Europska unija od ove godina počinje s novom fazom uvođenja carina na dobra koja u proizvodnji imaju goleme ugljične emisije, odnosno Mehanizmom za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM). To je poslužilo kao povod za širenje klasičnih narativa da klimatske promjene promjene nemaju veze s ljudskim aktivnostima. Objava na Facebook stranici “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme” navodi:
Počinje nam se polako uvoditi taj suludi CBAM ( porez na CO 2 ), što je još jedna od brojnih prevara koje je sam čovjek nametnuo vjerujući da će on sada s tim porezima koje on izmislio i kreirao, ” zaustaviti, ili ublažiti promjene klime “!!😃
Ne treba biti pametan, ni realan da bi logički zaključio da se ovdje radi o ogromnom profitu za određene agende i lobije pod ironičnom pričom ” o brizi za okolišom i ublažavanju klimatskih promjena “!!😄😄
CO 2 je oduvijek postojao na planeti Zemlji!! Pogotovo je njegova koncetracija bila velika za vrijeme pojačanih vulkanskih aktivnosti bilo da se radilo o kopnu, ili u podmorjima velikih vodenih površina poput mora i oceana.
To se događalo kroz cijelu geološku prošlost planete Zemlje i kao takav nije štetan za Biosferu nego koristan za širenje vegetacije i biljnog svijeta.
Dakle oduvijek je bio sastavni dio Biosfere!!
U novije vrijeme je čovjek je sam nametnuo tu priču i prevaru o nultoj stopi karbonizacije i ” strašnim klimatskim promjenama ” misleći da će moći “zaustaviti” prirodni tijek promjena klime i ekstreme koje su takve normalne cikluse pratili.
Međutim taj isti čovjek mora znati da nikad neće biti te nulte stope karbonizacije, jer će priroda uvijek emitirati nekad veće, nekad manje emisije CO2, niti će moći djelovati na prirodni tijek promjena globalne klime.
Jeftina priča o takozvanoj dekarbonizaciji je samo dobar biznis!!
Ova objava evidentno ima više problematičnih točaka i na manipulativan način govori o opće poznatim činjenicama vezanim za klimu.
Objava: Globalna Klima i Vrijeme Kroz Povijest i u Novije Vrijeme by Faktograf
Nitko ne spori da je CO2 postojao u atmosferi
Za početak, u povijesti klimatske znanosti [1, 2] nitko nikada nije sporio činjenicu da je CO2 postojao u atmosferi i prije industrijske revolucije, niti je dovodio u pitanje iznimno visoke razine CO2 u pojedinim geološkim razdobljima. Najvjernije povijesne uzorke same atmosfere pronalazimo u “vječnom” ledu na Antarktici, gdje su u balončićima zraka zarobljeni uzorci najvažnijih atmosferskih parametara s utjecajem na klimu. To su aerosoli i plinovi u atmosferi, uključujući CO2 i vlagu, koja je najzastupljeniji, ali vrlo varijabilan staklenički plin. No, uzorci iz antarktičkog leda nisu stariji od 800 tisuća godina.
Ipak, paleoklimatologija je zadnjih stotinjak godina uspjela rekonstruirati uvjete na Zemlji desecima milijuna godina u prošlost, zahvaljujući uzorcima morskih sedimenata i fosila biljaka [1, 2]. Konzorcij 80 znanstvenika iz 16 zemalja sedam godina je radio metaanalizu podataka prikupljenih u brojnim pojedinačnim paleoklimatskim studijama koje su nastojale rekonstruirati klimu unazad 66 milijuna godina.
Objavljena je 2023. u časopisu Science i govori da je Zemljina atmosfera zadnji puta bila ovako zasićena s CO2 prije 16 do 14 milijuna godina. Udio je iznosio oko 420 dijelova na milijun (ppm) i to je vrijeme povezano sa postupnim formiranjem ledenjaka i nastavkom pada CO2 u atmosferi, do oko 280 ppm prije otprilike 2,5 milijuna godina. Takve atmosferske okolnosti — u kojima se pojavljuju i ledena doba, ali i moderni čovjek prije oko 400 tisuća godina — ostat će nepromijenjene sve do industrijske revolucije.
Više CO2, veća temperatura
Periodi s većim udjelom CO2 u atmosferi obilježeni su daleko većim temperaturama, a time i razinama mora. Istraživači su potvrdili da se najtoplije razdoblje u posljednjih 66 milijuna godina dogodilo prije 50 milijuna godina, kada je koncentracija CO2 porasla na čak 1600 ppm, a prosječna temperatura na Zemljinoj površini bila je oko 12°C viša nego danas.
Konzorcij znanstvenika procijenio je da bi udvostručenje CO2 u atmosferi u odnosu na predindustrijsko doba moglo zagrijati planet za 5 do 8 stupnjeva Celzija. To se do sada događalo samo tijekom dugih perioda mjerenih stotinama tisuća godina.
Budemo li emitirali CO2 ovom brzinom do kraja stoljeća, udio će se udvostručiti i iznositi oko 600 ppm već do kraja 21. stoljeća. Budući da se čovjek razvio na 280 ppm, naglo ubrzanje koncentracije CO2 u atmosferi i rast temperature mogli bi izazvati šok ne samo za čovjeka, već i za druge biosustave na svijetu.
CO2 nije štetan za biljke, ali suše, visoke temperature i požari jesu
Kada se govori o tezi da CO2 “nije štetan za biosferu nego koristan za širenje vegetacije i biljnog svijeta”, također treba reći da nitko ne spori da je ugljični dioksid ključan sastojak fotosinteze, što ga čini hranom za biljke. Međutim, izolirati ga samo u okvir ove funkcije je krajnje manipulativno, o čemu smo pisali puno puta [1, 2, 3, 4]. Za početak, biljke su u stanju “probaviti” samo oko četvrtine godišnjih svjetski emisija, odnosno stakleničke plinove jedne Kine.
Nadalje, otvoreno je pitanje i mogu li biljke u uvjetima povišenog CO2 povlačiti dovoljno dušika svojim metaboličkim procesima, čak i kada ga imaju dovoljno u zemlji zahvaljujući gnojenju. Pojedina istraživanja pokazuju da ne mogu, što se naziva i gušenjem.
Nadalje, osim što je svijet “pozelenio” zbog povećanja koncentracije CO2, satelitske snimke pokazuju da bi ta zelena mogla postati smeđa.
“Kako je suša najvjerojatniji glavni uzrok trenda posmeđivanja, rast globalne vegetacije je u opasnosti od preokretanja iz dugoročnog ozelenjivanja u dugoročno posmeđivanje u toplijoj budućnosti”, pišu znanstvenici Kineske akademije znanosti u Pekingu u suradnji s Međunarodnim centrom za istraživanje klime Sveučilišta Auburn u SAD-u.
Porast temperature na pojedinim dijelovima Zemlje “topi” i broj dana pogodnih za rast biljnoga svijeta. Oko pola milijarde ljudi je 2015. godine živjelo u podnebljima koja su “načeta” dezertifikacijom između 1980-ih i 2000-ih (IPCC), uglavnom u Africi i Jugoistočnoj Aziji. Klimatske promjene pojačavaju i degradaciju tla, najviše u obalnim te sušnim područjima, riječnim deltama, ali i predjelima permafrosta.
Vegetacija, među ostalim, zbog opasnosti od požara, nije i ne može jedino i trajno rješenje za snižavanje i održavanje razina CO2 u atmosferi. Drugim riječima, tvrdnja da je “CO2 (isključivo pozitivan jer) je hrana za biljke” ima dugu, elaboriranu protuargumentaciju.
Neto nula iliti ugljična neutralnost ne znači “nultu stopu karbonizacije”
Ugljična neutralnost poznatija i kao net zero, na našem neto nula ili nulta stopa emisija, ne znači “nultu stopu karbonizacije” koju priroda neće prihvatiti. Ona se tiče isključivo antropogenih emisija. Označava postizanje ravnoteže između količine stakleničkih plinova koje ljudi emitiraju u atmosferu i njihove apsorpcije u oceane, tlo i biomasu, te marginalno kroz tehnologije hvatanja CO2.
Kako su se tehnologije hvatanja ugljika do sada pokazale neučinkovitima i skupima, postizanje ugljične neutralnosti sve jasnije postaje pitanje smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Tek šačica država na svijetu — Butan, Gvajana, Panama, Surinam, Madagaskar, Komoros, Niue — već su neto neutralne, pa čak i negativne. Mahom se radi o siromašnim državicama pokrivenim gustom šumom, konkretnije prašumama Konga i Amazone.
Većina populacije svijeta organizirana je u države s kakvim-takvim planovima za ugljičnu neutralnost, a gotovo trećina nema nikakve ciljeve. I točno je da su ta obećanja na predugom štapu, kao i da ogromnu razliku u ukupnim emisijama čini hoće li se ta neutralnost postići brzo i bliže 2030. ili polagano, tek oko 2050. godine.
Pojedine države već su dekarbonizirale neke sektore s velikim emisijama. Primjerice, Albanija čak 97 posto potreba za električnom energijom proizvodi u hidrocentralama, a 3 posto putem solara. Norveška je lani proizvodila oko 99 posto struje iz obnovljivih izvora energije, naspram 1 posto iz fosilnih goriva. Island ima dekarbonizirano grijanje, za što može zahvaliti svom geografskom položaju i geotermalnim izvorima, ali i naftnoj krizi 1970-ih, koja ih je bacila u siromaštvo i ubrzala tranziciju.
Ovi sektori su značajni izvor stakleničkih plinova (uz transport, zgradarstvo i industriju) te ih Međunarodna energetska agencija (IEA) posebno prati.
“Kako bi se do 2050. godine postigla neto nulta emisija, godišnja ulaganja u čistu energiju diljem svijeta morat će se više nego utrostručiti do 2030. na oko 4 bilijuna dolara. To će stvoriti milijune novih radnih mjesta, značajno potaknuti globalni gospodarski rast i postići univerzalni pristup električnoj energiji i čistom kuhanju diljem svijeta do kraja desetljeća”, navodi, među ostalim, Agencija.
CBAM
Upravo se proizvodi vezani za sektore koji generiraju najviše emisija nalaze na udaru CBAM-a. Carina bi trebale spriječiti da se uvozom dobara “opraštaju” emisije nastale u zemlji porijekla, ako ona ima slabije klimatsko zakonodavstvo.
U svijetu ugljičnog oporezivanja se fenomen povećavanja emisija u jednoj državi zbog smanjenja emisija negdje drugdje naziva “curenje”, odnosno carbon leakage. Očekuje se da će se najveći utjecaj vidjeti na uvozu iz zemalja kao što su Rusija, Kina, Turska, Ukrajina, zemlje Balkana te Mozambik, Zimbabve i Kamerun.
Europske ugljične carine odnose se na cement, električnu energiju, gnojiva, vodik te same metale i proizvode od aluminija, željeza i čelika. U prijelaznoj fazi koja je trajala od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2025., uvoznici su morali prijaviti izravne i neizravne emisije za obuhvaćenu robu, ali nisu morali plaćati ništa. U tim tromjesečnim izvješćima morali su detaljno opisati uvezene količine, izravne i neizravne ugrađene emisije te kakve su poreze na ugljik platili u zemlji proizvodnje.
Od Nove godine 2026. traje tzv. operativna faza, kada uvoznici moraju biti ili postati ovlašteni deklaranti CBAM-a za uvoz obuhvaćene robe. Konkretnije, uvoznici će morati kupovati CBAM certifikate koji odgovaraju cijeni ugljika koja bi se plaćala da su proizvodi proizvedeni u EU. U Hrvatskoj je za to nadležna Carinska uprava.
Europska unija tvrdi da će utjecaj na konačne potrošačke cijene biti vrlo ograničen:
“Mnoge robe dodane u opseg CBAM-a samo su međudijelovi robe konačne potrošnje. Na temelju procjene utjecaja, najveći utjecaj na sektorskoj razini vidi se kod građevinskih proizvoda. Utjecaji na agregatne potrošačke cijene u većini ostalih sektora mnogo su manji”. Cilj je, među ostalim, potaknuti i zemlje izvoznice na bilježenje i oporezivanje ugljično intenzivnih emisija.
Zaključno, nije točno da je CBAM "prevara". Ugljično oporezivanje osmišljeno je kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova, koje su nedvojbeno povezane s ubrzanim rastom prosječne temperature na Zemljinoj površini od industrijske revolucije naovamo. Točno je da su koncentracije CO2 u atmosferi u prošlosti znale biti puno veće nego danas, ali to je bilo prije pojave prvih ljudi. Istovremeno su, naravno, i temperature bile značajno više. Također, promjene u koncentracijama CO2 su se u prošlosti događale puno sporije nego danas, što je živim bićima omogućilo da se polako prilagođavaju na nove okolišne uvjete.
