Ovaj članak izvorno je objavljen kao 61. broj F-zina, Faktografovog newslettera 7. 8. 2026.
Posljednjih tjedana TikTokom se šire objave žena koje pokušavaju objasniti neobične promjene u svom menstrualnom ciklusu. Nekima je, kažu, menstruacija uranila, nekima zakasnila ili potpuno izostala, a neke tvrde da su nakon godina pokušavanja uspjele zatrudnjeti.
Na prvi pogled, riječ je o iskustvima kakva nisu neuobičajena. Ono što ovu priču čini neobičnom jest objašnjenje koje se ubrzo počelo ponavljati: kao uzrok navode plansko gašenje Velikog hadronskog sudarivača (LHC) u CERN-u.
“Možemo li razgovarati o gašenju CERN-a i činjenici da ženama izostaju menstruacije? Nisam dobila menstruaciju od 1. lipnja. Trenutačno mi kasni 12 dana, ne mogu spavati, imam konstantne menstrualne grčeve. Ne razumijem što se energetski događa s gašenjem CERN-a, a ne razumijem ni zašto je uopće aktivan”, objavila je jedna TikTokerica sredinom srpnja.
“Čitav lipanj žene su imale menstruacije dvaput ili uopće nisu dobile menstrucije. CERN je zatvoren. Vrijeme je iznimno vruće. Mnogo je spekulacija. Ženska tijela sve pamte. Vrlo smo intuitivne”, napisala je još jedna korisnica TikToka.
“Je li CERN promijenio žene”, naslov je jednog TikToka.
“Neobične s stvari događaju otkako se CERN ugasio, ali najneobičnije su one koje se događaju ženama. Milijuni žena prijavljuju neobične promjene u tijelu, od dviju menstruacija u istom mjesecu do potpunog izostanka menstruacije. Neke ne uspijevaju zatrudnjeti, dok su druge koje godinama pokušavaju uspjele ostati trudne. Je li razlog u promjeni vibracija Zemlje? Je li riječ o Schumannovoj rezonanci? Događa li se nešto zbog čega su ženska tijela sada skladnija, usklađenija i povezanija sa Zemljom? Vraćaju li se njihova tijela svojim prirodnim frekvencijama? Ili se u pozadini događa nešto mnogo zlokobnije, nešto što utječe na ljudski DNK?”, pita se korisnik ove društvene mreže.
Odakle ideja da bi CERN-ov akcelerator čestica mogao utjecati na menstrualni ciklus? Što se ovoga ljeta zapravo događalo u CERN-u? Postoji li znanstveni razlog za povezivanje rada akceleratora s ljudskim tijelom? I što nam ova priča govori o načinu na koji danas tražimo objašnjenja za neuobičajene događaje?
Što se zapravo dogodilo u CERN-u?
Da bismo odgovorili na pitanje zašto se Veliki hadronski sudarivač našao u središtu ove priče, najprije treba razumjeti što je zapravo CERN i što se ovog ljeta ondje dogodilo.
CERN, Europska organizacija za nuklearna istraživanja, jedna je od najvažnijih znanstvenih institucija na svijetu. U njezinu se kompleksu, na granici Francuske i Švicarske, nalazi Veliki hadronski sudarivač (eng. Large Hadron Collider, LHC), najveći i najsnažniji akcelerator čestica na svijetu.
Zamislite prsten dug 27 kilometara, zakopan stotinjak metara ispod zemlje, u kojem se protoni ubrzavaju gotovo do brzine svjetlosti i sudaraju kako bi znanstvenici mogli proučavati najmanje dijelove tvari. U trenutku sudara nastaju uvjeti slični onima koji su postojali djelić sekunde nakon Velikog praska, što fizičarima i fizičarkama omogućuje da testiraju teorije o građi svemira i silama koje njime upravljaju.
Najpoznatije otkriće povezano s LHC-om jest potvrda postojanja Higgsova bozona 2012. godine. Time je potvrđen važan dio Standardnog modela, teorije koja opisuje temeljne čestice i njihove međusobne interakcije.
No LHC nije stroj koji radi bez prekida. Kao i svaki složeni sustav, povremeno se zaustavlja radi održavanja, zamjene dotrajale opreme i tehnoloških nadogradnji. Upravo je takvo plansko zaustavljanje započelo krajem lipnja ove godine. Riječ je o trećem velikom ciklusu nadogradnje, poznatom kao Long Shutdown 3 (LS3).
Tijekom sljedećih nekoliko godina tisuće inženjera, fizičara i tehničara zamijenit će ili nadograditi ključne dijelove akceleratora i njegovih detektora. Cilj je pretvoriti sadašnji LHC u High-Luminosity LHC (HL-LHC) – novu generaciju sudarivača koja će omogućiti mnogo veći broj sudara.
Za fizičare i fizičarke to je važna razlika. Što je više sudara, više je podataka koje mogu analizirati i veća je vjerojatnost da će uočiti iznimno rijetke procese koje je danas gotovo nemoguće zabilježiti. Drugim riječima, cilj nije proizvesti “jače” sudare, nego ih proizvesti mnogo više i tako povećati preciznost budućih istraživanja.
Nakon završetka radova, koji bi trebali potrajati do kraja desetljeća, High-Luminosity LHC trebao bi omogućiti prikupljanje približno deset puta više podataka nego dosadašnji akcelerator tijekom svojeg rada.
Drugim riječima, CERN nije zaustavio LHC zato što se dogodilo nešto neobično ili opasno. Zaustavio ga je zato što ga želi učiniti još moćnijim istraživačkim instrumentom.
Zašto baš menstruacija?
Kad se na društvenim mrežama proširi tvrdnja da neka pojava utječe na ljudsko zdravlje, gotovo uvijek postoji razlog zašto se “primila” baš na tom području. U ovom slučaju to nije slučajnost.
Menstrualni ciklus nije sat koji svaki mjesec radi jednako. Njegovo trajanje i ritam razlikuju se od osobe do osobe, a na njega mogu utjecati brojni čimbenici, uključujući stres, bolest, promjene u tjelesnoj aktivnosti, prehrani, putovanja ili hormonalne promjene.
Zato dvije menstruacije unutar jednog kalendarskog mjeseca same po sebi nisu medicinska rijetkost. Budući da prosječan menstrualni ciklus traje oko 28 dana, ali može biti i kraći, sasvim je moguće da osoba dobije menstruaciju početkom i krajem istog mjeseca. Slično vrijedi i za povremeni raniji ili kasniji početak menstruacije.
No činjenica da za promjene postoje brojna uobičajena objašnjenja ne znači da osobna iskustva nisu stvarna. Pitanje nije jesu li se promjene dogodile, nego kako ih ljudi sebi objašnjavaju.
Upravo tu važnu ulogu imaju društvene mreže. Nekada bi osoba koja je dobila menstruaciju par dana ranije to prokomentirala s prijateljicom ili partnerom. Danas isto iskustvo može podijeliti s milijunima ljudi. A kad se ispod jedne objave u kratkom roku pojave stotine komentara ljudi koji tvrde da su doživjeli nešto slično, lako je steći dojam da je u pitanju globalni fenomen.
Kako nastaju veze kojih nema?
Način na koji se proširila priča o CERN-u i menstrualnom ciklusu nije neobičan. Ljudi prirodno traže obrasce i objašnjenja pa ponekad povežu događaje koji se samo vremenski podudaraju. Međutim, vremenska podudarnost sama po sebi nije dokaz uzročno-posljedične veze.
Psiholozi za neke od tih pojava koriste pojmove poput apofenije – sklonosti da uočimo značenje ili povezanost tamo gdje ona ne postoji. Uz to, kad se neki važan ili upečatljiv događaj podudari s osobnim iskustvom, lako ih je povezati u jednu priču.
Ljudi nisu nužno svjesni tog procesa. Jednom kad prihvate određenu poveznicu, veća je vjerojatnost da će primjećivati iskustva koja je podupiru, a zanemariti ona koja joj proturječe. Psiholozi taj mehanizam nazivaju pristranošću potvrđivanja (eng. confirmation bias).
No zašto se u ovoj priči pojavila baš menstruacija? Zašto se nisu proširile tvrdnje da je gašenje CERN-a izazvalo glavobolje, bolove u leđima ili promjene apetita?
Jedan od razloga mogao bi biti taj što je menstrualni ciklus nešto što se prati iz mjeseca u mjesec. Kašnjenje ili raniji dolazak menstruacije lako se primijete i pamte pa postaju podloga za uspoređivanje iskustava.
Kada se takva osobna promjena poklopi s velikim događajem poput gašenja najvećeg akceleratora čestica na svijetu, veza između njih može djelovati snažnije nego što za nju postoje dokazi.
Velike priče iz malih podudarnosti
Tvrdnje da je gašenje LHC-a utjecalo na menstrualni ciklus privukle su pažnju pojedinih fektčekera. Brazilski portal za provjeru činjenične točnosti Boatos.org bavio se objavama u kojima se tvrdilo da žene diljem svijeta zbog gašenja CERN-a doživljavaju promjene ciklusa, ali za takvu povezanost nije pronašao dokaze.
Menstruacija nije prvi osobni ili društveni fenomen koji se pokušao povezati s CERN-om. Zbog svoje važnosti, složenosti i činjenice da proučava same temelje materije, LHC je već godinama prisutan u različitim tvrdnjama i narativima koji mu pripisuju učinke koji nadilaze znanstvena istraživanja.
Primjerice, na Faktografu smo ranije pisali o tvrdnjama da su CERN i druge institucije povezani s navodnim programom “Climathron” i kontrolom vremena, za što nismo pronašli dokaze. Slične tvrdnje provjeravali su i drugi fact-checkeri: PolitiFact je analizirao navodnu povezanost aktiviranja LHC-a s pomrčinom Sunca 2024. godine, dok je Lead Stories provjeravao tvrdnje da je CERN “otvorio portale” ili promijenio stvarnost. Ni za takve poveznice nisu pronađeni dokazi.
U svim tim pričama CERN nije samo znanstvena institucija. Postaje simbol nečega što je ogromno, složeno i većini ljudi teško razumljivo. A upravo takvi sustavi često postaju mjesto na kojem se traže odgovori za velike promjene – stvarne ili izmišljene.
Sličan obrazac vidljiv je i u starijim pričama o CERN-u. Kada je LHC prvi put pokrenut u rujnu 2008. godine, njegovo se uključivanje vremenski poklopilo s početkom globalne financijske krize. Za neke korisnike interneta ta je podudarnost postala dokaz povezanosti dvaju događaja, iako između njih ne postoji nikakav dokazani uzročno-posljedični odnos. Prvo veliko gašenje LHC-a u veljači 2013. godine vremenski se poklopilo s eksplozijom meteora iznad ruskog Čeljabinska. Drugo veliko gašenje, između 2018. i 2022. godine, vremenski se poklopilo s razdobljem pandemije Covida-19 te nizom drugih globalnih kriza.
Kad se takvi događaji poredaju jedan iza drugoga, lako je steći dojam da postoji navodni obrazac: dok LHC radi, svijet izgleda stabilnije; kada miruje, događaju se neobične stvari.
Takvi obrasci mogu biti posebno privlačni kada je njihov navodni uzrok nešto poput CERN-ovog Velikog hadronskog sudarivača. To nije običan stroj, već simbol granice ljudskog znanja, mjesto gdje pokušavamo razumjeti početke svemira. Za mnoge ljude ono što ne razumijemo lako postaje prostor u koji upisujemo vlastita iskustva i strahove.
Priča o dvije menstruacije nakon gašenja CERN-a zato nije samo priča o jednom akceleratoru i jednom tjelesnom procesu. Ona je priča o tome kako u vremenu goleme količine informacija pokušavamo pronaći red, smisao i uzroke.
Ponekad ih zaista pronađemo. A ponekad pronađemo samo priču koja nam se učinila dovoljno dobrom da bi mogla biti istinita.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
