Upravni sud u Rijeci nedavno je donio dvije presude o poništavanju dva rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kojima se zapravo opstruirala mogućnost partnerima istog spola da posvoje djecu.
U oba predmeta su dvije iste tužiteljice koje su u životnom partnerstvu i žele posvojiti dvoje djece koju su već udomile.
Prvu presudu od 14. kolovoza radi posvojenja jednog djeteta donio je sudac Alen Rajko i ona je javno dostupna preko sustava ANON. Druga presuda od 16. rujna za drugo dijete, koju je donijela sutkinja Ana Sabljak, još nije objavljena, ali ju je Faktograf dobio na uvid.
Zanimljivost ovog slučaja je u tome da je sustav tužiteljicama koje žive u životnom partnerstvu sve formalno priznao do trenutka kada je trebalo pokrenuti postupak posvojenja već udomljene djece. Tužiteljice su, nakon što su 2020. godine sklopile životno partnerstvo, upisane i u Registar udomitelja i u Registar posvojitelja i udomile su dvoje djece. Međutim, nakon što je biološkim roditeljima udomljene djece oduzeta roditeljska skrb, područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad uporno ne pokreću postupke njihovog posvojenja .
Kada su tužiteljice nadležnim područnim uredima Zavoda uputile zahtjeve da po službenoj dužnosti pokrenu postupak posvojenja za svako od to dvoje djece, prvostupanjska tijela im ništa nisu odgovarala.
Kada su se potom, zbog šutnje uprave, žalile Ministarstvu ono ih je u oba slučaja odbilo pravdajući se da nema šutnje uprave, jer se postupak posvojenja može pokrenuti isključivo po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranaka, odnosno potencijalnih posvojitelja.
Takva rješenja Ministarstva sada je u oba slučaja poništio Upravni sud u Rijeci, vodeći se javnim interesom, što je ovom slučaju – interes djece. Naložio je nadležnim područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalnu rad da zahtjeve tužiteljica tretiraju kao predstavke kojima tužiteljice predlažu da po službenoj dužnosti bude pokrenut postupak posvojenja to dvoje djece te da obavijest o tome postoje li uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti dostave tužiteljicama u roku 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Presuda od 14. kolovoza u međuvremenu je postala pravomoćna, jer se na nju Ministarstvo nije žalilo u propisanom roku.
Druga presuda od 16. rujna, za drugo dijete, još je nepravomoćna. Žalbeni rok ističe ovih dana. Do zaključenja ovog teksta Ministarstvo se nije žalilo ni na tu drugu presudu koja je u osnovi identična prvoj.
Tužiteljice: Otpor sustava zbog naše spolne orijentacije
U tužbama Upravnom sud tužiteljice su navele da su u životnom partnerstvu od 2020. godine, da su upisane u Registar udomitelja od 2021. godine, a u Registru posvojitelja od 2024. godine. Udomile su dvoje djece dojenačke dobi, od kojih jedno s njima živi već skoro šest godina, a drugo četiri godine.
Smatraju da su sporna rješenja Ministarstva nerazumljiva i nezakonita, protivna pravilima upravnog postupka i da su donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Osim te pravosudne, važna je i emotivna dimenzija njihove argumentacije. Tako u jednoj tužbi tužiteljice navode da su s udomljenim djetetom „stvorile izrazitu emocionalnu povezanost te da mu žele zauvijek pružiti dom, ljubav i obitelj, zbog čega se i pokrenule postupak posvojenja“. Navode da su pri tome naišle na otpor sustava uslijed svoje spolne orijentacije, zbog čega su stavljene u nepovoljniji položaj od drugih osoba u jednakoj situaciji.
U obje tužbe ističu da je izostalo bilo kakvo postupanje nadležnog tijela usmjereno na procjenu najboljeg interesa djeteta i procjene njihove prikladnosti kao mogućih posvojitelja.
Smatraju da bi pri odlučivanju javnopravnih tijela glavna vodilja trebalo biti načelo najboljeg interesa djeteta, odnosno dobrobit djeteta. U tome se pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda i Visokog upravnog suda o zabrani diskriminacije i prava životnih partnera na pristup postupku posvojenja.
Ministarstvo: Postupak posvojenja samo po službenoj dužnosti
U očitovanju na tužbe, Ministarstvo je ostalo pri stavu da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka na zahtjev stranke, jer postupak posvojenja pokreće i vodi nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad isključivo po službenoj dužnosti temeljem članka 208. Obiteljskog zakona.
Pri tome, Ministarstvo ne navodi zašto nadležni područni uredi Zavoda ne pokreću postupak posvojenja dvoje djece koja su udomljena kod tužiteljica. Ne navode ni rok kada to planiraju učiniti i što bi trebalo biti ispunjeno da bi oni taj postupak pokrenuli po službenoj dužnosti. Ni riječju ne spominju ni interes te djece da konačno imaju stalni dom i obitelj.
Posljedica takvog stava Ministarstva je samo jedna – da ni tužiteljice, ali ni itko drugi ne može pokrenuti postupak posvojenja to dvoje djece te da će ona biti u tom (udomiteljskom, privremenom) statusu sve dok jednog dana, ne zna se kada, nadležni područni uredi Zavoda napokon ne odluče pokrenuti njihovo posvajanje.
Ne možemo se oteti ni dojmu da Ministarstvo, a i područni uredi Zavoda, koriste argumentaciju „pokretanja postupka po službenoj dužnosti“ kako bi izbjegli uopće pokrenuti postupak posvojenja kada je izgledno da ta djeca teško mogu biti dodijeljena ikome drugome osim aktualnim udomiteljicama, a njih – istospolne partnerice – očito sustav baš i ne želi kao posvojitelje.
Sud: Prioritet interes djeteta
Riječki Upravni sud je u objema presudama naglasio da, pored citiranog članka Obiteljskog zakona, postoji i članak 42. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) koji omogućava da se postupak pokrene i kada za to postoji javni interes, a da je u ovim slučajevima javni interes zapravo ostvarivanje dobrobiti djeteta. Također, prema istom članku ZUP-a, pokretanje postupka mogu zatražiti i stranke čije predstavke nadležno tijelo onda treba uzeti u obzir.
Drugim riječima, Obiteljski zakon ne može biti smokvin list i opravdanje da nadležno tijelo može neograničeno odgađati pokretanje postupka posvojenja niti da prijedloge tužiteljica smatra pravno beznačajnim.
I sudac Alen Rajko i sutkinja Ana Sabljak u svojim su presudama jasno istaknuli da su nadležni područni uredi Zavoda zaprimljene zahtjeve tužiteljica trebali tretirati kao predstavke (inicijative ili prijedloge) za pokretanje postupka po službenoj dužnosti te da su se o njima trebali očitovati i o tome izvijestiti podnositeljice.
Kako to nisu učinili, Upravni sud je u oba slučaja naložio nadležnim uredima da to učine u roku 30 dana od dostave pravomoćne sudske odluke.
Sud nije ulazio u to kakav treba biti odgovor prvostupanjskih tijela, trebaju li u konkretnim slučajevima pokrenuti postupak posvojenja, ali je naglasio da su javnopravna tijela dužna postupati uz poštivanje zabrane diskriminacije. To znači da ne smiju stavljati podnositeljice u nepovoljniji položaj zbog njihove spolne orijentacije niti zbog statusa njihove zajednice (životnog partnerstva).
Pri tome se javnopravna tijela moraju voditi odredbama mjerodavnog protudiskriminacijskog zakonodavstva. U presudama se posebno navode članak 6. stavak 3. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kojim se „zabranjuje svaki oblik diskriminacije, izravne ili neizravne, temeljem sklopljenog životnog partnerstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta“; Zakon o suzbijanju diskriminacije te članak 8. u vezi članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života bez diskriminacije).
Odluka Visokog upravnog suda prije četiri godine i šutnja nadležnih
Među ostalim se navodi i presuda Visokog upravnog suda iz travnja 2022. godine kojom je potvrđeno pravo istospolnih parova da mogu zajedno pristupiti procjeni za posvojitelje. Time su zapravo otvorena vrata istospolnim parovima da mogu zajedno posvajati djecu.
Riječ je o poznatom slučaju Ive Šegote i Mladena Kožića, koji žive u životnom partnerstvu. Prije desetak godina su se prijavili tadašnjem centru za socijalnu skrb u želji da postanu udomitelji i posvojitelji. Iako su njihovi zahtjevi uredno zaprimljeni, oni su tada odbijeni samo zato što su u životnom partnerstvu. Ipak, nakon duge pravne bitke, 2020. godine postali su udomitelji dvoje djece.
Upravni sud u Zagrebu je 2021. godine donio presudu da mogu postati i posvojitelji. Na to se Ministarstvo žalilo, ali je Visoki upravni sud 2022. godine potvrdio presudu zagrebačkog Upravnog suda čime im je omogućio da mogu pristupiti procjeni za posvojitelje i da ne smiju biti diskriminirani zbog svoje seksualne orijentacije.
Unatoč takvoj presudi, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, na sve načine opstruiraju mogućnost da istospolni partneri posvoje dijete pod jednakim uvjetima kao i heteroseksualni parovi.
Ministarstvo više brine reakcija ultrakonzervativnih skupina, nego interes djece
Kako doznajemo od Danijela Martinovića, predsjednika udruge Dugine obitelji, u međuvremenu je doneseno više pravomoćnih sudskih odluka koje idu u prilog nediskriminaciji životnih partnera u postupku posvajanja djece, ali do danas ni jedan takav par nije uspio zajedno posvojiti dijete.
„Očito Ministarstvo kroz šutnju i ignoranciju pravomoćnih sudskih odluka računa na to da će takvi parovi s vremenom odustati. Ne zanima ih interes djeteta, što bi im trebalo biti na prvom mjestu. Više ih brine reakcija ultrakonzervativnih političkih i društvenih skupina na mogućnost da istospolni partneri posvoje dijete“, upozorava Martinović.
Pita se bi li i oni iz Duginih obitelji trebali, kao nedavno predstavnice ženskih udruga, tražiti sastanak s ministrom Alenom Ružićem kako bi se problem riješio, ali to mu se čini apsurdnim jer „o čemu bi oni zapravo pričali s ministrom kada postoje pravomoćne sudske odluke kojih se upravo njegovo ministarstvo – ne pridržava“.
Inače, Upravni sud u Rijeci u dvjema je aktualnim presudama naveo i to da, ako nadležni područni uredi Zavoda obavijeste tužiteljice da ne prihvaćaju prijedlog za pokretanje postupka posvojenja ili ako ponovno tužiteljicama ne dostave nikakvu obavijest, tužiteljice imaju pravo u roku osam dana uputiti prigovor na takvu odluku ili se žaliti zbog šutnje uprave, a na kraju mogu protiv nadležnog područnog ureda odnosno Ministarstva pokrenuti i upravni spor.
Jedini je problem da djeca, o kojima se tu zapravo radi, za to vrijeme žive i dalje u nesigurnom okruženju bez čvrstog statusa i sigurnog doma. Za nadati se da tako neće dočekati i vlastitu punoljetnost. Ako to nadležne uopće zanima.
