bliskog istoka na Afriku.
Provodi li se u Nigeriji genocid nad kršćanima?
Ipak, analitičari kažu da složena sigurnosna dinamika Nigerije ne zadovoljava pravnu definiciju genocida. UN-ova konvencija o sprječavanju genocida naziva ga djelima “počinjenim s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina”.
“Ako išta, ono čemu svjedočimo su masovna ubojstva koja nisu usmjerena protiv određene skupine”, rekao je za Associated Press (AP) Olajumoke Ayandele, docent na Centru za globalna pitanja Sveučilišta u New Yorku, specijaliziran za studije sukoba.
Samuel Malik, viši istraživač u pan-afričkom think-tanku Good Governance Africa, rekao je za Deutsche Welle (DW) kako vjeruje da dio nasilja, posebno u dijelovima sjeverno-središnje Nigerije, može imati religijske prizvuke, ali da “nema vjerodostojnih dokaza o državno vođenoj ili koordiniranoj kampanji istrebljenja kršćana, što je genocid”.
Nesigurnost u Nigeriji, rekao je, ukorijenjena je u složenoj mješavini “neuspjeha u upravljanju, korupcije, siromaštva, klimatski uzrokovanih pritisaka na egzistenciju, pobune i organiziranog kriminala, a opisivanje toga kao genocida previše pojednostavljuje tu dinamiku”.
Pored toga, vodeće organizacije koje se zalažu za poštivanje i zaštitu ljudskih prava nisu nasilje u Nigeriji okarakterizirale kao genocid. Istovremeno, da se dotaknemo Maherove usporedbe s Gazom, te organizacije (Amnesty International, Human Rights Watch, Defence for Children International, Lemkin institut) jesu, nakon određenog vremena utvrdile da Izrael provodi genocid nad Palestincima u Gazi.
Utvrdila je to prošlog mjeseca i Komisija za istragu Ujedinjenih naroda o okupiranom Palestinskom području, prema kojoj su izraelske vlasti i izraelske sigurnosne snage počinile i nastavljaju činiti četiri od pet genocidnih radnji definiranih Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.
Također, prema zadnjem ACLED-ovom indeksu sukoba, Palestina je najopasnije i najugroženije mjesto na svijetu u 2024. godini, a nakon nje slijede Mianmar, Sirija, Meksiko pa Nigerija.
Višestruki motivi za sukobe
Kontekst Nigerije bitno je složeniji i ne svodi se samo na religijsku podjelu između kršćana i muslimana. Nigerija je po broju stanovnika (posljednji popis stanovništva je bio 2006. godine, a trenutna procjena iznosi preko 230 milijuna) među najmnogoljudnijim državama svijeta, a na prvome mjestu u Africi. Stanovništvo je, po većini procjena, gotovo podjednako podijeljeno na kršćane i muslimane.
Ugrubo, narod Hausa-Fulani koji živi na sjeveru uglavnom su muslimani, Jorubi na jugozapadu podijeljeni su na muslimane i kršćane, dok su Igbosi na jugoistoku i susjedne skupine uglavnom kršćani ili animisti. Srednji pojas dom je stotinama skupina s različitim uvjerenjima, a oko Josa česti su sukobi između muslimana koji govore hausa jezik i kršćanskih članova zajednice Berom.
Zemlja se dugo suočava s višestrukim vrstama nasilja i nesigurnosti na različitim frontovima, o čemu redovito izvještavaju Ujedinjeni narodi (1, 2, 3), kao i međunarodne organizacije koje se zalažu za ljudska prava (1, 2).
Prema posljednjem izvještaju Human Rights Watcha (HRW), u nekoliko regija ponavljaju se smrtonosni napadi: na sjeveroistoku, u saveznoj državi Borno, čini ih džihadistička militantna skupina Boko Haram, na sjeverozapadu su naoružani “banditi” i kriminalne skupine, a u Središnjem pojasu česti su sukobi između stočara (često etnički označenih kao Fulani) i poljoprivrednih zajednica.
Boko Haram
Boko Haram je pokrenuo sigurnosnu krizu u sjeveroistočnoj Nigeriji prije koja dva desetljeća i od tada se nasilje proširilo na druge dijelove zemlje. Iako Boko Haram često cilja kršćane, njihove su žrtve i muslimani (1, 2). Kako je pisao HRW, napadi Boko Harama, usmjereni na sjever, bili su prvenstveno usmjereni na policiju i druge vladine sigurnosne agente, kršćane koji se mole u crkvama i muslimane koje skupina optužuje za suradnju s vladom.
Analiza koju je objavio HumAngle, medijska platforma posvećena izvještavanju o sukobima, humanitarnim i razvojnim pitanjima u Africi, pokazuje kako sukobi u Nigeriji imaju višestruke uzroke i motive: kontrola zemlje, vode i stoke, sukobi etničkih zajednica, slabi sustavi vladavine i organizirani kriminal.
Njihovi podaci pokazuju da incidenti koji eksplicitno imaju religijsku motivaciju čine oko 4,3 posto svih konfliktnih događaja između 2020. i 2024. godine u Nigeriji. Najveći broj smrtnih slučajeva i incidenata koncentriran je u sjevernim regijama gdje djeluju džihadističke skupine, banditi i naoružane milicije — a razlozi su često sigurnosni i etnički, ne striktno religijski.
Amnesty International je za španjolski portal Newtral, koji se bavio sličnom temom kao i mi, izjavio da “ubojstva i zločini koji se događaju u Nigeriji nisu vjerski u prirodi”. Napadi su, kaže nevladina organizacija, “potpuno kriminalni i opisivanje njih kao vjerskih znači apsolutno i namjerno nepoznavanje stvarnosti na terenu”.
Diskutabilna metodologija
Politolog Marc-Antoine Pérouse de Montclos, stručnjak za konflikte u Africi, dovodi u pitanje znanstvenu metodologiju studija koje podupiru tvrdnje o “genocidu” nad kršćanima, kao i pristranost onih koji promoviraju takve narative. Ne poriče da u Nigeriji postoje diskriminacija i progoni kršćana, ali objašnjava kako se skupine koje promiču tvrdnje o genocidu oslanjaju na lošu metodologiju ili pristran odabir podataka:
“Sami nigerijski istraživači nisu nužno bili pronicljiviji kada su koristili brojke ‘izvučene niotkuda’ u zemlji u kojoj ne postoje policijski zapisi ili službena statistika o ubojstvima”, a reference evangeličkih organizacija iz zapadnih zemalja – “koje inače paze da navedu izvore kada koriste kvantitativne argumente kako bi pokazale opseg genocidnih ubojstava” – diskutabilne su sa znanstvenog stajališta.
Među primjerima koje navodi je Međunarodni odbor za Nigeriju (ICON) koji “u svom brojanju miješa smrtonosne napade koje su izvele džihadističke skupine i one koje su izveli fulanski banditi, čak idući toliko daleko da uključuju smrti nastale uslijed sporova oko zemlje između zajednica koje se ne bore iz vjerskih razloga, čak i ako ponekad pripadaju različitim vjerama”.
Dio statistike potječe od lokalne organizacije Intersociety, čiji podaci, o čemu piše Pérouse de Montclos, nisu neovisno potvrđeni i koje stručnjaci smatraju nepouzdanim jer ne navode metodologiju prikupljanja.
Broj žrtava teško je verificirati
Što se tiče brojeva koji se nabrajaju u gore navedenim postovima, za njih uglavnom nema izvora ili, u nekim slučajevima, postoji tek jedan – lokalni ili nišni (katolički) – nedovoljno verificiran. Budući da nema službenih, potpunih i vjerodostojnih brojki o žrtvama nasilja, a posebno ne po vjerskoj pripadnosti, nepotpunim informacijama ili fragmentima informacija lako je manipulirati.
Ne postoji nijedan međunarodni izvor koji potvrđuje da je u Nigeriji ubijeno više od 100 000 kršćana od 2009. godine, kao što se piše na društvenim mrežama. Te brojke spominje samo lokalna organizacija Intersociety, prema kojoj je od 2009. do 2023. ubijeno 150 000 kršćana (100 000 “izravnih smrti” i 50 000 “neizravnih”), dok je oko 46 000 ubijenih “umjerenih muslimana”.
Ista organizacija piše kako je u prvih 220 dana ove godine masakrirano diljem Nigerije čak 7 087 kršćana, da se u prosjeku ubije 30 kršćana dnevno, te da je 19 100 crkava napadnuto, “uključujući pljačku, zatvaranje, spaljivanje, sravnjivanje sa zemljom, uništavanje i pretvaranje u islamske centre”, ali kako zaključuje španjolski fact-checking portal Maldita, te je podatke nemoguće neovisno provjeriti.
Neki reprezentativniji izvori ukazuju na nekoliko tisuća smrtnih slučajeva godišnje – za sve zajednice, ne samo kršćane. Na primjer, ACLED (međunarodni istraživački projekt koji prikuplja i analizira podatke o oružanim sukobima), navodi oko 3 900 smrtnih stradanja civila 2022. godine i oko 4 000 godinu dana ranije.
Ovogodišnji izvještaj Amnesty Internationala kaže da je u nekoliko sjevernih saveznih država “najmanje 10 217 ljudi ubijeno u dvije godine otkako je vlada preuzela vlast”, ali ne stavlja to u kontekst nasilja potaknutog vjerskim razlozima.
“Većina, ako ne i svi pogođeni ovim napadima, su poljoprivrednici, čije raseljavanje znači da više ne mogu obrađivati svoja imanja. To uzrokuje prijeteću humanitarnu krizu”, objasnio je Amnesty International.
Što se tiče raseljenih osoba, dok se na društvenim mrežama govori o “15 milijuna raseljenih”, dostupni izvori koji govore o raseljenima u Nigeriji ne govore o toliko velikoj brojci. UN-ove agencije govore o maksimalno 3,5 milijuna. Prema UNHCR-u, krajem prošle godine unutar zemlje je 3,5 milijuna ljudi bilo raseljeno ili bez državljanstva, a 554.930 Nigerijaca bili su izbjeglice i tražitelji međunarodne zaštite.
Nigerijske vlasti odbacuju optužbe
Nigerija je kritizirala nedavne optužbe američke političke desnice da je “kršćanski genocid” promakao globalnoj pozornosti. Nigerijski ministar informiranja i nacionalne orijentacije Nigerije, Mohammed Idris, izjavio je za DW da se ne radi o genocidu, kako sugeriraju neki mediji i utjecajne osobe, već da napadi nisu usmjereni prema samo jednoj skupini ljudi.
“Imamo situacije gdje nasilni ekstremisti ubijaju kršćane u crkvama i muslimane u džamijama. To je potpuno neprihvatljivo, ali okarakterizirati ovo kao pokušaj vlasti Nigeriji ili bilo koga drugoga da provede genocid nad kršćanima je u potpunosti pogrešno”, naglasio je.
Rekao je kako ne može dati službene statistike, ali da su brojke koje kruže medijima preuveličane: “Situacija se mijenja iz dana u dan. Znamo da su brojke koje su dostupne jako uvećane i daleko od istine. Bilo koja statistika koja pokazuje da je u 2025. godini bilo preko tisuću mrtvih je lažna”.
U komentaru koji je napisao za Al Jazeeru, Gimba Kakanda, pomoćnik predsjednika Nigerije za istraživanje i analitiku u Uredu potpredsjednika, ističe da su tvrdnje o vjerskom ratu između muslimana i kršćana u Nigeriji pojednostavljene i odaju nepoznavanje unutarnje dinamike zemlje.
Prema njegovom objašnjenju širenje tih dezinformacija ima za cilj ocrniti Nigeriju i “potkopati ozbiljnosti situacije u Gazi”, a povezana je sa stavom Nigerije na Generalnoj skupštini UN-a na kojoj je dala podršku dvodržavnom rješenju palestinskog sukoba. Dodaje i kako je predsjednik Bola Ahmed Tinubu naslijedio probleme od ranije te da se zemlja više od desetljeća suočava s brutalnim islamističkim pobunama koje predvode Boko Haram i ISWAP.
“Dok zapadni mediji često ističu napade na crkve i kršćanske zajednice, stvarnost je da su ovi teroristi neselektivni u svom nasilju. Većina žrtava Boko Harama bili su muslimani, unatoč neprijateljstvu skupine prema kršćanima”, piše savjetnik predsjednika.
Zaključno, većini tvrdnji s društvenih mreža nedostaje kontekst te nisu potkrijepljene vjerodostojnim izvorima. U Nigeriji se događaju ozbiljni oružani napadi i vjerski motivirano nasilje, no međunarodni izvori ne govore o genocidu nad kršćanima, nego o višestrukim, složenim sukobima koji pogađaju različite zajednice.
