Ovaj članak izvorno je objavljen kao 60. broj F-zina, Faktografovog newslettera 3. 7. 2026.
Znate li da najveća herbarijska zbirka u Hrvatskoj ima više od 200 000 herbarijskih listova?
Osim što je najveća, zbirka “Herbarium Croaticum” Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) je i najstarija takva zbirka u Hrvatskoj. Utemeljio ju je 1880. godine Bohuslav Jiruš, prvi profesor botanike Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i začetnik ideje o osnivanju Botaničkog vrta.
Dio tih herbarijskih listova ovoga lipnja je s Marulićevog trga, gdje se zbirka inače čuva, preselio u vitrine zagrebačkog Tehničkog muzeja. Uz laboratorijske dnevnike i bilješke, instrumente, karte, biljne, životinjske i geološke uzorke te znanstvene knjige iz širokog spektra prirodnih znanosti, herbarijski listovi dio su izložbe “Skrivene zbirke PMF-a”, postavljene povodom 80 godina Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Naime, PMF je 8. lipnja navršio punih osam desetljeća postojanja. Uredbom vlade Narodne Republike Hrvatske, Prirodoslovno-matematički odjel izdvojen je iz Filozofskog fakulteta i osamostaljen pod današnjim nazivom. U sklopu PMF-a danas djeluje sedam odsjeka, Botanički vrt, Seizmološka služba, Centar za klimatološka istraživanja te Karijerni centar.
“Obljetnice su rijetke prilike u kojima institucija zastaje kako bi promotrila vlastito trajanje – ne samo kroz godine, nego kroz slojeve sjećanja, znanja i materijalnih tragova koji su je oblikovali. Izložba povodom 80 godina Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastala je upravo iz potrebe da se ta povijest sagleda kroz ono najopipljivije i najrječitije: predmete koji su desetljećima bili sudionici znanstvenog rada, nastave i istraživanja”, riječi su Gorana Rajiča, kustosa izložbe.
Za 60. broj F-zina zavirili smo u ove skrivene zbirke. Ne (samo) iz fascinacije drvenom herbarijskom prešom iz prve polovice 20. stoljeća ili fosiliziranim trilobitom, nego i zato što vrijedi zastati pred opipljivim tragovima procesa iz kojeg proizlaze znanstvene spoznaje – anatomskim presjekom pasiflore ili ananasa, lubanjom lava ili medvjeda, prepariranom pčelom ili krilatim zmajem, galvanometrom, pomorskom kartom, magmatskom stijenom – i podsjetiti se kako znanje nastaje.
Šira slika
Kad pročitamo da je neko istraživanje pokazalo kako se klima mijenja, da se neka biljna vrsta širi prema sjeveru ili da je otkriven novi fosil, najčešće vidimo samo zaključak. Ne vidimo desetljeća terenskog rada, kutije pune uzoraka, pažljivo ispisane etikete, kataloge, laboratorijske dnevnike ni instrumente kojima su prikupljeni podaci.
“Prirodoslovne zbirke imaju nezamjenjivu ulogu u znanosti i društvu. Zbirke nam omogućuju putovanje kroz vrijeme, predviđanje utjecaja klimatskih promjena, monitoring okoliša, otkrivanje novih vrsta, te su temelj za brojna ekološka i evolucijska istraživanja. Osim važne uloge u znanost, sveučilišne prirodoslovne zbirke imaju posebno važnu ulogu u edukaciji novih generacija”, zapisano je kraj dijela izložaka.
Zbirka Zoologijskog zavoda, primjerice, broji oko 35 000 predmeta. Kako je navedeno, “ima neprocjenjivu znanstvenu, povijesnu i edukativnu vrijednost”.
Jedan od eksponata je krilati zmaj, fascinantan primjer morfološke prilagodbe kod guštera. Za razliku od ptica, šišmiša i svih drugih letećih životinja, čija su krila preoblikovani prednji udovi ili koža razapeta između prstiju, udova i tijela, konstrukcija “krila2 ovog guštera čine produžena prsna rebra. Usprkos imenu, krila ne koristi za aktivno letenje, nego za “jedrenje” od stabla do stabla u tropskim šumama jugoistočne Azije.
Tu je i lubanja afričkog lava iz 1928. godine, koja svjedoči o desetljećima suradnje Biološkog odsjeka PMF-a sa Zoološkim vrtom Grada Zagreba (lubanju lava i krilatog zmaja, možete vidjeti na naslovnoj fotografiji).
“Od samih početaka Zbirka Zoologijskog zavoda obogaćivana je primjercima uginulih životinja iz Zoološkog vrta, često karizmatičnim vrstama koje je inače bilo teško nabaviti, od kojih je lubanja lava samo jedan primjer. Zagrebački lav je služio kao nezamjenjiv alat u nastavi i popularizaciji znanosti – tragovi korištenja odraz su njegove gotovo stogodišnje uloge u obrazovanju”, navedeno je.
Na stolu do izložena je kutija prepariranih divljih oprašivača, zbirka pod nazivom “Više od meda: divlji oprašivači”.
“Iako je medonosna pčela svima najpoznatija, ona je samo jedan dio priče o važnosti oprašivača. Većina oprašivača su divlji oprašivači – kukci koji žive samostalno u prirodi, ne u košnicama. U Hrvatskoj obitava gotovo 700 vrsta divljih pčela i 300 vrsta muha lebdjelica – neke od njih možete vidjeti u ovoj kutiji.”
Is Središnje biološke knjižnice izložen je “jedan od najljepših primjeraka botaničkih publikacija iz 19. stoljeća”.
U sastavu Biološkog odsjeka PMF-a djeluje i Botanički vrt, najstariji sveučilišni botanički vrt u Hrvatskoj. Prvi radovi započeli su 1890. godine, a sadnja dvije godine kasnije. Godine 1971. zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture i prirode te je dio Lenucijeve potkove, kulturnog dobra Grada Zagreba i Republike Hrvatske.
“Danas se u vrtu uzgaja više od 6500 različitih svojti biljaka iz svih krajeva svijeta, ali se velika briga vodi i o korisnim životinjama, naročito kukcima oprašivačima i pticama. Vrt u sezoni obilazi više od 110 000 posjetitelja, što se smatra velikim brojem za njegovu malu površinu od svega 4 hektara”, objašnjeno je.
Zbirka učila i instrumenata iz fizike jedna je od najvrjednijih akademskih zbirki znanstvene baštine u Hrvatskoj. Osnovao ju je profesor Vinko Dvořák 1876. godine, a danas sadrži preko 3500 elemenata. Prije tri godine dio fundusa od 209 elemenata proglašen je kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
“Posebno je vrijedan podatak da se u Zbirci nalazi jedna od prvih rentgenskih cijevi od tvrtke proizvođača Geissler koju je profesor Vinko Dvořák kupio samo šest mjeseci nakon Röntgenova otkrića, 30. svibnja 1896. godine”, istaknuto je.
Geološko-paleontološka zbirka broji oko 4000 uzoraka stijena i fosila iz gotovo svih razdoblja geološke prošlosti. Najstariji uzorci datiraju iz razdoblja pretkambrija. Najveći dio uzoraka prikupljen je na području Hrvatske i susjednih zemalja, no mnogi su iz raznih dijelova svijeta.
“Fosilni ostaci flore i faune pomažu boljem razumijevanju geološke prošlosti našeg područja i promjena koje su se događale u vremenu i u prostoru”, navodi se.
Dolazimo do poante. Uzorak stijene nije samo zanimljiv kamen, nego zapis geološke prošlosti. Herbarijski list nije samo osušena biljka, nego dokaz da je određena vrsta rasla na određenom mjestu u određeno vrijeme. Preparirana životinja nije tek muzejski predmet, nego materijal koji se može ponovno proučavati desetljećima nakon što je prikupljen. Herbarij prikupljen krajem 19. stoljeća danas može pomoći u istraživanju klimatskih promjena. Biljke koje su tada bile tek uredno spremljeni primjerci danas govore o promjenama u cvatnji, rasprostranjenosti vrsta ili utjecaju sve toplijih ljeta.
To je najveća vrijednost znanstvenih zbirki. One omogućuju da se svaki novi istraživač i istraživačica mogu se vratiti starim uzorcima i postaviti nova pitanja i da se znanje ne gradi iznova sa svakom generacijom, nego da se nadograđuje.
Zato “Skrivene zbirke PMF-a” nisu samo priča o osamdeset godina jedne institucije. One su podsjetnik da informacije nisu isto što i znanje.
U svijetu koji sve više nagrađuje brzinu i novost, ima nečeg utješnog u promatranju lista starog gotovo 150 godina. Ne zato što je star, nego zato što još uvijek ima nešto za reći.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
