Kuga je tijekom povijesti izazivala pandemije koje su odnosile milijune života.
Bakterija koja je uzrokuje, Yersinia pestis, opstala je do danas, a bolest se još pojavljuje u pojedinim dijelovima svijeta. Premda se može liječiti antibioticima, kuga i dalje može biti smrtonosna, osobito ako se ne prepozna i ne počne liječiti na vrijeme, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
Pozornost međunarodne javnosti ponovno je privukla početkom listopada, nakon smrti 28-godišnje Darije Šipilove, zaposlenice instituta za istraživanje kuge u sibirskom Irkutsku. Šipilova je preminula 2. listopada nakon što je oboljela od teške upale pluća nepoznatog uzroka. Nakon njezine smrti, oko 200 kontakata stavljeno je u karantenu. Međutim, prema analizi Reutersa, nije potvrđeno da je umrla od kuge niti da se zarazila zbog incidenta u laboratoriju.
WHO je od Rusije zatražio dodatne informacije kako bi se razjasnili uzrok upale pluća i razlozi za poduzete javnozdravstvene mjere. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) u priopćenju od 6. listopada naveo je da, prema tada dostupnim ograničenim informacijama, nema prijavljenih sekundarnih slučajeva ni dokaza o kontinuiranom prijenosu među ljudima.
Dok se okolnosti smrti laboratorijske radnice još razjašnjavaju, slučaj otvara i šira pitanja: kako kuga opstaje u prirodi, gdje se danas pojavljuje i na koji se način ljudi mogu zaraziti? Za razumijevanje današnjeg rizika važno je objasniti i razlike među oblicima bolesti te mogućnosti liječenja i sprečavanja širenja.
Smrt Darije Šipilove: proturječne informacije i pitanja bez odgovora
Darija Šipilova, 28-godišnja zaposlenica Instituta za istraživanje kuge Sibira i Dalekog istoka u Irkutsku, imala je obrazovanje iz medicinske biokemije. Prema izvještaju neovisnog ruskog portala Ljudi Bajkala, diplomirala je 2022. i iste se godine zaposlila u institutu u kojem je prethodno obavljala praksu. Na službenim internetskim stranicama instituta navedena je među mladim stručnjacima odjela za mikrobiologiju kuge koji su u srpnju 2024. završili specijalističko obrazovanje iz kliničke laboratorijske dijagnostike.
Hospitalizirana je 29. rujna, a umrla je u noći na 2. listopada u bolnici u Šelehovu, nedaleko od Irkutska. Portal Ljudi Bajkala izvijestio je da je irkutski novinar Pavel Stepanov 2. listopada objavio tvrdnju da je Šipilova razbila epruvetu s uzročnikom kuge. Ta se verzija proširila drugim medijima i društvenim mrežama, ali nije potvrđena.
Rospotrebnadzor, ruska služba za javno zdravstvo, odbacio je tvrdnje o laboratorijskoj nesreći i priopćio da testiranjem nisu pronađeni mikroorganizmi povezani s njezinim radom. Kao uzrok smrti navodi upalu pluća neutvrđenog podrijetla.
Zbunjenosti su doprinijele proturječne objave javnih dužnosnika u Rusiji. Naime, Ljudi Bajkala izvijestili su da je čelnik susjedne Burjatije Aleksej Cidenov najprije napisao da žena koja je umrla od kuge nije posjetila tu regiju, a potom je objavu izmijenio dodavši da je “moguće” da je umrla od kuge.
Istodobno su poduzete opsežne mjere. WHO je potvrdio da su mu ruske vlasti prijavile stavljanje približno 200 kontakata u karantenu. Prema izvještaju Ljudi Bajkala, u Irkutsk je 2. listopada stigla čelnica Rospotrebnadzora Ana Popova. Jedan zaposlenik instituta tom je portalu rekao da su djelatnici tri dana bili zadržani na radnom mjestu, uz ponovljeno uzimanje briseva. Prema njegovu svjedočanstvu, spavali su na stolicama, a oni za koje nije bilo mjesta na jaknama.
Majka preminule osporava priču o epruveti
Svetlana Šipilova, majka preminule znanstvenice, u razgovoru za ruski portal Glubina osporila je priču o razbijenoj epruveti. Tvrdi da su takve epruvete dobro zaštićene i da opisani način prolijevanja ili razbijanja nije moguć. Kćer je opisala kao izrazito marljivu i predanu poslu te kritizirala postupanje prema njoj, optužujući odgovorne da je nisu spasili.
Majka je rekla da je 5. listopada još bila u karanteni u jednoj irkutskoj bolnici, da joj svakodnevno uzimaju uzorke te da još nije dobila službeni dokument o uzroku kćerine smrti. Naglasila je da čeka službeno očitovanje, a ne informacije iz medija. Njezine tvrdnje o sigurnosti epruveta i odgovornosti za smrt ostaju osobno svjedočanstvo, a okolnosti događaja tek trebaju utvrditi nalazi i istraga.
Koje odgovore traži WHO?
Čelnik WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus na konferenciji za novinare u srijedu iznio je kronologiju komunikacije s Moskvom. Kako ističe, WHO je dodatne informacije zatražio 3. listopada, nakon medijskih izvještaja o smrti radnice. Rusija je 6. listopada odgovorila da u Irkutskoj oblasti nije nedavno prijavljen slučaj kuge te izvijestila o karanteni kontakata.
WHO je potom zatražio pojedinosti o testovima provedenima na preminuloj i njezinim kontaktima, zdravstvenom stanju kontakata te razlozima za uvedene mjere. Zatražio je i provjeru medijskih navoda o drugom zaposleniku s upalom pluća neutvrđenog uzroka. Navodi o upali pluća neutvrđenog uzroka kod drugog zaposlenika, naime, nisu potvrda drugog slučaja kuge.
Ghebreyesus je naglasio da još nemaju cjelovitu sliku događaja i da zato ne može provesti potpunu procjenu rizika.
WHO je ponudio tehničku pomoć povezanu s kugom i laboratorijskom sigurnošću te istaknuo važnost pravodobnog, potpunog i transparentnog dijeljenja informacija.
Rospotrebnadzor je u četvrtak odbacio navode da se još jedna osoba razboljela nakon kontakta sa Šipilovom. Kako javlja Reuters, ruske vlasti priopćile su da je zdravstveni nadzor svih kontakata završen te da u gotovo 5 000 laboratorijskih testova nisu pronađeni opasni patogeni mikroorganizmi.
Guverner Irkutske oblasti Igor Kobzev u četvrtak je objavio da su karantena i druge preventivne mjere završene. Bolest mlade znanstvenice opisao je kao izvanbolničku upalu pluća, odnosno infekciju stečenu izvan bolnice. Takva oznaka sama po sebi ne otkriva koji je mikroorganizam izazvao bolest. Kako ističe AP, Kobzev nije naveo uzročnika niti je izričito isključio plućnu kugu kao uzrok smrti.
Službena uvjeravanja trebaju provjerljive podatke
Proturječne informacije o smrti Šipilove otvorile su i pitanje transparentnosti ruskih vlasti. Novinar David Averre u analizi slučaja preminule znanstvenice za Newsweek povlači usporedbu sa sovjetskim prikrivanjem černobilske katastrofe. Njegov je argument da druge države ne bi trebale procjenjivati moguću zdravstvenu prijetnju prikupljanjem proturječnih medijskih izvještaja i spremanjem službenih objava prije nego što budu izmijenjene ili obrisane.
U analizi se navodi da su, prema službenoj ruskoj verziji, dva povjerenstva zaključila da u institutu nije bilo incidenta s patogenim mikroorganizmima. Međutim, u trenutku objave nisu bili dostupni dijagnostički podaci, zapisnici o eventualnom incidentu ni potpuna izvješća povjerenstava na temelju kojih bi se ti zaključci mogli neovisno procijeniti. Averre pritom dopušta mogućnost da su početni medijski izvještaji bili pogrešni i da je službeno objašnjenje točno.
Usporedbe s Černobilom i početkom pandemije Covida-19 u Newsweekovu tekstu služe upozorenju o posljedicama zatvorenog komuniciranja. Autor izričito naglašava da one ne znače da će događaj u Irkutsku izazvati novu pandemiju te da zaraza Šipilove kugom još nije javno dokazana.
Kako su reagirale druge države?
Slučaj su počele pratiti i druge države. Kako prenosi Jutarnji list, američko veleposlanstvo u Moskvi objavilo je 6. listopada zdravstveno upozorenje zbog medijskih izvještaja o mogućoj plućnoj kugi i uvedenim karantenama. U njemu je ponovljen poziv američkim državljanima da napuste Rusiju.
Taj se poziv za napuštanje Rusije nadovezao na poziv koji je postojao i prije smrti Šipilove. Upozorenje State Departmenta od 29. prosinca 2025. već je sadržavalo preporuku da građani odmah odu, tada zbog sigurnosnih rizika i mogućnosti neopravdanog pritvaranja.
Oglasila se i Kina. Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun 6. listopada poručio je da Kina i Rusija blisko surađuju u sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti, uključujući kugu. Jutarnji, pozivajući se na Bloomberg, navodi i raniju zajedničku vježbu odgovora na zarazne bolesti u kojoj je sudjelovao institut.
Kuga nije nestala
Mikrobiolog Thomas Jeffries, viši predavač mikrobiologije na Sveučilištu Western Sydney u Australiji, u članku za The Conversation objašnjava da kuga nije bolest koja je nestala završetkom velikih povijesnih pandemija. I dalje je prisutna u pojedinim dijelovima svijeta, uključujući Sibir, a ljudski slučajevi najčešće se pojavljuju u ruralnim i poljoprivrednim područjima.
Jeffries naglašava da se kuga može liječiti antibioticima ako terapija započne dovoljno rano. Upozorava, međutim, da su u prirodi već pronađeni sojevi bakterije otporni na antibiotike. Od te poznate mogućnosti odvaja nagađanja o slučaju Šipilove: nema dokaza da je eventualna zaraza uključivala soj koji se ne može liječiti antibioticima niti da institut u Irkutsku istražuje biološko oružje.
U procjeni mogućeg širenja bolesti također je oprezan. Na temelju dostupnih informacija ne vidi dovoljno dokaza za strah od epidemije ili pandemije, ali ističe da je o sibirskom slučaju poznato premalo. Za pouzdanu procjenu rizika, zaključuje, nužan je pristup transparentnim informacijama o tome kako se Šipilova razboljela i umrla.
Što je kuga i zašto još postoji?
Kuga je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis. Pripada zoonozama, bolestima koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude. Njezin uzročnik opstaje među malim sisavcima i njihovim buhama. U područjima u kojima postoji takav prirodni ciklus, ljudi mogu biti izloženi zarazi i danas.
Životinje među kojima bakterija cirkulira nazivaju se njezinim rezervoarima. U slučaju kuge važnu ulogu imaju različite vrste glodavaca, a buhe prenose bakteriju hraneći se njihovom krvlju. Prirodno žarište bolesti zato ne mora uključivati oboljele ljude: bakterija može opstajati u životinjskim populacijama, dok se ljudski slučajevi pojavljuju povremeno. To objašnjava zašto se kuga može ponovno pojaviti nakon dugih razdoblja bez zabilježenih oboljenja među ljudima.
Najčešći put prijenosa na čovjeka jest ugriz zaražene buhe. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), kada tijekom izbijanja kuge ugine veći broj glodavaca, njihove buhe traže druge životinje na kojima se mogu hraniti. Tada mogu ugristi i ljude. Psi i mačke također mogu donijeti zaražene buhe u kućanstvo.
Zaraza je moguća i pri neposrednom kontaktu sa zaraženim životinjama, njihovim tkivima ili tjelesnim tekućinama, primjerice tijekom obrade ulovljene životinje bez odgovarajuće zaštite.
Poseban put prijenosa postoji kod plućne kuge: oboljela osoba ili životinja može kašljanjem izbacivati kapljice koje sadrže bakteriju, a druga se osoba može zaraziti njihovim udisanjem tijekom bliskog kontakta. CDC upozorava i na mogućnost takvog prijenosa sa zaraženih mačaka, koje se mogu zaraziti loveći glodavce.
Za procjenu rizika zato je važno razlikovati prisutnost bakterije u prirodi, pojavu pojedinačnih ljudskih slučajeva i širenje bolesti među ljudima.
Tri oblika iste bolesti
Ista bakterija može uzrokovati tri glavna oblika kuge: bubonski, septikemijski i plućni. Razlikuju se prema tome koji dio organizma infekcija zahvaća i kako se razvija. Infekcija se tijekom bolesti može proširiti iz jednog dijela tijela u drugi.
Bubonska kuga najčešći je oblik bolesti. Obično nastaje nakon ugriza zaražene buhe. Bakterija se umnaža u limfnom čvoru u blizini mjesta ulaska u organizam, zbog čega čvor postaje otečen i bolan. Takva oteklina naziva se bubon, po kojem je ovaj oblik bolesti dobio ime. Oboljeli mogu imati vrućicu, glavobolju, zimicu i izrazitu slabost. Ako se infekcija ne liječi odgovarajućim antibioticima, bakterija se može proširiti na druge dijelove tijela.
Septikemijska kuga razvija se kada se bakterija umnaža u krvi. Može nastati kao komplikacija bubonske kuge, ali i bez prethodne pojave karakterističnih otečenih limfnih čvorova. Simptomi mogu uključivati vrućicu, zimicu, izrazitu slabost i bolove u trbuhu, a bolest može dovesti do šoka te krvarenja u kožu i unutarnje organe. U težim slučajevima dolazi do odumiranja tkiva, osobito na prstima ruku i nogu te nosu. Zahvaćena tkiva mogu potamnjeti.
Plućna kuga zahvaća pluća i može se razvijati vrlo brzo. Nastaje kada se bakterija iz drugog dijela organizma proširi u pluća ili kada osoba udahne zarazne respiratorne čestice. Oboljeli razvijaju upalu pluća, uz otežano disanje i kašalj, a iskašljaj može sadržavati krv. Prema WHO-u, inkubacija, odnosno vrijeme od zaraze do pojave simptoma, kod ovog oblika može biti kratka, svega oko jednog dana. Plućni oblik posebno je važan za epidemiološki nadzor jer omogućuje prijenos zaraze među ljudima respiratornim putem.
Za potvrdu kuge potrebno je laboratorijsko testiranje. Ovisno o obliku bolesti, uzročnik se može tražiti u uzorku sadržaja otečenog limfnog čvora, krvi ili iskašljaja. Sama pojava teške upale pluća zato nije dovoljna da bi se bolest proglasila plućnom kugom, što je važno i pri tumačenju dosad dostupnih informacija o slučaju u Irkutsku.
Gdje se kuga danas pojavljuje?
Najveći dio slučajeva kuge kod ljudi prijavljenih WHO-u posljednjih godina dolazi iz Demokratske Republike Kongo i Madagaskara. Prema WHO-ovu pregledu za razdoblje od 2019. do 2025., iz DR Konga prijavljena su 1 893 slučaja kao potvrđena, a iz Madagaskara 693. Te dvije države zajedno čine 97,7 posto slučajeva prijavljenih kao potvrđeni u tom pregledu. Manji brojevi prijavljeni su iz Kenije, Kine, Mongolije i Ugande.
Kuga se nastavila bilježiti i tijekom 2025., kada su DR Kongo i Madagaskar prijavili 54 odnosno 51 potvrđeni slučaj.
WHO upozorava da se podaci moraju oprezno tumačiti zbog razlika u prijavljivanju i potvrđivanju bolesti. Primjerice, DR Kongo prijavio je jednake brojeve sumnjivih i potvrđenih slučajeva, što ne znači da je svaki slučaj laboratorijski potvrđen. Izvještavanje nije potpuno: za SAD i Peru u ovom pregledu nisu zaprimljeni podaci za navedeno razdoblje. Izostanak podataka stoga ne znači izostanak bolesti.
Kuga se pojavljuje i u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema podacima CDC-ja ažuriranima 7. listopada ove godine, posljednjih desetljeća prijavljuje se prosječno pet ljudskih slučajeva godišnje. Većina zaraza povezana je sa zapadnim dijelom zemlje, osobito sjevernim Novim Meksikom i Arizonom te južnim Coloradom. Slučajevi se bilježe i u Kaliforniji, južnom Oregonu i zapadnoj Nevadi. Bolest se ondje uglavnom pojavljuje sporadično u ruralnim područjima, gdje bakterija cirkulira među divljim glodavcima.
Pojedinačni slučajevi mogu prerasti i u veće epidemije. Na Madagaskaru je 2017. izbila velika epidemija kuge, tijekom koje je, prema WHO-ovu izvještaju, do 10. studenoga prijavljeno 2 119 potvrđenih, vjerojatnih i sumnjivih slučajeva te 171 smrtni ishod. Od ukupnog broja, 1 618 slučajeva bilo je klinički klasificirano kao plućna kuga, uključujući 365 potvrđenih.
Odgovor na tu epidemiju uključivao je izolaciju i liječenje oboljelih, pronalaženje i praćenje kontakata te preventivno davanje antibiotika izloženim osobama. WHO je sredinom studenoga te 2017. godine izvijestio o padu broja novih slučajeva i hospitalizacija, uz potrebu nastavka mjera tijekom preostale sezone kuge. Taj primjer pokazuje koliko su brzo prepoznavanje bolesti i organiziran javnozdravstveni odgovor važni za ograničavanje njezina širenja.
Kuga se liječi antibioticima, ali terapija mora početi brzo
Danas se kuga može uspješno liječiti antibioticima, no presudno je koliko brzo oboljela osoba dobije odgovarajuću terapiju. To posebno vrijedi za plućnu kugu, koja može vrlo brzo napredovati. WHO upozorava da neliječena plućna kuga može dovesti do smrti već unutar 18 do 24 sata od početka bolesti. Rano liječenje zato je ključno za preživljavanje i smanjenje komplikacija.
Prema WHO-u, bez liječenja od bubonske kuge umire između 30 i 60 posto oboljelih, dok su neliječeni plućni i septikemijski oblik gotovo uvijek smrtonosni. Te se brojke ne mogu primijeniti na sve današnje pacijente, uključujući one koji pravodobno primaju antibiotike. Ishod ovisi o obliku bolesti, njezinoj težini i brzini početka liječenja.
Zbog toga se kod opravdane sumnje na kugu ne čeka konačna laboratorijska potvrda prije početka terapije. CDC preporučuje da se odluka o liječenju temelji na simptomima i podacima o mogućem izlaganju zarazi. Primjerice, u području u kojem se kuga pojavljuje važni mogu biti nedavni ugriz buhe ili kontakt s bolesnom ili uginulom životinjom. Laboratorijski nalazi potom služe potvrđivanju dijagnoze.
Prema smjernicama CDC-a, liječenje obično traje od deset do četrnaest dana, a može se produljiti ako temperatura ili drugi zabrinjavajući znakovi potraju. Antibiotici se daju na usta ili intravenski, ovisno o težini bolesti i drugim kliničkim okolnostima.
Antibiotici imaju ulogu i u sprečavanju bolesti nakon izlaganja zarazi. Osobama koje su bile u bliskom i duljem kontaktu s čovjekom ili životinjom oboljelom od plućne kuge, odnosno u izravnom kontaktu sa zaraženim tjelesnim tekućinama ili tkivima, preporučuje se preventivno uzimanje antibiotika tijekom sedam dana. Takva zaštita naziva se profilaksa.
Uz liječenje oboljelih, suzbijanje plućne kuge uključuje izolaciju pacijenata te brzo pronalaženje i praćenje njihovih bliskih kontakata. Odgovor na pojavu bolesti zato obuhvaća i pomoć pacijentu i mjere kojima se sprečavaju nove zaraze.
Kako se kuga može spriječiti?
U područjima u kojima se kuga pojavljuje prevencija uključuje smanjivanje kontakta s divljim glodavcima i njihovim buhama. CDC preporučuje uklanjanje mogućih skloništa i izvora hrane za glodavce oko kuća te zaštitu od ugriza buha tijekom boravka na otvorenom. Potencijalno zaražene životinje ne treba dirati nezaštićenim rukama. Važna je i zaštita kućnih ljubimaca od buha jer životinje koje slobodno lutaju mogu doći u kontakt sa zaraženim glodavcima i donijeti buhe u kućanstvo.
Pri suzbijanju kuge važan je i redoslijed postupanja. WHO napominje da suzbijanje buha treba prethoditi suzbijanju glodavaca. Ako se najprije uklone glodavci, zaražene buhe ostaju bez životinja na kojima se hrane pa mogu prijeći na druge domaćine, uključujući ljude. Nadzor životinjskih populacija zato je važan dio prevencije: otkrivanje kuge među životinjama može upozoriti na opasnost prije pojave ljudskih slučajeva.
Cjepiva protiv kuge postoje i koriste se u Rusiji, a navode se u smjernicama Rospotrebnadzora, dok američki CDC navodi da cjepivo trenutačno nije dostupno u SAD-u. WHO ne preporučuje cijepljenje opće populacije, uz iznimke za visokorizične skupine, poput laboratorijskog osoblja koje je stalno izloženo mogućnosti zaraze i zdravstvenih radnika. Za širu populaciju prevencija se temelji na smanjivanju izloženosti, a odgovor na pojavu bolesti na ranom prepoznavanju, liječenju i praćenju kontakata.
Što ruski slučaj znači za Europu i Hrvatsku?
Ozbiljnost kuge i vjerojatnost njezina širenja dva su odvojena pitanja. ECDC je u priopćenju od utorka naveo da, prema tada dostupnim ograničenim informacijama, nema izvještaja o dodatnim slučajevima povezanima s preminulom radnicom niti dokaza o kontinuiranom prijenosu među ljudima koji bi doveo do daljnjeg širenja bolesti. Pritom objašnjavaju da prijenos plućne kuge uglavnom zahtijeva blizak i dulji kontakt sa zaraženom osobom koja već pokazuje simptome.
U Europskoj uniji desetljećima nije zabilježen slučaj kuge, a antibiotici kojima se bolest može učinkovito liječiti dostupni su u državama članicama. Ti su podaci relevantni i za Hrvatsku, kao članicu EU-a, premda priopćenje ne donosi zasebnu procjenu rizika za našu zemlju.
Mogućnost zaraze postoji i za putnike koji posjećuju područja u kojima kuga prirodno kruži među životinjama. Prema ECDC-jevu pregledu bolesti, povećanom riziku izložene su osobe koje dolaze u bliski kontakt s divljim glodavcima ili njihovim buhama u takvim područjima. Zdravstveni radnici zato trebaju razmotriti kugu kod osobe s odgovarajućim simptomima koja se vratila iz rizičnog područja.
Podsjetimo još jednom, okolnosti smrti Darije Šipilove još treba razjasniti. Dosad dostupne informacije ne potvrđuju koji je uzročnik upale pluća od koje je umrla niti da je u Irkutsku izbila epidemija te bolesti.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
