Cijene goriva u Hrvatskoj posljednjih tjedana ponovno su u fokusu javnosti, a uz njih se sve češće pojavljuju i gužve na benzinskim postajama. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o lokalnom problemu, riječ je o kombinaciji globalnih tržišnih kretanja, domaće regulacije i psiholoških reakcija potrošača.
Cijena barela nafte na svjetskim tržištima prije samo nekoliko tjedana iznosila je 71 dolar, a ubrzo nakon početka napada Izraela i SAD-a na Iran i eskalacije sukoba na Bliskom istoku njezina cijena popela se na gotovo 115 dolara. Hrvatska Vlada je, stoga, uvela mjere kojima je ograničila cijene goriva na benzinskim postajama, s izuzetkom benzinskih postaja na autocestama na kojima te mjere neće vrijediti. Prema najnovijim mjerama, koje vrijede od utorka, 24. ožujka, cijene goriva bit će sljedeće: eurodizel stajat će 1,73 eura po litri, a eurosuper će stajati 1,62 eura po litri.
Pojedini teoretičari zavjera, pak, problematiziraju činjenicu da se navodi da će cijene vrijediti iduća dva tjedna, aludirajući na izjave kriznog stožera za borbu protiv koronavirusa koji je u koronakrizi često spominjao da su “iduća dva tjedna biti ključna”. Tako jedna privatna korisnica Facebooka, uz podcrtavanje izraza “iduća dva tjedna” na snimci zaslona s Facebook stranice portala Index.hr, piše (arhivirano ovdje) sljedeće:
Čim počne vijest sa “iduća ili sljedeća dva tjedna”…nije problem u gorivu,nego lažnim mjerama…onda(u vrijeme plandemije) i sada(u mjerama štednje)…pametnom dosta…pa zato ako i nestane goriva,nije zbog toga što goriva nema…nego zbog toga što vam ga ne žele dati!!!( a pri tom će mnogi omastiti brk,onako usput)
…tako je zbog pandemije zaključan cijeli svijet,tako je zbog ukraine sve poskupilo,tako zbog horuškog zaljeva nema nafte!
🤡🎪📺🐑🐑🐑🐑!
…da pogađam da li u redu stoje i mahnito tankaju oni što su pokupovali sav wc papir,kvasac i uboli se par puta da ne ponestane otrova?
Paralelno s time, društvenim mrežama počeli su se širiti navodi o tome da ne postoji nikakva kriza opskrbe i da je započeo tzv. energetski lockdown. Jedan od statusa (arhivirano ovdje) uz ilustraciju na kojoj, prevedeno s engleskog jezika, piše “ENERGETSKI LOCKDOWN JE POČEO”, navodi se sljedeće:
Cijena nafte u Europi porasla je za 40%. U zemljama najbližima Iranu jedva se pomaknula. Ne plaćate za stvarnu nestašicu. Plaćate za priču.
– Iran je zatvorio Hormuz za svijet. Ali kineski tankeri i dalje prolaze. Iran doslovno bira tko će dobiti naftu.
– Kina je akumulirala 1,4 milijarde barela prije početka rata. Znali su. Europa nije akumulirala ništa.
– Turska, Gruzija, Kavkaz nalaze se odmah pored Irana. Naftovodi i dalje teču. Cijene se ne mijenjaju.
– Europa čak ni ne kupuje iransku naftu. Plaćaju 40% premije na naftu koja im nikada nije bila prekinuta.
– “Nestašica” je najviše podigla cijene u zemljama najudaljenijim od sukoba, a najmanje u zemljama uz njega.
To nije kriza opskrbe. To su Europljani koji su prevareni.
Zašto Vladine mjere za cijene goriva vrijede dva tjedna?
Prvo ćemo se osvrnuti na to zašto se Vladine mjere kojima se kontrolira cijene goriva donose na razdoblje od dva tjedna. Nema, naime, nikakve poveznice vladinih regulacija cijena goriva na rok od dva tjedna s izjavama u koronakrizi. Naime, praksa Vlade je već dugo vremena, još od krize s cijenama nafte nastale na samom početku ruske invazije na Ukrajinu, da mjera kojom se regulira cijena vrijedi dva tjedna i počinje vrijediti utorkom. Mjere se, dakle, namjerno donose s rokom od 14 dana jer država pokušava balansirati između kontrole cijena i funkcioniranja tržišta. Cijena barela nafte počela je znatno rasti nakon što su Izrael i SAD napali Iran, a Iran je blokirao Hormuški tjesnac, značajan prolaz za tankere koji prevoze sirovu naftu.
Cijene derivata na Mediteranu, koje izravno utječu na hrvatsko tržište, mijenjaju se praktički iz dana u dan. Da bi te promjene mogla pratiti, Vlada uvodi mjere koje vrijede kratko, najčešće dva tjedna, kako bi ih mogla redovito prilagođavati. Radi se dakle o osnovnom modelu regulacije cijena, a postoji jer se globalne cijene brzo mijenjaju i država mora reagirati često.
Ovih dana korisnici društvenih mreža se pitaju zašto su cijene goriva porasle baš na dan kada je cijena barela nafte nakratko pala zbog izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa da je “trenutno u pregovorima s Iranom”. Trump se, vrijedi spomenuti, redovito “poigrava” takvim izjavama te tako cijene (dionica i nafte) znaju često rasti ili padati.
Odgovor na pitanje zašto su cijene goriva porasle na dan kad je cijena barela nafte nakratko pala je jednostavan – cijene se računaju prema formuli na temelju prethodnog 14-dnevnog razdoblja. To znači da je ulazna vrijednost za izračun cijene (osnovna cijena fosilnog goriva) u toj formuli zapravo prosjek/mjera utvrđena na temelju cijena u prethodna dva tjedna. To je, dakle, razlog što kratkotrajno pojeftinjenje nafte na relevantnim tržištima ne znači automatski i smanjenje cijena na benzinskim postajama u Hrvatskoj.
Cijene goriva u koronakrizi rasle zbog prekinutih opskrbnih lanaca
A zašto je upravo blokada Hormuškog tjesnaca presudna za fomiranje cijena nafte? Hormuški tjesnac je ključna strateška lokacija za globalnu opskrbu naftom i naftnim derivatima, i razlog zašto se o njemu često govori u kontekstu cijena goriva je zapravo vrlo praktičan: oko 20 posto ukupne svjetske tankerske nafte prolazi kroz njega.
Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa utjecala je i na opskrbne lance za dobavu nafte pa su i u tom razdoblju cijene goriva na benzinskim postajama rasle. Svaka ometanja u Hormuškom tjesnacu (rat, napadi na tankere, blokade) mogu izazvati trenutni rast cijena nafte na svjetskom tržištu jer se opskrba smanjuje. Tankeri ne mogu jednostavno zaobići tjesnac jer bi alternativne rute (primjerice oko Afrike) bile dugotrajne i skupe.
Valja spomenuti i da članice OPEC-a (Saudijska Arabija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak) većinu svoje sirove nafte izvoze upravo tim pravcem, uglavnom prema azijskim tržištima.
Ograničenja zbog pandemije koronavirusa nisu usporediva s preporukama zbog porasta cijena nafte
Kako se Covid-19 širio tijekom 2020. godine, sve više država uvodilo je različite mjere ograničenja, poznate kao lockdown ili zatvaranje. Te su mjere bile odgovor na novu globalnu situaciju u kojoj su zdravlje i životi milijuna ljudi bili potencijalno ugroženi. Tako su se, primjerice, zatvarale škole i nastava se preselila u online okruženje, a uvodile su se i obavezne samoizolacije nakon kontakta sa zaraženima ili po povratku iz inozemstva. Postavlja se pitanje može li se današnja situacija s dostupnošću nafte na bilo koji način usporediti s tadašnjom pandemijom.
Kako ističu kolege s poljskog fact-checking portala Demagog, trenutačne mjere temelje se na preporukama, a ne na pravno obvezujućim ograničenjima, pa stoga takva usporedba nije opravdana. Smjernice o tome kako odgovoriti na krizu opskrbe gorivom objavile su, među ostalima, Svjetska energetska agencija (IEA), s ciljem, primjerice, smanjenja troškova za potrošače.
Jedna od tih preporuka odnosi se i na rad na daljinu kako bi se smanjila potrošnja i troškovi goriva. No već sam naziv jasno pokazuje da je riječ o preporuci, a ne o obveznoj mjeri poput onih iz razdoblja pandemije, kada su bila ograničena kretanja i zabranjena veća okupljanja.
Ono što još razlikuje ovu situaciju od one u pandemiji koronavirusa jest i to što su u ponekim zemljama ograničenja uvele same kompanije, a ne sama država. Pojedine aviokompanije tako su zbog velikog porasta cijena kerozina odlučile ograničiti broj letova, ali to nije odluka koju je nametnula sama država. Dok su ograničenja i odluke o zatvaranjima u koronakrizi bile donesene, primjerice, i na razini Europske unije.
Pojedine države u svijetu zaista jesu uvele neka ograničenja u pogledu količine goriva koju je moguće natočiti prilikom dolaska na benzinsku postaju, ali to nije usporedivo s ograničenjima kakva su postojala u pandemiji Covida-19.
Cijene nafte nisu naglo porasle samo u Europi
Valja se osvrnuti i na tvrdnju korisnika o porastu cijena nafte. Nagli porast cijena nije se dogodio, kako se to navodi, samo u Europi jer se cijene nafte formiraju na globalnom tržištu, a ne lokalno. Europa dakle ne plaća “svoju cijenu”, već onu svjetsku, koja se formira na međunarodnim tržištima. U tom kontekstu valja spomenuti i da nije potrebna stvarna nestašica nafte da cijena naraste, dovoljan je i samo strah od nestašice.
Europa, kao što se ističe, zaista ne kupuje iransku naftu zbog sankcija, ali ovisi o globalnom tržištu koje uključuje Bliski Istok, a posebno u kontekstu Hormuškog tjesnaca koji je važna tankerska ruta za dostavu sirove nafte.
Zaključno, Vlada Republike Hrvatske već uobičajeno donosi odredbe kojima se cijene goriva reguliraju u razdoblju od dva tjedna i to nema nikakve veze s pandemijom koronavirusa u kojoj je Stožer za obranu od koronavirusa često koristio frazu "iduća dva tjedna su ključna". Da se odredbe za cijene goriva donose na rok od dva tjedna moguće je vidjeti u brojnim dokumentima koje je Vlada objavljivala, a kako bi se ublažila eventualna velika poskupljenja. Također, nema govora o tome da se situacija u kojoj se sad nalazimo može nazvati energetskim lockdownom jer se u kontekstu krize na Bliskom Istoku izdaju preporuke za uštedu goriva, a ne ograničenja kakva su bila uvedena zbog zaštite od koronavirusa u pandemiji. S obzirom na sve navedeno, ocjenjujemo da spomenutim statusima na Facebooku nedostaje kontekst.
