Ustavni sud ponovno puni naslovnice medija. Ovoga puta ne zbog svojih odluka, nego zbog uvođenja tonskog snimanja sjednica.
Dio ustavnih sudaca, naime, upozorava da je tonsko snimanje sjednica Ustavnog suda i stručnih sastanaka, uvedeno bez njihovog znanja i dozvole, bez ikakve pravne osnove, da se ne zna ni njegova svrha niti kako će se tonski zapisi pohraniti i koristiti.
U medijima je ovih dana objavljeno (1, 2, 3) nekoliko tekstova koji, pozivajući se na neimenovane izvore na Ustavnom sudu, navode da je „rad krnjeg sastava Ustavnog suda očigledno u blokadi zbog sada već višetjednog spora oko tonskog snimanja sjednica i sastanaka Ustavnog suda“, da je „bizarno da se tome protive i suci koji su bili najbučniji kad je Gong inzistirao na javnosti sjednica i stručnih sastanaka Ustavnog suda“ te da „troje sudaca ne dolazi na posao, rasprave stoje, a rješavanje predmeta praktički je paralizirano“.
Krnji sastav
Posljednjih šest mjeseci Ustavni sud radi u nepotpunom sastavu od 10, a ne 13 ustavnih sudaca, jer Sabor ni u dodatnom roku, do sredine travnja, nije izabrao troje novih ustavnih sudaca umjesto Miroslava Šeparovića, Mate Arlovića i Gorana Selanca kojima je istekao osmogodišnji mandat.
Već je ta činjenica otežala rad Ustavnog suda i kroz sudačka vijeća, ali i na plenarnoj sjednici svih sudaca na kojoj i dalje za donošenje ikakve odluke potrebno da ona dobije podršku najmanje sedam sudaca, neovisno što ih je sada samo 10, a ne 13..
Najnovija situacija s tonskim snimanjem, (ne)efikasnost suda je samo pogoršala.
Zanimalo nas je što se zapravo događa i na temelju kojih propisa i odluka je uvedeno snimanje, koja je njegova svrha, tko je to odlučio, čemu služe snimke, kako će se pohranjivati i pod kojim uvjetima će se one koristiti.
Razgovarali smo s dvoje od troje prozvanih ustavnih sudaca „disidenata“ koji, suprotno medijskim napisima, tvrde da nije problem u snimanju, ali da ono mora biti strogo regulirano, usuglašeno i s jasnim pravilima o pohrani i korištenju snimki. A to, prema njihovim riječima, nije slučaj,
Abramović: Ispada da je riječ o privatnoj snimci predsjednika Ustavnog suda
Jedan od prozvanih, ustavni sudac Andrej Abramović, objasnio nam je da nikakva službena odluka o snimanju nije donesena.
„Sud o tome mora odlučiti, a takve odluke nema. Nema ni pravilnika koji bi regulirao tonsko snimanje. Po onome kako se to sada radi, ispada da je riječ o privatnoj snimci jedne osobe, predsjednika Ustavnog suda Frane Staničića“, rekao je sudac Abramović.
Prema njegovim riječima, sada se svi stručni sastanci i sjednice odvijaju u Velikoj dvorani koja je ozvučena, a kada je snimku na kojoj je i njezin istup tražila sutkinja Lovorka Kušan njezin zahtjev je predsjednik Ustavnog suda – odbio.
„Snimanje ne smije biti sudski voajerizam. Tome ne smije služiti snimka. Nije bitno što je tko rekao, niti je problem što nas se snima, pa se mi durimo, jer naš je sudački posao, u krajnjoj liniji, javni posao. Problem je u tome da mi tu odluku kao Sud nismo donijeli“, objašnjava.
Zbog toga je Abramović kolegicama i kolegama poslao mail u kojem je predložio da se, dok se ne riješi pitanje što se snima i tko može dobiti snimku, sve sjednice vijeća i plenum održavaju u neozvučenoj maloj dvorani.
Taj dopis, čini se, nije naišao na većinsku podršku, među ostalim ni na podršku predsjednika Frane Staničića koji organizira rad Ustavnog suda, pa je sudac Abramović odlučio da „do dogovora sudaca ne prisustvuje ničemu što se događa u Velikoj dvorani gdje se snima“.
Ne isključuje ni mogućnost obraćanja Agenciji za zaštiti osobnih podataka (AZOP), iako ne misli da je zaštita osobnih podataka prva na listi problema oko snimanja.
„Prije svega, ovdje je riječ o funkcioniranju Ustavnog suda sukladno Ustavnom zakonu o ustavnom sudu i Poslovniku. Potom, važna je i neovisnost Ustavnog suda, a tek na kraju i pitanje zaštite osobnih podataka“, zaključuje ustavni sudac Andrej Abramović.
Bezbradica Jelavić tvrdi da je o snimanju saznala neformalno
I ustavna sutkinja Sanja Bezbradica Jelavić sličnog je stava – ni u jednom aktu koji propisuje rad Ustavnog suda ne postoji odredba o tonskom snimanju sjednica i drugih sastanaka na Sudu. Nema odredbi o tome koja je svrha snimanja, čemu ono služi, tko će i kako raspolagati snimljenim materijalom.
Ona je, kaže, o snimanjima doznala neformalno, preko interne prepiske, posve slučajno. O tome nisu bili obaviješteni ni sudski savjetnici ni stručna služba.
„O tome da se razgovaralo o uvođenju snimanja i da se o tome odlučivalo nema ni traga ni u jednom zapisniku. Nema nikakve formalne odluke, a takvu stvar treba formalizirati. Takve snimke ne služe transparentnosti. Ispada da su one, po predsjedniku Ustavnog suda, tajne“, upozorava sutkinja Bezbradica Jelavić.
Pitali smo sutkinju kako im je obrazložen razlog snimanja, kako im je to protumačio predsjednik Ustavnog suda Staničić.
„Njegov je argument da snimke pomažu tome da zapisnici bolje odražavaju vjerodostojnost rasprava. Međutim, osobe koje rade zapisnike kažu da oni te tonske zapise ne mogu koristiti“, kaže ustavna sutkinja.
Što se nje tiče, tvrdi da je ona uredno na poslu, radi na spisima i u skladu s vladavinom prava, i to sve bez prekida.
„Nedavno sam uspjela privremeno obustaviti neovlašteno snimanje tijekom jedne sjednice tročlanog vijeća za rješavanje pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, ali samo za tu jednu konkretnu sjednicu“, kaže.
Ne zna što će biti dalje. Već u četvrtak trebala bi biti sjednica Prvog vijeća za odlučivanje o ustavnim tužbama čija je ona predsjednica.
„Vidjet ćemo što će biti i hoće li se suci pridržavati Poslovnika Ustavnog suda. Teško mi je to sada reći“. Ona će doći na sjednicu, a hoće li se i održati, jednostavno ne može predvidjeti.
Pored nje, u tom šesteročlanom vijeću su potpredsjednik Vijeća Miroslav Šumanović te redoviti članovi Andrej Abramović, Dražen Bošnjaković i Biljana Kostadinov (koja je na službenom putu pa je umjesto nje predsjednik Ustavnog suda za tu sjednicu imenovao suca Antu Galića, op.a.). U vijeću je, na mjestu rotirajuće članice, i Maša Marochini Zrinski. Da bi vijeće odlučivalo, na sjednici moraju biti svi članovi, a odluke se donose jednoglasno, dakle sa svih šest glasova.
Ustavna sutkinja Sanja Bezbradica Jelavić rekla nam je da je već tri puta zatražila od predsjednika Ustavnog suda Frane Staničića održavanje sjednice svih sudaca kako bi se raspravila nastala situacija. Na kraju, obećano joj je da će se to dogoditi. Kada, još se ne zna.
Nema izričite odredbe o tonskom snimanju
I Faktograf je sa svoje strane provjerio ima li u javno objavljenim aktima Ustavnog suda o radu suda odredba u kojoj se izričito spominje mogućnost tonskog snimanja sjednica i stručnih sastanaka ili kolegija, kako se postupa sa zvučnim zapisima, tko je za to ovlašten i kako će se oni arhivirati i koristiti.
Pregledali smo Ustavni zakon o Ustavnom sudu, Poslovnik Ustavnog suda i Pravila za upravljanje dokumentarnim gradivom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nigdje nismo pronašli da se spominje audio zapis, tonsko snimanje, pohranjivanje i način korištenja zvučnih zapisa sa sjednica.
U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu samo se navodi da se o sjednicama Ustavnog suda vodi zapisnik. Nema riječi o snimanju sjednica. Snimanje se spominje samo na javnim raspravama na kojima suci ne odlučuju. Na javne rasprave se pozivaju strane u postupku, predstavnici državnih i lokalnih tijela, nevladine organizacije, stručnjaci i slično. U tom se slučaju vodi zapisnik, a „javna rasprava se stenografira ili snima, ako predsjednik Ustavnog suda ne odluči drukčije“. Snimka javne rasprave prilaže se zapisniku.
Ni u Poslovniku Ustavnog suda nema izričite odredbe o tonskom snimanju sjednica. Izrijekom se spominju samo zapisnici. Precizirano je da se zapisnici vode na stručnim sastancima, sjednicama sudskih vijeća i sjednicama Ustavnog suda. Propisano je tko ih piše, tko ih supotpisuje, kako se pohranjuju te tko ih može koristiti.
O tonskim snimkama sjednica nismo našli ništa ni u Pravilima za upravljanje dokumentarnim gradivom Ustavnog suda u kojima je, među ostalim, i popis što se sve smatra „dokumentarnim gradivom Ustavnog suda“. Tako je navedeno da se zapisnici sjednica Suda, vijeća i stručnih sastanaka u fizičkom ili analognom izvornom obliku čuvaju trajno u Hrvatskom državnom arhivu. Zvučne snimke sjednica se ne spominju.
Valjda navesti i to da je obrada osobnih podataka i raspolaganje s njima – a o tome je ovdje jednim dijelom riječ – uređeno poznatom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) koja propisuje nužnost privole onih čiji se podaci prikupljaju, jasnu pravnu osnovu, definiranje tko je voditelj obrade tih podataka, postoji li za to legitimni interes te tko će imati pristup tim podacima.
Ustavni sud: Razlog za snimanje su prijepori oko zapisnika
Uputili smo dopis Ustavnom sudu s pitanjima je li točno da je na Ustavnom sudu uvedeno tonsko snimanje sjednica i ako jeste koji je tome razlog, je li se o tome glasalo i kada te je li odluka o snimanju bila jednoglasna. Zanimalo nas je i koje se sjednice tonski snimaju, kada je snimanje počelo i što je do sada sve snimljeno te temeljem kojih pravnih akata je ono uvedeno. I na kraju, koji akti Ustavnog suda reguliraju način čuvanja/arhiviranja navedenih tonskih zapisa.
Potvrđeno nam je da je na Ustavnom sudu uvedeno tonsko snimanje sjednica, a kao razlog navode se „dosadašnji prijepori o sadržaju zapisnika sa sjednica“. U odgovoru stoji da nema formalne odluke o uvođenju snimanja sjednica, ali da su „svi suci Ustavnog suda višekratno obaviješteni o uvođenju tonskog snimanja sjednica i nijedan sudac nije se tome usprotivio“.
U odgovoru koji potpisuje Sanja Trgovac, glavna tajnica Ustavnog suda, stoji da se tonski snimaju sve sjednice Suda, sudačkih vijeća i svi stručni sastanci, počevši od 6. listopada ove godine.
Odgovor koji smo dobili dijelom se razlikuje od našeg tumačenja akata Ustavnog suda. Vjerojatno zato što ih mi čitamo novinarskim očima, odnosno očima javnosti, a ne očima aktualnog predsjednika Ustavnog suda.
Iako u navedenim propisima – prema našem uvidu – nema izrijekom spomena tonskog snimanja, a što smatra i dio ustavnih sudaca. predsjednik Ustavnog suda temelj za svoje postupanje pronalazi u člancima koji propisuju njegove ovlasti te člancima u kojima se spominju isključivo zapisnici, a tvrdi i da je postupanje u skladu s GDPR-om. Također, u odgovoru se navodi i da je postupanje s audio zapisima regulirano u Poslovniku u dijelu koji govori o postupanju s ustavnosudskom dokumentacijom.
U odgovoru tako stoji:
„Tonsko snimanje uvedeno je na temelju članka 2. stavka 3. i 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, članka 17. točki 7. i 8., članaka 22. i 48. Poslovnika Ustavnog suda te članka 6. stavka 1. točke e. u vezi sa stavkom 3. istog članka Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), u okviru izvršavanja službene ovlasti i zadaća od javnog interesa. Postupanje s ustavnosudskom dokumentacijom uređeno je člancima 62. do 66. Poslovnika ustavnog suda“.
Staničić poziva Sabor da izabere nove ustavne suce
Istodobno s odgovorom upućenim Faktografu, na stranicama Ustavnog suda objavljeno je priopćenje predsjednika Ustavnog suda Frane Staničića.
U njemu, među ostalim, Staničić tvrdi da su svi suci znali da Sud kupuje opremu za tonsko snimanje, da je oprema instalirana i da snimanje počinje 1. listopada.
„Nitko se tome nije protivio, pa sam smatrao da postoji suglasnost svih sudaca“, navodi Staničić.
Međutim, nastavlja, 27. listopada troje sudaca uvjetovalo je svoje sudjelovanje u radu prestankom tonskog snimanja sjednica i stručnih sastanaka.
„Kako njihov zahtjev nije prihvaćen, navedeni suci odbili su sudjelovati u predviđenom radu Suda“, objašnjava predsjednik Ustavnog suda.
Tvrdi da snimke služe samo za rad suda, da su zajedno sa zapisnicima dio povjerljive ustavnosudske dokumentacije, a da je njihovo korištenje uređeno člankom 63. Poslovnika.
Pri kraju priopćenja, u kojem se troje sudaca proziva da će „njihovo odbijanje rada usporiti i otežati rad Ustavnog suda“, nazire se pravi razlog zašto je prijepor oko snimanja sjednica ovih dana pušten u javnost, a nije riješen „unutar kuće“.
„Još jednom pozivam Hrvatski sabor, ali i svaku zastupnicu i svakog zastupnika pojedinačno, da izvrše svoju ustavnu dužnost i bez daljnjeg odgađanja izaberu troje nedostajućih sudaca Ustavnog suda. Izbor ustavnih sudaca nije pitanje političke dobre volje niti usluga Ustavnom sudu ili njegovu predsjedniku. Riječ je o izvršavanju ustavne zadaće koju je članak 126. Ustava povjerio Hrvatskom saboru. Za njezino ostvarenje odgovornost snose i zastupnice i zastupnici koji sudjeluju u donošenju te odluke“, poručuje Frane Staničić, predsjednik Ustavnog suda.
