Facebook stranica Antiglobalisti Balkana Dva o kojoj je Faktograf već više puta pisao, 6. listopada podijelila je reel (arhivirano ovdje) koji prikazuje više fotografija restauracije megalitske građevine Stonehengea navodeći ih kao dokaz da je Stonehenge izgrađen u 20. stoljeću.
Podijeljeni reel širi se društvenim mrežama još od 2021. godine. Tada su o njemu pisali factcheckerski portal FullFact i Reuters te su utvrdili da je riječ o stvarnim restauracijskim radovima provedenim u prošlom stoljeću, a ne o dokazu da je građevina tada izgrađena.
Restauracija u 20. stoljeću
Fotografije raznih faza restauracije vidljive i korištene u Facebook reelu prikazuju restauratorske i konzervatorske radove na spomeniku koji su se odvijali od 1919. do 1964. godine te su objavljene na web stranici Historic England, engleskog savjetodavnog tijela za povijesnu baštinu, uz opis restauracijskih radova koji se na njoj prikazuju (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7).
Stonehenge je megalitska građevina smještena u južnoj Engleskoj i čini jednu od najpoznatijih znamenitosti Velike Britanije. Zakonom je zaštićen kao spomenik kulture od donošenja Zakona o zaštiti drevnih spomenika iz 1882. godine, a uvršten je u UNESCO-ov popis svjetske baštine 1986. godine.
Kako objašnjava National Geographic, izvorna svrha Stonehengea i dalje nije poznata, no mnogi stručnjaci smatraju da je korišten za promatranje kretanja Sunca i Mjeseca zbog njegovog oblikovanja povezanog s ljetnim i zimskim solsticijem, dok drugi smatraju da je bilo lječilište ili da je korišten za pogrebe.
Kada je nastao Stonehenge?
Na temelju dugogodišnjih istraživanja arheolozi su zaključili da je Stonehenge nastao kroz nekoliko faza u periodu od mlađeg kamenog doba do starijeg brončanog doba. Prva faza započela je oko 3000. godine pr.Kr. kada je izgrađen kružni prostor promjera oko 100 metara, koji obuhvaća 56 jama Aubrey Holes, nazvanih po engleskom antikvaru Johnu Aubreyju, koji je proveo prva arheološka istraživanja Stonehengea 1660.-ih.
John Aubrey tada je pogrešno Stonehenge pripisao Keltima, narodu koji je to područje nastanio kasnije. U drugoj fazi (2640. – 2480. pr.Kr.) kameni blokovi su postavljeni u krug, te su postavljeni triliti, strukture od triju kamenih blokova. Unutar spomenika postavljeno je i manje plavo kamenje. Tijekom treće faze od 2470. pr. Kr. do 2280. pr. Kr. kreirana je avenija i jarci koji su povezivali Stonehenge s obližnjom rijekom.
U četvrtoj fazi od 2280. – 2030. pr.Kr. manji plavi kameni su premješteni u novi raspored, dok je u petoj (2030. – 1750. pr. Kr.) iskopan prsten jama poznat kao Z rupe, a u šestoj je iskopan drugi poznat kao Y rupe (1640.-1520. pr.Kr.).
Nakon više tisuća godina izloženosti vremenskim uvjetima tijekom kojih su se pojedini blokovi postupno nagnuli ili urušili, Stonehenge je u 20. stoljeću prošao kroz nekoliko faza konzervacije i restauracije. Nakon što su privatni vlasnici darovali Stonehenge Velikoj Britaniji 1918. godine britanski Ured za radove (Office of Works), prethodnik današnjeg Historic England započinje opsežne konzervatorske radove, istraživanja i arheološka iskapanja pa tako i obnovu monolita i podizanje urušenih kamenih blokova.
Kako je tekla restauracija?
Program restauracije započeo je 1919. godine, nakon završetka Prvog svjetskog rata. Najviše nagnuto kamenje uspravljeno je pomoću dizalica, a pojedinim monolitima vraćene su vodoravne kamene grede. Restauracija je trebala obuhvatiti i trilite urušene još 1797. godine, ali zbog nedostatka novca ti radovi nisu provedeni.
Nakon Drugog svjetskog rata 1950. godine arheolozi Richard Atkinson, Stuart Piggott i J.F.S. Stone nastavili su arheološka iskapanja i predložili sljedeću fazu restauracije. Ona je uključivala trilit koji se urušio još 1797. godine i dva kamena koja su pala 1900. godine, ali i ostalo kamenje u opasnosti od urušavanja. Druga faza projekta restauracije započela je 1958. godine te je urušeni trilit podignut uz dio vanjskog kruga Stonehengea. Kako objašnjava Reuters, u toj je fazi betonom ispunjena velika udubina kamena zbog njegova ojačanja, istaknuta i na podijeljenom Facebook reelu, kako bi se spriječilo buduće pomicanje kamena. Udubina je prije ojačanja bila dovoljno duboka da je nju stalo više ljudi.
Nakon tih dviju faza projekt se smatrao završenim, no u ožujku 1963. kamen u vanjskom krugu građevine je pao zbog jakog vjetra. Smatralo se da je tome pridonijelo dugotrajno razdoblje mraza, nakon kojega je uslijedilo naglo otapanje i obilne kiše. Zbog toga je 1964. godine provedena završna faza restauracije kada je kamenje koje je procijenjeno kao nestabilno i nesigurno za posjetitelje ponovo podignuto i učvršćeno.
Zaključno, Stonehenge je megalitska građevina izgrađena u periodu od mlađeg kamenog doba do starijeg brončanog doba u nekoliko faza što su zaključili stručnjaci tijekom istraživanja u 20. stoljeću. Fotografije restauracije Stonehengea iz 20. stoljeća ne dokazuju da je izgrađen u tom razdoblju već prikazuju konzervatorske i restauratorske radove kojima se nastojalo očuvati i obnoviti postojeću prapovijesnu građevinu te ojačati i učvrstiti nestabilne konstrukcije.
