Merck se u lipnju ove godine nagodio s 200 tužitelja koji su godinama tvrdili da je cjepivo protiv HPV-a Gardasil članovima njihovih obitelji izazvalo teške zdravstvene probleme. Na društvenim se mrežama i u rubnim medijima vodi rasprava iz koje se da iščitati da je kompanija priznala krivnju i postavlja se pitanje je li dogovoreni iznos koji će platiti velik ili nije.
Na pojedinim mjestima kao izvor se citira The Defender kao objektivan izvor na ovu temu, iako se radi o glasilu udruge čiji su osnivači – pravnici – pokrenuli građansku parnicu.
Tzv. Gardasil tužbe protiv Mercka smatraju se jednom od najvažnijih pravnih bitki Children’s Health Defensea, udruge protivnika cijepljenja koju je do imenovanja na mjesto ministra zdravlja pod Donaldom Trumpom vodio Robert Kennedy Jr. Američki se ministar zdravstva, prema pisanju Bloomberga, odrekao odvjetničke plaće u ovom slučaju, ali je ostalo nejasno je li isto učinio i njegov sin koji je ostao uključen u litigaciju.
Kada je nagodba postignuta, CHD-ov ju je “Defender” odmah povezao sa studijom znanstvenika Sveučilišta Xiamen u Kini, koja se bavi prijavama nuspojava američkom VAERS-u, sustavu o kojemu je Faktograf jako puno puta pisao. Radi se o bazi u koju ljudi prijavljivljuju tegobe, što ne znači i da su one dokazano povezane s cijepljenjem.
Korisnica Instagrama koja piše o 50 milijuna dolara kao o navodno malom iznosu za Merck, poziva se upravo na članak koji objavljuje udruga Children’s Health Defense. U drugoj objavi nagodbu komentira i kroz spekulaciju da je “Merck znao da će imati problem s odnosima s javnošću ako tužbe dovedu do otkrića i ako imaju nešto što nisu želeli”. Nadalje, Faktograf je zaprimio pritužbu čitatelja, koji navodi da ga “brine to što je Merck nedavno platio 50 milijuna dolara žrtvama Gardasila, a vi i dalje promovirate cjepiva kao čudotvorni lijek za sve”.
U ovom tekstu ćemo se pozabaviti sudskim procesom koji je doveo do nagodbe, prema arhivi portala AboutLawsuits.com. Taj pravnički portal financira odvjetnička firma Saiontz & Kirk, koja pomaže tužiteljima u dobivanju odštetnih zahtjeva. U drugom dijelu ćemo se pozabaviti i rezultatima studija o Gardasilu dvadeset godina nakon što je pušten u promet, ali i citirati kinesku studiju u dijelu koji se odnosi na “nove dokaze” protiv Gardasila.
Za početak podsjetimo da je Gardasil cjepivo prvenstveno namijenjeno zaštiti života i zdravlja žena. Karcinom grlića maternice – četvrti najubojitiji rak za žene – gotovo je uvijek uzrokovan infekcijom ljudskim papilomavirusom (HPV), koji ima više od 200 tipova. Originalni Gardasil imunizacija je protiv četiri koja su povezana s izazivanjem raka, a Gardasil 9, koji dolazi kasnije na tržište, štiti od devet tipova. HPV uzrokuje i pojavu bradavica na anogenitalnom prostoru, ali i druge rakove i abnormalnosti stanica, poput CIN2 ili CIN3. Sigurnosni profil cjepiva Gardasil ni dvadeset godina nakon uvođenja cjepiva nije doveden u pitanje.
Postoji više načina da se utuže navodne posljedice cijepljenja
Merck je, naime, tužen i pred državnim i pred federalnim sudovima. Konkretna isplata od 50 milijuna tiče se nagodbe korporacije s 200-tinjak tužitelja iz objedinjene tužbe na federalnoj razini. To znači da će svaki tužitelj prosječno dobiti oko 250 tisuća dolara. To je manje nego što bi dobili da nisu išli na građansku parnicu, već da su zatražili obeštećenje na tzv. sudu za cjepiva na Američkom sudu za federalne tužbe na vrijeme ili da nisu prekinuli proces pred tim sudom.
Štoviše, profesorica prava na Kalifornijskom pravnom sveučilištu u San Franciscu, Dorit Rubinstein Reiss, u analizi nagodbe naglašava da će se i odvjetnici naplatiti iz sume od 50 milijuna, što dodatno topi svotu koja će pripasti pojedincima. Prosjek odvjetničkog dijela kolača u građanskim tužbama, piše ona, varira između 30 i 50 posto. Tužitelji su zasigurno u različitoj mjeri uspjeli dokazati povezanost cjepiva sa svojim invaliditetom, a za one koji su imali dobar slučaj smatra da bi daleko bolje prošli pred sudom za cjepiva.
Ispostavit će se da je kod dosta ovih slučajeva na federalnoj razini bilo odlučujuće što su zakasnili s obraćanjem upravo ovome specijalnom sudu. Zbog toga im je propala žalba kada je sud presudio kako Merck nije odgovoran za unošenje nuspojava u uputu o lijeku, već regulatori.
Merck je, drugim riječima, platio 50 milijuna dolara da odvjetnici u tih 200 i više slučajeva ne bi podnijeli žalbu i Vrhovnome sudu i produljili trajanje unedogled. Postojala je i mogućnost da se slučajevi rasprše po državnim sudovima i da svaki pojedinačno traje tko zna koliko pred porotom, za koju Rubinstein Reiss navodi da je nepredvidiva za sve uključene.
Što je sud za cjepiva?
Tzv. sud za cjepiva raspolaže fondom za obeštećenja koji se financira posebnim porezom na svaku prodanu dozu. On pokriva “razuman iznos” za prošle i buduće troškove liječenja, troškove skrbi i rehabilitacije te srodne troškove bez ograničenja, temeljene na potrebama nastalim zbog ozljede uzrokovane cjepivom, zatim do 250.000 dolara za stvarnu i predviđenu pretrpljenu bol i patnju, izgubljenu zaradu i razumne pravne troškove. Za slučaj smrti isplaćuju do 250.000 dolara.
Taj sud je ustanovljen sredinom 1980-ih kako bi se spriječilo da zbog rijetkih nuspojava, koje su neminovne kada se preporučena cjepiva dijele desecima milijuna ljudi, proizvođači odustanu od proizvodnje pritisnuti građanskim tužbama i presudama da su krivi za nečiju ozljedu ili smrt.
Povod su bile tužbe zbog nuspojava DTP cjepiva, odnosno onog protiv difterije, velikog kašlja i tetanusa. Više proizvođača je obustavilo proizvodnju, kazavši da ionako ne zarađuju dovoljno na tom programu. U strahu od slabe procijepljenosti populacije, pogotovo kod velikog kašlja ubojitog za bebe, smišljen je sustav obeštećenja za djecu koja pate zbog priznatih i prepoznatih nuspojava cjepiva ili kada dokažu da su tjelesne posljedice vjerojatno uzrokovane cijepljenjem.
Odbijene tužbe su bile rijetke i nisu isključivale mogućnost traženja naknade kroz građansku parnicu, a gotovo su dvaput češće rezultirale odštetom nego građanske parnice. Obeštećene su i stotine obitelji koje su cjepivima pripisivale pojavu autizma. Međutim, kod Gardasila, taj sud automatski pokriva samo neke nuspojave, ali ne i POTS, odnosno sindrom posturalne ortostatske tahikardije koji izaziva slabost prilikom naglog mijenjanja položaja tijela i POI, koji označava prijevremeno otkazivanje funkcije jajnika, odnosno menopauzu kod mladih žena.
Višegodišnja pravosudna parnica s rastućim brojem tužitelja
Većina obeštećenih Merckovom nagodbom od 50 milijuna odnosi se, naime, na tužitelje koji tvrde da je Gardasil izazvao sindrome POTS i POI. Oni ni dan danas nisu navedeni u uputama o prvoj varijanti cjepiva Gardasil protiv 4 tipa HPV-a, kao ni u kasnijoj koji štiti protiv 9 tipova HPV-a.
Predmet se povlačio po sudovima godinama, a nove tužbe su se stalno dodavale. Tužitelji su tražili da se objedine u jedinstven slučaj na federalnoj razini. Merck je bio protiv, zastupajući tezu da bi tužitelji eventualnu kompenzaciju trebali tražiti na tzv. Sudu za cjepiva.
Tužba je 2022. objedinjena na sudu u Sjevernoj Karolini, jer je većina tužitelja smatrala da je Merck odgovoran zato što nije naveo POTS, POI i druge neurološke, reproduktivne i autoimune poremećaje kao nuspojave cijepljenja. Tvrdili su da su time obmanuli roditelje i medicinske radnike.
Sudac Robert J. Conrad je 2023. predložio da se iz dvjestotinjak slučajeva izdvoji 16 i da se za njih pojedinačno izvede dokazni postupak. Tužitelji bi izabrali pet, Merck pet, a sud šest slučajeva. U slučaju da ne dođe do razrješenja sporova ni nakon prezentacije tih 16 slučajeva, sudac je mogao tražiti da se svaki od 200 slučajeva individualno brani na sudu.
Iako su slučajevi već bili izabrani, Merck je promijenio taktiku. Zatražio je da se odustane od tih 16 slučajeva. Proizvođač Gardasila ustvrdio je da savezni zakoni ne dopuštaju takve tužbene zahtjeve, jer u trenutku cijepljenja nisu postojali znanstveni dokazi da se uvjeri Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA) da ažurira upozorenja na etiketi lijeka.
Sud smatra da nije bilo razumnih dokaza za nuspojave
Sud se 2025. složio s tim: Merck nije ni mogao ni smio uvoditi nove nuspojave cjepiva, jer to rade regulatori. Sudac Kenneth D. Bell zaključio je da “nijedan znanstvenik ne bi mogao razumno zaključiti” da je cjepivo uzrokovalo navedene bolesti “na temelju ovog nedostatka dokaza”. Bell je naveo kako je prije 2011. godine zabilježen samo jedan slučaj POTS-a povezan s Gardasilom te 20 neprovjerenih prijava.
“Blago je reći da takvi dokazi ne dosežu razinu na temelju koje bi kvalificirani znanstvenici mogli utvrditi ‘uzročno-posljedičnu vezu’ između POTS-a i Gardasila”, napisao je sudac Bell. “Podijeljeni su deseci milijuna doza, Sud ne može utvrditi da bi doslovno jedan provjereni slučaj i nekoliko sporadičnih prijava bolesti – koja se najčešće javlja upravo kod mladih žena koje se tipično cijepe Gardasilom – mogli predstavljati ‘razumne dokaze’ dovoljne da bi se dopustilo upozorenje na etiketi cjepiva. Doista, takvo bi utvrđenje regulatorni standard zapravo učinilo besmislenim.”
Time je sudac prihvatio Merckov zahtjev za donošenje presude bez rasprave i okončao saveznu parnicu, osim ako odluka ne bude preinačena po žalbi. Tužitelji su se žalili i da su uspjeli, vratili bi se u fazu postupka sa 16 pojedinačnih slučajeva koji su dogovoreni 2023.
No, žalbeni sud ih je odbio i nije uopće ulazio u meritum ove rasprave. Presudili su da federalni sud, bez prijašnjeg pravovremenog podnošenja tužbe na specijalnom sudu za cjepiva, nije ni trebao raspravljati o ovom slučaju te da brojni tužitelji nisu odradili taj korak na vrijeme i zato su odbijeni. Nije se, doduše, referirao na slučajeve koji su taj korak odradili.
Međutim, ova odluka o žalbi iz rujna 2025. mogla je dovesti do pokušaja žalbe pred Vrhovnim sudom SAD-a, što znači da bi se nastavak parnice mogao odgoditi na neko vrijeme. U listopadu Merck započinje pregovore o nagodbi, koje spominje u financijskom izvještaju iz veljače 2026., da bi informacija o nagodbi bila objavljena u lipnju ove godine.
Merck je u izjavi poslanoj e-poštom za Bloomberg News naveo da je odlučio “u potpunosti okončati spor” nagodbom u svim parnicama vezanim uz Gardasil – osim u jednom slučaju. Tvrtka je dodala da istraživanja i dokazi “i dalje podupiru sigurnost i učinkovitost naših HPV cjepiva”, a neslužbeno su poručili da to nije priznanje krivnje i da plaćaju 50 milijuna isključivo zato što im je to jeftinije od procesuiranja tih pojedinačnih službi.
Zašto su htjeli nagodbu ako su skoro dobili?
Činjenica je da je Merck jako dobro kotirao u ovome procesu. Imali su odluku suca Bella da nisu odgovorni za etiketu cjepiva i da ne postoje za regulatore uvjerljivi dokazi da je Gardasil opasan. Nakon toga je i odbijena i žalba tužitelja.
Profesorica Rubinstein Reiss naglašava da je mogućnost da završe pred porotom uvijek neizvjesna, na što njihovi investitori ne gledaju blagonaklono.
Ranije rješavanje ove neizvjesnosti je u neku ruku bolje nego da su pobijedili pred državnim sudovima kroz nadolazeće godine, jer pokret protiv cijepljenja je poznat po tome da događaje u sudnici upotrebljava u svoju korist bez obzira na ishod.
“Sjetite se da još uvijek koriste iskaze sa saslušanja iz male parnice na obiteljskom sudu koju je antivakserska strana izgubila i iz suđenja pred porotom o cjepivima i autizmu koje je antivakserska strana izgubila”, napisala je.
Zato ne čudi da će protivnici cijepljenja također pokušati pogrešno prikazati ovu nagodbu kao dokaz da je u tim slučajevima doista bilo nečega.
“Važno je zapamtiti da nagodba ne pokazuje ništa slično. Ona pokazuje da je Merck zaključio kako su troškovi nastavka sudskog spora previsoki”, smatra ona.
Kineska studija
Spomenuta kineska studija na koju se poziva Children’s Health Defense uočila je da je VAERS prepun prijava koje se tiču prepoznatih i lakih nuspojava cjepiva. Od ukupno promatranih 77.909 pronašli su i 680 prijava POTS-a, što je manje od jedan posto. Što se tiče autora studije, 680 jest mala apsolutna brojka, no unatoč tome sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS) “pokazao je najsnažniju jačinu signala”, što znači da je učestalost prijave statistički vidljiva, jer se radi o rijetkom sindromu.
Ipak to, prema studiji, “ne implicira uzročno-posljedičnu vezu, već ukazuje na obrazac izvještavanja koji je već ranije zabilježen u pasivnim sustavima nadzora i zahtijeva oprezno tumačenje. U sustavima spontanog izvještavanja, visoka mjera nerazmjernosti za rijedak događaj ne mora nužno značiti veliki klinički utjecaj ili utjecaj na javno zdravlje, osobito kada je apsolutni broj prijava nizak”, pišu također.
POTS se, inače, uglavnom javlja kod mlađih osoba, najvećim dijelom kod žena, pri čemu 25 % pacijenata ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. Tipični simptomi javljaju se pri ustajanju u uspravan položaj i uključuju omaglicu, lupanje srca i opću malaksalost, uz odsustvo pada tlaka. Osim kardiovaskularnih, mogu biti prisutni i drugi simptomi, poput simptoma vezanih za probavu i znojenje. Postoje neslaganja o učestalosti ovog sindroma, no najčešće citirane procjene kažu da prevalencija varira između 0,1 i 1 posto populacije.
Cochraneova studija i zašto su znanstveni dokazi tužitelja smatrani slabima
Dok su ugovarani prvi koraci za nagodbu u jesen 2025. godine, najrelevantnija svjetska organizacija za procjenu sigurnosti i učinkovitosti medicinskih pripravaka Cochrane objavila je dvije metastudije o učincima cjepiva protiv HPV-a.
Jedna je analizirala 225 uglavnom populacijskih studija koje su obuhvaćale zdravstvene ishode za preko 132 milijuna ljudi. Nisu pronašli nikakvu razliku u pojavnosti niza poremećaja, pa i sindroma POTS i POI, zbog kojih je Merck završio na sudu. Štoviše, u tim masovnim studijama utvrdili su da cijepljenje, pogotovo prije 16. godine, odnosno prije stupanja u spolne odnose, smanjuje pojavu raka grlića maternice do 80 posto, ali i abnormalnosti stanica CIN2 i CIN3 te anogenitalnih bradavica.
Druga Cochraneova studija je obuhvatila 60 pojedinačnih kontroliranih randomiziranih studija (RCT), dakle studija najvišeg standarda za kliničko ispitivanje lijeka, pritom i najskupljeg dizajna. Od njih 60, 44 su platile farmaceutske kompanije. Obuhvaćene su 157.414 sudionice i sudionika, praćenih u rasponu od sedam mjeseci do 11 godina nakon cijepljenja. To znači da studije nisu trajale dovoljno dugo da bi se razvili karcinomi, iako su četiri studije izvijestile o karcinomu, odnosno da nisu otkrili niti jedan slučaj. Osim što su utvrdile manju pojavnost drugih abnormalnosti stanica, od promjena CIN2 i CIN3 do bradavica, bavile su se i nuspojavama cijepljenja.
Utvrdili su sa visokom sigurnošću da nije bilo razlike između cijepljene i necijepljene grupe u 72 mjeseca nakon cijepljenja, kada su u pitanju neželjeni efekti, pa čak i oni koji su predmet prepucavanja na društvenim mrežama.
U Tabeli 17 se referiraju na POTS i POI i navode kako ne pronalaze relevantne dokaze da je kod cijepljene populacije učestalost veća.
Na kraju napomenimo i da cjepivo doista nije jedini način obračuna s rakom grlića maternice, iako je HPV najčešći njegov uzročnik. Uvođenje redovnih Papa testova značajno je srezalo ubojitost ovoga raka; na Islandu za čak 80 posto u 20 godina. To je posebno važno za naglasiti zbog žena koje nisu prošle cijepljenje u adolescenciji.
Zaključno, Merckova nagodba s više od 200 tužitelja nije priznanje krivnje, nego poslovna i pravna procjena korporacije, čemu svjedoči i iznos koji je isplaćen. 50 milijuna dolara je daleko manje nego što bi 200 tužitelja s plauzibilnim dokazima moglo dobiti na specijalnom sudu za obeštećenje. Iz ovog iznosa će se naplatiti i odvjetnički timovi, što ga dodatno umanjuje, dok za korporaciju poput Mercka ne čini previše na rashodovnoj razini. "Novi dokazi" koje je o učestalosti POTS-a kod cijepljene populacije izvukao Children's Health Defense reagirajući na nagodbu, izvučeni su iz VAERS-a, što se ne smatra razinom dokaza relevantnom za atribuciju nuspojave cjepivu, već kao signal koji se može dalje ispitati. CHD je organizacija sastavljena od odvjetnika koji su ne samo uključeni u proces protiv Mercka, već im je to jedna od najvažnijih pravnih bitki.
