Pred saborskim Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav u četvrtak je ispitano 13 kandidata (1, 2) za nove suce Ustavnog suda.
Većina, njih deset, natjecala se i prošle godine. Samo su Željko Pajalić, sudac i glasnogovornik Vrhovnog suda, i Lidija Vidjak, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, novi kandidati koji su se prvi puta javili na javni poziv. Među prijavljenima, u utrci za reizbor, još je i aktualni ustavni sudac Goran Selanec, koji je trenutačno u produženom mandatu.
Pitanja zastupnika i vanjskih članova Odbora tek su se ovlaš doticala aktualnih događanja, poput ustavnosti ustaškog pokliča „Za dom spremni“, dok o ustavnom pravu na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina, slobodi medija ili o recentnim dvojbama oko izvorišnih (antifašističkih) osnova Ustava nije bilo ni riječi.
Većina pitanja ticala se rada Ustavnog suda. Ispitivana je i spremnost kandidata na kompromise pri donošenju odluka, a propitivani su i njihovi stavovi vezano za protestno napuštanje sjednice i nedavni izbor predsjednika i zamjenice predsjednika Ustavnog suda.
Iako je bilo planirano da svaki intervju traje najduže pola sata, duplo duže trajali su razgovori sa Željkom Pajalićem, Goranom Selancem i Željkom Matijašecom, pročelnikom Stručne službe gradske uprave Grada Zagreba, a tek malo kraće i sa Šteficom Stažnik, zastupnicom Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Preostali kandidati i kandidatkinje – Senad Bajramović, Marko Bonifačić, Neven Cirkveni, Oliver Mittermayer, Mate Tomislav Peroš, Domagoj Sivrić, Ljiljana Stipišić, Mladen Sučević i Lidija Vidjak – prošli su brze razgovore, od kojih su mnogi trajali svega 15-ak minuta.
Tko će od njih na kraju ući u uži izbor za tri mjesta u Ustavnom sudu znat će se tek nakon provedenih međustranačkih dogovora i usuglašavanja saborske većine i opozicije, prije svega HDZ-a i SDP-a. Za izbor ustavnih sudaca je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu.
Rok za izbor je sredina travnja iduće godine kada ustavnim sucima Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Goranu Selancu definitivno istječe mandat. Podsjetimo, redovni osmogodišnji mandat već im je istekao u listopadu, ali kako Sabor do tada nije izabrao troje novih ustavnih sudaca, automatizmom im je produžen za maksimalno šest mjeseci.
Zanimljivo da ni ovoga puta, kao i lani, na javnom saslušanju kandidata nije bio baš nitko od 8 saborskih zastupnika Domovinskog pokreta, stranke koja je najveći koalicijski partner HDZ-a.
Ustaški poklič
Iako već mjesecima u javnosti traju različita tumačenja i sporenja oko neustavnosti upotrebe ustaškog pokliča „Za dom spremni“, to je pitanje upućeno samo zagrebačkom gradskom pročelniku Željku Matijašecu i sucu Željku Pajaliću.
Matijašec je rekao da se neće uvući u političku priču oko spornog pokliča, jasno mu je da je Hrvatska nastala na antifašističkim temeljima i na temeljima Domovinskog rata, a potpuno se slaže i s priopćenjem Ustavnog suda iz 2020. godine da je riječ o pokliču iz NDH-a koji je protivan Ustavu.
Što se tiče nedavnog zaključka zagrebačke Gradske skupštine o zabrani spornog pokliča u gradskim prostorima, Matijašec je rekao da je to izraz političke volje skupštinske većine koju čine dvije stranke (Možemo! i SDP) i da gradske stručne službe nisu radile na tom dokumentu.
Pajalić je pitanje ocijenio „teškim“, jer se s jedne strane dira u pravo na slobodu izražavanja, ali s druge strane to ne bi trebalo ugroziti prava neke ranjive skupine. Napomenuo je da smo vezani s odlukom Ustavnog suda, ali i da postoje različita praksa sudova te da „Za dom spremni“ možemo povezivati s NDH i rasnim zakonima, ali i da se on, kako je rekao, masovno koristio i za vrijeme Domovinskog rata. Zbog svega, Pajalić smatra da bi sporenja trebalo riješiti jasnijim zakonom.
„Olakšajte posao sudovima i donesite propis je li zabranjeno uvijek ili samo u nekoj situaciji“, pozvao je zastupnike Pajalić i dodao da se represijom neće toliko postići koliko s odgojem i obrazovanjem.
Spremnost na kompromis
Jedno od pitanja koje se u različitim oblicima provlačilo kroz gotovo sve intervjue je spremnost kandidata na kompromis i usuglašavanje oko donošenja odluka. Pitanje je gurao Željko Lacković (Klub Nezavisni i HSU), član vladajuće koalicije.
Ustavni sudac Goran Selanec, poznat po relativno čestim izdvojenim mišljenjima, rekao je da ima puno prostora za usuglašavanje i brušenje odluka, pa makar neke i nisu na kraju jednoglasne, ali ako se ne može naći zajednički jezik onda je i obaveza i pravo ustavnog suca na obrazloženo izdvojeno mišljenje.
Željko Matijašec je ustvrdio da on nije sklon krajnostima, jer to nije dobro za društvo, ali da jasne odluke i dobro obrazložena izdvojena mišljenja mogu doprinijeti povjerenju javnosti.
Štefica Stažnik je rekla da su izdvojena mišljenja sudaca sve češća i na Europskom sudu za ljudska prava, da su ona korisna kao izvor prava. Pajalića je to pitanje, čudom, mimoišlo.
Među kandidatima koji su kraće ispitivani postoje razlike. Za sutkinju Lidiju Vidjak izdvojena mišljenja nisu ništa neobično, pa čak ga nekad ima i sudac izvjestitelj.
S druge strane, odvjetnik Mladen Sučević smatra da u donošenju odluka treba „timski igrati“. Trebalo bi težiti ka tome da ustavni suci „na neki način unisono razmišljaju“. Izdvojena mišljenja su dobra i korisna, ali nije dobro ako to čini uvijek isti sudac, jer je i to signal da postoji neki problem..
Napuštanje sjednice
Zastupnike je zanimalo i što kandidati misle o postupcima dijela ustavnih sudaca koji su nedavno napustili sjednicu, jer se nisu složili s tajmingom izbora novog predsjednika i zamjenice predsjednika Ustavnog suda.
Najviše zanimanja pokazali su za objašnjenje Gorana Selanca, jer je on bio jedan od pet ustavnih sudaca koji su protestno izašli sa sjednice uoči glasanja. Selanec je objasnio da nikada nije odbio glasati o ustavnim tužbama ili ocjeni ustavnosti nekog zakona, jer je to ustavna obaveza sudaca. Napustio je sjednicu na kojoj su se birali novi čelni ljudi Suda jer se zalaže za poštivanje principa dosljednosti i ravnopravnosti, odnosno jer je smatrao da u izboru novih čelnih ljudi ne trebaju sudjelovati suci koji su na odlasku, nego samo oni u punom mandatu, kao što je bila praksa od izmjena Ustava 2010. godine. Ustvrdio je da njegov postupak nije imao nikakve veze s politikom.
I Željko Matijašec smatra da takav izbor novog vodstva Ustavnog suda nije bila dobra odluka, da se moglo pričekati izbor novih sudaca, jer je logičnije da o tome odlučuju oni koji će biti u Ustavnom sudu idućih osam godina, a ne oni na odlasku. Nije se izjašnjavao o tome kako bi on postupio u toj situaciji.
Štefica Stažnik je rekla da ona ne bi izašla sa sjednice, da bi na sjednici rekla svoj stav. Ipak se suzdržala od ocjene je li bio dobar tajming izbora, rekavši da bi načelno vodstvo Suda trebali birati novi suci, ali da za bi za definitivni stav trebala vidjeti detalje.
Za Željka Pajalića nema dvojbi – on ne bi otišao, jer ima obavezu glasati i treba se držati pravila i ne izlaziti izvan sustava.
„Ne znam što bi to trebalo biti, da bih ja na jedan takav način htio pokazati svoje nezadovoljstvo“, ustvrdio je Pajalić.
I Domagoj Sivrić, umirovljeni brigadir, inače pravnik, oštro je protiv napuštanja „položaja“. Smatra da sudac mora braniti svoj stav, a ne otići sa sjednice. Po njemu, izbor predsjednika Frane Staničića i zamjenice predsjednika Ustavnog suda Maše Marochini Zrinski proveden je zakonito. Najbitnije je da Sud ima čelnike, jer „život ne može stati“.
I splitski odvjetnik Mate Tomislav Peroš sličnog je mišljenja. Suci su „imali legitimitet za izbor“ i na takav su način postupili, a je li to pravedno ili ne on „ne bi htio sada suditi“. Jedino je siguran da je sve bilo u skladu s Ustavom i zakonom.
Lokalni izbori
Zastupnike SDP-a i Možemo! posebno je zanimalo mišljenje kandidata o ulozi Ustavnog suda u postupku nadgledanja izbora, je li bi u tom postupku trebalo nešto mijenjati, posebno nakon nedavnih lokalnih izbora i nekih dvojbenih odluka Ustavnog suda.
Iako ni jednom trenutku nisu rekli na što konkretno misle, pa su i kandidati odgovarali manje ili više općenito, između redova se dalo pročitati da ih još uvijek muči to što je Ustavni sud odbio žalbu SDP-a zbog sumnji u nepravilnosti izbora za varaždinskog župana na lokalnim izborima ovoga proljeća. Tada je, u drugom krugu, kandidat HDZ-a Anđelko Stričak pobijedio SDP-ovog Brunu Istera za svega 18 glasova razlike. Nedavno je zbog toga SDP tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Posebno je bio zanimljiv vrlo oprezan odgovor Željka Pajalića. Prisjetio se da je on, kao sudac u Donjoj Stubici provodio tamošnje izbore od 1990. i 1996. godine te da onda nije bilo problema, a da sada „ti odnosi postaju složeniji“.
„Iskreno, na ovo pitanje vam ne mogu odgovoriti. Ako bi postao ustavni sudac naučio bi to, a imam osnove za učenje“, priznao je Pajalić.
I Ljiljana Stipišić, sutkinja Visokog kaznenog suda nije željela ulaziti u ocjenu izrečenih sumnji da su birači totalno promijenili mišljenje između prvog i drugog kruga glasanja, da su se izborna tijela na to oglušila i što u takvom slučaju treba učiniti Ustavni sud – ostati u okvirima formalnog postupka ili istražiti što se tu zapravo dogodilo kako bi zaštitio povjerenje u izborni proces.
„Teško je reći zašto je netko promijenio mišljenje i da li je došlo do promijene stvarnog mišljenja ili formalnog. O tome možemo samo nagađati. Ne možemo raditi izvan onoga što nam propisuje Ustavni zakon o Ustavnom sudu i to bi upravo tako riješila, samo po Ustavnom zakonu i nikako drugačije. Tako bi očuvali volju birača. “, odgovorila je Ljiljana Stipišić.
Potvrdila je da suci mogu sami pokrenuti postupke nadzora ustavnosti, ali da to treba gledati od slučaja do slučaja, a ne ovako generalno ocjenjivati.
Selak Raspudić i Petrov došli ciljano
Kandidate su mogli ispitivati svi saborski zastupnici, neovisno jesu li članovi Odbora za Ustav ili ne. To su pravo iskoristili i nezavisna Marija Selak Raspudić i Božo Petrov (Most), ali isključivo ciljano. Ili da bi postavili pitanje samo određenom kandidatu, kao što je učinila Selak Raspudić, ili da bi u javnosti malo osvježili svoju političku agendu, što je učinio Petrov.
Selak Raspudić je došla na sjednicu samo da bi pitala zagrebačkog gradskog pročelnika Željka Matijašeca je li on kandidat stranke Možemo! i koja je bila njegova uloga u Upravnom vijeću gradske ustanove Upravljanje sportskim objektima u svjetlu afere „Hipodrom“ i sumnje u malverzacije s troškovima za zaštitare.
Matijašec je odgovorio da on nije ničiji kandidat, da je on samo izvijestio zagrebačkog gradonačelnika, kao svog šefa, da će se kandidirati za Ustavni sud, ali da s njim ne priča o politici. Ustvrdio je da je on „čovjek umjerenih nazora“, da nije ni lijevo ni desno, i da uvijek misli svojom glavom.
Što se tiče njegove uloge i uloge Upravnog vijeća u aferi Hipodrom, čiji je on jedan od sedam članova posljednje tri godine, Matijašec je rekao da nikada na sjednicama nisu razgovarali o trošku za zaštitare, nego odobravaju čitav financijski plan gdje je to jedna od niza stavki.
„Ne osjećam se u tom pogledu nimalo odgovoran. Pozivam sve nadležne institucije, nemam problema da se sve istraži, uključujući mene kao člana Upravnog vijeća. Moja savjest je sigurno čista. Nisam pod nikakvim istragama. Radim svoj posao najbolje što mogu“, odgovorio je Matijašec.
Božo Petrov, čija stranka Most stalno ponavlja da ne želi sudjelovati u „političkim igrama“ oko izbora ustavnih sudaca, došao je na razgovore s kandidatima samo da bi barem na trenutak u javnost vratio nekadašnju Mostovu referendumsku inicijativu „Odlučujmo zajedno“ iz vremena pandemije za što je prikupljeno 370.000 pravovaljanih potpisa. Tada je Ustavni sud odlučio da predloženo referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom i referendum nije proveden. Pitanje o tome zapalo je odvjetnika Nevena Cirkvenija.
Po interpretaciji Petrova, Ustavni sud je u svojoj odluci 2022. godine „de facto proglasio 400 tisuća ljudi radno nesposobnim, jer nisu shvatili referendumsko pitanje i nisu znali što potpisuju“, pa ga je zanimao stav kandidata za ustavnog suca je li time Ustavni sud izašao i svojih ovlasti kada je pretpostavljao što su ljudi mislili.
Cirkveni je rekao da nije čitao tu odluku Ustavnog suda, pa da ne može ulaziti u detalje. Načelno je odgovorio da nitko, pa ni Ustavni sud, ne smije pretpostaviti kako ljudi misle, ali i da ukoliko se radi o važnim društvenim pitanjima netko mora donijeti konačnu odluku, pa makar ona bila kriva.
Nakon što su obavili svoju misiju, i Selak Raspudić i Petrov ubrzo su otišli sa sjednice.
Vanjski članovi
Prošle godine (1, 2) na javnom saslušanju kandidata za nove ustavne suce nije bilo vanjskih članova saborskog Odbora za Ustav koji bi mogli, u ime stručne javnosti i civilnog društva, postavljati pitanja kandidatima, nego su to tada radili isključivo političari.
U međuvremenu, Sabor je imenovao pet vanjskih članova i svi su oni ovoga puta bili na sjednici, ali njihov doprinos je bio vrlo skroman. Iako je većina vanjskih članova bila na razgovorima od početka do kraja, gotovo šest sati koliko je trajalo ispitivanje, samo je dio njih postavilo pokoje pitanje – umirovljeni sveučilišni profesor Nenad Zakošek, redoviti profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Goran Čular, bivša HDZ-ova zastupnica i ministrica pravosuđa Ana Lovrin te politolog Krunoslav Gršić, koji je imenovan na prijedlog Domovinskog pokreta.
S druge strane, Boris Ljubanović, redoviti profesor u trajnom izboru na Pravnom fakultetu u Osijeku i Đorđe Gardašević, redoviti profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, nisu imali potrebe išta pitati kandidate za ustavne suce.
Međustranački dogovor
Nakon obavljenih intervjua, sada slijedi međustranačko dogovaranje o kandidatima, prije svega između HDZ-a i SDP-a, jer se mora postići konsenzus kako bi se dosegla dvotrećinska parlamentarna većina potrebna za imenovanje sudaca
U HDZ-u su poslovično optimistični.
„Sada će biti sasvim drugačiji pregovori s obzirom da se bira neparan broj sudaca. Mi ćemo izaći s našim prijedlogom kandidata. Vidjet ćemo tko će biti zadovoljniji, ali nam je svakako cilj da imamo što kvalitetnije ustavne suce“, rekao je nakon razgovora s kandidatima Ivan Malenica (HDZ), predsjednik saborskog Odbora za Ustav.
Iz SDP-a su do nedavno slali poruke da neće pristati da novim izborom HDZ zadrži prevagu na Ustavnom sudu te da su skloni i tome da nitko ne bude izabran, pa i po cijenu da Ustavni sud radi u manjem sastavu. Sada mijenjaju taktiku.
„Tražimo da se izaberu sva tri suca koji će neovisno o svojim svjetonazorima čuvati ustavne vrijednosti Republike Hrvatske. Nigdje nismo rekli 2, 3 ili 1. Upravo suprotno, čitavo vrijeme komuniciramo da u ovom izboru sada nećemo si dozvoliti da uopće uđemo u matematiku“, izjavio je Saša Đujić (SDP).
Krajnji rok za izbor novih ustavnih sudaca je sredina travnja iduće godine kada trojici od 13 sudaca definitivno istječe mandat. U protivnom, ako se do tada ne postigne dogovor, Ustavni sud ostaje na 10 sudaca.
