Nema teme koju negatori klimatskih promjena neće iskoristiti kao argument za to da su klimatske promjene laž ili izmišljotina. Vrlo često se za tu argumentaciju koriste vremenski ekstremi i nepogode iz prošlosti ili visoke temperature koje su znale pogoditi neka mjesta kako bi se “dokazalo” da su se takve stvari kroz povijest uvijek događale.
Sada se kao argument da klimatske promjene nisu stvarne koristi činjenica da su mediji u svom izvještavanju trenutačno usredotočeni na druge teme, poput npr. ratnih sukoba koji se događaju diljem svijeta.
Tako se u jednoj objavi na Facebooku čiju snimku zaslona donosimo niže stoji sljedeće:
“TREBA ZNATI!!😊 Svi dobro znamo što se trenutno događa po svijetu!! Gdje su nestale” strašne antropogene klimatske promjene “?! Negdje su isparile i ostavljene po strani!!!!😄 Sjetimo se silnih konferencija UN – a o ” antropogenim klimatskim promjenama ” kao navodno ” glavnoj opasnosti za čovječanstvo “, uz ignoriranja onih pravih realnih opasnosti za čovječanstvo kakvima sada svjedočimo!! Još jednom upamtimo!!😊 Klima se oduvijek ciklički mijenjala prirodan način!! Isti ciklusi se ponavljaju i u sadašnjosti, dok čovjek nikad nije imao tako moćnu i razornu vojnu tehnologiju kao u novije vrijeme da praktički sam sebe može dovesti do granice istrebljenja izazivajući nove krize i velike migracije!! Prof. Zoran”
I u drugoj objavi na Facebooku ista stranica aktualni sukob u Iranu, krize i ratove koristi kao prilog negiraju klimatskih promjena, pa tako pišu:
“U eri novih svjetskih kriza i ratova prevare poput ” antropogenih klimatskih promjena su ostale po strani “. S pravom naravno!! Svi znamo da se klima oduvijek mijenjala na prirodan način, dok čovjek nikad kroz povijest nije imao tako razorno i moćno oružje kao u novije vrijeme”.
Mediji manje izvještavaju o klimatskoj krizi
Činjenica je da se o klimatskoj krizi manje izvještava, a “pad popularnosti” ove teme nije rezultat tek najnovijeg sukoba. Već je prošle godine došlo do promjene u izvještavanju. Naime, mediji sve manje pozornosti pridaju pitanjima klimatske krize, bez obzira na rastuće opasnosti i visoke vjerojatnosti da će globalno zatopljenje prijeći 1,5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijske razine, što znači više klimatskih ekstrema, toplinskih valova, duljih toplih i kraćih hladnih sezona.
Prema analizi Opservatorija za medije i klimatske promjene (Media and Climate Change Observatory, MeCCO) u 2025. godini manje se izvještavalo o klimatskim promjenama i događajima povezanima s njima.
Zapravo, izvještavanje o ovim temama palo je za 14 posto u usporedbi s godinom prije, a za 38 posto u usporedbi s izvještavanjem u 2021. godini.
S druge strane su čitatelji zainteresirani za ove teme, navodi se u izvještaju Reutersova instituta o novinarskim trendovima u 2025. godini. Zapravo, istraživanja redovito pokazuju da su ljudi u gotovo svim državama svijeta zabrinuti zbog klimatskih promjena i podržavaju politike koje ih adresiraju, što znači da prepoznaju rizike koje one donose, kao i činjenicu da je potrebno hitno se uhvatiti u koštac s njima, piše u izvještaju Reutersova instituta.
“Žrtva” medijskog ciklusa
Međutim, i ova tema “žrtvom” je uobičajenog medijskog ciklusa, pa tako The Conversation navodi kako se članci o klimi i klimatskim promjenama najčešće objavljuju tijekom određenih mjeseci, recimo u periodu kada su aktualni klimatski summiti ili kada dođe do određenih ekstremnih događaja.
Dakle, ni klimatske promjene, jedna od najvećih kriza našeg vremena, nisu “imune” na medijski ciklus izvještavanja.
Problem se dodatno usložnjava u državama u kojima se odvijaju aktualni sukobi, gdje se mediji bore s problemom izvještavanja o klimi i klimatskim promjenama, jednostavno zato što takve teme nisu visoko na listi prioriteta u hijerarhiji izvještavanja.
Naravno, nekonzistentno izvještavanje ne doprinosi boljem razumijevanju klimatskih promjena, ali doprinosi “rupama u znanju” koje javnost ima. Kada se o stvarima izvještava nekonzistentno, teže postaje “pružiti kontekst” klimatskim promjenama, povući jasnu uzročno-posljedičnu vezu između određenih ekstrema ili jednostavnim rječnikom pojasniti kompleksne pojave.
Uloga medija u negiranju klimatske krize
Pritom ne treba zaboraviti niti činjenicu kako su mediji odigrali ključnu ulogu u širenju dezinformacija o klimatskim promjenama, kao i u njihovu negiranju. O tome smo ekstenzivno pisali u našem tematu o povijesti negiranja klimatske krize u čemu su mediji odigrali ključnu ulogu. Ova mašinerija negiranja bila je posebno uspješna u Sjedinjenim Američkim Državama, ali pojavljuje se i drugdje u svijetu.
Prvi cilj u samom početku bio je uvjeriti javnost da se klimatske promjene ne događaju, a potom, kada su one postale toliko jake i izražene da ih je nemoguće ignorirati, odgoditi donošenje političkih odluka čiji je cilj ublažavanje postojećih i preveniranje budućih posljedica klimatske krize. Mediji su korišteni kako bi se poricateljima klimatske krize dalo što više javnog prostora za širenje pogrešnih i štetnih ideja.
I pritisci unutar novinarske zajednice također oblikuju to kako mediji izvještavaju o znanstvenim, ali i drugim temama. Sve veći naglasak na trivijalan i “zabavni” sadržaj medija, smanjenje broja novinara, redakcija i dopisništava, sve manje prostora za istraživačko novinarstvo, pa i činjenica da više gotovo da i nema novinarske specijalizacije – sve to utječe na izvještavanje.
Nimalo ne pomažu ni nedostatak specifičnog obrazovanja među novinarima, kao ni nedostatak vremena za dubinska istraživanja. Sve to negativno djeluje na prevođenje znanstvenih spoznaja u svima razumljive informacije.
Zemlja se zagrijava
Ukratko, medijsko polje muče brojni problemi koji onda posljedično utječu na izvještavanje o svim temama, ne samo klimatskim promjenama.
Međutim, kao što smo na Faktografu već pisali, ništa od toga ne znači da klimatske promjene i globalno zagrijavanje nisu stvarni. Postoje brojni dokazi koje su znanstvenici prikupili, poput onih iz prirodnih izvora (ledene jezgre, stijene, nizovi godova), kao i satelitske snimke koje dokazuju da se klimatske promjene događaju.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje stalno mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, tumači NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutačno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o ubrzanom zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
Znanstveni konsenzus
Većina svjetske zajednice klimatskih znanstvenika (preko 99 posto) slaže se s tvrdnjom da je klimatska kriza rezultat ljudske djelatnosti, odnosno fosilne industrije. Studija koja je objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Research Letters 2021. godine pokazala je kako u recenziranoj znanstvenoj literaturi (objavljenoj od 2012. godine nadalje) postoji konsenzus da klimatske promjene uzrokuje čovjek, tj. da je njihovo porijeklo antropogeno.
Utjecaj klimatskih promjena itekako je opipljiv širom svijeta koji sve učestalije pogađaju suše, šumski požari i ekstremne kiše. U Europi je također prisutan – u različitim oblicima i u različitim regijama. Europska agencija za okoliš izvještava kako temperature kopna i mora rastu, mijenjaju se obrasci padalina (čineći vlažna područja u Europi vlažnijima, osobito zimi, a suha područja sušnijima, osobito ljeti), opseg morskog leda, volumen ledenjaka i snježni pokrivač se smanjuju, a razina mora raste. Također, ekstremi povezani s klimom kao što su toplinski valovi, obilne oborine i suše postaju sve učestaliji i jači u mnogim europskim regijama.
UN upozorava i kako će, ako globalno zatopljenje prijeđe 1,5 stupanj Celzijev u odnosu na predindustrijske razine, biti više toplinskih valova, duljih toplih sezona i kraćih hladnih sezona. Pri globalnom zatopljenju od 2 stupnja, ekstremna vrućina češće bi prelazila kritične pragove tolerancije s razornim učincima na poljoprivredu i ljudsko zdravlje. Prosjek globalne temperature tijekom zadnje tri godine po prvi je put otkad postoje mjerenja probio +1,5 ℃ s obzirom na predindustrijsko razdoblje.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati. Takvim neutemeljenim uvjerenjima doprinose manipulativne tvrdnje o vremenskim ekstremima iz prošlosti koji se predstavljaju kao “dokaz” da se zapravo ne događa ništa alarmantno.
Zaključno, društvenom mrežom Facebook šire se navodi kako mediji trenutno izvještavaju o napadu Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, a manje o klimatskoj krizi, što se koristi kao argument za tezu da je klimatska kriza prevara. Medijsko polje obilježeno je brojnim problemima, a izvještavanje tj. broj članaka o klimatskoj krizi pada. Međutim, to nije dokaz da je klimatska kriza prevara. Podaci jasno pokazuju da se Zemlja zagrijava, da se klimatske promjene događaju i da je to direktni rezultat ljudske djelatnosti.
